Teritorijalno širenje Bosne u doba Tvrtka I Kotromanića

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Commons-emblem-issue.svg Ovaj članak sadrži lasičiji govor, odnosno prazne fraze često praćene pristranošću ili neodređenim tvrdnjama. Takve tvrdnje treba razjasniti ili ukloniti.
Teritorijalno širenje Bosne u doba Tvrtka I Kotromanića

Teritorijalni razvoj srednjovjekovne Bosne u doba Tvrtka I Kotromanića (1353-1391) doživljava kulminaciju opsega i značaja Bosne u srednjem vijeku. Izvršenim proširivanjima Bosna postaje najveća i najjača država na jugoistoku Evrope, a njen vladar Tvrtko najveći bosanski vladar, ono što u drugim krajevima svijeta prepoznajemo u sintagmama veličine i veličanstvenosti pojedinih sredina: uistinu bosanski Tvrtko I Veliki.

Početak Tvrtkove vladavine, naprotiv, to nije ni izbliza nagoviještavao. Tvrtkova mladost opterećena je negativnim unutrašnjim i vanjskopolitičkim okolnostima u kojima je teritorijalno Bosna bila na gubitku. Destabilizacija izvedena iznutra, nezadovoljstvom uglednih bosanskih magnata pojačana je ugarskim teritorijalnim aspiracijama koje su bile konstantne i koje su došle do izraza zbog unutrašnjih bosanskih problema. Na toj uobičajenoj liniji razvoja susjedi se međusobno okorištavaju kroz čitavu historiju. Sjeverozapadni i jugozapadni dijelovi bosanske države bili su nagriženi ugarskim pritiscima, a na jugoistoku se otvorilo pitanje susjedstva sa rastućim željama pojedinih srpskih oblasnih gospodara koji su poslije raspada Srpskog carstva izgubili međusobno povjerenje, imali međusobne animozitete i saveznike tražili i nalazili među nezadovoljnom bosanskom vlastelom. U takvim, prilično nepovoljnim okolnostima mladi ban Tvrtko je započeo svoju vladavinu i vremenom dostigao vrhunac po kojem se imenuje najvećim bosanskim vladarom. U pitanju su očito lične kvalitete vojskovođe i diplomate, unutrašnja snaga u zemlji koju je znalački pronašao, zainteresovao i mogao da pokrene u svojim namjerama, ali i komponiran raspored vanjskopolitičkih prilika u kojima se dalji tok historije odvijao. Po svemu potpuno drugačija slika u odnosu na početak njegove vladavine. Najznačajnijim se čini da je uspio da u novim teritorijalnim proširenjima nađe zajednički jezik sa vlastelom koja je imala direktne i značajne koristi od neposrednih osvajanja i teritorijalnih proširivanja bosanske države.

Najznačajnija teritorijalna širenja izvršena su na jugoistoku Bosne. U koaliciji sa srpskim oblasnim gospodarom knezom Lazarom Hrebeljanovićem bosanski ban Tvrtko I. Kotromanić srušio je srpskog oblasnog gospodara župana Nikolu Altomanovića 1373. i proširio Bosnu na račun njegovog ranijeg teritorija. Nikola Altomanović je ugrožavao bosanske južne granice, a nanosio je ogromne štete oblasti kneza Lazara. Dogovor o njegovom rušenju izraz je diplomatskog promišljanja u kojem su obje strane vidjele korist. Ipak nema jasnih podataka o konkretnim tečevinama Bosne iz tog vremena, tj. o načinu na koji su Tvrtko i Lazar podijelili područje Nikole Altomanovića. Tečevine kneza Lazara se lakše uočavaju, a područja koja je stekao Tvrtko opterećena su nepoznavanjem zajedničke granice između bosanskog posjeda i posjeda koji je držao Nikola Altomanović prije 1373. Literatura navodi da se radi o dijelovima gornjeg Podrinja (područje oko Foče sa utokom Pive i Tare i desna obala Drine do utoka Lima u Drinu), što je najspornije za definiciju, dok se za ostalo zna da je u pitanju Polimlje do Brodareva i Brskova (sa Prijepoljem, Pljevljima i područjem manastira Mileševa), dijelovi stare Travunije (Gacko), područje starih župa Morače, Pive i Onogošta. Na širokom području time je Tvrtko stekao veći broj trgova, utvrda i tvrđava. Taj dio tečevina Tvrtko I. je dodijelio Pavlovićima i Kosačama, očito onima koji su najviše i doprinijeli u tim teritorijalnim proširenjima i po kojima se ti dijelovi prepoznaju u daljoj historiji Bosne tokom kraja 14. i u prvoj polovini 15. vijeka.

Korist od rušenja Nikole Altomanovića izvukli su i zetski Balšići. Balšići su po slomu srpskog oblasnog gospodara Nikole Altomanovića 1373. došli u posjed Trebinja, Konavala i Dračevice. Na osnovu tih tečevina uživali su i Svetodmitarski dohodak koji su Dubrovčani plaćali srpskim vladarima. Očito su motivi Tvrtkove orijentacije na teritorijalna proširenja prema Zeti i Balšićima bili višestruki. Uzima se vjerovatnim da je Tvrtko širenjem Balšića na područje Trebinja, Konavala i Dračevice zapravo bio zakinut pri slomu Nikole Altomanovića. Na drugoj strani očito je i da su mu namjere za krunisanjem za kralja već bile izgrađene i da je preuzimanjem područja koje je bilo ostatak legitimnosti Svetodmitarskog dohotka, time i srpske krune, bilo upravo ono najpotrebnije na putu prema upražnjenoj srpskoj kruni. U svakom slučaju, još uvijek sa titulom bosanskog bana Tvrtko je preoteo Balšićima područje Trebinja, Konavala i Dračevice na samom početku, januara ili februara 1377. Te tečevine omogućile su mu sticanje Svetodmitarskog dohotka, koji mu od tada Dubrovčani isplaćuju. Najviše koristi od ovih osvajanja imali su Tvrtkovi velikaši Kosače, Pavlovići i Sankovići. Sankovići su dobili područje Konavala, Pavlovići Trebinje, a Kosače Dračevicu.

Izvršenim teritorijalnim proširivanjem Tvrtko je stvorio neku vrstu legitimnosti koja mu je omogućila da se daleko izdigne pred srpskim oblasnim gospodarima kao eventualnim protivnicima pred upražnjenom srpskom krunom i da se kruniše za kralja. Bosna je postala kraljevinom, najjačim faktorom na istočnoj jadranskoj obali. Tvrtkova intitulacija iz 1380. pokazuje opseg srednjovjekovne bosanske države: Kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajima, Zapadnim Stranama, Usori, Soli i Podrinju.

Kao na jugoistočnim granicama Bosne, gdje je raspad Srpskog carstva i borba srpskih oblasnih gospodara omogućila Tvrtku teritorijalni ekspanzionizam, takve okolnosti su se uskoro desile i na drugom kraju Bosne. Ugarska je prolazila kroz teške trenutke nastale smrću Ludovika I. Anžuvinca i istanjivanjem vladarske loze na nemoćnu kraljicu Mariju i prateće borbe oko prijestolja. Tvrtko je pronicljivo iskoristio situaciju proširujući granice Bosne na sjeverozapadu gdje se najvećim zaslugama i pratećim koristima predstavio Hrvoje Vukčić Hrvatinić. U 1390. Tvrtkova titula pokazuje koliko su prilike u Ugarskoj bile opterećene prijestolnim borbama. Proglasio se za kralja Raške, Bosne, Dalmacije i Hrvatske preuzimajući hrvatsko plemstvo za svoje vazale od hrvatskog kralja. Granice srednjovjekovne bosanske države bile su na vrhuncu. Mada kratko vrijeme, Tvrtko se predstavio kao najveći vladar na istočnoj jadranskoj obali.

Teritorijalnopolitički razvoj srednjovjekovne Bosne u doba Tvrtka I. Kotromanića izraz je rastućeg i planirano vođenog unutrašnjeg ekspanzionizma koji je usmjeren na slabosti susjeda rezultirao najvećim opsegom bosanske feudalne države. Splet takvih okolnosti i prilika Bosna u srednjem vijeku neće više imati.