Pariska mirovna konferencija 1919.

Pariska mirovna konferencija 1919.
Pariska mirovna konferencija 1919.
	Johannes Bell iu Njemačke je prikazan kako potpisuje mirovni sporazum 28. juna 1919. u djelu The Signing of Peace in the Hall of Mirrors, Sir William Orpen.
Država domaćin	Francuska
Datum	18. januar 2019. – 21. januar 2020.
Lokacija	Pariz
Učesnici	Spisak potpisnika Pariska mirovna konferencija 1919.
Slijedi	Versajski sporazum

Pariska mirovna konferencija bila je niz formalnih i neformalnih diplomatskih sastanaka održanih od 18. januara 1919. do 21. januara 1920. u predgrađima Pariza nakon završetka Prvog svjetskog rata, na kojima su pobjedničke savezničke sile postavile mirovne uslove za poražene Centralne sile. Cilj konferencije bio je određivanje granica novonastalih država te donošenje mirovnih odluka i sporazuma.

Konferencija, kojom su dominirali lideri Velike Britanije, Francuske, Sjedinjenih Američkih Država i Italije, rezultirala je pet ugovora koji su preuredili karte Evrope i dijelova Azije, Afrike i Pacifičkih ostrva, a također su nametnute i finansijske kazne. Njemačka, Austro-Ugarska, Turska i ostale gubitničke nacije nisu imale pravo glasa u raspravama; to je kasnije dovelo do političkih nesuglasica koje su trajale decenijama. Dogovori postignuti na ovoj konferenciji smatraju se jednom od najvećih prekretnica geopolitičke historije 20. vijeka, što će dovesti do Drugog svjetskog rata.^[1]

Sile pobjednice Prvog svjetskog rata donijele su odluke koje su obavezale poražene države: Njemačku, Austriju, Mađarsku, Bugarsku i Tursku na ustupanja teritorija, plaćanje ratnih odšteta, bez mogućnosti promjene.

Na konferenciji su učestvovali diplomati iz 32 zemlje i nacionalnosti. Njene glavne odluke bile su stvaranje Društva naroda i pet mirovnih sporazuma s poraženim državama. Glavni aranžmani dogovoreni u sporazumima bili su, između ostalog, prelazak njemačkih i osmanskih prekomorskih posjeda kao "mandata" iz ruku ovih zemalja uglavnom u ruke Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske; nametanje reparacija Njemačkoj; i crtanje novih nacionalnih granica, ponekad uključujući plebiscite, kako bi se bliže odrazile etničke granice.

Predsjednik SAD-a Woodrow Wilson je 1917. angažovao grupu od oko 150 akademika da istraže teme koje bi se mogle pojaviti u diplomatskim razgovorima na evropskoj sceni i da razviju skup principa koji će se koristiti za mirovne pregovore kako bi se okončao Prvi svjetski rat. Rezultati ovog istraživanja sažeti su u takozvanom dokumentu od četrnaest tačaka koji je postao osnova za uslove predaje Njemačke tokom konferencije, kao što je ranije bio osnova za pregovore njemačke vlade o primirju od 11. novembra 1918.

Glavni rezultat konferencije bio je Versajski sporazum s Njemačkom; Član 231. tog sporazuma odgovornost za rat stavio je na "agresiju Njemačke i njenih saveznika". Ta odredba se pokazala vrlo ponižavajućom za njemačke vođe, vojske i građane podjednako, te je postavila temelje za skupe reparacije koje je Njemačka trebala platiti, od kojih je samo mali dio bio isporučen kada je prestala plaćati nakon 1931. Pet velikih sila u to vrijeme, Francuska, Britanija, Italija, Japan i Sjedinjene Američke Države, kontrolisale su Konferenciju. Vođe "Velike četvorke" bili su francuski premijer Georges Clemenceau, britanski premijer David Lloyd George, američki predsjednik Woodrow Wilson i italijanski premijer Vittorio Emanuele Orlando. Zajedno s timovima diplomata i pravnika, neformalno su se sastali 145 puta i dogovorili sve važne odluke prije nego što su ratificirane.^[2]

Konferencija je počela 18. januara 1919. Što se tiče njenog završetka, profesor Michael Neiberg je primijetio: "Iako su visoki državnici prestali lično raditi na konferenciji u junu 1919, formalni mirovni proces nije zaista završen sve do jula 1923, kada je potpisan Lozanski mir 1923."^[3] Cijeli proces se često naziva "Versajska konferencija", iako se samo potpisivanje prvog ugovora dogodilo u historijskoj palati; pregovori su se odvijali na Quai d'Orsayu u Parizu.

Sjedinjene Američke Države nisu potpisale nijedan od pet donesenih sporazuma. Potpisani su sljedeći sporazumi:

Versajski, koji određuje otvorena pitanja s Njemačkom
Senžermenski, o podjeli austrijskog dijela Austro-Ugarske
Sporazum iz Neuilly-sur-Seinea, s Bugarskom
Trijanonski, o podjeli mađarskog dijela Austro-Ugarske
Sevrski sporazum, s Turskom.

Reference

^ Showalter, Dennis E.; Royde-Smith, John Graham (2023-10-30). "World War I | History, Summary, Causes, Combatants, Casualties, Map, & Facts". Encyclopædia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 2023-10-31.
^ René Albrecht-Carrié, Diplomatic History of Europe Since the Congress of Vienna (1958) p. 363
^ Neiberg, Michael S. (2017). The Treaty of Versailles: A Concise History. Oxford University Press. str. ix. ISBN 978-0-19-065918-9.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Pariska mirovna konferencija 1919.

[1] Showalter, Dennis E.; Royde-Smith, John Graham (2023-10-30). "World War I | History, Summary, Causes, Combatants, Casualties, Map, & Facts". Encyclopædia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 2023-10-31.

[Rene_Albrecht-Carrie_1958_p._363-2] René Albrecht-Carrié, Diplomatic History of Europe Since the Congress of Vienna (1958) p. 363

[Neiberg2017-3] Neiberg, Michael S. (2017). The Treaty of Versailles: A Concise History. Oxford University Press. str. ix. ISBN 978-0-19-065918-9.

[1]

[2]

[3]