Žepa (Rogatica)
Žepa | |
|---|---|
(naselje) | |
 Redžep Pašina kula u Žepi | |
  Žepa | |
| Koordinate: 43°57′15″N 19°07′59″E / 43.9542°N 19.1331°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Rogatica |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 133 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 58 |
| Matični broj | 220817[1] |
| Matični broj općine | 20516 |
Žepa je naseljeno mjesto u općini Rogatica, Bosna i Hercegovina.
Historija
[uredi | uredi izvor]Mjesto sa karakterističnom bosanskom planinskom fizionomijom prvi put se spominje u sumarnom osmanlijskom defteru iz 1485. godine, kao selo koje pripada Vrataru, bivšem starom gradu srednjovjekovne Bosne. Osnovne privredne djelatnosti ovog kraja oduvijek su bile poljoprivreda i stočarstvo.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Žepa je bila mala bosanska enklava, koja je odoljevala udarima daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Od osam stotina prijeratnih domaćinstava u mjestu danas je obnovljeno nekih dvjestotinjak. Mještani su uglavnom stari, samo je jedan uposlenik, a lokalno područno odjeljenje osnovne škole pohađa pet đaka. Jedini kontakt sa vanjskim svijetom su autobusi koji par puta sedmično voze za Sarajevo. U naselju postoji ambulanta, koja ne radi, jer nema liječnika, a policijska patrola iz Rogatice navrati svakih petnaest dana, tek da se uvjeri da je sve u redu.
Znamenitosti
[uredi | uredi izvor]U okolini mjesta pronađeno je i nekoliko srednjovjekovnih bosanskih stećaka, koji su bili dio životne kulture krstjana, pripadnika Crkve bosanske. U selu Ljubomišlje, čije i ime asocira na staroslavensku jezičnu tradiciju, nalazi se čitava nekropola ovih stećaka. Stećci postoje i u drugim, okolnim selima oko Žepe, a jedan od najbolje očuvanih nalazi se u selu Tulež (čije je ime složenica riječi "tu" + "lež"), na groblju Trojan, no nema preciznijih podataka od kada datira, mada se po nekim predanjima tvrdi da se radi o desetom vijeku, što je ipak rano, uzme li se u obzir činjenica da su stećci obilježili bosanski krajolik u 12. vijeku.
Narodna predaja kaže da je dio manjih stećaka srednjovjekovnih Bošnjana ugrađen u most na rijeci Žepi, o kom je u svom romanu "Most na Žepi" pisao i jedan od najvećih bosanskih književnika i dobitnik Nobelove nagrade za književnost Ivo Andrić. Sarajevski historičar Vlajko Palavestra zapisao je o stećcima i sljedeće: "U Žepi smo konstatovali ukupno 162 spomenika iz srednjeg vijeka, većinom u obliku neukrašene ploče bez postolja.
Slijede spomenici u obliku niskog sljemenjaka s monolitnim postoljem, te sanduci bez postolja. Srednjovjekovni spomenici u Žepi su rijetko ukrašeni (svega 11), a u pogledu forme i načina ukrašavanja, oni na sebi sjedinjuju oblike i ornamentalne elemente srednjojekovnih nadgrobnih spomenika istočnobosanskog područja i Podrinja sa zapadnom Srbijom".
U 16. vijeku vezir Jusuf dao je u mjestu izgraditi tada graciozni most na rijeci Most na Žepi, koji je vijekovima bio ponos mještana ovog kraja Bosne, no danas nagrižen zubom vremena, kameni most odavno nije turistička atrakcija. Preko njega se danas uzanom pješačkom stazom može stići do sela Vratar i Ribioci, na putu ka Rogatici. Na mramornoj ploči pokraj samog mosta stoji zapisano: "Ovaj most je spomenik neimarstvu 16. vijeka. Ugrožen akumulacionim jezerom na Drini, prenesen je ovdje sa ušća Žepe 1967. da i dalje služi pokoljenjima". Most na Žepi proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2]
U neposrednoj blizini poznatog mosta, na lijevoj obali rijeke Žepe, nalazi se kula koju je gradio izvjesni Redžep-paša. Suprotno je stari grad Vratar, na udaljenosti od 5 km istočno od kule. Preciznih podataka o vremenu gradnje kule nema. Nakon premještanja mosta na novu lokaciju, 1969. godine su izvršeni radovi i na sanaciji objekta kule. Tokom rata 1992-95 kula je zapaljena. Konstruktivno je očuvana, bez krova, i izložena je propadanju. Cijeli objekt bio je pokriven šatorastom drvenom krovnom konstrukcijom sa drvenom šindrom.
Dimenzije objekta iznose 6,23 x 6,30 m. Kula je imala podrumsku i tri nadzemne etaže, od čega je na svakoj od etaža bila po jedna prostorija. Na temelju puškarnica koje su vidjive na objektu, može se zaključiti da su prve dvije nadzemne etaže služile za obranu objekta, dok je treća etaža bila namijenjena stanovanju. Redžep-pašina kula proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[3]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Žepa | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[4] | 1991.[5] | 1981.[6] | 1971.[7] | ||||
| Osoba | 133 (100,0%) | 462 (100,0%) | 529 (100,0%) | 611 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 132 (99,25%) | 450 (97,40%)1 | 502 (94,90%)1 | 601 (98,36%)1 | |||
| Hrvati | 1 (0,752%) | – | – | – | |||
| Jugoslaveni | – | 7 (1,515%) | 12 (2,268%) | 1 (0,164%) | |||
| Srbi | – | 3 (0,649%) | 3 (0,567%) | 3 (0,491%) | |||
| Ostali | – | 2 (0,433%) | – | 2 (0,327%) | |||
| Albanci | – | – | 9 (1,701%) | 2 (0,327%) | |||
| Crnogorci | – | – | 3 (0,567%) | 2 (0,327%) | |||
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 26. 12. 2015.
- ^ "Most na Žepi". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 20. 8. 2018. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ^ "Redžep-pašina kula u Žepi". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 5. 12. 2021. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 90)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 26. 12. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 26. 12. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 26. 12. 2015.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Zvanični sajt općine Rogatica Arhivirano 4. 1. 2016. na Wayback Machine