Klebsijela

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo Vas da pomognete u poboljšavanju članka pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Klebsijela
Klebsiella pneumoniae
K. pneumoniae na agarnoj ploči MacConkey
K. pneumoniae na agarnoj ploči MacConkey
Sistematika
Carstvo Bacteria
Koljeno Proteobacteria
Razred Gammaproteobacteria
Red Enterobacteriales
Porodica Enterobacteriaceae
Rod Klebsiella
Vrsta K. pneumoniae

Klebsijela (lat. Klebsiella) je rod štapićastih bakterija s kapsulom. To je Gram-negativna, nepokretna, fakultativno anaerobna, bakterija koja fermentira laktozu. Javlja se kao fermentor sluzave laktoze na MacConkey agaru. Rod je imenovan po njemačkom patologu E. Klebsu. Ljudi se najčešće zaraze bakterijama vrste Klebsiella pneumoniae

Klebsijela se lahko nađe u normalnoj „flori“ usta, kože i crijeva,[1] gdje može izazvati destruktivne promjene u ljudskim i životinjskim plućima, ako atmosferski (inhalacijski), uđe u alveole (pluća) što izaziva pojavu krvavog ispljuvka. U kliničkim uvjetima, od svih pripadnika porodice Enterobacteriaceae, najznačajniji je roda Klebsiella. U ljudskim kliničkim uzorcima, pored K. pneumoniae, također pojavljuju se K. oxytoca i K. rhinoscleromatis. U posljednjih nekoliko godina, vrste roda Klebsiella su postale važan patogen bolničkih infekcija.

Javlja se prirodno u tlu, a oko 30% sojeva može fiksirati dušik, u anaerobnim uvjetima.[2] Mnogo je proučavana kao slobodno živeći diazotrof, zbog fiksacijskog sistema dušika, kao i zbog poljoprivrednih interesa, jer je uočeno da K. pneumoniae povećava prinos u takvim uvjetima.[3]

Predstavnici roda i Klebsiella obično ispoljavaju dvije vrste antigena na površinama ćelija. Prvi, O antigen, sastavni je dio lipopolisaharida (LPS), od kojih postoji 9 varijeteta. Drugi je K antigen, kapsulski polisaharid, s više od 80 varijanti.[4] Oba doprinose patogenosti i čine osnovu za serogrupiranje.

K. pneumoniae usko je srodna vrsti K. oxytoca , koja se prepoznaje po negativnom indol-testu i sposobnosti da raste na melezitozi, ali ne i 3-hidroksibutiratu.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Ranije su zarazi klebsijelom pretežno bili podložni alkoholičari, ali danas je najčešća pri medicinskim tretmanima u bolnicama i ustanovama za dugotrajnu njegu. Izaziva upalu pluća i mokraćnih puteva, infekcije u trbušnoj šupljini i hirurškim ranama, u koži i potkožnom tkivu i drugdje.

Kao opće pravilo, infekcije klabsijelom uočavaju se uglavnom kod ljudi s oslabljenim imunoskim sistemom. Najčešće, bolest pogađa muškarce srednje dobi i starije, sa iscrpljujućom bolesti. Vjeruje se da ova kategorija pacijenata ima poremećaj respiratorne odbrane domaćina, uključujući i osobe sa dijabetesom, alkoholičare, malignitet, sa bolestima jetre, hroničnom opstruktivnom bolesti pluća, one na terapiji glukokortikoidima, zbog zatajenje bubrega i određene izloženosti na radu (kao što su radnici u mljevaonicama papira). Mnoge od ovih zaraza se dobijaju kada je osoba u bolnici zbog nekih drugih zdravstvrnih problema (bolnička infekcija). Najznačajniji izvor zaraze pacijenta je izmet, kao i kontakt sa kontaminiranim instrumentima.

Najčešća bolest koja je uzrokovana bakterijama roda Klebsiella izvan bolnice je pneumonija, obično u obliku bronhopneumonije i bronhitisa. Ovi pacijenti imaju povećanu podložnost za razvoj plućnog apscesa, kavitacije, empijema i pleuralne priraslice. Ona ima smrtnost oko 50%, čak i sa antimikrobnom terapijom. Stopa smrtnosti može biti gotovo 100% za alkoholičare i bolesnike sa bakteremijom.

Osim upale pluća, klebsijela također može uzrokovati infekcije u urinarnom traktu, donjem žučnom traktu i mjestima hirurških rana. Spektar kliničkih bolesti uključuje upalu pluća, tromboflebitis, infekcije urinarnog trakta, holecistitis, dijareju, upale gornjih respiratornih puteva, infekcije rana, osteomijelitis, meningitis, bakterijemiju i septisemiju. Za pacijente sa invazivnim uređajima u tijelu, postoji povećan rizik od kontaminacije tim putem. To su, aprimjer, uređaji za njegu novorođenčadi, oprema za podršku disanja i urinarnni kateteri. Upotreba antibiotika takpđeer može biti faktor koji povećava rizik od bolničkih infekcija bakterijom klebsijela. Ulazak bakterija u krv može izazvati sepsu i sepsni šok.

Provedena istraživanja na Kraljevskom koledžu u Londonu su pokazala upletenost molekulske mimikrije između HLA-B27 i dvije površinske molekule klepsijele kao uzrok ankiloznog spondilitisa.[5]

Klebsiella se rangira kao druga, odmah iza Escherichia coli, kao uzročnik urinarnih infekcija kod starijih ljudi. Ona je oportunistički patogen za pacijente s hroničnim plućnim bolestima, patogen crijevne i nosne sluznice sa atrofijom i rinoskleromom.

Liječenje ovih infekcija otežava činjenica da su se pojavili novi sojevi K. pneumoniae koji su otporni na antibiotike.[6]

Rezistentni sojevi[uredi | uredi izvor]

Organizmi vrsta roda Klebsiella otporni su često na više antibiotika. Tekuća istraživanja ukazuju da su plazmidi primarni izvor gena koji određuju tu rezistenciju.[7] Vrste roda Klebsiella sa sposobnošću da proizvedu prošireni spektar beta-laktamaza (ESBL) otporne su na mnoge klase antibiotika. Najčešće su otpornosti na aminoglikozide, fluorohinolone, tetracikline, hloramfenikole i trimetoprim / sulfametoksazole.[8]

Infekcija s Enterobacteriaceae koje su otporne karbapenem (CRE) ili Enterobacteriaceae koje proizvode karbapenemazu, pojavljuju se kao važan izazov u postavkama zdravstvene zaštite.[9]Jedna od mnogih rezistentnih, ona koja je otporna na karbapenem, proteklih 10 godina ispoljava progresivno povećanje učestalosti infekcija u svijetu. Međutim, ovaj novi soj u nastajanju bolničkih patogena je postao poznat po incidentu u Izraelu koju je počeo oko 2006. godine u okviru tamošnjeg zdravstvenog sistema.[10] U SAD, prvo se pojavila u Sjevernoj Karolini, 1996;[11] Od tada je identificirana u 41 državi;[12]liječi se rutinski u nekim bolnicama u New Yorku i New Jerseyu. To je sada najčešća rezistentna vrsta bakterija u Sjedinjenim Državama.

Klebsijela koja je rezistentna na karbapenem, otporna je i na gotovo sva raspoloživa antimikrobna sredstava, a izaziva infekcije sa visokom stopom morbiditeta i mortaliteta, posebno među osobama s produženim ležanjem u bolnici, kritično bolesnih i izloženih invazivnim uređajima (npr. ventilatori ili centralni venski kateter). Zabrinutost je povećana time što se karbapenem često koristi kao lijek u krajnjoj nuždi, kada se bori protiv otpornih sojeva bakterija. Nove tihe mutacije mogu dovesti do infekcije za koje zdravstveni radnici mogu vrlo malo učiniti, ako ništa drugo, za liječenje pacijenata koji imaju otporne organizme.

Brojni su mehanizmi koji izazivaju otpornost na karbapenem u Enterobacteriaceae. To uključuje hiperprodukciju AmpC beta-laktamaza sa spoljnomembranskom porinskom mutacijom, CTX-M prošireni spektar beta-laktamaza s porinskom mutacijom ili isticanje lijeka i proizvodnju karbapenemaze. Najvažniji mehanizam otporosti je proizvodnja enzima karbapenemaza blakpc. Gen koji kodira ovaj enzim nalazi se na pokretnom dijelu genetičkog materijala (transpozonu; specifični uključeni transpozon označava se sa Tn4401), što povećava rizik od širenja. Rezistentne bakterije je teško otkriti jer neki sojevi sa blakpc imaju minimalne inhibicijske koncentracije, koje su povišene, ali i dalje u osjetljivom opsegu za karbapeneme. Budući da su ovi sojevi podložni su karbapenemu, oni nisu identificirani kao potencijalni klinički ili kontrolni infekcijski faktori rizika, koristeći standardne smjernice za testiranje osjetljivosti. U uvjetima bolničkog liječenja, rezervoari za prijenos bakterije su pacijenti sa neprepoznatim rezistentnim sojevima tokom bolničkih epidemija.

Obim i prevalencija rezistencije enterobakterija na karbapenem u okruženju je trenutno nepoznata. Stopa smrtnosti je također nepoznata, ali se sumnja da u rasponu od 12,5% do 44%. Vjerovatnoća pojave epidemije ili pandemije u budućnosti i dalje je neizvjesna. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti objavio je smjernice za agresivnu kontrolu infekcije otpornih sojeva klebsijele:

Mjesto svih pacijenata koloniziranih ili zaraženih bakterijama porodice Enterobacteriaceae koje proizvode karbapenemazu, izolira se i sprečava kontakt sa ostalima. Akutna zaštita uključuje uspostavu protokola, zajedno sa smjernicama kliničkih i laboratorijskih standarda za otkrivanje nepodložnosti i proizvodnje karbapenemaze u Enterobacteriaceae, posebno Klebsiella spp . i Escherichia coli i hitno obještavanje odjela epidemiologije i kontrole infekcija. Za sve objekte akutne zaštite pregledaju se mikrobiološki nalazi za prethodni 6-12 mjeseci, kako bi se isključila mogućnost posljedica prethodno neprepoznatih slučajeva enterobakterija koje su rezistentne na karbapenem. Ako oni identificiraju prethodno neprepoznate slučajeve, težište istraživanja prevalencije se usmjerava (jedan krug aktivnih kultura) na jedinice koje zbrinjavaju pacijente sa visokim rizikom. To su, npr., jedinice intenzivne njege i one u kojima su identificirati odjele u kojima su se pojavili prethodni slučajevi, kao i jedinice gdje su mnogi pacijenti izloženi širokom spektru antibiotika. Dodatno se identificiraju i pacijenat koji su kolonizirani bakterijama otpornim na karbapenem ili proizvode Klebsiella spp. i E. coli koje proizvode enzim karbapenemaza. Kada se identificira slučaj bolnice povezane sa takvim infekcijama, u objektima treba izvršiti krug aktivnog testiranja preživljavanja bakterija i nadzor epidemiološke veze pacijenata sa sa slučajem CRE (naprimjer, onih pacijenata u istoj jedinici ili pacijenata koje je nakon toga zbrinulo isto zdravstveno osoblje).[13]

Jedan specifičan primjer od ove politike zbio se u Izraelu, 2007.[14] Ova politika je imao period intervenciju od aprila 2007. godine, do maja 2008., sa nacionalnim širenjem rezistencije (koje je vrhunac dostriglo u martu 2007. godine na 55,5 slučajeva na 100.000 pacijentskih dana) i potrebe da se kreira nacionalni plan liječenja. Intervencija je podrazumijevala fizičko odvajanje svih prenosnika i imenovanje radne grupe za nadzor efikasnosti izolacije, pomno praćenje bolnica i intervencije kada je to potrebno. Nakon što je ostvaren plan terapije (u maju 2008. godine), broj slučajeva na 100.000 pacijent/dana smanjen na 11,7. Plan je bio efikasan zbog strogih bolničkih usklađenosti, pri čemu svaka imala detaljnu dokumentaciju svih nositelja na antibiotike rezistentnih enterobakterija. U stvari, za svaki rast za 10%, učestalost slučajeva na 100.000 pacijent/dana smanjena je za 0,6. Dakle, zadržavanje na nacionalnom razini zahtijeva intervenciju pogođene zemlje.

U Sjedinjenim Američkim Državama, nadležne agencije preporučuju detekciju rezistencije na karbapenem ili proizvodnje karbapenemaze samo za Klebsiella spp. i E. coli: ovo olakšava obavljanje testova u mikrobiološkoj laboratoriji, bez upotrebe molekulskih metoda, a ovi organizmi predstavljaju većinu rezistentnih bakterija nađenih u Sjedinjenim Američkim Državama. Efektivne procedure sterilizacije i dekontaminacije su osobito važne da bi stopa infekcije ovih sojeva otpornih na antibiotike bila što je moguće manja.

Bosna i Hercegovina[uredi | uredi izvor]

U Bosni i Hercegovini, obična klebsijela ("divlji tip") radovni je stanovnik usta i probavnog trakta i zdravih ljudi. Međutim, alarmirajuću pažnju izazvale su informacije o smrtnim slučajevima 10 prijevremeno rođenih beba na Sveučilišnoj kliničkoj bolnici (SKB) u Mostaru, tokom 2016. godine. Nakon toga, u prvih deset mjeseci 2016., u ovoj bolnici su preminule još četiri bebe. Uzročnik smrti beba bio je zvanično „nepoznat“, sve dok Federalna uprava za inspekcijske poslove nije, pregledom medicinske dokumentacije i hemokultura, konstatirala da je 11 (od ukupno 14) umrlih beba bilo zaraženo klebsijelom. Međutim, ostalo je nepoznato da li je Klabsiella pneumoniae, koja je otprna na antibiotike, bila odlučujući faktor u incidentno visokoj smrtmosti mostarske nedonoščadi.[15][16][17][18]

Tretman[uredi | uredi izvor]

Kao i kod mnogih bakterija, preporučeni tretman se mijenjao kako su organizmi razvijali rezistenciju. Izbor određenog antimikrobnog agensa ili zastupnika ovisi o lokalnim obrascima osjetljivosti i zaraženom dijelu tijela. Za pacijente s teškim infekcijama, razborit pristup je korištenje početnog kratkog kursa (48-72 sata) kombinirane terapije, a zatim prelazak na određenu monoterapiju, kada je jednom obrazac podložnosti poznat za određenog pacijenta.

Ako je specifična Klebsiella kod liječenog pacijenta ne pokazuje otpornost na antibiotike, tada antibiotici koji se koriste za liječenje takvih izolata uključuju ampicilin / sulbaktam, piperacilin / tazobaktamom, ticarcillin / klavulonska kiselina, ceftazidim, cefepima, levofloksacin, norfloksacin, gatifloksacina, moksifloksacin, meropenem i ertapenem. Postoje tvrdnje da meropenem omogućava najbolje bakterijsko čišćenje.

Upotreba antibiotika obično nije dovoljna. Hirurško čišćenje (obično interventna radiološka drenaža) često je potrebna nakon što je pacijent počeo liječenje pomoću antimikrobnih agenasa.

Fagna terapija[uredi | uredi izvor]

Višestruko rezistentni sojrvi K. pneumoniae sojevi se ubijaju in vivo, intraperitonealnom, intravenskom ili intranazalnom administracijom faga, u laboratorijskim testovima.[19]Iako je ovaj tretman dostupan već neko vrijeme, ne zna se da li veća opasnost prijeti bakterijske ili fagne otpornosti na antibiotike. Otpornost na fage može uzrokovati porast u broju mikroba u okruženju , kao i među ljudima (ako ne i obligatnih patogena). To je razlog zašto se fagna terapija koristi samo u kombinaciji s antibioticima, kako bi dopunil aktivnosti faga, umjesto da ih zamjene u potpunosti.[20]

Prevencija širenja[uredi | uredi izvor]

Da bi se spriječilo širenje infekcija benterobakterija roda Klebsiella između pacijenata, zdravstveni radnici moraju slijediti specifične kontrole infekcije mjere opreza,[21] koje mogu uključivati strogo pridržavanje higijene ruku i opreme, kao što su odjeća i rukavice kada uđu u prostorije u kojima supacijenti oboljeli od infekcije klebsijelom. Zdravstvene ustanove moraju slijediti stroge procedure čišćenja za sprečavanje širenja bakterija roda Klebsiella.

Za sprečavanje širenja infekcije, pacijenti također treba vrlo često da čiste svoje ruke, uključujući:

  • Prije pripreme ili jela hrane;
  • Prije dodirivanja očiju, nosa ili usta;
  • Prije i nakon promjene zavoja za rane;
  • Nakon upotrebe toaleta;
  • Nakon pražnjenja nosa, kašlja ili kihanja;
  • Nakon dodirivanja bolničkoh površina, kao što su krevetne šipke, noćni ormarići, kvake, daljinskj upravljači ili telefon.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ryan, KJ; Ray, CG, ur. (2004). Sherris Medical Microbiology (4th iz.). McGraw Hill Financial. ISBN 0-8385-8529-9. 
  2. ^ Postgate, J (1998). Nitrogen Fixation (3rd iz.). Cambridge University Press. ISBN 978-0521640473. 
  3. ^ Riggs, PJ; Chelius MK; Iniguez AL; Kaeppler SM; Triplett EW (2001). "Enhanced maize productivity by inoculation with diazotrophic bacteria". Australian Journal of Plant Physiology 29 (8): 829–836. doi:10.1071/PP01045. 
  4. ^ Podschun, R; Ullmann, U (October 1998). "Klebsiella spp. as Nosocomial Pathogens: Epidemiology, Taxonomy, Typing Methods, and Pathogenicity Factors". Clinical Microbiology Reviews 11 (4): 589–603. PMC 88898. 
  5. ^ Rashid, T; Ebringer, A (June 2007). "Ankylosing spondylitis is linked to Klebsiella--the evidence". Clinical Rheumatology 26 (3): 858–864. PMID 17186116. doi:10.1007/s10067-006-0488-7. 
  6. ^ Groopman, J (2008-08-11). "Superbugs". The New Yorker. Pristupljeno 2013-07-07. The new generation of resistant infections is almost impossible to treat. 
  7. ^ Hudson, Corey; Bent, Zachary; Meagher, Robert; Williams, Kelly (June 6, 2014). "Resistance Determinants and Mobile Genetic Elements of an NDM-1-Encoding Klebsiella pneumoniae Strain". PLOS ONE 9: e99209. PMID 24905728. doi:10.1371/journal.pone.0099209. 
  8. ^ Nathisuwan, S; Burgess, DS; Lewis, JS (August 2001). "Extended-Spectrum β-Lactamases: Epidemiology, Detection, and Treatment". Pharmacother. 21 (8): 920–928. doi:10.1592/phco.21.11.920.34529. 
  9. ^ Limbago, BM; Rasheed, JK; Anderson, KF; Zhu, W et al. (December 2011). "IMP-Producing Carbapenem-Resistant Klebsiella pneumoniae in the United States". Journal of Clinical Microbiology 49 (12): 4239–4245. PMC 3233008. PMID 21998425. doi:10.1128/JCM.05297-11. 
  10. ^ Berrie, C (2007-04-04). "Carbapenem-resistant Klebsiella pneumoniae outbreak in an Israeli hospital". Medscape. Medical News. WebMD. Pristupljeno 2013-07-07. 
  11. ^ Yigit, H; Queenan, AM; Anderson, GJ; Domenech-Sanchez, A et al. (April 2001). "Novel carbapenem-hydrolyzing beta-lactamase, KPC-1, from a carbapenem-resistant strain of Klebsiella pneumoniae". Antimicrobial Agents and Chemotherapy 45 (4): 1151–1161. PMC 90438. doi:10.1128/AAC.45.4.1151-1161.2001. 
  12. ^ Vastag, Brian (2012-08-22). "'Superbug' stalked NIH hospital last year, killing six". The Washington Post. Pristupljeno 2013-07-07. 
  13. ^ Lledo, W; Hernandez, M; Lopez, E; Molinari, OL et al. (2009-03-20). "Guidance for Control of Infections with Carbapenem-Resistant or Carbapenemase-Producing Enterobacteriaceae in Acute Care Facilities". Morbidity and Mortality Weekly Report (Centers for Disease Control and Prevention) 58 (10): 256–260. 
  14. ^ Schwaber, MJ; Lev, B; Israeli, A; Solter, E et al. (2011-04-01). "Containment of a country-wide outbreak of carbapenem-resistant Klebsiella pneumoniae in Israeli hospitals via a nationally implemented intervention". Clinical Infectious Diseases 52 (7): 848–855. PMID 21317398. doi:10.1093/cid/cir025. 
  15. ^ http://balkans.aljazeera.net/vijesti/u-mostaru-preminule-bebe-zarazene-bakterijom.
  16. ^ http://www.vecernji.ba/tri-bebe-preminule-na-skb-mostar-lijecnici-umiruju-javnost-1011292.
  17. ^ https://www.doznajemo.com/post/sok-otkrilo-se-od-cega-su-umrle-4-bebe-u-mostaru-bolnica-je-ovo-krila-pronadena-bakterija.
  18. ^ http://www.avaz.ba/clanak/183350/mostar-troje-djece-umrlo-zbog-bakterije-kod-jos-cetvero-klebsiellla-bila-jedan-od-uzroka-smrti?url=clanak/183350/mostar-troje-djece-umrlo-zbog-bakterije-kod-jos-cetvero-klebsiellla-bila-jedan-od-uzroka-smrti.
  19. ^ Bogovazova, GG; Voroshilova, NN; Bondarenko, VM (April 1991). "The efficacy of Klebsiella pneumoniae bacteriophage in the therapy of experimental Klebsiella infection". Zhurnal mikrobiologii, epidemiologii, i immunobiologii (jezik: Russian) (Russia: Moskva) (4): 5–8. ISSN 0372-9311. PMID 1882608. 
  20. ^ Chanishvili, N, ur. (2012). A Literature Review of the Practical Application of Bacteriophage Research. Hauppauge, NY: Nova Publishers: Nova Science. ISBN 9781621008514. 
  21. ^ "Guideline for Isolation Precautions: Preventing Transmission of Infectious Agents in Healthcare Settings 2007". Centers for Disease Control and Prevention. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Gram-negativne bakterijske bolesti