John William Strutt Rayleigh

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
John William Strutt Rayleigh
Example alt text
Rođenje 12. novembar 1842.
Langford Grove, Engleska
Smrt 30. juli 1919.
Wirtham, Engleska

John William Strutt Rayleigh (Langford Grove, 12. novembar 1842 - Wirtham, Essex, 30. juli 1919), engleski fizičar.

Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1904. godine. Najpoznatiji je po tome što je zajedno sa Williamom Ramsayem otkrio hemijski element argon, za šta je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1904. Poznat je i po Rayleighovom raspršenju, koje objašnjava zašto je nebo plave boje.


Kao dječak bio je slabašan i krhkog zdravlja. Studirao je matematiku na Univerzitetu Cambridge od 1861. Oženio se sa Evelyn Balfour 1871. i imali su tri dječaka. Bio je drugi profesor fizike na Univerzitetu Cambridge, nakon Jamesa Maxwella, a držao je katedru od 1879. do 1884. 1883. je objasnio dinamičko jedrenje, koje je primijetio kod morskih ptica. Od 1887. do 1905. bio je profesor prirodne filozofije. [1].

Doprinosi nauci[uredi | uredi izvor]

Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
  • Rayleighovo raspršenje: elastično raspršenje elektromagnetnoga zračenja na česticama puno manjima od valne duljine svjetlosti. Rayleighovo je raspršenje Sunčeve svjetlosti razlog plave boje neba.
  • Rayleighijev kriterij za rezoluciju (litografija): kriterij razlučivanja dvaju izvora svjetlosti iz ogibne slike; izvore je moguće razlučiti ako centralni maksimum ogibne slike jednoga izvora pada u prvi minimum ogibne slike drugoga izvora. Primjenjuje se za preparate koji sami svijetle, npr. u astronomskim teleskopima, jer zvijezde svijetle, te u mikroskopiji za fluorescentne preparate. Zato je najzgodniji model ogiba na okrugloj pukotini, jer se leća objektiva može predstaviti kao okrugla pukotina. Zrake koje izlaze iz točkastog izvora okreću se na pukotini te na zastoru stvaraju difrakcijsku sliku. Maksimumi su predstavljeni koncentričnim kružnicama, a najveći intanzitet ima nulti maksimum. Prvi minimum je udaljen za 1,22 l/D (l - valna duljina upadne svjetlosti, D - promjer pukotine (leće)).
  • Rayleighova razdioba: kod dubokog iščezavanja radio signala, kada su uvjeti nepovoljni i na prijemnu antenu zbog višestrukih refleksija dolazi više zraka približno iste amplitude, a slučajne faze (urbana sredina).
  • Rayleigh-Jeansov zakon zračenja: opisuje ovisnost intenziteta elektromagnetnoga zračenja crnoga tijela o talsnoj dužini zračenja, na određenoj temperaturi, u okviru klasične elektrodinamike.
  • Rayleighov broj r: kada je r < ili = 1, fluid prenosi toplinu vođenjem (kondukcija), dok za r > 1 fluid prenosi toplinu strujanjem (konvekcija), tj. počinje kruženje.
  • Rayleigh – Ritzova metoda se temelji na traženju minimuma totalnog potencijala sustava, pri čemu se pomaci sustava (konstrukcije), koji moraju zadovoljiti zadane rubne uvjete, pretpostavljaju u obliku redova sastavljenih od umnožaka funkcija, najčešće algebarskih ili trigonometrijskih, i nepoznatih parametara koji se određuju iz uslova o minimumu ukupnog potencijala sistema. Koristi se za betonske konstrukcije, ukoliko je odnos stranica pravougaone ploče veći od 2, tada ploču zamjenjujemo grednim nosačem u smjeru kraćeg raspona, pretpostavljajući kako se opterećenje prenosi u smjeru kraćeg raspona.
  • Rayleigh–Taylorova nestabilnost: kod Rayleigh–Taylorove nestabilnosti, udaljenost penetracije mjehurića teškog fluida u laki fluid je funkcija od ubrzanja na vremenskoj skali: Agt2 (gdje je g gravitaciono ubrzanja, a t je vrijeme).
  • Rayleighovi površinski talasi: oni su primjer istovremene pojave longitudinalnih i transverzalnih talasa, a mogu se naći i u krutinama. Ovdje je također karakteristično da čestice opisuju eliptične putanje, međutim čestice na površini se kreću u jednom smjeru dok se čestice na dubini od 1/5 valne duljine kreću u drugom, u smjeru obrunutom od smjera širenja seizmičkog talasa.
  • Prvi naučnik koji je proučavao kavitaciju


Nobel prize medal.svg Nedovršeni članak John William Strutt Rayleigh koji govori o dobitnicima Nobelove nagrade treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Lord Rayleigh: The Nobel Prize in Physics 1904" [1], publisher=The Nobel Foundation, 2010.