Razlika između verzija stranice "Deklaracija o zajedničkom jeziku"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m Narječje nije jezik. |
m Zajednicki jezik kojim govore cetiri naroda ne moze se zvati po konstruktu iz vremena SFRJ, jer se u tome ne slazu svi. |
||
Red 1: | Red 1: | ||
{{Neutralnost}} |
|||
'''Deklaracija o zajedničkom jeziku''' jest programatsko-protestni tekst o [[srpskohrvatski jezik|zajedničkom jeziku]] koji se govori u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Srbija|Srbiji]], pripremljen krajem 2016. i početkom 2017. u krugovima lingvistâ, književnikâ i drugih stručnjaka iz sve četiri države i objavljen 30. marta 2017. s potpisom više od 200 istaknutih bosanskohercegovačkih, crnogorskih, hrvatskih i srpskih intelektualaca. Na tragu [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] iz 1967, čija je 50. godišnjica obilježena sredinom istog mjeseca, i pred zahtjevima novog doba i pojava koje je ono donijelo, Deklaracija o zajedničkom jeziku ukazuje na goruće teme vezane za [[standardni jezik|jezik]]. |
'''Deklaracija o zajedničkom jeziku''' jest programatsko-protestni tekst o [[srpskohrvatski jezik|zajedničkom jeziku]] koji se govori u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Srbija|Srbiji]], pripremljen krajem 2016. i početkom 2017. u krugovima lingvistâ, književnikâ i drugih stručnjaka iz sve četiri države i objavljen 30. marta 2017. s potpisom više od 200 istaknutih bosanskohercegovačkih, crnogorskih, hrvatskih i srpskih intelektualaca. Na tragu [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] iz 1967, čija je 50. godišnjica obilježena sredinom istog mjeseca, i pred zahtjevima novog doba i pojava koje je ono donijelo, Deklaracija o zajedničkom jeziku ukazuje na goruće teme vezane za [[standardni jezik|jezik]]. |
||
Verzija na dan 13 juli 2018 u 11:20
Neutralnost i/ili ispravnost ovog članka je osporena. |
Deklaracija o zajedničkom jeziku jest programatsko-protestni tekst o zajedničkom jeziku koji se govori u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, pripremljen krajem 2016. i početkom 2017. u krugovima lingvistâ, književnikâ i drugih stručnjaka iz sve četiri države i objavljen 30. marta 2017. s potpisom više od 200 istaknutih bosanskohercegovačkih, crnogorskih, hrvatskih i srpskih intelektualaca. Na tragu Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967, čija je 50. godišnjica obilježena sredinom istog mjeseca, i pred zahtjevima novog doba i pojava koje je ono donijelo, Deklaracija o zajedničkom jeziku ukazuje na goruće teme vezane za jezik.
Sadržaj Deklaracije
Regionalni projekt "Jezici i nacionalizmi"
Deklaraciji je prethodio regionalni projekt "Jezici i nacionalizmi" u okviru kojeg su se tokom 2016. odvijale konferencije u četiri države čime je na terenu dobiven uvid u aktualno stanje i probleme.[1] Projekt je inspiraciju imao u knjizi Jezik i nacionalizam,[2] a organizirala su ga četiri nevladina udruženja iz svake od uključenih zemalja: P.E.N. Centar u BiH iz Sarajeva, udruga Kurs iz Splita, KROKODIL iz Beograda te Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice.[3] Organizirana interdisciplinarno, niz ekspertskih konferencija održana u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu odvijala se tako da su uz lingviste učestvovali i književnici, novinari, antropolozi i dr.[4][5] Velik značaj dat je i uključivanju brojne publike.[6][7] Naslovi debatnih krugova u okviru konferencijâ bili su:
Niz regionalnih ekspertskih konferencije "Jezici i nacionalizmi" | ||
---|---|---|
Mjesto | Naziv debatnog kruga | Datum |
Podgorica | Govori li svaki narod u Crnoj Gori drugim jezikom? | 21. 4. 2016. |
Kakav je smisao povećavanja jezičkih razlika? | 22. 4. 2016. | |
Split | Prijeti li anarhija ako ne propisujemo kako govoriti? | 19. 5. 2016. |
Što ako Hrvati i Srbi imaju zajednički jezik? | 20. 5. 2016. | |
Beograd | Ko kome krade jezik? | 5. 10. 2016. |
Ideologija ispravnog jezika | 6. 10. 2016. | |
Sarajevo | Političke manipulacije temom jezika | 23. 11. 2016. |
Lektori kao utjerivači nacionalnosti | 24. 11. 2016. |
Sastavljanje teksta Deklaracije
U sastavljanju teksta Deklaracije učestvovalo je preko 30 stručnjaka raznih profila i nacionalnosti iz sve četiri države, a proces pisanja je trajao više mjeseci. Inicijativa se pojavila neposredno nakon posljednje konferencije u Sarajevu kada je grupa mladih ljudi u tom gradu, koji su obrazovanje prošli kroz dvije škole pod jednim krovom, došla na ideju da sastave tekst kojim bi potaknuli na promjenu jezične politike u sve četiri zemlje, a naslovili su ga Deklaracija o zajedničkom jeziku.[8] Poslije nekoliko još razrađenijih verzija prepustili su daljnju doradu profesionalnim lingvistima, tako da je sljedećih mjeseci Deklaracija dorađivana u Zagrebu pa se zato može zvati i Zagrebačkom deklaracijom. Odlučeno je da izrada Deklaracije bude nastavak projekta "Jezici i nacionalizmi".
Posljednju verziju u 2016. potpisalo je na individualno upućen poziv 40 istaknutih intelektualaca, velikim dijelom iz Hrvatske. Neočekivano brojan odaziv kao i nekoliko prijedloga u kojem smjeru fokusirati tekst naveli su na zaključak da u društvu postoji velika potreba za ovakvom deklaracijom. Nastavljen je rad formiranjem odbora stručnjaka različitih nacionalnosti iz sve četiri zemlje koji su 16. i 17. januara 2017. u Zagrebu radili na konačnoj verziji Deklaracije.[8] Nakon sastanka je tekst upućen i na recenziu 20-ak konzultanata čiji su neki prijedlozi zatim ugrađeni u završnu formu teksta. Deklaracija o zajedničkom jeziku s više od 200 potpisa istaknutih intelektualaca iz Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije istovremeno je predstavljena javnosti 30. marta 2017. u Zagrebu, Podgorici, Beogradu i u Sarajevu, gdje je upriličena i konferencija za medije i dva debatna kruga za javnost s naslovima Šta je zajednički jezik? i Jezik i budućnost. Zatim je Deklaracija ponuđena za daljnje potpisivanje svim zainteresiranim osobama.[9]
Tekst
Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, doljepotpisani, donosimo
DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKUNa pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.
Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.
Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.
Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.
Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da
- činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
- svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika;
- sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
- policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
- činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
- između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;
- standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.
Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na
- ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
- zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
- prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti;
- izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja;
- slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti;
- jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;
- slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe;
- i, konačno, slobodu miješanja, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.[10]
Kritike
Deklaracija je negativno primljena u pojedinim političkim krugovima. U izjavi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), koju je potpisao njen predsjednik Zvonko Kusić, navodi se da su "apsurdne, uzaludne i besmislene svake inicijative koje bi dovodile u pitanje pravo hrvatskog naroda na svoj vlastiti jezik s njegovim nacionalnim imenom".[11] Ministrica kulture Hrvatske Nina Obuljan Koržinek, Deklaraciju je nazvala "političkom inicijativom",[12] dok je nekoliko portala objavilo komentare niskog kulturnog stila. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović nazvala je Deklaraciju "sasvim marginalnom stvari o kojoj uopće ne treba raspravljati", a za zajednički jezik izjavila da je "[bio] politički projekt koji je umro zajedno s bivšom Jugoslavijom i ona se više nikada neće ponoviti".[13]
Potpisnici
Do danas (stanje 30. marta 2017), Deklaraciju je potpisalo 225 intelektualaca, novinara, glumaca, književnika, režisera i historičara.[14] Neki od prvih dvjesto potpisnika Deklaracije:[9]
- Ivana Bodrožić
- Boris Buden
- Mirjana Karanović
- Rajko Grlić
- Željko Komšić
- Bora Ćosić
- Snježana Banović
- Svetislav Basara
- Filip David
- Vladimir Arsenijević
- Janko Baljak
- Štefica Galić
- Ivan Čolović
- Snježana Kordić
- Dubravka Ugrešić
- Ante Tomić
- Boris Dežulović
- Dragan Markovina
- Enver Kazaz
- Svetlana Lukić
- Viktor Ivančić
- Nihad Hasanović
- Teofil Pančić
- Srđan Srdić
- Josip Mlakić
- Borka Pavićević
- Ranko Bugarski
- Daša Drndić
- Rade Šerbedžija
- Svenka Savić
- Biljana Srbljanović
- Predrag Lucić
- Dubravka Stojanović
- Slobodan Šnajder
- Nenad Veličković
- Borka Rudić
- Dritan Abazović
- Dragan Velikić
- Jasmila Žbanić
Također pogledajte
Reference
- ^ "Konferencija Jezici i nacionalizmi". emisija Novi dan. N1. 22. 11. 2016. Pristupljeno 1. 4. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) 15. minuta.
- ^ "Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci govore istim jezikom". emisija N1 na jedan. N1. 21. 11. 2016. Pristupljeno 1. 4. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) 25. minuta.
- ^ "Regionalne ekspertske konferencije: Jezici i nacionalizmi". Podgorica: Vijesti. 1. 4. 2016. ISSN 1450-6181. Pristupljeno 1. 4. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Uzdizanje čistog govora vodi u lingvicizam". Beograd: Danas. 7. 10. 2016. ISSN 1450-538X. Arhivirano s originala, 2. 3. 2017. Pristupljeno 1. 4. 2017. Nepoznati parametar
|deadurl=
zanemaren (prijedlog zamjene:|url-status=
) (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ Banjac, Dragan (9. 10. 2016). "Kradu li nacionalisti jezik?". Al Jazeera Balkans. Arhivirano s originala, 2. 3. 2017. Pristupljeno 1. 4. 2017. Nepoznati parametar
|deadurl=
zanemaren (prijedlog zamjene:|url-status=
) (pomoć); CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ Duilo, Dražen (19. 5. 2016). "A što ako Srbi i Hrvati imaju zajednički jezik?". Split: Slobodna Dalmacija. ISSN 0350-4662. Arhivirano s originala, 2. 3. 2017. Pristupljeno 1. 4. 2017. Nepoznati parametar
|deadurl=
zanemaren (prijedlog zamjene:|url-status=
) (pomoć); CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ Komarčević, Dušan (6. 10. 2016). "Čiji je naš jezik?". Radio Slobodna Evropa. Arhivirano s originala, 2. 3. 2017. Pristupljeno 1. 4. 2017. Nepoznati parametar
|deadurl=
zanemaren (prijedlog zamjene:|url-status=
) (pomoć); CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ a b Lasić, Igor (13. 1. 2017). "Četiri naziva uzgajaju zabludu o četiri jezika". Zagreb: Novosti. str. 16–17. ISSN 1845-8955. Arhivirano s originala, 2. 3. 2017. Pristupljeno 1. 4. 2017. Nepoznati parametar
|deadurl=
zanemaren (prijedlog zamjene:|url-status=
) (pomoć); CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ a b P.E.N. Centar u BiH (24. 3. 2017). "Deklaraciju o zajedničkom jeziku potpisalo više od dvjesto stručnjaka iz regije". Sarajevo: Radiosarajevo.ba. Pristupljeno 24. 3. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Deklaracija o zajedničkom jeziku na jezicinacionalizmi.com
- ^ F. Ć. (30. 3. 2017). "HAZU komentirao Deklaraciju o zajedničkom jeziku: "Apsurdno, uzaludno, besmisleno..."". index.hr. Pristupljeno 27. 1. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Derk, Denis. "Ministrica Obuljen Koržinek: Deklaracija o zajedničkom jeziku politička je inicijativa". vecernji.hr. Pristupljeno 27. 1. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Grabar- Kitarović: Deklaracija o zajedničkom jeziku je sasvim marginalna stvar". vecernji.ba. Pristupljeno 27. 1. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Lista potpisnika na jezicinacionalizmi.com
Vanjski linkovi
- Jezici i nacionalizmi, službeni sajt konferencije
- Kritička analiza stare Deklaracije
- Snimak konferencije Jezici i nacionalizmi u Beogradu na YouTubeu