Aerodrom "Franjo Tuđman"
Aerodrom "Franjo Tuđman" Zračna luka "Franjo Tuđman" | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
IATA: ZAG – ICAO: LDZA | |||||||
Općenito | |||||||
Vrsta | Civilni aerodrom | ||||||
Vlasnik | Republika Hrvatska 55%, Grad Zagreb 35%, Zagrebačka županija 5%, Grad Velika Gorica 5%. | ||||||
Operator | Međunarodna zračna luka Zagreb d.o.o. | ||||||
Poslužuje grad | Zagreb, Hrvatska | ||||||
Lokacija | Pleso, Velika Gorica | ||||||
Visina | 108 m | ||||||
Koordinate | 45°44′35″N 016°04′06″E / 45.74306°N 16.06833°E | ||||||
Veb-sajt | Službena stranica | ||||||
Pista | |||||||
| |||||||
Statistika (2022) | |||||||
|
Aerodrom "Franjo Tuđman"[1] jedan je od devet aerodroma u Hrvatskoj.
Historija
[uredi | uredi izvor]Aerodrom Črnomerec
[uredi | uredi izvor]1909. godine grad Zagreb dobio je svoj prvi aerodrom na Črnomercu. Poznati izumitelj, inženjer Eduard Slavoljub Penkala izgradio je pored travnate uzletno-sletne staze hangar u kojem je konstruisao prvi avion u Hrvatskoj. 23. juna 1910. godine njegov mehaničar Dragutin Novak uzlijeće s Penkalinim avionom i ulazi u historiju kao prvi hrvatski pilot. Kasnije, avion se, prilikom jednog Novakovog leta 20. oktobra 1910. godine, oštetio i Penkala je odustao od daljih istraživanja.
Aerodrom Borongaj
[uredi | uredi izvor]Prvi aerodrom sa svim potrebnim objektima za slijetanje i uzlijetanje izgrađena je na Borongaju, kraj istoimenog ranžirnog kolodvora, tada 6 km udaljenom od samog grada. 15. februara 1928. godine otvara se prva zračna linija između Zagreba i Beograda. Te je godine prevezeno 1.322 putnika i 10 tona tereta. Već sljedećih godina otvaraju se domaće linije koje Zagreb povezuje s Dubrovnikom, Ljubljanom, Splitom, Sarajevom i ostalim gradovima bivše Jugoslavije, te i ostale međunarodne linije s Grazom, Klagenfurtom, Bečom, Pragom, Budimpeštom, Trstom i Milanom.
Aerodrom Borongaj korištena je i za civilni zračni saobraćaj i za vojne potrebe. Početkom Drugog svjetskog rata prestaje civilni zračni saobraćaj i aerodrom se koristi isključivo u vojne svrhe.
Aerodrom Lučko
[uredi | uredi izvor]Poslije Drugog svjetskog rata postupno se obnavlja zračni saobraćaj, a koristi se Aerodrom Lučko koji ima travnatu uzletno-sletnu stazu i betonsku platformu za parkiranje aviona. Na Lučko tada slijeću avioni mase do 15 tona. Radi travnate uzletno-sletne staze i slabe navigacione opreme aerodrom Lučko nije mogla pratiti nagli razvoj avijacije. Na zahtjev tadašnje Uprave za civilnu avijaciju nađena je nova lokacija – Pleso.
Aerodrom Zagreb
[uredi | uredi izvor]1959. godine na Plesu je izgrađena putnička zgrada i platforma i te se u jesen iste godine otvara civilni zračni saobraćaj. Aerodrom Lučko od tada služi i za sportsku avijaciju. Upis preduzeća u osnivanju za aerodromske usluge, pod nazivom "Zrakoplovna luka Zagreb" u sudski registar bio je 6. novembra 1961. godine. Nakon konstituisanja, Aerodrom Zagreb započinje radom 20. aprila 1962. godine. Betonska uzletno-sletna staza bila je dugačka 2.500 m, a putnički terminal imao je 1.000 m2. Platforma je mogla primiti pet manjih aviona. U godini osnivanja preko Aerodroma Zagreb prošlo je 78.041 putnika, 633 tone tereta u 5.206 rotacija aviona.
1966. godine izgrađena je nova putnička zgrada s 5.000 m2, obnovljena je i produžena uzletno-sletna staza na 2.860 m, a platforma je proširena na 60.000 m2. Izgrađena je i nova upravna zgrada s kontrolnim tornjem. Te godine mijenja se i naziv u "Aerodrom Zagreb".
Sljedeća veća obnova bila je 1974. godine, kada je Aerodrom Zagreb bio zatvoren radi obnove dva mjeseca. Uzletno-sletna staza je rekonstruisana i produžena na 3.259 m, obnovljeni su radio-navigacioni uređaji i modernizirana oprema.
Radi učestalog povećanja saobraćaja 1984. godine godine ulazi se u još jednu fazu nadogradnje postojećih objekata, ali i izgradnju novih. Te godine puštena je u rad Carinska ispostava i međunarodna špedicija, cargo terminal i nova vatrogasna stanica. Dograđena je i putnička zgrada na ukupnu površinu od 11.000 m2. 1986. godine dograđena je i platforma za dodatnih 30.000 m2 i obnovljena rulna staza.
Vojna zračna baza
[uredi | uredi izvor]Na istočnom dijelu Aerodroma Zagreb je i dom 91. zračne baze Pleso, koja u svom sastavu, osim transportnih aviona i helikoptera na raspolaganju ima i jednu eskadrilu lovaca MiG-21bis D. Tamo se nalazi i Zapovjedništvo Hrvatske ratne avijacije i protivzračne odbrane.
Izgradnja novog terminala
[uredi | uredi izvor]2. augusta 2007. godine postignut je dogovor između hrvatskog premijera i zagrebačkog gradonačelnika da će Vlada i Grad Zagreb sufinancirati izgradnju novog putničkog terminala na Aerodromu Zagreb. Novi terminal na oko 65.600 m2 mogao bi primiti oko 3,3 miliona putnika godišnje. Putnička zgrada imala bi u početku 11 avio-mostova.
Kompanije i destinacije
[uredi | uredi izvor]- Aeroflot (Moskva)
- Air France (Pariz)
- Austrian Airlines (Beč)
- B&H Airlines (Sarajevo)
- Croatia Airlines (Amsterdam, Beč, Bol, Bruxelles, Kopenhagen, Damask, Dubrovnik, Dusseldorf, Frankfurt, Geteborg, London-Gatwick/Heatrow, Manchester, München, Pariz, Podgorica, Priština, Pula, Rim, Sarajevo, Skopje, Split, Tel Aviv, Zadar, Zürich)
- Czech Airlines (Prag)
- Germanwings (Berlin, Dortmund, Hamburg, Köln, Stuttgart)
- Lufthansa (Frankfurt, Munchen)
- Malev (Budimpešta)
- SAS (Stockholm)
- Skyservice (Toronto)
- TAP Portugal (Bologna, Lisabon)
- Turkish Airlines (Istanbul)
- Wizz Air (London/Luton)
Cargo
[uredi | uredi izvor]Charter Letovi
[uredi | uredi izvor]Galerija slika
[uredi | uredi izvor]-
Kontrolni toranj
-
Platforma (2006)
-
Air Force One (april, 2008)
-
Radarska antena zagrebačkog aerodroma
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Zračna luka Zagreb". www.croatianairports.com. Arhivirano s originala, 28. 6. 2017. Pristupljeno 7. 6. 2017.