Aronija
| Aronija (Aronia prunifolia) | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Angiospermae |
| Red | Rosales |
| Porodica | Rosaceae |
| Potporodica | Maloideae |
| Rod | Aronia Medik. |
Aronije spadaju u istoimeni rod listopadnih grmova, koji uključuje samo dvije vrste, koje potiču s istoka Sjeverne Amerike. Stablo aronije naraste najčešće 1–6 m; bujnog je rasta, a rezidbom se može oblikovati kao manje drvo.
U prirodi, najčešće nastanjuje vlažne šume, a bude je i umočvarama. Često se uzgaja i kao ukrasna biljka. Zbog visoke otpornosti na mraz, izdrži hladnoću i do -47 °C. Zato je mnogi nazivaju i sibirskom borovnicom. Tako je aronija naseljena u Rusiji, Finskoj i Švedskoj. Također je otporna i na sušu, insekte, zagađenja i bolesti.[1][2] U Evropi je naturalizovana, tj. unesena vrsta.
Opis[uredi | uredi izvor]
Listovi aronije su jednostavni, naizmjenični. S jeseni listovi mijenjaju boju u crvene nijanse.Cvjetovi su mali, od pet latica i pet čašičnih listića. Cvjetove aronije oprašuju pčele i vjetar.
Plodovi su joj bobice koje nisu jestive svježe jer su gorke i opore (osim crvenoplodne aronije). Često koriste u pripremi vina, džema, čaja, sirupa, kompota, likera, i sl.
Također se koriste kao začin i bojenje pića i jogurta. Plodovima aronije se hrane ptice, pa joj sjemenke rasprostranjuju izmetom.
Vrste[uredi | uredi izvor]
Crvenoplodna aronija[uredi | uredi izvor]
Crvenoplodna aronija (Aronia arbutifolia) naraste visoko oko 2–4 m, rijeđe 6 m. Listovi su joj široki 5–8 cm. Cvjetovi su bijeli ili blijedo ružičasti, otprilike široki oko 1 cm. Plod je crven, širok 4–10 mm i otporan na zimu.
Crnoplodna aronija[uredi | uredi izvor]
Crnoplodna aronija (Aronia melanocarpa) naraste nešto niže od 1 m, a rijetki primjerci i oko 3 m. Listovi su obično široki 6 cm. Cvjetovi su bijeli, široki oko 1,5 cm. Ispočetka je plod crvene boje. Kad naraste, pocrni i dostigne veličinu oko 6–9 mm.
Ljubičastoplodna aronija[uredi | uredi izvor]
Ljubičastoplodna aronija (Aronia prunifolia), prema nekima, je hibrid crvenoplodne i crnoplodne aronije, dok drugi misle da je to zasebna vrsta. Cvijeta od aprila do jula. Plod je tamnoljubičast do crn, širok 7–10 mm.
Historija[uredi | uredi izvor]
Aronija je dospjela u Evropu iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. Prema nekim navodima, poznavali su je tamošnji Indijanci; njene plodove su sušili i upotrebljavali za zimske pogače. Kao hranu i lijek su prvi počeli upotrebljavati sjevernoamerički Indijanci. Budući da joj plodovi dugo ostaju na grmu i ne kvare se, Indijanci su se time hranili; plodove su sušili i mljeli, miješali sa životinjskom mašću i osušenim mesom. Sušeni plodovi čuvani su za zimu, kao i za lijek protiv želučanih i crijevnih tegoba. Osim zrelih plodova, sjevernoamerički Indijanci su kao lijek upotrebljavali i listove i koru. Ljeti su sušili listove i koru, pripremali su čaj, kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja iz rana.
U Evropi je prenesena zbog atraktivne ljepote, pošto su njeni bijeli cvjetovi jedni od najljepših kod grmolikih biljaka. Tako je 1972. crnoplodna aronija je dobila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. Jednom su je u većoj količini posadili također u Sloveniji, iako nije bila posebno prihvaćena, prije svega zbog nepoznavanja ljekovitih svojstava, koja aronija nudi. Tokom posljednje decenije osvojila je i prostore Bosne i Hercegovine, osobito bosanskih brdsko-planinskih područja, gdje se u nekim mjestima organiziraju i prigodni festivaki pod nazivom "Dani aronije".
Ljekovitost[uredi | uredi izvor]
Aronija je prava riznica biološki aktivnih spojeva (preko 300). Čisti krv, jača cirkulaciju, snižava holesterol i krvni pritisak, djeluje protuupalno. Svježi plodovi aronije imaju najveći antioksidativni potencijal među svim bobičastim i ostalim istraživanim voćem, a mjerenim po ORAC i TEAC standardima. Mnogobrojne epidemiološke studije ukazuju na snažnu povezanost između unosa aronije i smanjenja smrtnosti uslijed srčanih oboljenja, tumora i drugih degenerativnih bolesti, odnosno smanjenje ili odgađanje razvoja navedenih bolesti, kao i starenja.
Sastav plodova[uredi | uredi izvor]
Plodovi crnoplodne aronije sadrže:
- šećera – 6,2 - 10,8 %,
- jabučne kiseline − 1,3 %,
- pektina − 0,75 %,
- tanina − 0,35 - 0,6 %
- vitamine A,
- C,
- B1 i
- B2, te
- E i
- PP,
- glikozid cianidin, flavonske glikozide hesperidin i rutin, te kvercitin i katehin.
Od makroelemenata plodovi sadrže (mg/g) K - 13,90, Ca - 1,30, Mg - 1,0, Fe - 0,05.
Od mikroelemenata tu su (KBN) Mn - 0,07, Cu - 0,58, Zn - 0,10, Co - 0,15, Cr - 0,02, Al - 0,02, Se - 3,63, Ni - 0,11, Sr - 0,06, Pb - 0,02, B - 4,80 µg/g.