Otto Stern

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Otto Stern

Otto Stern bio je njemačko-američki fizičar i nobelovac za fiziku. Bio je druga najviše nominovana osoba za Nobelovu nagradu sa 82 nominacije u godinama 1925–1945 (najviše puta nominovan je Arnold Sommerfeld sa 84 nominacije), koju je dobio 1943. godine.

Ploča na zidu sadašnjih instituta za fiziku Univerziteta u Hamburgu, u znak sjećanja na Sternov mandat

Stern je rođen u jevrejskoj porodici u Sohrau (sada Żory) u Provinciji Silesia u Prusiji, u okviru njemačkog carstva. Njegov otac je bio Oskar Stern (1850-1919), vlasnik mlina, koji je živio u Breslauu (sada Wrocław) od 1892. Njegova majka Eugenia rođena Rosenthal (1863-1907) bila je iz Rawitscha (sada Rawicz) u pruskoj provinciji Posen. Otto Stern imao je brata Kurta koji je postao poznati botaničar u Frankfurtu i tri sestre. Studirao je u Freibrgu im Breisgau, Münchenu i Breslauu.

Stern je završio studije na Univerzitetu u Breslauu 1912. godine doktorskom disertacijom iz fizičke hemije pod nadzorom Otta Sacura o kinetičkoj teoriji osmotskog pritiska u koncentriranim otopinama. Zatim je slijedio Alberta Einsteina na Karlovom univerzitetu u Pragu, a 1913. na ETH u Zürichu. Stern je služio u Prvom svjetskom ratu radeći meteorološke radove na ruskom frontu, nastavljajući studije, a 1915. je dobio habilitaciju na Univerzitetu u Frankfurtu. Godine 1921. postao je profesor na Univerzitetu u Rostocku, koji je napustio 1923. godine da bi postao direktor novoosnovanog Instituta za fizičku hemiju na Univerzitetu u Hamburgu.

Nakon što je dao ostavku na mjesto na Univerzitetu u Hamburgu 1933. godine zbog nacističkog Machtergreifung-a (oduzimanja vlasti), utočište je pronašao u gradu Pittsburghu postavši profesor fizike na Tehnološkom institutu Carnegie.[1] Tokom 1930 -ih bio je gostujući profesor na Kalifornijskom univerzitetu, Berkeley.[2]

Kao eksperimentalni fizičar, Stern je doprinio otkriću spin kvantizacije u eksperimentu Stern – Gerlach sa Waltherom Gerlachom, februara 1922. u Physikalischer Vereinu u Frankfurtu na Majni;[3][4] demonstracija talasne prirode atoma i molekula; mjerenje atomskih magnetskih momenata; otkriće magnetskog momenta protona; i razvoj metode molekularnog snopa koja se koristi za tehniku epitaksije molekularnog snopa.

Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1943. godine, prve koja je dodijeljena od 1939. Dodijeljena je samo Sternu, "za njegov doprinos razvoju metode molekularnih zraka i otkriće magnetskog momenta protona" (ne za eksperiment Stern -Gerlach). Nagrada iz 1943. zapravo je dodijeljena 1944.[5]

Nakon što se Stern povukao s Carnegie Institute of Technology, preselio se u Berkeley, California. Bio je redovni posjetilac kolokvijuma iz fizike na UC Berkeley. Umro je od srčanog udara u Berkeleyu 17. augusta 1969.[2]

Stern-Gerlach-Medaille koju dodjeljuje Deutsche Physikalische Gesellschaft, daje se za izvrsnost u eksperimentalnoj fizici, nazvana je po njemu i Gerlachu.

Njegova nećaka bila je kristalografkinja Lieselotte Templeton.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

 

  1. ^ "Pittsburgh Strong: Historic Tribute to a Vibrant Jewish Community".[mrtav link]
  2. ^ a b "Otto Stern" (PDF). National Academy of Sciences. Pristupljeno 16. 10. 2017.
  3. ^ Walther Gerlach & Otto Stern, "Das magnetische Moment des Silberatoms", Zeitschrift für Physik, V9, N1, pp. 353–355 (1922).
  4. ^ Friedrich, Bretislav; Herschbach Dudley (decembar 2003). "Stern and Gerlach: How a Bad Cigar Helped Reorient Atomic Physics". Physics Today. Arhivirano s originala, 29. 9. 2007. Pristupljeno 7. 10. 2007.
  5. ^ "The Nobel Prize in Physics 1943". The Nobel Prize.
  6. ^ Otto Sterns gesammelte Briefe – Band 1 : Hochschullaufbahn und die Zeit des Nationalsozialismus. Schmidt-Böcking, Horst., Templeton, Alan., Trageser, Wolfgang. Berlin, Heidelberg. ISBN 9783662557358. OCLC 1047864732.CS1 održavanje: others (link)

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Horst Schmidt-Böcking i Karin Reich: Otto Stern. Physiker Querdenker, Nobelpreisträger . Societäts-Verlag, Frankfurt na Majni 2011,ISBN 978-3-942921-23-7 .
  • JP Toennies, H. Schmidt-Böcking, B. Friedrich3 i JCA Lower (2011). Otto Stern (1888–1969): Otac osnivač eksperimentalne atomske fizike. Annalen der Physik, 523, 1045–1070. arXiv: 1109.4864
  • Nacionalna akademija nauka - Otto Stern (srb; PDF; 1,0 MB)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]