Razlika između verzija stranice "Brana"

Pregled historije

[pregledana izmjena]

← Starija izmjena Novija izmjena →

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Verzija na dan 10 juni 2023 u 12:01

Brana je građevina podignuta preko korita prirodnog ili umjetno izgrađenog vodotoka sa svrhom da se prvobitna razina vode uzvodno od brane digne. To podizanje se vrši da se dobije potreban pad za iskorištavanje vodene snage, da se poveća dubina vode u vodotoku za olakšavanje plovnosti ili za sakupljanje veće količine vode, potrebne bilo za regulaciju i oticanje vodnih količina u vodotoku nizvodno od brane, bilo za proizvodnju hidroelektrične energije ili za natapanje i opskrbu vodom većih područja, bilo za suzbijanje poplava ili omogućavanje plovidbe. U planinskim potocima i bujicama brane služe za učvršćivanje i osiguravanje potočnog korita.

Hidroenergija se, zajedno sa branama, često koristi za proizvodnju električne energije. Brana se također može koristiti za prikupljanje ili skladištenje vode koja se može ravnomjerno rasporediti između lokacija. Brane općenito služe primarnoj svrsi zadržavanja vode, dok se druge strukture kao što su nasipi koriste za upravljanje ili sprječavanje protoka vode u određene kopnene regije. Najranija poznata brana je brana Jawa u Jordanu, koja datira iz 3.000 p. n. e..

Historija

Drevne brane

Najranije brane izgrađene su u Mesopotamiji i na Bliskom istoku. Brane su korištene za kontrolu vodostaja, jer je vrijeme u Mesopotamiji uticalo na rijeke Tigris i Eufrat.

Najranija poznata brana je brana Jawa u Jordanu, 100 kilometara sjeveroistočno od glavnog grada Ammana. Ova gravitaciona brana je imala izvorno 9 metara visok i 1 m širok kameni zid, podržan zemljanim bedemom širine 50 m. Struktura je datirana u 3000 godina prije Krista.^[1]^[2]

Staroegipatska brana Sadd-el-Kafara u Wadi Al-Garawi, oko 25 km južno od Kaira, bila je duga 102 m u svom dnu i 87 m široka. Konstrukcija je izgrađena oko 2800^[3] ili 2600 p. n. e.^[4] kao diverziona brana za kontrolu poplava, ali je uništena jakom kišom tokom izgradnje ili ubrzo nakon toga.^[3]^[4] Tokom dvanaeste dinastije u 19. vijeku p. n. e., faraoni Senosert III, Amenemhat III i Amenemhat IV iskopali su kanal dug 16 km koji povezuje Fajumsku depresiju sa Nilom u Srednjem Egiptu. Dvije brane zvane Ha-Uar koje idu u pravcu istok-zapad izgrađene su kako bi zadržale vodu tokom godišnjih poplava, a zatim je ispustile u okolna zemljišta. Jezero pod nazivom Mer-wer ili jezero Moeris pokrivalo je 1.700 km² i danas je poznato kao Birket Qarun.^[5]

Do sredine kasnog trećeg milenijuma p. n. e. izgrađen je složen sistem upravljanja vodom u Dholaviri u današnjoj Indiji. Sistem je uključivao 16 rezervoara, brana i različitih kanala za skukupljanje i skladištenje vode.^[6]

Jedno od inžinjerskih čuda antičkog svijeta bila je Velika brana Marib u Jemenu. Izgradnja je pokrenuta negdje između 1750. i 1700. godine p. n. e., bila je napravljena od nabijene zemlje – trouglastog poprečnog presejka, 580 m u dužinu i prvobitno 4 m u visinu – protezala se između dvije grupe stijena sa obje strane, da bi bila povezana znatnom klesarskom konstrukcijom. Popravke su vršene u različitim periodima, najvažnije oko 750. godine p. n. e., a 250 godina kasnije visina brane je povećana na 7 m. Nakon propasti kraljevstva Saba, brana je pala pod kontrolu Ḥimyarita (oko 115. p. n. e.) koji su izvršili daljnja poboljšanja, stvarajući strukturu visoku 14 m, sa pet preljeva, dva zida ojačana branama, ribnjak za taloženje i kanal od 1.000 m do distributivnog rezervoara. Ovi radovi nisu završeni sve do 325. godine nove ere kada je brana dozvolila navodnjavanje 25.000 hektara (100 km2).

Eflatun Pınar je hetitska brana i izvorski hram u blizini Konye, Turska. Smatra se da potiče iz Hetitskog carstva između 15. i 13. vijeka p. n. e..

Kallanai je izgrađen od neobrađenog kamena, dužine preko 300 m, visine 4,5 m i širine 20 m, preko glavnog toka rijeke Kaveri u Tamil Naduu, u južnoj Indiji. Osnovna građevina datira iz 2. vijeka nove ere^[7] i smatra se jednom od najstarijih građevina za skretanje ili regulaciju vode koje su još u upotrebi.^[8] Svrha brane je bila da preusmjeri vode Kaveri preko plodne regije delte za navodnjavanje putem kanala.^[9]

Du Jiang Yan je najstariji preživjeli sistem za navodnjavanje u Kini koji je uključivao branu koja je usmjeravala protok vode. Završena je 251. p. n. e.. Velika zemljana brana, koju je napravio Sunshu Ao, premijer Chua (države), poplavila je dolinu u savremenoj sjevernoj provinciji Anhui koja je stvorila ogroman rezervoar za navodnjavanje (100 km u obimu), rezervoar koji je i danas prisutan.^[10]

Rimsko inžinjerstvo

Izgradnju rimskih brana karakterizirala je "sposobnost Rimljana da planiraju i organiziraju inžinjersku izgradnju u velikim razmjerama."^[11] Rimski planeri su tada uveli novi koncept velikih akumulacijskih brana koje su mogle osigurati trajno vodosnabdijevanje urbanih naselja preko cijele regije i tokom sušne sezone.^[12] Njihova pionirska upotreba vodootpornog hidrauličnog maltera, a posebno rimskog betona, omogućila je mnogo veće strukture brana od prethodno izgrađenih,^[11] kao što je brana na jezeru Homs, verovatno najveća vodena barijera do tog datuma,^[13] i brana Harbaqa, obje u rimskoj Siriji. Najviša rimska brana bila je brana Subiaco u blizini Rima; njegova rekordna visina od 50 m ostala je neprevaziđena sve do slučajnog uništenja 1305. godine.^[14]

Rimski inženjeri su rutinski koristili drevne standardne dizajne kao što su nasipne brane i zidane gravitacione brane.^[15] Osim toga, pokazali su visok stepen inovativnosti, uvodeći većinu ostalih osnovnih dizajna brana koji su do tada bili nepoznati. Tu spadaju lučne gravitacijske brane,^[16] lučne brane,^[17] potporne brane^[18] i višelučne kontra brane,^[19] koje su sve bile poznate i korištene od 2. vijeka nove ere. Rimska radna snaga je također bila prva koja je izgradila mostove brane, kao što je Valerijanov most u Iranu.^[20]

U Iranu su brane mostova kao što je Band-e Kaisar korištene za obezbjeđivanje hidroenergije preko vodenih točkova, koji su često pokretali mehanizme za podizanje vode. Jedan od prvih bio je rimski izgrađen most sa branom u Dezfulu,^[21] koji je mogao podići vodu za 23 m za opskrbu grada. Također su bile poznate diverzione brane.^[22] Uvedene su mlinske brane koje su muslimanski inženjeri nazvali Pul-i-Bulaiti. Prvi je izgrađen u Shustaru na rijeci Karun u Iranu, a mnogi od njih su kasnije izgrađeni u drugim dijelovima islamskog svijeta.^[22] Voda je odvođena sa stražnje strane brane kroz veliku cijev za pogon vodenog točka i vodenice.^[23] U 10. vijeku, Al-Muqaddasi je opisao nekoliko brana u Perziji. Izvijestio je da je jedan u Ahwazu bio dug više od 910 m^[24] i da je imao mnogo vodenih kotača koji su vodu podizali u akvadukte kroz koje je tekla u gradske rezervoare.^[25] Druga brana Band-i-Amir je obezbijedila navodnjavanje za 300 sela.^[24]

Srednji vijek

U Holandiji, zemlji pretežno ispod površine mora, brane su se često gradile kako bi se blokirale rijeke, regulisao nivo vode i spriječio ulazak mora u močvarno područje. Takve brane često su označavale početak naselja ili grada jer je na takvom mjestu bilo lako preći rijeku i često su uticale na holandska imena mjesta. Sadašnji glavni grad Holandije, Amsterdam (staro ime Amstelredam), počeo je branom na rijeci Amstel u kasnom 12. vijeku, a Roterdam je započeo branom na rijeci Rotte, manjoj pritoci Nieuwe Maas. Centralni trg Amsterdama, koji pokriva prvobitno mjesto brane stare 800 godina, još uvijek nosi naziv Trg Dam.

Industrijska revolucija

Rimljani su bili prvi koji su izgradili lučne brane, gdje reakcione sile iz temelja stabiliziraju konstrukciju od vanjskog hidrostatskog pritiska, ali tek u 19. vijeku su inžinjerske vještine i raspoloživi građevinski materijali bili sposobni za izgradnju prvih velikih lučnih brana.

Tri pionirske lučne brane izgrađene su oko Britanskog carstva početkom 19. vijeka. Henry Russel iz Kraljevskih inženjera nadgledao je izgradnju brane Mir Alam 1804. za opskrbu vodom grada Hyderabad (i danas se koristi). Imao je visinu od 12 m i sastojao se od 21 luka promjenjivog raspona.^[26]

Tokom 1820-ih i 30-ih godina, potpukovnik John By je nadgledao izgradnju kanala Rideau u Kanadi u blizini današnje Otave i izgradio niz zakrivljenih zidanih brana kao dio sistema plovnih puteva. Konkretno, brana Jones Falls, koju je izgradio John Redpath, završena je 1832. godine kao najveća brana u Sjevernoj Americi i inžinjersko čudo. Da bi voda bila pod kontrolom tokom izgradnje, u brani su otvorena dva otvora, vještački kanali za odvođenje vode. Prvi je bio blizu podnožja brane na njegovoj istočnoj strani. Druga brana postavljena je na zapadnoj strani brane, oko 6,1 m iznad baze. Da bi se došlo do prebacivanja s donje na gornju branu, ispust Pješčanog jezera je blokiran.^[27]

Hunts Creek u blizini grada Parramatta, Australija, pregrađen je 1850-ih, kako bi se zadovoljila potražnja za vodom rastuće populacije grada. Zid brane od zidanog luka dizajnirao je poručnik Percy Simpson koji je bio pod utjecajem napretka u tehnikama izgradnje brana koje su napravili kraljevski inžinjeri u Indiji. Brana je koštala 17.000 funti i završena je 1856. godine kao prva projektovana brana izgrađena u Australiji i druga lučna brana u svijetu izgrađena prema matematičkim specifikacijama.^[28]

Prva takva brana otvorena je dvije godine ranije u Francuskoj. Bila je to prva francuska lučna brana u industrijskoj eri, a izgradio ju je François Zola u opštini Aix-en-Provence kako bi poboljšao opskrbu vodom nakon što je izbijanje kolere 1832. godine opustošilo ovo područje. Nakon kraljevskog odobrenja 1844. godine, brana je izgrađena u narednoj deceniji. Njena konstrukcija je izvedena na osnovu matematičkih rezultata naučne analize naprezanja.

Brana duga 75 milja u blizini Warwicka, Australija, bila je vjerovatno prva svjetska betonska lučna brana. Dizajnirana od strane Henry Charles Stanley 1880. sa prelivom i posebnim ispustom za vodu, na kraju je podignuta na 10 m.

U drugoj polovini devetnaestog vijeka napravljen je značajan napredak u naučnoj teoriji projektovanja zidanih brana. Ovo je transformisalo dizajn brane iz umjetnosti zasnovane na empirijskoj metodologiji u profesiju zasnovanu na strogo primijenjenom naučno-teorijskom okviru. Ovaj novi naglasak bio je usredsređen na inžinjerske fakultete univerziteta u Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. William John Macquorn Rankine sa Univerziteta u Glasgowu je pionir teorijskog razumijevanja struktura brana u svom radu iz 1857 "O stabilnosti labave Zemlje". Rankineova teorija je pružila dobro razumijevanje principa koji stoje iza dizajna brana.^[29] U Francuskoj je J. Augustin Tortene de Sazilly objasnio mehaniku vertikalno postavljenih zidanih gravitacionih brana, a Zolina brana je prva koja je izgrađena na osnovu ovih principa.^[30]

Moderna era

Era velikih brana započela je izgradnjom Asuanske niske brane u Egiptu 1902. godine, gravitacione zidane brane na rijeci Nil. Nakon invazije i okupacije Egipta 1882, Britanci su započeli izgradnju 1898. Projekat je dizajnirao Sir William Willcocks i uključio je nekoliko eminentnih inžinjera tog vremena, uključujući Sir Benjamina Bakera i Sir Johna Airda, čija je firma, John Aird & Co. bila glavni izvođač radova.^[31]^[32] Kapital i finansiranje obezbijedio je Ernest Cassel.^[33] Kada je građena između 1899. i 1902. godine, nikada ranije nije pokušano ništa u njenom obimu;^[34] a po završetku je bila najveća zidana brana na svijetu.^[35]

Hooverova brana je masivna betonska lučna gravitaciona brana, izgrađena u Crnom kanjonu rijeke Kolorado, na granici između američkih država Arizona i Nevada između 1931. i 1936. godine tokom Velike depresije. Godine 1928. Kongres je odobrio projekat izgradnje brane koja bi kontrolisala poplave, obezbjeđivala vodu za navodnjavanje i proizvodila hidroelektričnu energiju. Pobjedničku ponudu za izgradnju brane dostavio je konzorcij pod nazivom Six Companies, Inc. Ovako velika betonska konstrukcija nije nikada prije izgrađena, a neke od korištenih tehnika nisu ranije dokazane. Teško ljetno vrijeme i nedostatak objekata u blizini lokacije također su predstavljali poteškoće. Ipak, šest kompanija je predalo branu saveznoj vladi 1. marta 1936. godine, više od dvije godine prije roka.^[36]

Do 1997. godine postojalo je oko 800.000 brana širom svijeta, od kojih je oko 40.000 bilo preko 15 m visine.^[37] U 2014. godini, naučnici sa Univerziteta u Oxfordu objavili su studiju o troškovima velikih brana – zasnovanu na najvećem postojećem skupu podataka – dokumentujući značajna prekoračenja troškova za većinu brana i postavljajući pitanje da li benefiti opravdavaju troškove takvih brana.^[38]

Također pogledajte

Spisak najviših brana na svijetu

Reference

^ Günther Garbrecht: "Wasserspeicher (Talsperren) in der Antike", Antike Welt, 2nd special edition: Antiker Wasserbau (1986), str.51–64 (52)
^ S.W. Helms: "Jawa Excavations 1975. Third Preliminary Report", Levant 1977
^ ^a ^b Günther Garbrecht: "Wasserspeicher (Talsperren) in der Antike", Antike Welt, 2nd special edition: Antiker Wasserbau (1986), str.51–64 (52f.)
^ ^a ^b Mohamed Bazza (28–30. 10. 2006). "overview of the hystory [sic] of water resources and irrigation management in the near east region" (PDF). Food and Agriculture Organization of the United Nations. Arhivirano s originala (PDF), 8. 8. 2007. Pristupljeno 1. 8. 2007. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)http://www.fao.org/docrep/005/y4357e/y4357e14.htm
^ "Lake Moeris". www.brown.edu. Pristupljeno 14. 8. 2018.
^ "The reservoirs of Dholavira". The Southasia Trust. decembar 2008. Arhivirano s originala, 11. 7. 2011. Pristupljeno 27. 2. 2011.http://old.himalmag.com/component/content/article/1062-the-reservoirs-of-dholavira.html Arhivirano 21. 8. 2016. na Wayback Machine
^ Govindasamy Agoramoorthy; Sunitha Chaudhary; Minna J. Hsu. "The Check-Dam Route to Mitigate India's Water Shortages" (PDF). Law library – University of New Mexico. Arhivirano s originala (PDF), 20. 7. 2013. Pristupljeno 8. 11. 2011.
^ Kalyanaraman, S (18. 3. 2003). "Water management: Historical maritime, riverine tradition of Bharat" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 6. 2. 2007. Pristupljeno 23. 1. 2021.
^ Singh, Vijay P.; Ram Narayan Yadava (2003). Water Resources System Operation: Proceedings of the International Conference on Water and Environment. Allied Publishers. str. 508. ISBN 978-81-7764-548-4. Pristupljeno 9. 11. 2015.
^ Needham, Joseph (1986). Science and Civilization in China: Volume 4, Part 3. Taipei: Caves Books, Ltd.
^ ^a ^b Smith 1971, str. 49
^ Smith 1971, str. 49; Hodge 1992, str. 79f.
^ Smith 1971, str. 42
^ Hodge 1992, str. 87
^ Hodge 2000, str. 331f.
^ Hodge 2000, str. 332; James i Chanson 2002
^ Smith 1971, str. 33–35; Schnitter 1978, str. 31f.; Schnitter 1987a, str. 12; Schnitter 1987c, str. 80; Hodge 2000, str. 332, fn. 2
^ Schnitter 1987b, str. 59–62
^ Schnitter 1978, str. 29; Schnitter 1987b, str. 60, table 1, 62; James i Chanson 2002; Arenillas i Castillo 2003
^ Vogel 1987, str. 50
^ Hartung i Kuros 1987, str. 232, 238, fig. 13, 249
^ ^a ^b Donald Routledge Hill (1996), "Engineering", str. 759, in Rashed, Roshdi; Morelon, Régis (1996). Encyclopedia of the History of Arabic Science. Routledge. str. 751–795. ISBN 978-0-415-12410-2.
^ Adam Lucas (2006), Wind, Water, Work: Ancient and Medieval Milling Technology, str. 62. Brill, ISBN 90-04-14649-0.
^ ^a ^b Donald Routledge Hill (1996). A history of engineering in classical and medieval times. Routledge. str. 56–8. ISBN 978-0-415-15291-4.
^ Donald Routledge Hill (1996). A history of engineering in classical and medieval times. Routledge. str. 31. ISBN 978-0-415-15291-4.
^ "Key Developments in the History of Buttress Dams". Arhivirano s originala, 21. 3. 2012.
^ "John Redpath, the Whispering Dam, and Sugar". 31. 10. 2014. Arhivirano s originala, 6. 1. 2014. Pristupljeno 8. 12. 2022.
^ "Historical Development of Arch Dams".
^ Rankine, W. (1857) "On the stability of loose earth". Philosophical Transactions of the Royal Society of London, Vol. 147.
^ "dam". Encyclopædia Britannica.
^ "Egyptian Irrigation Bond 1898 – Aswan Dam on Nile River". Scripophily. Arhivirano s originala, 13. 5. 2005. Pristupljeno 9. 11. 2015.
^ Roberts, Chalmers (Decembar 1902), "Subduing the Nile", The World's Work: A History of Our Time, V: 2861–2870, pristupljeno 10. 7. 2009 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
^ Finance, Jewish Encyclopedia, c.1906
^ Frederic Courtland Penfield, "Harnessing the Nile", The Century Magazine, Vol. 57, No. 4 (February 1899)
^ "The First Aswan Dam". University of Michigan. Arhivirano s originala, 15. 6. 1997. Pristupljeno 2. 1. 2011.
^ Interior, United States Dept of the (1948). The Hoover Dam Documents (jezik: engleski). U.S. Government Printing Office. str. 79.
^ Joyce, S. (Octobar 1997). "Is it worth a dam?". Environmental Health Perspectives. 105 (10): 1050–1055. doi:10.1289/ehp.971051050. PMC 1470397. PMID 9349830. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
^ Atif Ansar; Bent Flyvbjerg; Alexander Budzier; Daniel Lunn (juni 2014). "Should we build more large dams? The actual costs of hydropower megaproject development". Energy Policy. 69: 43–56. arXiv:1409.0002. doi:10.1016/j.enpol.2013.10.069. S2CID 55722535. SSRN 2406852.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Brana

[1] Günther Garbrecht: "Wasserspeicher (Talsperren) in der Antike", Antike Welt, 2nd special edition: Antiker Wasserbau (1986), str.51–64 (52)

[2] S.W. Helms: "Jawa Excavations 1975. Third Preliminary Report", Levant 1977

[Günther_Garbrecht_52f.-3] Günther Garbrecht: "Wasserspeicher (Talsperren) in der Antike", Antike Welt, 2nd special edition: Antiker Wasserbau (1986), str.51–64 (52f.)

[Bazzasowr-4] Mohamed Bazza (28–30. 10. 2006). "overview of the hystory [sic] of water resources and irrigation management in the near east region" (PDF). Food and Agriculture Organization of the United Nations. Arhivirano s originala (PDF), 8. 8. 2007. Pristupljeno 1. 8. 2007. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)http://www.fao.org/docrep/005/y4357e/y4357e14.htm

[5] "Lake Moeris". www.brown.edu. Pristupljeno 14. 8. 2018.

[6] "The reservoirs of Dholavira". The Southasia Trust. decembar 2008. Arhivirano s originala, 11. 7. 2011. Pristupljeno 27. 2. 2011.http://old.himalmag.com/component/content/article/1062-the-reservoirs-of-dholavira.html Arhivirano 21. 8. 2016. na Wayback Machine

[7] Govindasamy Agoramoorthy; Sunitha Chaudhary; Minna J. Hsu. "The Check-Dam Route to Mitigate India's Water Shortages" (PDF). Law library – University of New Mexico. Arhivirano s originala (PDF), 20. 7. 2013. Pristupljeno 8. 11. 2011.

[kallanai_oldest-8] Kalyanaraman, S (18. 3. 2003). "Water management: Historical maritime, riverine tradition of Bharat" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 6. 2. 2007. Pristupljeno 23. 1. 2021.

[kallanai_googlebook-9] Singh, Vijay P.; Ram Narayan Yadava (2003). Water Resources System Operation: Proceedings of the International Conference on Water and Environment. Allied Publishers. str. 508. ISBN 978-81-7764-548-4. Pristupljeno 9. 11. 2015.

[needham_volume_4_part_3_271-10] Needham, Joseph (1986). Science and Civilization in China: Volume 4, Part 3. Taipei: Caves Books, Ltd.

[Smith_1971,_49-11] Smith 1971, str. 49

[12] Smith 1971, str. 49; Hodge 1992, str. 79f.

[Smith_1971,_42-13] Smith 1971, str. 42

[Hodge_1992,_87-14] Hodge 1992, str. 87

[15] Hodge 2000, str. 331f.

[16] Hodge 2000, str. 332; James i Chanson 2002

[Earliest_known_arch_dam-17] Smith 1971, str. 33–35; Schnitter 1978, str. 31f.; Schnitter 1987a, str. 12; Schnitter 1987c, str. 80; Hodge 2000, str. 332, fn. 2

[18] Schnitter 1987b, str. 59–62

[Earliest_known_multiple_arch_buttress_dam-19] Schnitter 1978, str. 29; Schnitter 1987b, str. 60, table 1, 62; James i Chanson 2002; Arenillas i Castillo 2003

[20] Vogel 1987, str. 50

[21] Hartung i Kuros 1987, str. 232, 238, fig. 13, 249

[Hill-Engineering-22] Donald Routledge Hill (1996), "Engineering", str. 759, in Rashed, Roshdi; Morelon, Régis (1996). Encyclopedia of the History of Arabic Science. Routledge. str. 751–795. ISBN 978-0-415-12410-2.

[Lucas-23] Adam Lucas (2006), Wind, Water, Work: Ancient and Medieval Milling Technology, str. 62. Brill, ISBN 90-04-14649-0.

[Hill-56-8-24] Donald Routledge Hill (1996). A history of engineering in classical and medieval times. Routledge. str. 56–8. ISBN 978-0-415-15291-4.

[Hill-31-25] Donald Routledge Hill (1996). A history of engineering in classical and medieval times. Routledge. str. 31. ISBN 978-0-415-15291-4.

[26] "Key Developments in the History of Buttress Dams". Arhivirano s originala, 21. 3. 2012.

[27] "John Redpath, the Whispering Dam, and Sugar". 31. 10. 2014. Arhivirano s originala, 6. 1. 2014. Pristupljeno 8. 12. 2022.

[28] "Historical Development of Arch Dams".

[29] Rankine, W. (1857) "On the stability of loose earth". Philosophical Transactions of the Royal Society of London, Vol. 147.

[30] "dam". Encyclopædia Britannica.

[31] "Egyptian Irrigation Bond 1898 – Aswan Dam on Nile River". Scripophily. Arhivirano s originala, 13. 5. 2005. Pristupljeno 9. 11. 2015.

[32] Roberts, Chalmers (Decembar 1902), "Subduing the Nile", The World's Work: A History of Our Time, V: 2861–2870, pristupljeno 10. 7. 2009 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)

[33] Finance, Jewish Encyclopedia, c.1906

[34] Frederic Courtland Penfield, "Harnessing the Nile", The Century Magazine, Vol. 57, No. 4 (February 1899)

[35] "The First Aswan Dam". University of Michigan. Arhivirano s originala, 15. 6. 1997. Pristupljeno 2. 1. 2011.

[36] Interior, United States Dept of the (1948). The Hoover Dam Documents (jezik: engleski). U.S. Government Printing Office. str. 79.

[37] Joyce, S. (Octobar 1997). "Is it worth a dam?". Environmental Health Perspectives. 105 (10): 1050–1055. doi:10.1289/ehp.971051050. PMC 1470397. PMID 9349830. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)

[38] Atif Ansar; Bent Flyvbjerg; Alexander Budzier; Daniel Lunn (juni 2014). "Should we build more large dams? The actual costs of hydropower megaproject development". Energy Policy. 69: 43–56. arXiv:1409.0002. doi:10.1016/j.enpol.2013.10.069. S2CID 55722535. SSRN 2406852.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]

[27]

[28]

[29]

[30]

[31]

[32]

[33]

[34]

[35]

[36]

[37]

[38]

@@ Red 1: / Red 1: @@
 [[Datoteka:Hoover dam.jpg|mini|250px|Hooverova brana u SAD-u]]
-'''Brana''' je [[građevina]] podignuta preko korita prirodnog ili umjetno izgrađenog [[vodotok]]a sa svrhom da se prvobitna razina vode uzvodno od brane digne. To se podizanje vrši, da se dobije potreban pad za iskorištavanje vodene snage, da se poveća dubina vode u vodotoku za olakšavanje plovnosti ili za sakupljanje veće količine vode, potrebne bilo za regulaciju i oticanje vodnih količina u vodotoku nizvodno od brane, bilo za proizvodnju [[hidroelekrtana|hidroelektrične energije]] ili za natapanje i opskrbu vodom većih područja, te da se da suzbiju poplave ili omogući plovidba. U planinskim [[potok|potocima]] i bujicama brane služe za učvršćivanje i osiguravanje potočnog korita.
+'''Brana''' je [[građevina]] podignuta preko korita prirodnog ili umjetno izgrađenog [[vodotok]]a sa svrhom da se prvobitna razina vode uzvodno od brane digne. To podizanje se vrši da se dobije potreban pad za iskorištavanje vodene snage, da se poveća dubina vode u vodotoku za olakšavanje plovnosti ili za sakupljanje veće količine vode, potrebne bilo za regulaciju i oticanje vodnih količina u vodotoku nizvodno od brane, bilo za proizvodnju [[hidroelekrtana|hidroelektrične energije]] ili za natapanje i opskrbu vodom većih područja, bilo za suzbijanje poplava ili omogućavanje plovidbe. U planinskim [[potok|potocima]] i bujicama brane služe za učvršćivanje i osiguravanje potočnog korita.
-[[Hidroenergija]] se, zajedno sa branama, često koristi za proizvodnju električne energije. Brana se također može koristiti za prikupljanje ili skladištenje vode koja se može ravnomjerno rasporediti između lokacija. Brane općenito služe primarnoj svrsi zadržavanja vode, dok se druge strukture kao što su nasipi koriste za upravljanje ili sprječavanje protoka vode u određene kopnene regije. Najranija poznata brana je brana Jawa u Jordanu, koja datira iz 3.000 pne.
+[[Hidroenergija]] se, zajedno sa branama, često koristi za proizvodnju električne energije. Brana se također može koristiti za prikupljanje ili skladištenje vode koja se može ravnomjerno rasporediti između lokacija. Brane općenito služe primarnoj svrsi zadržavanja vode, dok se druge strukture kao što su nasipi koriste za upravljanje ili sprječavanje protoka vode u određene kopnene regije. Najranija poznata brana je brana Jawa u [[Jordan|Jordanu]], koja datira iz 3.000 p. n. e..
-Riječ brana može se pratiti do staroengleskog,<ref>{{cite web|url=http://www.bartleby.com/61/45/D0014500.html|title=Bartleby.com: Great Books Online – Quotes, Poems, Novels, Classics and hundreds more|work=bartleby.com|access-date=9. 11. 2015|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20090408164742/http://www.bartleby.com/61/45/D0014500.html|archive-date=8. 4. 2009|df=dmy}}http://www.bartleby.com/</ref> a prije toga iz staroholandskog, što se vidi u imenima mnogih starih gradova,<ref>Source: ''Tijdschrift voor Nederlandse Taal- en Letterkunde'' (''Magazine for Dutch Language and Literature''), 1947</ref> kao što su [[Amsterdam]] i [[Rotterdam]].
 ==Historija==
 ===Drevne brane===
-Rana izgradnja brane dogodila se u [[Mezopotamija|Mesopotamiji]] i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. Brane su korištene za kontrolu vodostaja, jer je vrijeme u [[Mezopotamija|Mesopotamiji]] uticalo na rijeke [[Tigris]] i [[Eufrat]].
+Najranije brane izgrađene su u [[Mezopotamija|Mesopotamiji]] i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. Brane su korištene za kontrolu vodostaja, jer je vrijeme u [[Mezopotamija|Mesopotamiji]] uticalo na rijeke [[Tigris]] i [[Eufrat]].
-Najranija poznata brana je brana [[Jawa (brana)|Jawa]] u [[Jordan]]u, 100 kilometara i sjeveroistočno od glavnog grada [[Amman]]a. Ova gravitaciona brana je imala izvorno 9 metara visok i 1 m širok kameni zid, podržan zemljanim bedemom širine 50 m. Struktura je datirana u 3000 godina prije [[Isus|Krista]].<ref>Günther Garbrecht: "Wasserspeicher (Talsperren) in der Antike", ''Antike Welt'', 2nd special edition: ''Antiker Wasserbau'' (1986), str.51–64 (52)</ref><ref>S.W. Helms: "Jawa Excavations 1975. Third Preliminary Report", Levant 1977</ref>
+Najranija poznata brana je brana [[Jawa (brana)|Jawa]] u [[Jordan]]u, 100 kilometara sjeveroistočno od glavnog grada [[Amman]]a. Ova gravitaciona brana je imala izvorno 9 metara visok i 1 m širok kameni zid, podržan zemljanim bedemom širine 50 m. Struktura je datirana u 3000 godina prije [[Isus|Krista]].<ref>Günther Garbrecht: "Wasserspeicher (Talsperren) in der Antike", ''Antike Welt'', 2nd special edition: ''Antiker Wasserbau'' (1986), str.51–64 (52)</ref><ref>S.W. Helms: "Jawa Excavations 1975. Third Preliminary Report", Levant 1977</ref>
-Staroegipatska brana Sadd-el-Kafara u [[Wadi Al-Garawi]], oko 25&nbsp;km južno od [[Kairo|Kaira]], bila je duga 102 m u svom dnu i 87 m široka. Konstrukcija je izgrađena oko 2800<ref name="Günther Garbrecht 52f.">Günther Garbrecht: "Wasserspeicher (Talsperren) in der Antike", ''Antike Welt'', 2nd special edition: ''Antiker Wasserbau'' (1986), str.51–64 (52f.)</ref> ili 2600 pne<ref name="Bazzasowr">{{cite web|url=http://www.fao.org/world/Regional/RNE/morelinks/Publications/English/HYSTORY-OF-WATER-RESOURCES.pdf |title=overview of the hystory &#91;sic&#93; of water resources and irrigation management in the near east region |access-date=1. 8. 2007 |author=Mohamed Bazza |date=28–30. 10. 2006 |publisher=Food and Agriculture Organization of the United Nations |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20070808082928/http://www.fao.org/world/Regional/RNE/morelinks/Publications/English/HYSTORY-OF-WATER-RESOURCES.pdf |archive-date=8. 8. 2007 }}http://www.fao.org/docrep/005/y4357e/y4357e14.htm</ref> kao diverziona brana za kontrolu poplava, ali je uništena jakom kišom tokom izgradnje ili ubrzo nakon toga.<ref name="Günther Garbrecht 52f." /><ref name="Bazzasowr" /> Tokom dvanaeste dinastije u 19. vijeku pre nove ere, [[faraon]]i [[Senosert III]], [[Amenemhat III]] i [[Amenemhat IV]] iskopali su kanal dug 16&nbsp;km koji povezuje Fajumsku depresiju sa [[Nil]]om u Srednjem Egiptu. Dvije brane zvane Ha-Uar koje idu u pravcu istok-zapad izgrađene su kako bi zadržale vodu tokom godišnjih poplava, a zatim je ispustile u okolna zemljišta. Jezero pod nazivom Mer-wer ili jezero Moeris pokrivalo je 1.700 km2 i danas je poznato kao [[Birket Qarun]].<ref>{{Cite web|url=https://www.brown.edu/Departments/Joukowsky_Institute/courses/afterpharaohs2010/13390.html|title=Lake Moeris|website=www.brown.edu|access-date=14. 8. 2018}}</ref>
+Staroegipatska brana Sadd-el-Kafara u [[Wadi Al-Garawi]], oko 25 km južno od [[Kairo|Kaira]], bila je duga 102 m u svom dnu i 87 m široka. Konstrukcija je izgrađena oko 2800<ref name="Günther Garbrecht 52f.">Günther Garbrecht: "Wasserspeicher (Talsperren) in der Antike", ''Antike Welt'', 2nd special edition: ''Antiker Wasserbau'' (1986), str.51–64 (52f.)</ref> ili 2600 p. n. e.<ref name="Bazzasowr">{{cite web|url=http://www.fao.org/world/Regional/RNE/morelinks/Publications/English/HYSTORY-OF-WATER-RESOURCES.pdf |title=overview of the hystory &#91;sic&#93; of water resources and irrigation management in the near east region |access-date=1. 8. 2007 |author=Mohamed Bazza |date=28–30. 10. 2006 |publisher=Food and Agriculture Organization of the United Nations |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20070808082928/http://www.fao.org/world/Regional/RNE/morelinks/Publications/English/HYSTORY-OF-WATER-RESOURCES.pdf |archive-date=8. 8. 2007 }}http://www.fao.org/docrep/005/y4357e/y4357e14.htm</ref> kao diverziona brana za kontrolu poplava, ali je uništena jakom kišom tokom izgradnje ili ubrzo nakon toga.<ref name="Günther Garbrecht 52f." /><ref name="Bazzasowr" /> Tokom dvanaeste dinastije u 19. vijeku p. n. e., [[faraon]]i [[Senosert III]], [[Amenemhat III]] i [[Amenemhat IV]] iskopali su kanal dug 16 km koji povezuje Fajumsku depresiju sa [[Nil]]om u [[Srednji Egipat|Srednjem Egiptu]]. Dvije brane zvane [[Ha-Uar]] koje idu u pravcu istok-zapad izgrađene su kako bi zadržale vodu tokom godišnjih poplava, a zatim je ispustile u okolna zemljišta. Jezero pod nazivom Mer-wer ili jezero [[Moeris]] pokrivalo je 1.700 km<sup>2</sup> i danas je poznato kao [[Birket Qarun]].<ref>{{Cite web|url=https://www.brown.edu/Departments/Joukowsky_Institute/courses/afterpharaohs2010/13390.html|title=Lake Moeris|website=www.brown.edu|access-date=14. 8. 2018}}</ref>
-Do sredine kasnog trećeg milenijuma pre nove ere izgrađen je složen sistem upravljanja vodom u [[Dholaviri]] u današnjoj [[Indija|Indiji]]. Sistem je uključivao 16 [[rezervoar]]a, brana i različitih [[Kanal (građevina)|kanala]] za prikupljanje i skladištenje vode.<ref>{{cite web|url=http://himalmag.com/component/content/article/44/1062-The-reservoirs-of-Dholavira.html|title=The reservoirs of Dholavira|date=decembar 2008|publisher=The Southasia Trust|archive-url=https://web.archive.org/web/20110711170319/http://himalmag.com/component/content/article/44/1062-The-reservoirs-of-Dholavira.html|archive-date=11. 7. 2011|url-status=dead|access-date=27. 2. 2011|df=dmy}}http://old.himalmag.com/component/content/article/1062-the-reservoirs-of-dholavira.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160821053324/http://old.himalmag.com/component/content/article/1062-the-reservoirs-of-dholavira.html |date=21. 8. 2016 }}</ref>
+Do sredine kasnog trećeg milenijuma p. n. e. izgrađen je složen sistem upravljanja vodom u [[Dholaviri]] u današnjoj [[Indija|Indiji]]. Sistem je uključivao 16 [[rezervoar]]a, brana i različitih [[Kanal (građevina)|kanala]] za skukupljanje i skladištenje vode.<ref>{{cite web|url=http://himalmag.com/component/content/article/44/1062-The-reservoirs-of-Dholavira.html|title=The reservoirs of Dholavira|date=decembar 2008|publisher=The Southasia Trust|archive-url=https://web.archive.org/web/20110711170319/http://himalmag.com/component/content/article/44/1062-The-reservoirs-of-Dholavira.html|archive-date=11. 7. 2011|url-status=dead|access-date=27. 2. 2011|df=dmy}}http://old.himalmag.com/component/content/article/1062-the-reservoirs-of-dholavira.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160821053324/http://old.himalmag.com/component/content/article/1062-the-reservoirs-of-dholavira.html |date=21. 8. 2016 }}</ref>
-Jedno od inženjerskih čuda antičkog svijeta bila je Velika brana Marib u Jemenu. Pokrenut negde između 1750. i 1700. godine pre nove ere, bio je napravljen od nabijene zemlje – trouglastog poprečnog preseka, 580 m u dužinu i prvobitno 4 m visok – protezao se između dvije grupe stijena sa obje strane, da bi bio povezan znatnom klesarskom konstrukcijom. Popravke su vršene u različitim periodima, najvažnije oko 750. godine prije Krista, a 250 godina kasnije visina brane je povećana na 7 m. Nakon završetka [[Kraljevstvo Saba|kraljevstva Saba]], brana je pala pod kontrolu [[Ḥimyarita]] (oko 115. pne) koji su poduzeli daljnja poboljšanja, stvarajući strukturu visoku 14 m, sa pet preljeva, dva zida ojačana branama, ribnjak za taloženje i kanal od 1.000 m do distributivnog rezervoara. Ovi radovi nisu završeni sve do 325. godine nove ere kada je brana dozvolila navodnjavanje 25.000 hektara (100 km2).
+Jedno od inžinjerskih čuda antičkog svijeta bila je [[Velika brana Marib]] u [[Jemen|Jemenu]]. Izgradnja je pokrenuta negdje između 1750. i 1700. godine p. n. e., bila je napravljena od nabijene zemlje – trouglastog poprečnog presejka, 580 m u dužinu i prvobitno 4 m u visinu – protezala se između dvije grupe stijena sa obje strane, da bi bila povezana znatnom klesarskom konstrukcijom. Popravke su vršene u različitim periodima, najvažnije oko 750. godine p. n. e., a 250 godina kasnije visina brane je povećana na 7 m. Nakon propasti [[Kraljevstvo Saba|kraljevstva Saba]], brana je pala pod kontrolu [[Ḥimyarita]] (oko 115. p. n. e.) koji su izvršili daljnja poboljšanja, stvarajući strukturu visoku 14 m, sa pet preljeva, dva zida ojačana branama, ribnjak za taloženje i kanal od 1.000 m do distributivnog rezervoara. Ovi radovi nisu završeni sve do 325. godine nove ere kada je brana dozvolila navodnjavanje 25.000 hektara (100 km2).
-Eflatun Pınar je hetitska brana i izvorski hram u blizini [[Konya|Konye]], [[Turska]]. Smatra se da potječe iz [[Hetiti|Hetitskog carstva]] između 15. i 13. vijeka prije [[Isus|Krista]].
+[[Eflatun Pınar]] je [[Hetiti|hetitska]] brana i izvorski hram u blizini [[Konya|Konye]], [[Turska]]. Smatra se da potiče iz [[Hetiti|Hetitskog carstva]] između 15. i 13. vijeka p. n. e..
-Kallanai je izgrađen od neobrađenog kamena, dužine preko 300 m, visine 4,5 m i širine 20 m, preko glavnog toka rijeke [[Kaveri]] u [[Tamil Nadu]]u, u južnoj [[Indija|Indiji]]. Osnovna građevina datira iz 2. vijeka nove ere<ref>{{cite web|url=http://lawlibrary.unm.edu/nrj/48/3/03_agoramoorthy_indian.pdf|title=The Check-Dam Route to Mitigate India's Water Shortages|author2=Sunitha Chaudhary|publisher=Law library&nbsp;– University of New Mexico|archive-url=https://web.archive.org/web/20130720143611/http://lawlibrary.unm.edu/nrj/48/3/03_agoramoorthy_indian.pdf|archive-date=20. 7. 2013|url-status=dead|access-date=8. 11. 2011|author3=Minna J. Hsu|author1=Govindasamy Agoramoorthy}}</ref> i smatra se jednom od najstarijih građevina za skretanje ili regulaciju vode koji su još u upotrebi.<ref name="kallanai_oldest">{{cite web|url=http://www.hindunet.org/saraswati/traditionwater.pdf|title=Water management: Historical maritime, riverine tradition of Bharat|last=Kalyanaraman|first=S|date=18. 3. 2003|archive-url=https://web.archive.org/web/20070206130842/http://www.hindunet.org/saraswati/traditionwater.pdf|archive-date=6. 2. 2007|url-status=dead|access-date=23. 1. 2021|df=dmy}}</ref> Svrha brane je bila da preusmeri vode Kaveri preko plodnog regiona delte za navodnjavanje putem kanala.<ref name="kallanai_googlebook">{{cite book|last=Singh|first=Vijay P.|url=https://books.google.com/books?id=Bge-0XX6ip8C&q=kallanai&pg=PA508|title=Water Resources System Operation: Proceedings of the International Conference on Water and Environment|author2=Ram Narayan Yadava|publisher=Allied Publishers|year=2003|isbn=978-81-7764-548-4|page=508|access-date=9. 11. 2015}}</ref>
+[[Kallanai]] je izgrađen od neobrađenog kamena, dužine preko 300 m, visine 4,5 m i širine 20 m, preko glavnog toka rijeke [[Kaveri]] u [[Tamil Nadu]]u, u južnoj [[Indija|Indiji]]. Osnovna građevina datira iz 2. vijeka nove ere<ref>{{cite web|url=http://lawlibrary.unm.edu/nrj/48/3/03_agoramoorthy_indian.pdf|title=The Check-Dam Route to Mitigate India's Water Shortages|author2=Sunitha Chaudhary|publisher=Law library&nbsp;– University of New Mexico|archive-url=https://web.archive.org/web/20130720143611/http://lawlibrary.unm.edu/nrj/48/3/03_agoramoorthy_indian.pdf|archive-date=20. 7. 2013|url-status=dead|access-date=8. 11. 2011|author3=Minna J. Hsu|author1=Govindasamy Agoramoorthy}}</ref> i smatra se jednom od najstarijih građevina za skretanje ili regulaciju vode koje su još u upotrebi.<ref name="kallanai_oldest">{{cite web|url=http://www.hindunet.org/saraswati/traditionwater.pdf|title=Water management: Historical maritime, riverine tradition of Bharat|last=Kalyanaraman|first=S|date=18. 3. 2003|archive-url=https://web.archive.org/web/20070206130842/http://www.hindunet.org/saraswati/traditionwater.pdf|archive-date=6. 2. 2007|url-status=dead|access-date=23. 1. 2021|df=dmy}}</ref> Svrha brane je bila da preusmjeri vode Kaveri preko plodne regije delte za navodnjavanje putem kanala.<ref name="kallanai_googlebook">{{cite book|last=Singh|first=Vijay P.|url=https://books.google.com/books?id=Bge-0XX6ip8C&q=kallanai&pg=PA508|title=Water Resources System Operation: Proceedings of the International Conference on Water and Environment|author2=Ram Narayan Yadava|publisher=Allied Publishers|year=2003|isbn=978-81-7764-548-4|page=508|access-date=9. 11. 2015}}</ref>
-Du Jiang Yan je najstariji preživjeli sistem za navodnjavanje u [[Kina|Kini]] koji je uključivao branu koja je usmjeravala protok vode. Završena je 251. pne. Velika zemljana brana, koju je napravio [[Sunshu Ao]], premijer Chua (države), poplavila je dolinu u savremenoj sjevernoj provinciji Anhui koja je stvorila ogroman rezervoar za navodnjavanje (100&nbsp;km u obimu), rezervoar koji je i danas prisutan.<ref name="needham volume 4 part 3 271">Needham, Joseph (1986). ''Science and Civilization in China: Volume 4, Part 3''. [[Taipei]]: Caves Books, Ltd.</ref>
+[[Du Jiang Yan]] je najstariji preživjeli sistem za navodnjavanje u [[Kina|Kini]] koji je uključivao branu koja je usmjeravala protok vode. Završena je 251. p. n. e.. Velika zemljana brana, koju je napravio [[Sunshu Ao]], premijer Chua (države), poplavila je dolinu u savremenoj sjevernoj provinciji [[Anhui]] koja je stvorila ogroman rezervoar za navodnjavanje (100 km u obimu), rezervoar koji je i danas prisutan.<ref name="needham volume 4 part 3 271">Needham, Joseph (1986). ''Science and Civilization in China: Volume 4, Part 3''. [[Taipei]]: Caves Books, Ltd.</ref>
-===Rimsko inženjerstvo===
+===Rimsko inžinjerstvo===
-Izgradnju rimskih brana karakterizirala je "sposobnost Rimljana da planiraju i organiziraju inženjersku izgradnju u velikim razmjerama."<ref name="Smith 1971, 49">{{harvnb|Smith|1971|p=49}}</ref> Rimski planeri su uveli tada novi koncept velikih akumulacijskih brana koje su mogle osigurati trajno vodosnabdijevanje urbanih naselja preko cijele regije i sušne sezone.<ref>{{harvnb|Smith|1971|p=49}}; {{harvnb|Hodge|1992|pp=79f.}}</ref> Njihova pionirska upotreba vodootpornog hidrauličnog maltera, a posebno rimskog betona, omogućila je mnogo veće strukture brana od prethodno izgrađenih,<ref name="Smith 1971, 49" /> kao što je brana na jezeru Homs, verovatno najveća vodena barijera do tog datuma,<ref name="Smith 1971, 42">{{harvnb|Smith|1971|p=42}}</ref> i brana Harbaqa, oba u rimskoj Siriji. Najviša rimska brana bila je brana Subiaco u blizini Rima; njegova rekordna visina od 50 m  ostala je neprevaziđena sve do slučajnog uništenja 1305. godine.<ref name="Hodge 1992, 87">{{harvnb|Hodge|1992|p=87}}</ref>
+Izgradnju rimskih brana karakterizirala je "sposobnost [[Rimljani (čvor)|Rimljana]] da planiraju i organiziraju inžinjersku izgradnju u velikim razmjerama."<ref name="Smith 1971, 49">{{harvnb|Smith|1971|p=49}}</ref> Rimski planeri su tada uveli novi koncept velikih akumulacijskih brana koje su mogle osigurati trajno vodosnabdijevanje urbanih naselja preko cijele regije i tokom sušne sezone.<ref>{{harvnb|Smith|1971|p=49}}; {{harvnb|Hodge|1992|pp=79f.}}</ref> Njihova pionirska upotreba vodootpornog hidrauličnog maltera, a posebno [[Rimski beton|rimskog betona]], omogućila je mnogo veće strukture brana od prethodno izgrađenih,<ref name="Smith 1971, 49" /> kao što je brana na jezeru [[Homs]], verovatno najveća vodena barijera do tog datuma,<ref name="Smith 1971, 42">{{harvnb|Smith|1971|p=42}}</ref> i [[brana Harbaqa]], obje u rimskoj [[Sirija|Siriji]]. Najviša rimska brana bila je [[brana Subiaco]] u blizini Rima; njegova rekordna visina od 50 m ostala je neprevaziđena sve do slučajnog uništenja 1305. godine.<ref name="Hodge 1992, 87">{{harvnb|Hodge|1992|p=87}}</ref>
 Rimski inženjeri su rutinski koristili drevne standardne dizajne kao što su nasipne brane i zidane gravitacione brane.<ref>{{harvnb|Hodge|2000|pp=331f.}}</ref> Osim toga, pokazali su visok stepen inovativnosti, uvodeći većinu ostalih osnovnih dizajna brana koji su do tada bili nepoznati. Tu spadaju lučne gravitacijske brane,<ref>{{harvnb|Hodge|2000|p=332}}; {{harvnb|James|Chanson|2002}}</ref> lučne brane,<ref name="Earliest known arch dam">{{harvnb|Smith|1971|pp=33–35}}; {{harvnb|Schnitter|1978|pp=31f.}}; {{harvnb|Schnitter|1987a|p=12}}; {{harvnb|Schnitter|1987c|p=80}}; {{harvnb|Hodge|2000|p=332, fn. 2}}</ref> potporne brane<ref>{{harvnb|Schnitter|1987b|pp=59–62}}</ref> i višelučne kontra brane,<ref name="Earliest known multiple arch buttress dam">{{harvnb|Schnitter|1978|p=29}}; {{harvnb|Schnitter|1987b|pp=60, table 1, 62}}; {{harvnb|James|Chanson|2002}}; {{harvnb|Arenillas|Castillo|2003}}</ref> koje su sve bile poznate i korištene od 2. vijeka nove ere. Rimska radna snaga je također bila prva koja je izgradila mostove brane, kao što je [[Valerijanov most]] u [[Iran]]u.<ref>{{harvnb|Vogel|1987|p=50}}</ref>
-U [[Iran]]u su brane mostova kao što je Band-e Kaisar korištene za obezbeđivanje [[Hidroenergija|hidroenergije]] preko vodenih točkova, koji su često pokretali mehanizme za podizanje vode. Jedan od prvih bio je rimski izgrađen most sa branom u [[Dezful]]u,<ref>{{harvnb|Hartung|Kuros|1987|pp=232, 238, fig. 13; 249}}</ref> koji je mogao podići vodu za 23 m za opskrbu grada. Također su bile poznate diverzione brane.<ref name="Hill-Engineering">[[Donald Routledge Hill]] (1996), "Engineering", str. 759, in {{cite book|last1=Rashed|first1=Roshdi|title=Encyclopedia of the History of Arabic Science|title-link=Encyclopedia of the History of Arabic Science|last2=Morelon|first2=Régis|publisher=[[Routledge]]|year=1996|isbn=978-0-415-12410-2|pages=751–795}}</ref> Uvedene su mlinske brane koje su muslimanski inženjeri nazvali ''Pul-i-Bulaiti''. Prvi je izgrađen u [[Shustar]]u na rijeci [[Karun]] u [[Iran]]u, a mnogi od njih su kasnije izgrađeni u drugim dijelovima islamskog svijeta.<ref name="Hill-Engineering" /> Voda je odvođena sa stražnje strane brane kroz veliku cijev za pogon vodenog točka i vodenice.<ref name="Lucas">Adam Lucas (2006), ''Wind, Water, Work: Ancient and Medieval Milling Technology'', str. 62. Brill, {{ISBN|90-04-14649-0}}.</ref> U 10. vijeku, [[Al-Muqaddasi]] je opisao nekoliko brana u [[Perzija|Perziji]]. Izvijestio je da je jedan u [[Ahwaz]]u bio dug više od 910 m<ref name="Hill-56-8">{{cite book|author=Donald Routledge Hill|title=A history of engineering in classical and medieval times|publisher=[[Routledge]]|year=1996|isbn=978-0-415-15291-4|pages=56–8|author-link=Donald Routledge Hill}}</ref> i da je imao mnogo vodenih kotača koji su vodu podizali u akvadukte kroz koje je tekla u gradske rezervoare.<ref name="Hill-31">{{cite book|author=Donald Routledge Hill|title=A history of engineering in classical and medieval times|publisher=Routledge|year=1996|isbn=978-0-415-15291-4|page=31}}</ref> Druga brana Band-i-Amir je obezbijedila navodnjavanje za 300 sela.<ref name="Hill-56-8" />
+U [[Iran]]u su brane mostova kao što je [[Band-e Kaisar]] korištene za obezbjeđivanje [[Hidroenergija|hidroenergije]] preko vodenih točkova, koji su često pokretali mehanizme za podizanje vode. Jedan od prvih bio je rimski izgrađen most sa branom u [[Dezful]]u,<ref>{{harvnb|Hartung|Kuros|1987|pp=232, 238, fig. 13; 249}}</ref> koji je mogao podići vodu za 23 m za opskrbu grada. Također su bile poznate diverzione brane.<ref name="Hill-Engineering">[[Donald Routledge Hill]] (1996), "Engineering", str. 759, in {{cite book|last1=Rashed|first1=Roshdi|title=Encyclopedia of the History of Arabic Science|title-link=Encyclopedia of the History of Arabic Science|last2=Morelon|first2=Régis|publisher=[[Routledge]]|year=1996|isbn=978-0-415-12410-2|pages=751–795}}</ref> Uvedene su mlinske brane koje su muslimanski inženjeri nazvali ''Pul-i-Bulaiti''. Prvi je izgrađen u [[Shustar]]u na rijeci [[Karun]] u [[Iran]]u, a mnogi od njih su kasnije izgrađeni u drugim dijelovima [[Islamski svijet|islamskog svijeta]].<ref name="Hill-Engineering" /> Voda je odvođena sa stražnje strane brane kroz veliku cijev za pogon vodenog točka i vodenice.<ref name="Lucas">Adam Lucas (2006), ''Wind, Water, Work: Ancient and Medieval Milling Technology'', str. 62. Brill, {{ISBN|90-04-14649-0}}.</ref> U 10. vijeku, [[Al-Muqaddasi]] je opisao nekoliko brana u [[Perzija|Perziji]]. Izvijestio je da je jedan u [[Ahwaz]]u bio dug više od 910 m<ref name="Hill-56-8">{{cite book|author=Donald Routledge Hill|title=A history of engineering in classical and medieval times|publisher=[[Routledge]]|year=1996|isbn=978-0-415-15291-4|pages=56–8|author-link=Donald Routledge Hill}}</ref> i da je imao mnogo vodenih kotača koji su vodu podizali u akvadukte kroz koje je tekla u gradske rezervoare.<ref name="Hill-31">{{cite book|author=Donald Routledge Hill|title=A history of engineering in classical and medieval times|publisher=Routledge|year=1996|isbn=978-0-415-15291-4|page=31}}</ref> Druga brana [[Band-i-Amir]] je obezbijedila navodnjavanje za 300 sela.<ref name="Hill-56-8" />
 ===Srednji vijek===
@@ Red 35: / Red 33: @@
 ===Industrijska revolucija===
-Rimljani su bili prvi koji su izgradili lučne brane, gdje reakcione sile iz temelja stabiliziraju konstrukciju od vanjskog hidrostatskog pritiska, ali tek u 19. vijeku su inženjerske vještine i raspoloživi građevinski materijali bili sposobni za izgradnju prvih velikih - lučne brane.
+Rimljani su bili prvi koji su izgradili lučne brane, gdje reakcione sile iz temelja stabiliziraju konstrukciju od vanjskog [[Statika fluida|hidrostatskog pritiska]], ali tek u 19. vijeku su inžinjerske vještine i raspoloživi građevinski materijali bili sposobni za izgradnju prvih velikih lučnih brana.
 Tri pionirske lučne brane izgrađene su oko [[Britansko Carstvo|Britanskog carstva]] početkom 19. vijeka. [[Henry Russel]] iz Kraljevskih inženjera nadgledao je izgradnju brane [[Mir Alam]] 1804. za opskrbu vodom grada [[Hyderabad]] (i danas se koristi). Imao je visinu od 12 m i sastojao se od 21 luka promjenjivog raspona.<ref>{{cite web|url=http://www.simscience.org/cracks/advanced/butt_hist1.html|title=Key Developments in the History of Buttress Dams|archive-url=https://web.archive.org/web/20120321190213/http://www.simscience.org/cracks/advanced/butt_hist1.html|archive-date=21. 3. 2012|url-status=dead|df=dmy}}</ref>
-Tokom 1820-ih i 30-ih godina, potpukovnik [[John By]] je nadgledao izgradnju kanala Rideau u [[Kanada|Kanadi]] u blizini današnje [[Otava|Otave]] i izgradio niz zakrivljenih zidanih brana kao dio sistema plovnih puteva. Konkretno, brana Jones Falls, koju je izgradio [[John Redpath]], završena je 1832. godine kao najveća brana u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] i inženjersko čudo. Da bi voda bila pod kontrolom tokom izgradnje, u brani su otvorena dva otvora, vještački kanali za odvođenje vode. Prvi je bio blizu podnožja brane na njegovoj istočnoj strani. Druga brana postavljena je na zapadnoj strani brane, oko 6,1 m iznad baze. Da bi se došlo do prebacivanja s donje na gornju branu, ispust Pješčanog jezera je blokiran.<ref>{{cite web|url=http://www.mysteriesofcanada.com/Canada/john_redpath.htm|title=John Redpath, the Whispering Dam, and Sugar|date=31. 10. 2014|access-date=8. 12. 2022|archive-date=6. 1. 2014|archive-url=https://web.archive.org/web/20140106185509/http://www.mysteriesofcanada.com/Canada/john_redpath.htm|url-status=dead}}</ref>
+Tokom 1820-ih i 30-ih godina, potpukovnik [[John By]] je nadgledao izgradnju kanala Rideau u [[Kanada|Kanadi]] u blizini današnje [[Otava|Otave]] i izgradio niz zakrivljenih zidanih brana kao dio sistema plovnih puteva. Konkretno, [[brana Jones Falls]], koju je izgradio [[John Redpath]], završena je 1832. godine kao najveća brana u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] i inžinjersko čudo. Da bi voda bila pod kontrolom tokom izgradnje, u brani su otvorena dva otvora, vještački kanali za odvođenje vode. Prvi je bio blizu podnožja brane na njegovoj istočnoj strani. Druga brana postavljena je na zapadnoj strani brane, oko 6,1 m iznad baze. Da bi se došlo do prebacivanja s donje na gornju branu, ispust Pješčanog jezera je blokiran.<ref>{{cite web|url=http://www.mysteriesofcanada.com/Canada/john_redpath.htm|title=John Redpath, the Whispering Dam, and Sugar|date=31. 10. 2014|access-date=8. 12. 2022|archive-date=6. 1. 2014|archive-url=https://web.archive.org/web/20140106185509/http://www.mysteriesofcanada.com/Canada/john_redpath.htm|url-status=dead}}</ref>
-[[Hunts Creek]] u blizini grada [[Parramatt]]a, [[Australija]], pregrađen je 1850-ih, kako bi se zadovoljila potražnja za vodom rastuće populacije grada. Zid brane od zidanog luka dizajnirao je poručnik [[Percy Simpson]] koji je bio pod utjecajem napretka u tehnikama izgradnje brana koje su napravili kraljevski inženjeri u [[Indija|Indiji]]. Brana je koštala 17.000 funti i završena je 1856. godine kao prva projektovana brana izgrađena u [[Australija|Australiji]] i druga lučna brana u svijetu izgrađena prema matematičkim specifikacijama.<ref>{{cite web|url=http://www.traianvs.net/textos/archdams_en.htm|title=Historical Development of Arch Dams}}</ref>
+[[Hunts Creek]] u blizini grada [[Parramatt]]a, [[Australija]], pregrađen je 1850-ih, kako bi se zadovoljila potražnja za vodom rastuće populacije grada. Zid brane od zidanog luka dizajnirao je poručnik [[Percy Simpson]] koji je bio pod utjecajem napretka u tehnikama izgradnje brana koje su napravili kraljevski inžinjeri u [[Indija|Indiji]]. Brana je koštala 17.000 funti i završena je 1856. godine kao prva projektovana brana izgrađena u [[Australija|Australiji]] i druga lučna brana u svijetu izgrađena prema matematičkim specifikacijama.<ref>{{cite web|url=http://www.traianvs.net/textos/archdams_en.htm|title=Historical Development of Arch Dams}}</ref>
-Prva takva brana otvorena je dvije godine ranije u [[Francuska|Francuskoj]]. Bila je to prva francuska lučna brana u industrijskoj eri, a izgradio ju je [[François Zola]] u opštini Aix-en-Provence kako bi poboljšao opskrbu vodom nakon što je izbijanje [[Kolera|kolere]] 1832. godine opustošilo ovo područje. Nakon kraljevskog odobrenja 1844. godine, brana je izgrađena u narednoj deceniji. Njegova konstrukcija izvedena je na osnovu matematičkih rezultata naučne analize naprezanja.
+Prva takva brana otvorena je dvije godine ranije u [[Francuska|Francuskoj]]. Bila je to prva francuska lučna brana u industrijskoj eri, a izgradio ju je [[François Zola]] u opštini [[Aix-en-Provence]] kako bi poboljšao opskrbu vodom nakon što je izbijanje [[Kolera|kolere]] 1832. godine opustošilo ovo područje. Nakon kraljevskog odobrenja 1844. godine, brana je izgrađena u narednoj deceniji. Njena konstrukcija je izvedena na osnovu matematičkih rezultata naučne analize naprezanja.
-Brana duga 75 milja u blizini [[Warwick]]a, [[Australija]], bila je vjerovatno prva svjetska betonska lučna brana. Dizajnirana od strane [[Henry Charles Stanley]] 1880. sa prelivom i posebnim ispustom za vodu, na kraju je podignut na 10 m.
+Brana duga 75 milja u blizini [[Warwick]]a, [[Australija]], bila je vjerovatno prva svjetska betonska lučna brana. Dizajnirana od strane [[Henry Charles Stanley]] 1880. sa prelivom i posebnim ispustom za vodu, na kraju je podignuta na 10 m.
-U drugoj polovini devetnaestog vijeka napravljen je značajan napredak u naučnoj teoriji projektovanja zidanih brana. Ovo je transformisalo dizajn brane iz umjetnosti zasnovane na empirijskoj metodologiji u profesiju zasnovanu na strogo primijenjenom naučno-teorijskom okviru. Ovaj novi naglasak bio je usredsređen na inženjerske fakultete univerziteta u [[Francuska|Francuskoj]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]]. [[William John Macquorn Rankine|William John Macquorn]] Rankine sa Univerziteta u Glasgowu je pionir teorijskog razumijevanja struktura brana u svom radu iz 1857 ''O stabilnosti labave Zemlje''. Rankineova teorija je pružila dobro razumijevanje principa koji stoje iza dizajna brana.<ref>Rankine, W. (1857) "On the stability of loose earth". ''Philosophical Transactions of the Royal Society of London'', Vol. 147.</ref> U Francuskoj je [[J. Augustin Tortene de Sazilly]] objasnio mehaniku vertikalno postavljenih zidanih gravitacionih brana, a Zolina brana je prva koja je izgrađena na osnovu ovih principa.<ref>{{cite encyclopedia|url=https://www.britannica.com/EBchecked/topic/150337/dam/72085/The-19th-century|title=dam|encyclopedia=Encyclopædia Britannica}}</ref>
+U drugoj polovini devetnaestog vijeka napravljen je značajan napredak u naučnoj teoriji projektovanja zidanih brana. Ovo je transformisalo dizajn brane iz umjetnosti zasnovane na empirijskoj metodologiji u profesiju zasnovanu na strogo primijenjenom naučno-teorijskom okviru. Ovaj novi naglasak bio je usredsređen na inžinjerske fakultete univerziteta u [[Francuska|Francuskoj]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]]. [[William John Macquorn Rankine|William John Macquorn]] Rankine sa Univerziteta u Glasgowu je pionir teorijskog razumijevanja struktura brana u svom radu iz 1857 "''O stabilnosti labave Zemlje"''. Rankineova teorija je pružila dobro razumijevanje principa koji stoje iza dizajna brana.<ref>Rankine, W. (1857) "On the stability of loose earth". ''Philosophical Transactions of the Royal Society of London'', Vol. 147.</ref> U Francuskoj je [[J. Augustin Tortene de Sazilly]] objasnio mehaniku vertikalno postavljenih zidanih gravitacionih brana, a Zolina brana je prva koja je izgrađena na osnovu ovih principa.<ref>{{cite encyclopedia|url=https://www.britannica.com/EBchecked/topic/150337/dam/72085/The-19th-century|title=dam|encyclopedia=Encyclopædia Britannica}}</ref>
 ===Moderna era===
-Era velikih brana započela je izgradnjom Asuanske niske brane u [[Egipat|Egiptu]] 1902. godine, gravitacione zidane brane na rijeci [[Nil]]. Nakon njihove invazije i okupacije Egipta 1882, Britanci su započeli izgradnju 1898. Projekat je dizajnirao Sir [[William Willcocks]] i uključio je nekoliko eminentnih inženjera tog vremena, uključujući Sir [[Benjamin Baker|Benjamina Bakera]] i Sir [[John Aird|Johna Airda]], čija je firma, John Aird & Co. , je bio glavni izvođač radova.<ref>{{cite web|url=http://www.collectstocks.com/egyptbond.html|title=Egyptian Irrigation Bond 1898 – Aswan Dam on Nile River|work=Scripophily|archive-url=https://web.archive.org/web/20050513224447/http://www.collectstocks.com/egyptbond.html|archive-date=13. 5. 2005|url-status=dead|access-date=9. 11. 2015}}</ref><ref>{{Citation|last=Roberts|first=Chalmers|date=Decembar 1902|title=Subduing the Nile|url=https://books.google.com/books?id=DoDNAAAAMAAJ&pg=PA2861|journal=[[World's Work|The World's Work: A History of Our Time]]|volume=V|pages=2861–2870|access-date=10. 7. 2009}}</ref> Kapital i finansiranje obezbijedio je [[Ernest Cassel]].<ref>[http://jewishencyclopedia.com/view.jsp?artid=142&letter=F&search=Finance Finance], ''[[Jewish Encyclopedia]]'', c.1906</ref> Kada je prvobitno izgrađena između 1899. i 1902. godine, nikada ranije nije pokušano ništa u njenom obimu;<ref>Frederic Courtland Penfield, [[s:Century Magazine/Volume 57/Issue 4/Harnessing the Nile|"Harnessing the Nile"]], ''[[The Century Magazine]]'', Vol. 57, No. 4 (February 1899)</ref> po završetku, to je bila najveća zidana brana na svijetu.<ref>{{cite web|url=http://www.umich.edu/~kelseydb/Exhibits/AncientNubia/PhotoIntro.html|title=The First Aswan Dam|publisher=University of Michigan|archive-url=https://web.archive.org/web/19970615204902/http://www.umich.edu/~kelseydb/Exhibits/AncientNubia/PhotoIntro.html|archive-date=15. 6. 1997|url-status=dead|access-date=2. 1. 2011}}</ref>
+Era velikih brana započela je izgradnjom [[Asuanska niska brana|Asuanske niske brane]] u [[Egipat|Egiptu]] 1902. godine, gravitacione zidane brane na rijeci [[Nil]]. Nakon invazije i okupacije Egipta 1882, Britanci su započeli izgradnju 1898. Projekat je dizajnirao Sir [[William Willcocks]] i uključio je nekoliko eminentnih inžinjera tog vremena, uključujući Sir [[Benjamin Baker|Benjamina Bakera]] i Sir [[John Aird|Johna Airda]], čija je firma, ''John Aird & Co''. bila glavni izvođač radova.<ref>{{cite web|url=http://www.collectstocks.com/egyptbond.html|title=Egyptian Irrigation Bond 1898 – Aswan Dam on Nile River|work=Scripophily|archive-url=https://web.archive.org/web/20050513224447/http://www.collectstocks.com/egyptbond.html|archive-date=13. 5. 2005|url-status=dead|access-date=9. 11. 2015}}</ref><ref>{{Citation|last=Roberts|first=Chalmers|date=Decembar 1902|title=Subduing the Nile|url=https://books.google.com/books?id=DoDNAAAAMAAJ&pg=PA2861|journal=[[World's Work|The World's Work: A History of Our Time]]|volume=V|pages=2861–2870|access-date=10. 7. 2009}}</ref> Kapital i finansiranje obezbijedio je [[Ernest Cassel]].<ref>[http://jewishencyclopedia.com/view.jsp?artid=142&letter=F&search=Finance Finance], ''[[Jewish Encyclopedia]]'', c.1906</ref> Kada je građena između 1899. i 1902. godine, nikada ranije nije pokušano ništa u njenom obimu;<ref>Frederic Courtland Penfield, [[s:Century Magazine/Volume 57/Issue 4/Harnessing the Nile|"Harnessing the Nile"]], ''[[The Century Magazine]]'', Vol. 57, No. 4 (February 1899)</ref> a po završetku je bila najveća zidana brana na svijetu.<ref>{{cite web|url=http://www.umich.edu/~kelseydb/Exhibits/AncientNubia/PhotoIntro.html|title=The First Aswan Dam|publisher=University of Michigan|archive-url=https://web.archive.org/web/19970615204902/http://www.umich.edu/~kelseydb/Exhibits/AncientNubia/PhotoIntro.html|archive-date=15. 6. 1997|url-status=dead|access-date=2. 1. 2011}}</ref>
-[[Hooverova brana]] je masivna betonska lučna gravitaciona brana, izgrađena u Crnom kanjonu rijeke [[Colorado|Kolorado]], na granici između američkih država [[Arizona]] i [[Nevada]] između 1931. i 1936. godine tokom [[Velika depresija|Velike depresije]]. Godine 1928. [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongres]] je odobrio projekat izgradnje brane koja bi kontrolisala poplave, obezbjeđivala vodu za navodnjavanje i proizvodila hidroelektričnu energiju. Pobjedničku ponudu za izgradnju brane dostavio je konzorcij pod nazivom Six Companies, Inc. Ovako velika betonska konstrukcija nikada prije nije izgrađena, a neke od tehnika nisu dokazane. Teško ljetno vrijeme i nedostatak objekata u blizini lokacije također su predstavljali poteškoće. Ipak, šest kompanija je predalo branu saveznoj vladi 1. marta 1936. godine, više od dvije godine prije roka.<ref>{{cite book|last1=Interior|first1=United States Dept of the|url=https://books.google.com/books?id=jTNAAAAAIAAJ&newbks=1&newbks_redir=0&printsec=frontcover&pg=PA79&hl=en&source=gb_mobile_entity&ovdme=1#v=onepage&q&f=false|title=The Hoover Dam Documents|date=1948|publisher=U.S. Government Printing Office|page=79|language=en}}</ref>
+[[Hooverova brana]] je masivna betonska lučna gravitaciona brana, izgrađena u Crnom kanjonu rijeke [[Colorado|Kolorado]], na granici između američkih država [[Arizona]] i [[Nevada]] između 1931. i 1936. godine tokom [[Velika depresija|Velike depresije]]. Godine 1928. [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongres]] je odobrio projekat izgradnje brane koja bi kontrolisala poplave, obezbjeđivala vodu za navodnjavanje i proizvodila hidroelektričnu energiju. Pobjedničku ponudu za izgradnju brane dostavio je konzorcij pod nazivom Six Companies, Inc. Ovako velika betonska konstrukcija nije nikada prije izgrađena, a neke od korištenih tehnika nisu ranije dokazane. Teško ljetno vrijeme i nedostatak objekata u blizini lokacije također su predstavljali poteškoće. Ipak, šest kompanija je predalo branu saveznoj vladi 1. marta 1936. godine, više od dvije godine prije roka.<ref>{{cite book|last1=Interior|first1=United States Dept of the|url=https://books.google.com/books?id=jTNAAAAAIAAJ&newbks=1&newbks_redir=0&printsec=frontcover&pg=PA79&hl=en&source=gb_mobile_entity&ovdme=1#v=onepage&q&f=false|title=The Hoover Dam Documents|date=1948|publisher=U.S. Government Printing Office|page=79|language=en}}</ref>
-Do 1997. godine postojalo je oko 800.000 brana širom svijeta, od kojih je oko 40.000 bilo preko 15 m visine.<ref>{{Cite journal|last1=Joyce|first1=S.|date=Octobar 1997|title=Is it worth a dam?|journal=Environmental Health Perspectives|volume=105|issue=10|pages=1050–1055|doi=10.1289/ehp.971051050|pmc=1470397|pmid=9349830}}</ref> U 2014. godini, naučnici sa Univerziteta u Oksfordu objavili su studiju o troškovima velikih brana – zasnovanu na najvećem postojećem skupu podataka – dokumentujući značajna prekoračenja troškova za većinu brana i postavljajući pitanje da li beneficije obično nadoknađuju troškove takvih brana.<ref>{{Cite journal|author1=Atif Ansar|author2=Bent Flyvbjerg|author3=Alexander Budzier|author4=Daniel Lunn|date=juni 2014|title=Should we build more large dams? The actual costs of hydropower megaproject development|journal=Energy Policy|volume=69|pages=43–56|arxiv=1409.0002|doi=10.1016/j.enpol.2013.10.069|ssrn=2406852|s2cid=55722535}}</ref>
+Do 1997. godine postojalo je oko 800.000 brana širom svijeta, od kojih je oko 40.000 bilo preko 15 m visine.<ref>{{Cite journal|last1=Joyce|first1=S.|date=Octobar 1997|title=Is it worth a dam?|journal=Environmental Health Perspectives|volume=105|issue=10|pages=1050–1055|doi=10.1289/ehp.971051050|pmc=1470397|pmid=9349830}}</ref> U 2014. godini, naučnici sa Univerziteta u [[Oxford]]u objavili su studiju o troškovima velikih brana – zasnovanu na najvećem postojećem skupu podataka – dokumentujući značajna prekoračenja troškova za većinu brana i postavljajući pitanje da li benefiti opravdavaju troškove takvih brana.<ref>{{Cite journal|author1=Atif Ansar|author2=Bent Flyvbjerg|author3=Alexander Budzier|author4=Daniel Lunn|date=juni 2014|title=Should we build more large dams? The actual costs of hydropower megaproject development|journal=Energy Policy|volume=69|pages=43–56|arxiv=1409.0002|doi=10.1016/j.enpol.2013.10.069|ssrn=2406852|s2cid=55722535}}</ref>
 == Također pogledajte ==
@@ Red 62: / Red 60: @@
 {{reference}}
-== Izvori ==
-* {{cite journal|last1=Arenillas|first1=Miguel|last2=Castillo|first2=Juan C.|year=2003|title=Dams from the Roman Era in Spain. Analysis of Design Forms (with Appendix)|url=http://www.traianvs.net/textos/presas_in.htm#_ednref4|journal=1st International Congress on Construction History [20th–24th January]}}
-* {{cite journal|last1=Almeida|first1=Ricardo|year=2018|title=A case study on environmental sustainability: A study of the trophic changes in fish species as a result of the damming of rivers through clustering analysis|url=https://repositorio.ufrn.br/handle/123456789/31114|journal=Computers & Industrial Engineering|volume=135|pages=1239–1252|doi=10.1016/j.cie.2018.09.032|s2cid=115846219}}
-* {{cite book|last1=Hartung|first1=Fritz|title=Historische Talsperren|last2=Kuros|first2=Gh. R.|publisher=Verlag Konrad Wittwer|year=1987|isbn=978-3-87919-145-1|editor-last=Garbrecht|editor-first=Günther|volume=1|place=Stuttgart|pages=221–274|contribution=Historische Talsperren im Iran}}
-* {{cite book|last=Hodge|first=A. Trevor|title=Roman Aqueducts & Water Supply|publisher=Duckworth|year=1992|isbn=978-0-7156-2194-3|place=London}}
-* {{cite book|last=Hodge|first=A. Trevor|title=Handbook of Ancient Water Technology|publisher=Brill|year=2000|isbn=978-90-04-11123-3|editor-last=Wikander|editor-first=Örjan|editor-link=Örjan Wikander|series=Technology and Change in History|volume=2|location=Leiden|pages=331–339|contribution=Reservoirs and Dams}}
-* {{cite journal|last1=James|first1=Patrick|last2=Chanson|first2=Hubert|year=2002|title=Historical Development of Arch Dams. From Roman Arch Dams to Modern Concrete Designs|url=http://www.traianvs.net/textos/archdams_en.htm|journal=Australian Civil Engineering Transactions|volume=CE43|pages=39–56}}
-* {{cite journal|last1=Lansac-Tôha|first1=Fernando Miranda|year=2019|title=A Differently dispersing organism groups show contrasting beta diversity patterns in a dammed subtropical river basin|journal=Science of the Total Environment|volume=691|pages=1271–1281|bibcode=2019ScTEn.691.1271L|doi=10.1016/j.scitotenv.2019.07.236|pmid=31466207|s2cid=199071096}}
-* {{cite journal|last1=Ren|first1=Kang|year=2019|title=A nature-based reservoir optimization model for resolving the conflict in human water demand and riverine ecosystem protection|journal=Journal of Cleaner Production|volume=231|pages=406–418|doi=10.1016/j.jclepro.2019.05.221|s2cid=182485278}}
-* {{cite journal|last=Schnitter|first=Niklaus|year=1978|title=Römische Talsperren|journal=Antike Welt|volume=8|issue=2|pages=25–32}}
-* {{cite book|last=Schnitter|first=Niklaus|title=Historische Talsperren|publisher=Verlag Konrad Wittwer|year=1987a|isbn=978-3-87919-145-1|editor-last=Garbrecht|editor-first=Günther|volume=1|place=Stuttgart|pages=9–20|contribution=Verzeichnis geschichtlicher Talsperren bis Ende des 17. Jahrhunderts}}
-* {{cite book|last=Schnitter|first=Niklaus|title=Historische Talsperren|publisher=Verlag Konrad Wittwer|year=1987b|isbn=978-3-87919-145-1|editor-last=Garbrecht|editor-first=Günther|volume=1|place=Stuttgart|pages=57–74|contribution=Die Entwicklungsgeschichte der Pfeilerstaumauer}}
-* {{cite book|last=Schnitter|first=Niklaus|title=Historische Talsperren|publisher=Verlag Konrad Wittwer|year=1987c|isbn=978-3-87919-145-1|editor-last=Garbrecht|editor-first=Günther|volume=1|place=Stuttgart|pages=75–96|contribution=Die Entwicklungsgeschichte der Bogenstaumauer}}
-* {{cite journal|last=Smith|first=Norman|year=1970|title=The Roman Dams of Subiaco|journal=Technology and Culture|volume=11|issue=1|pages=58–68|doi=10.2307/3102810|jstor=3102810}}
-* {{cite book|last=Smith|first=Norman|title=A History of Dams|publisher=Peter Davies|year=1971|isbn=978-0-432-15090-0|place=London|pages=25–49}}
-* {{cite book|last=Vogel|first=Alexius|title=Historische Talsperren|publisher=Verlag Konrad Wittwer|year=1987|isbn=978-3-87919-145-1|editor-last=Garbrecht|editor-first=Günther|volume=1|place=Stuttgart|pages=47–56 (50)|contribution=Die historische Entwicklung der Gewichtsmauer}}
 {{Javna infrastruktura}}
 {{Commonscat|Dams}}

p r u Javna infrastruktura
Javna infrastruktura
Javna dobra i objekti	Aerodrom Most Široki opseg Kanal Ključna infrastruktura Brana Električna energija Prijevoz tereta Rizični otpad Bolnice Obalni nasip Javni transport Svjetionik Parkovi Luka Javne škole Javni prostori Željeznica Put Kanalizacija Pošiljke Deponija Telekomunikacije Komunalne usluge Brodska prevodnica Vodovodni sistem Otpadna voda
Koncepti	Upravljanje imovinom Reinvesticijska banka Izdvajanja Napravi-Iskoristi-Prenesi Projektuj-izgradi Fiksni trošak Inženjerijski ugovori Eksternaliije Vladin dug Procjena životnog ciklusa Logistika Održavanje konstrukcija Monopol Upravljanje projektima Oporezivanje imovine Javno-privatno partnerstvo Javni kapital Javno finansiranje Javno vlasništvo Javni sektor Kapitalni remont Zamjena Efekat prelijevanja Lanac opskrbe Oporezivanje
Ideje i problematika	Kontrola zračnog saobraćaja Napuštena industrijska postrojenja Brzi autobuski prevoz Kontejnerizacija Određivanje cijene zagušenja Etanolsko gorivo Porez na gorivo Podzemna voda Brza željeznica Fond za razvoj autoputeva (u SAD-u) Hibridna vozila Just-in-time (biznis) Planiranje korištenja zemljišta Pokretni terminal za podatke u saobraćaju Termostat sa programom Recikliranje Obnovljiva energija Inverzna osmoza Pametna mreža Inteligentni rast Oborinske vode Proširenje urbanizacije Saobraćajno zagušenje TOD Efikasnost vozila Prerada otpada u energiju Zaštita zgrada od atmosferilija (kiše, snijega, sunca i vjetra) i štednja energije Bežična tehnologija
Polja proučavanja	Arhitektura Građevinarstvo Elektrotehnika Mašinstvo Javna ekonomika Javni poredak Urbanističko planiranje
Dostignuća	Akashi Kaikyō Most Cjevovodi Aljaske Autobahn Brazilska energetska nezavisnost Brooklyn Most Tunel "Channel" (UK - Francuska) Chicago kanalizacioni sistem Brze pruge u Kini Sistem brzog autobuskog saobraćaja, Curtiba, Brazil Energija vjetra u Danskoj Obalne elektrane na vjetar u Engleskoj Francuske nuklearne elektrane Njemačka solarna energija Hooverova brana Hong Kong Međunarodni aerodrom ICE Interstate Highway System Jamnagar postrojenje Međunarodni aerodrom Kansai Panamski kanal Sueski kanal Luka Shanghai Most San Francisco Bay Shinkansen TGV Brana Tri sutjeske Transkontinentalna željeznica Električna mreža u SAD