Razlika između verzija stranice "Arapsko proljeće"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.3) (Bot dodaje: la:Ver Arabicum
GhalyBot (razgovor | doprinosi)
Red 103: Red 103:
[[ga:An tEarrach Arabach]]
[[ga:An tEarrach Arabach]]
[[gl:Primavera árabe]]
[[gl:Primavera árabe]]
[[he:גל המחאות בארצות ערב (2010-2012)]]
[[he:גל המחאות בארצות ערב (2010-2013)]]
[[hr:Arapsko proljeće]]
[[hr:Arapsko proljeće]]
[[hu:Arab tavasz]]
[[hu:Arab tavasz]]

Verzija na dan 5 januar 2013 u 15:49

Protesti u arapskom svijetu:
• Gore lijevo - Egipat
• Gore desno - Tunis
• Dole lijevo - Sirija
• Dole desno - Jemen

Protesti u arapskom svijetu 2010.-2011. (zvani i Arapsko proljeće (arapski: الربيع العربي), su jedinstveni talas protesta, koji su počeli u Tunisu 18. decembra 2010. i proširili se na Sjevernu Afriku i Bliski istok.

Područje zahvaćeno protestima

Protesti u arapskom svijetu i okolini
  Srušena vlast
  Građanski rat
  Masovni protesti i političke promjene
  Protesti i političke promjene
  Značajniji protesti
  Manji protesti
  Bez incidenata
  Manji protesti izvan arapskog svijeta
Velika slova - arapski svijet
Mala slova - nearapski svijet

Razvoj događaja

Protesti i nemiri do danas su doveli do rata u Libiji, revolucije u Tunisu i egipatske revolucije. U Alžiru, Bahreinu, Džibutiju, Iraku, Jordanu, Omanu, Siriju i Jemenu nastali veliki protesti. Manji incidenti su se dogodili u Kuvajtu, Libanu , Mauritaniji, Maroku, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Zapadnoj Sahari.[1][2][3][4][5].

Pored protesta i građanskog otpora uključuju i štrajkove, marševe i okupljanja, kao i upotrebu socijalnih mreža kao što su Facebook i Twitter za organiziranje i komunikaciju, uprkos pokušaja državne represije i cenzure Interneta. Nemiri u arapskom svijetu utjecali su i na poticanje protesta u brojnim nearapskim državama širom Evrope, Azije i Afrike.

Odnose se protiv autoritarnih režima na vlasti kao političke i društvene strukture tih zemalja.

Tunis

U Tunisu, protesti su započeli 17. decembra 2010. godine, samozapaljenjem Mohameda Bouazizija u gradu Sidi Bouzidu na jugu Tunisa. Već idući dan u tom gradu počeli su protesti.[6] 27. prosinca u gradu Tunisu organiziran je protest solidarnosti na kojem se okupilo oko 1000 ljudi.[7] Isti dan protesti su održani i u mnogim drugim gradovima diljem Tunisa. 14. siječnja 2011. godine, predsjednik Zine El Abidine Ben Ali pobjegao je iz zemlje. Glavni razlozi protesta u Tunisu su bili korupcija, inflacija i nezaposlenost.

Ostatak arapskog svijeta

Protesti u Tunisu poslužili i kao nadahnuće sličnom pokretu u Egiptu, koji je u februaru 2011. doveo do ostavke Hosnija Mubaraka. U veljači 2011. protesti Libiji u prerasli u sveopću pobunu protiv režima Muammar al Gaddafija. Veliki protesti praćeni policijskom i vojnom brutalnošću događaju se i u Siriji i Jemenu.

Vanjski linkovi

Reference

  1. ^ Humphrey, Shawn (2011-02-24). "Benin, Senegal, Mauritania Impacted by Protest Movements". Yahoo!. Pristupljeno 2011-02-25. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Ibrahim, Mohammed (2011-02-16). "Somalia: Government Forces Fire on Demonstrators, Killing 5". The New York Times. Pristupljeno 2011-02-20. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "Thousands in Yemen Protest Against the Government". The New York Times. 2011-01-28.
  4. ^ Posted by multiple 26 January 2011 (2011-01-26). "Protest spreads in the Middle East - The Big Picture". Boston.com. Pristupljeno 2011-02-01. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "Lebanon: Protests against Sectarian Political System". Reuters. 2011-02-27. Pristupljeno 2011-03-08. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ Rania Abouzeid (21. siječnja 2011.). "Bouazizi: The Man Who Set Himself and Tunisia on Fire". časopis Time. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  7. ^ "Tunisia jobless protests rage – Africa – Al Jazeera English". English.aljazeera.net. 28 December 2010. Pristupljeno 14 January 2011. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)