Janez Janša

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Janez Janša
Premijer Slovenije
Vrijeme na vlasti
3. mart 2020 – 1. juni 2022.
PrethodnikMarjan Šarec
NasljednikRobert Golob
Vrijeme na vlasti
10. februar 2012 – 20. mart 2013.
PrethodnikBorut Pahor
NasljednikAlenka Bratušek
Vrijeme na vlasti
3. decembar 2004 – 21. novembar 2008.
PrethodnikAnton Rop
NasljednikBorut Pahor
Rođenje (1958-09-17) 17. septembar 1958 (65 godina)
Grosuplje, FNRJ
Politička strankaSlovenačka demokratska stranka
Porodica
SuprugaSilva Predalič
Urška Bačovnik (2009–trenutno)
Djeca4
ObrazovanjeUniverzitet u Ljubljani

Ivan Janša (rođen 17. septembra 1958, Ljubljana), baptiziran i najpoznatiji kao Janez Janša, slovenski je političar, ratni veteran Slovenske vojske 1991. i bivši premijer Slovenije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Janša je započeo svoju političku karijeru tokom 1980-ih kao novinar i disident tijekom komunističkog režima u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Bio je aktivan u novinskim i intelektualnim krugovima koji su se borili za političke slobode i demokratske reforme.

Nakon osamostaljenja Slovenije 1991. godine, Janez Janša je postao jedan od ključnih vođa u novoj državi. Služio je kao ministar obrane i kasnije kao ministar vanjskih poslova u različitim slovenskim vladama.

U međuvremenu, 1993. godine, osnovao je Slovensku demokratsku stranku (SDS), konzervativnu stranku koja je postala jedna od najvažnijih političkih snaga u Sloveniji. Janša je bio glavni lider stranke i sudjelovao je u više parlamentarnih izbora.

Janša je bio izabran za predsjednika slovenske vlade tri puta: 2004, 2012. i 2020. godine. Tokom svog mandata suočavao se s različitim izazovima, uključujući gospodarsku krizu, reforme, borbu protiv korupcije, pandemiju uzrokovanu Korona virusom.

Janez Janša je diplomirao 1982. godine na Fakultetu društvenih nauka Sveučilišta u Ljubljani, SR Slovenija. Diplomirao je na području obrambenih znanosti, što je bilo u skladu s njegovom kasnijom karijerom u vojsci i politici.

Njegova politika često je bila usmjerena na očuvanje nacionalne suverenosti, snažniju ulogu države u privredii jačanje slovenskog identiteta. Međutim, politika Janeza Janše često je bila predmet kontroverzi, a njegove odluke i stajališta izazivale su podjele u slovenskom društvu.

Janša je ostao značajan politički lider u Sloveniji s dugogodišnjom političkom karijerom i nastavlja djelovati kao jedan od ključnih aktera u slovenskoj politici.[1]

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

1980-te[uredi | uredi izvor]

Nakon diplomiranja, Janša je postao pripravnik u tadašnjem Republičkom sekretarijatu za odbranu, gdje je položio svoj stručni ispit. Krajem 1982. godine, je imenovan za predsjednika Komiteta za osnovnu narodnu odbranu i socijalnu samopomoć unutar okvira bivše omladinske organizacije (SSOS). Njegovo iznošenje kritičkog stava o uslovima unutar Jugoslovenske narodne armije, koji su označeni kao kontrarevolucionarni, označava početak Janševe opozicije. Nakon toga, Janša i njegovi saradnici bili su pod strogim nadzorom od strane Državne službe za sigurnost, izloženi političkim sankcijama i ograničenjima, te im je onemogućeno javno djelovanje.

Politička ograničenja koja su nametnuta Janezu Janši prožimala su sve aspekte njegovog života, te je tako izgubio mogućnost zapošljavanja u državnim institucijama ili kompanijama. Između 1985. i 1986. godine, odbijen je u 250 slučajeva kada je aplicirao za javno oglašene pozicije za koje je bio potpuno kvalificiran.

U tom periodu, Janez Janša postao je politički aktivan u novo nastajućim pacifističkim i ekološkim pokretima, koje su vlasti smatrale "društveno poremećenim". Zarađivao je pišući računarske programe i obavljajući povremene "visokogorske" poslove zajedno s prijateljima iz planinarskog kluba.

Krajem 1986. godine, Janša postaje sekretar mjesečnika "Časopis za kritiko znanosti", koji je izdavala studentska organizacija Univerziteta u Ljubljani, a koji je počeo obrađivati teme koje su tada bile smatrane politički nepoželjnim.

Godine 1987. došlo je do djelomične liberalizacije uredničkog odbora Mladine, glavnog izdanja SSOS-a, što je omogućilo Janši da piše i objavljuje kritičke komentare i priloge na teme kao što su demokratija i nacionalni suverenitet.

U proljeće 1987. godine, Janez Janša i Igor Omerza osnovali su malu računarsku kompaniju pod nazivom MikroAda, koja se uskoro pretvorila u vrstu tehničke službe za novonastale političke alternative i društvene pokrete.

Tu je tajno pripremljen i dnevnik Stane Kavčiča, bivšeg predsjednika vlade Slovenske republike koji je 1972. godine odstranjen s funkcije od strane komunističkih vlasti zbog previše liberalnih stavova (urednici Janez Janša i Igor Bavčar). Dnevnik je objavljen 1988. godine i izazvao veliki interes - prvo izdanje rasprodano je u roku od nekoliko sati.

Na isti način, u aprilu 1988. godine na MikroAdi pripremljen je i radni papir za Ustav Slovenije, koji su napisali slovenski pisci, pravnici i sociolozi. Radni papir je oštro osuđen od strane predsjednika Centralnog komiteta Saveza komunista Slovenije, Milana Kučana, i visokih zvaničnika Jugoslovenske narodne armije. Ipak, radni papir u cijelosti je poslužio kao osnova za sadašnji Ustav Slovenije, usvojen 1991. godine.

Rano ujutro 31. maja 1988. godine, Janez Janša je uhapšen od strane agenata Državne službe za sigurnost. Takođe su uhapšeni zastavnik JNA Ivan Borštner, novinar David Tasić i urednik Franci Zavrl. Tako je započelo poznato suđenje Četvorici, koje je bilo suđenje od strane komunističke nomenklature protiv novonastale opozicije i izazvalo snažan odgovor slovenske javnosti. Počeli su se pojavljivati zahtjevi za promjenom u višestranačku demokratiju, što je bio jedan od glavnih poluga procesa nezavisnosti Slovenije.

Mase demonstracija u Ljubljani i upis desetina hiljada građana u novoformirani Odbor za zaštitu ljudskih prava karakterizirali su ono što je postalo poznato kao Slovensko proljeće.

Na suđenju održanom zatvorenog vrata, tokom kojeg optuženi nisu imali pravo na pravnu zastupljenost, Janša je osuđen na 18 mjeseci zatvora. Nakon što je presuda postala pravomoćna u maju 1989. godine, Janša je ponovno uhapšen od strane komunističkih vlast i poslan na izdržavanje kazne u zatvoru maksimalne sigurnosti u Dobu pri Mirni; tek nakon javnog negodovanja Janša je prebačen u otvoreni zatvor u Igu.

Na tim demonstracijama pročitana je Majsk deklaracija 1989. godine - deklaracija u kojoj je opozicija zahtijevala demokratsku i suverenu Sloveniju i poštovanje ljudskih prava. Zbog ogromnog javnog pritiska, Janša je pušten iz zatvora tokom ljeta 1989. godine nakon što je odslužio trećinu svoje kazne.

Nakon izlaska iz zatvora, Janša je postao glavni urednik opozicijskog tjednika Demokracija, gdje je ostao do maja 1990. godine. Demokracija je postala neslužbeni glas ujedinjene opozicije poznate kao Demos.[2]

1990-te[uredi | uredi izvor]

Igor Bavčar i Janez Janša (1991. godina)

U maju 1990. godine, Janša je postao Ministar odbrane. Igrao je ključnu ulogu u stvaranju sposobnog odbrambenog sistema koji je omogućio zemlji da se u junu 1991. godine suprotstavi agresiji jugoslovenske vojske s relativno malo gubitaka i konačno proglasi potpunu nezavisnost, preko Manevrske strukture narodne odbrane i transformacije Teritorijalne odbrane u prave Slovenske Oružane Snage.

Janez Janša je obavljao dužnost Ministra odbrane do 1994. godine; tokom svoje četverogodišnje vladavine i njegovi saradnici su stvorili vojnu strukturu koja je omogućila Sloveniji da potpiše Program partnerstva za mir s NATO-om. Kao Ministar odbrane, Janša je imao ključnu ulogu u uključivanju Slovenskih Oružanih Snaga u druge međunarodne mehanizme kolektivne bezbednosti, te je uspostavio parlamentarnu kontrolu nad vojskom kao osnovni demokratski standard.

Godine 1993. predložio je osnivanje Saveza veterana rata za Sloveniju, koji obuhvata patriote koji su aktivno pružali otpor jugoslovenskoj dominaciji i agresiji između 1990. i 1991. godine.

U martu 1994., Narodna skupština Republike Slovenije, na zahtjev premijera dr. Janeza Drnovšeka, razrešila je Janeza Janšu dužnosti Ministra odbrane. Razlog dat za smjenu bio je navodni prekoračaj vojnog sektora u civilnom okruženju. Skoro godinu dana kasnije, Državno tužilaštvo i Parlamentarni odbor za zakonodavstvo i pravna pitanja donijeli su jednoglasnu odluku da su vojne vlasti postupale u skladu sa slovenačkim zakonom.

Tokom rasprave o razrješenju Janeza Janše s pozicije Ministra odbrane, hiljade njegovih pristalica demonstriralo je ispred zgrade parlamenta zahtijevajući vladavinu prava i okončanje korupcije u državnoj službi.[3]

1990-2000[uredi | uredi izvor]

U proljeće 1992. godine, Janez Janša se pridružio Socijaldemokratskoj stranci Slovenije pod vodstvom dr. Jožeta Pučnika. Na izborima 1992. godine, Janez Janša je ponovno izabran za zastupnika, a u maju 1993. godine izabran je za predsjednika Socijaldemokratske stranke Slovenije na trećem stranačkom kongresu. Janez Janša je ponovno izabran za predsjednika Socijaldemokratske stranke na stranačkim kongresima održanim 1995., 1999., 2001. i 2005. godine.

Godine 1996., Janez Janša je ponovno izabran za zastupnika, a Socijaldemokratska stranka postala je vodeća opoziciona stranka u Sloveniji.

U periodu od januara 1997. do jula 1998. godine, Janez Janša je također bio šef slovenske parlamentarne delegacije u Sjevernoatlantskoj skupštini (NAA).

Od juna do oktobra 2000. godine, Janez Janša obavljao je dužnost Ministra odbrane u vladi kojom je predsjedavao dr. Andrej Bajuk. Tokom tog perioda, on i njegovi saradnici izradili su rezoluciju o nacionalnoj strategiji bezbjednosti Republike Slovenije, najvažniji strateški dokument u oblasti odbrane, a na njegov prijedlog, Vlada je također usvojila Doktrinu odbrane Republike Slovenije.

Tokom svog mandata, Ministarstvo odbrane realno je procijenilo sprovođenje osnovnih programa razvoja odbrambenih snaga za period od 1994. do 2003. godine, te usvojilo plan za njihovu djelimičnu restrukturiranost, koja je trebala biti završena između 2000. i 2003. godine; pripadnicima Slovenskih Oružanih Snaga također je bilo omogućeno pravo na duhovnu brigu.

U vrijeme kada je Janez Janša bio Ministar odbrane, Slovenija je pripremila svoj drugi akcioni plan za punopravno članstvo u NATO-u i bila je prva među zemljama kandidatima koja je dostavila zahtjev Lordu Robertsonu, tadašnjem generalnom sekretaru NATO-a u Briselu.

Na izborima za Narodnu skupštinu održanim u oktobru 2000. godine, Janez Janša je izabran za zastupnika Narodne skupštine po treći put, a Socijaldemokratska stranka postala je druga najveća politička stranka u Sloveniji.[4]

2004[uredi | uredi izvor]

9. novembra 2004. godine, Janez Janša, nominirani kandidat za mandat da formira novu slovenačku vladu, izabran je za predsjednika Vlade Republike Slovenije sa 57 glasova.

3. decembra 2004. godine, nova Vlada je položila zakletvu u Narodnoj skupštini Republike Slovenije i sastala se pod vodstvom Janeza Janše za svoju konstitutivnu sjednicu tog istog dana.

Vlada Republike Slovenije, koju vodi Janez Janša, sastoji se od sljedećih koalicijskih partnera: Slovenska demokratska stranka, Nova Slovenija - Krščanska ljudska stranka, Slovenska ljudska stranka i Demokratska stranka umirovljenika Slovenije.

19. novembra 2007. godine, Narodna skupština Republike Slovenije održala je glasanje povjerenja koje je zatražio premijer Janez Janša u vezi predstojećeg slovenskog predsjedavanja Vijećem Europske unije i potvrdila mandat Vladi.

Janez Janša na EPP samitu

Neki od glavnih postignuća Vlade Republike Slovenije od decembra 2004. do decembra 2007. godine su i mjere koje su direktno uticale na živote građana Republike Slovenije, donoseći izuzetan ekonomski uspjeh, veći stepen zaposlenosti i najnižu stopu nezaposlenosti do tada. Većina mjera definiranih u Okviru ekonomskih i socijalnih reformi za povećanje blagostanja u Sloveniji i poboljšanje standarda života su implementirane, što Sloveniju svrstava među najuspješnije države članice EU u postizanju ciljeva Lisabonske strategije. Vlada je regulirala poreze i uklonila niz administrativnih prepreka na modern način koji je međunarodno usporediv i društveno održiv. Uvedene su mjere za smanjenje tereta na ekonomiju i povećanje konkurentnosti na domaćim i stranim tržištima.

Tokom Janez Janšinog mandata, Republika Slovenija postala je prepoznatljiv i uspješan član Europske unije: 1. januara 2007. godine usvojila je jedinstvenu europsku valutu; 22. decembra 2007. godine eliminirala je unutarnje granice i pridružila se Schengenskom području; a 1. januara postala je prva nova država članica koja je preuzela predsjedavanje EU.

U svojstvu premijera, Janez Janša je posjetio Sjedinjene Američke Države, Kinu, Rusiju, Francusku, Veliku Britaniju, Saudijsku Arabiju, Kuvajt, Irak, Tursku, Italiju, Austriju, Hrvatsku, Estoniju, Litvaniju, Latviju, Poljsku, Češku Republiku, Slovačku, Mađarsku, Vatikan, Portugal, Nizozemsku, Bosnu i Hercegovinu, Ukrajinu, bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju i Luksemburg.

Nacionalni izbori u septembru 2008. godine doveli su slovenačku političku situaciju do nove dimenzije. Tri tjedna prije izbora, u saradnji s finskim novinarom Magnusom Berglundom, tadašnja opozicija (i sadašnja vlada) pokrenula je optužbe za korupciju protiv tadašnjeg premijera Janeza Janše. Lažne tvrdnje da je Janša primio mito od finske kompanije imale su svoje posljedice - Socijaldemokratska stranka pobijedila je sa uskim postotkom razlike.

Slučaj je kasnije detaljno objašnjen u članku »Slučaj Janša-Patria (ili potjera): Izazov za kriminologiju medija« uglednog finskog stručnjaka dr. Johana Bäckmana (izvanrednog profesora sociologije na Univerzitetu u Helsinkiju i izvanrednog profesora kriminologije na Univerzitetu u Turku).

Europska narodna stranka jednoglasno je osudila slučaj u svojoj rezoluciji o Sloveniji.[5]

2008[uredi | uredi izvor]

Janez Janša i tadašnji predsjednik Ruske Federacije, Dmitrij Medvedev (2008.godina)

Na sljedećim parlamentarnim izborima održanim 21. septembra 2008. godine, vladajuća koalicija izgubila je većinu u parlamentu, a Janšina vlada je zamijenjena vladom koalicije koju su vodili Socijaldemokrati.[6]

2011[uredi | uredi izvor]

Na prevremenim parlamentarnim izborima održanim u decembru 2011. godine, SDS je postala druga najjača politička snaga. Janši je uspjelo formirati centar-desnu koaliciju s četiri manje stranke, a ponovno je postao premijer.[7]

2013[uredi | uredi izvor]

Godine 2013. Janša je optužen za korupciju u poznatom slučaju nazvanom "Patria afera". Izgubio je premijersku poziciju nakon što je izgubio povjerenje u parlamentu.[8]

2014-2020[uredi | uredi izvor]

Janša je ostao u političkoj areni kao oporbeni lider. SDS je sudjelovala u parlamentarnim izborima i ostvarivala značajan politički utjecaj.[9]

2020-2020[uredi | uredi izvor]

Janez Janša i predsjednik Francuske Emmanuel Macron na samitu u Briselu 2021. godine

Nakon ostavke premijera Marjana Šareca u januaru 2020. godine, Janši je uspjelo formirati koaliciju od četiri stranke i postati premijer po treći put. Nakon izbijanja pandemije uzrokovane koronavirusom, Janez Janša je postao predmetom kritike zbog represivnih mjera koje je uveo.[10]

Na Parlamentarim izborima održanim 24. aprila 2022. godine, Janez Janša je osvojio 27 mandata u Parlamentu Slovenije, što nije bilo dovoljno da produži premijerski mandat koji je osvojio dr. Robert Golob sa osvojenim 41 mandatom i time je posato novi Premijer Slovenije.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

On je otac četvero djece, Žana, Nike, Črtomira i Jakoba. U slobodno vrijeme igra nogomet i golf, uživa u skijanju i snowboardingu, ali najviše uživa u planinarenju u slovenskim planinama, gdje je također upoznao svoju suprugu, Uršku Bačkovnik Janša, doktorku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Biografija Janeza Janše".
  2. ^ "Počeci njegove karijere".
  3. ^ "Janez Janša - Ministar odbrane Slovenije".
  4. ^ "Predsjednik SDS-a".
  5. ^ "Prvi premijerski mandat".
  6. ^ "Borut Pahor novi slovenački premijer".
  7. ^ "Janša traži izbore".
  8. ^ "AFERA PATRIA".
  9. ^ "Slovenci glasali za Stranku Mire Cerara".
  10. ^ "Janša: EU priprema blokadu zračnog prometa zbog nove varijante korone".

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Janez Janša koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.