Titani

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Titan (mitologija))
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Giorgio Vasari: Kastriranje Urana. Uran i Kron su u sredini, okruženi Titanima i Titanidama.

Titani (grč. Τιτάν, mn. Τιτάνες) mitološka su bića iz grčke mitologije koja su vladala tokom legendarnog zlatnog doba. Ima ih dvanaest - šest Titana i šest Titanida. Postoji prva i druga generacija. Grčko ime samih Titana dolazi od riječi τιτανος, titanos = bijela zemlja/glina/gips. Znači, Titani su bijeli ljudi - to se moglo povezati sa starim ritualima u kojima se koža prekrivala prašinom ili glinom. Moderna etimologija donosi da je riječ starija od starih Grka. Može značiti i "silnici".

Okean, rimski mozaik

Rođenje Titana[uredi | uredi izvor]

Gustave Moreau: Prometej. Zeus je Prometeja prikovao na Kavkaz jer je dao ljudima vatru.

Heziod u svojoj Teogoniji govori da su Titani zajedno sa Hekatonhirima i Kiklopima djeca Majke Zemlje Geje i Oca Neba Urana. Prvi Titani su: Okean, Hiperion, Japet, Teja, Reja, Temida, Mnemozina, Feba, Tetija, Kej i Krij te Kron. Kron je najstrašniji.

Svrgavanje Urana[uredi | uredi izvor]

Kron je vođa i najmlađi Titana, ili najstariji. Uran je jednooke Kiklope i storuke Hekatonhire zatvorio u pakao, Gejinu utrobu, jer su ružni. Geja je svojim sinovima dala kremeni ili čelični srp, pa se Kron odvažio te je kastrirao Urana sa srpom dok je bio u ljubavnome činu sa svojom ženom. Od sjemena koje je palo na tlo, nastali su Giganti, Erinije i nimfe Melije, a iz mora je izronila i Afrodita, božica ljubavi. Kron je svrgnuo titansku zmiju Ofiona koji je stezao svijet, a potom je nastupilo blagostanje. Nakon što je svrgnuo Urana, ponovno zatvara Hekatonhire i Kiklope u pakao te stavlja Kampa da ih čuva dok su tamo zarobljeni. Vrijeme Kronove vladavine u nekim mitovima naziva se još i zlatnim dobom: ljudi tog vremena nisu imali potreba za vlašću i pravilima, jer su jednostavno svi sve činili ispravno, pa za time niti nije bilo potrebe.

Reja, kraljica Titana

Svrgavanje Krona[uredi | uredi izvor]

Kron je kastrirao je svog oca Urana. Potom su on i Reja zauzeli prijestolje kao kraljevi bogova. Ovo je doba nazvano zlatnim dobom, jer ljudi nisu imali potrebe za zakonima i pravilima te su svi činili ono što je trebalo. Reja sa Kronom ima nekoliko djece - Hestiju, Demetru, Heru, Hada i Posejdona, ali ih je Kron sve progutao, budući da je od svojih roditelja naučio da će i njega svrgnuti njegov sin, kao što je i on svoga oca. Kad se Zeus trebao roditi, Reja je Uranu i Geji izložila svoj plan te ga je sakrila, a Kronu predala smotuljak s kamenom koji je Kron progutao. Potom ga je odnijela na goru Idu na Kreti. Ondje su ga odgojili Geja i koza Amalteja ili pak nimfa Adamanteja. Kad je odrastao, Zeus je prisilio Krona da povrati Rejinu djecu, prvo kamen, a potom njih. U drugoj verziji mita, Metida, prva Zeusova žena, je Kronu dala napitak koji ga je tjerao na povraćanje. Zatim je Zeus pustio Gigante, Hekatonhire i Kiklope te je s njima krenuo u rat.

Peter Paul Rubens: Pad Titana, Hekatonhiri bacaju stijene

Titanomahija[uredi | uredi izvor]

Titanomahija (grč. Τιτανομαχία) je jedanaestogodišnji rat mlađeg naraštaja Titana predvođenih Zeusom protiv starijeg naraštaja. Na Kronovoj su strani bili Koj, Krij, Hiperion, Japet, Atlant i Menotije, a na Zeusovoj Hestija, Demetra, Hera, Had i Posejdon, a također i Hekatonhiri, Giganti i Kiklopi. Hekatonhiri su pomogli bacajući stotine gromada kamenja istovremeno, a Kikopi su iskovali Zeusove munje, Hadovu kacigu nevidljivosti i Posejdonov trozub. U noći prije prve bitke, Had se odšuljao do uporišta Titana i uništio im oružje. Na psljetku su pobijedili nakon desetljeća ratovanja te su se olimpski bogovi dogovorili i izvlačeći slamke raspodijelili vlast - Zeus je lukavstvom dobio nebo i zemlju, Posejdon more, a Had podzemni svijet. Olimpski bogovi su zatvorili poražene Titane u Tartar. Budući da su za vrijeme rata Titanide i Okean ostali neutralni, Zeus ih nije kaznio. A također u Tartar nisu poslani Atlant, Kron, Epimetej, Menetije i Prometej. Atlantu je dao drugu kaznu, a Prometej, Epimetej i Menetije poslije su promijenili stranu te su pomogli Zeusu u ratu. Kron je nakon rata uspio pobjeći te je tako izbjegao odsluženje kazne u paklu zajedno s ostalim Titanima koje su čuvali Hekatonhiri. Kron je pobjegao u raj.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Titani