Richard Freitag

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Richard Freitag
Lične informacije
Rođenje14. august 1991.
Erlabrunn
Visina172 cm
Karijera
KlubSG Nickelhütte Aue
Takmiči se zaNjemačka Njemačku
Lični rekord243 m (Planica 2018)
Svjetski kup
Sezone2009–2022.
Pobjede8 (+ 8 ekipnih)
Pob. postolja23 (+ 30 ekipnih)
Medalje
Zimske olimpijske igre
Srebrna medalja – drugo mjesto Pyeongchang 2018. Ekipno
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Falun 2015. Mješovito
Zlatna medalja – prvo mjesto Seefeld 2019. Ekipno (v)
Srebrna medalja – drugo mjesto Val di Fiemme 2013. Ekipno (v)
Bronzana medalja – treće mjesto Val di Fiemme 2013. Mješovito
Svjetsko prvenstvo u letovima
Srebrna medalja – drugo mjesto Vikersund 2012. Ekipno
Srebrna medalja – drugo mjesto Tauplitz 2016. Ekipno
Bronzana medalja – treće mjesto Oberstdorf 2018. Pojedinačno
Svjetsko juniorsko prvenstvo
Srebrna medalja – drugo mjesto Otepää 2011. Ekipno (m)
Ažurirano: 27. 3. 2022.

Richard Freitag nekadašnji je njemački skijaš-skakač.

Karijera[uredi | uredi izvor]

U Svjetskom kupu debitirao je 29. decembra 2009. u Oberstdorfu na startu Novogodišnje turneje nakon što je ostvario dobre rezultate u Kontinentalnom kupu. Pet dana kasnije u Innsbrucku je došao do 30. mjesta i prvog boda u Svjetskom kupu u karijeri. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2010. u Planici osvojio je 28. mjesto.

U svojoj drugoj sezoni s reprezentacijom je osvojio treće mjesto u ekipnim skokovima u Oberstdorfu. Na početku sezone 2011/12. zauzeo je deveto mjesto u Kuusamu, a u ekipnim skokovima na istoj skakaonici došao je do prve ekipne pobjede. Dana 3. decembra 2012. prvi put je stao na pobjedničko postolje i u pojedinačnoj konkurenciji osvojivši drugo mjesto u Lillehammeru. Samo osam dana kasnije u Harrachovu je ostvario i prvu pobjedu u karijeri, ostavivši iza sebe Thomasa Morgensterna i timskog kolegu, Severina Freunda. Na istoj skakaonici 8. januara 1983. njegov otac Holger došao je do jedine pobjede u karijeri. Drugu i posljednju pobjedu u letovima ostvario je 16. februara 2013. na domaćem terenu, na letaonici "Heini Klopfer" u Oberstdorfu.[1]

Freitag ima ekipnu zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva 2019. u Seefeldu, srebrne ekipne medalje sa Svjetskog prvenstva 2013. u Val di Fiemmeu, Svjetskog prvenstva u letovima 2012. u Vikersundu i 2016. u Tauplitzu te bronzane medalje iz mješovitih skokova također iz Val di Fiemmea 2013. i sa Svjetskog prvenstva u letovima 2018. u Oberstdorfu (pojedinačno). Tome je dodao i zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva 2015. u Falunu, također u mješovitim skokovima.

Na Olimpijskim igrama 2018. u Pyeongchangu došao je do prve olimpijske medalje u karijeri osvojivši srebro u ekipnim skokovima.

U martu 2022. objavio je da završava karijeru.[2]

Rezultati u Svjetskom kupu[uredi | uredi izvor]

Postolja[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 3. 12. 2011. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 95,5 m 103,5 m 273,3 2. Andreas Kofler
2. 11. 12. 2011. Češka Harrachov Čerťák K-125 HS 142 129 m 137,5 m 292,4 1. –
3. 20. 1. 2012. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 126,5 m 126,5 m 251,2 2. Kamil Stoch
4. 21. 1. 2012. 131 m 131 m 296,8 2. Gregor Schlierenzauer
5. 8. 3. 2012. Norveška Trondheim Granåsen K-123 HS 140 140,5 m 133 m 287,9 2. Daiki Itō
6. 9. 12. 2012. Rusija Krasna Poljana Ruskije Gorki K-95 HS-106 100 m 102,5 m 261,7 2. Andreas Kofler
7. 9. 1. 2013. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 131 m 126,5 m 261,7 2. Anders Bardal
8. 16. 2. 2013. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-185 HS 213 209 m 206,5 m 409,8 1. –
9. 10. 3. 2013. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 126 m 128,5 m 274,2 1.
10. 15. 3. 2013. Norveška Trondheim Granåsen K-124 HS 140 132 m 136 m 278,7 2. Kamil Stoch
11. 7. 12. 2013. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 94,5 m 101 m 280,3 3. Gregor Schlierenzauer
12. 19. 1. 2014. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 129 m –[a] 122,1 3. Anders Bardal
13. 20. 12. 2014. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 128,5 m 135,5 m 277,7 1. –
14. 4. 1. 2015. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 133,5 m 132 m 278,5 1.
15. 22. 1. 2017. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 132,5 m 131 m 284,2 3. Kamil Stoch
16. 2. 12. 2017. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 135 m 137 m 267,5 1. –
17. 3. 12. 2017. 131 m 138 m 270,9 2. Andreas Wellinger
18. 10. 12. 2017. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 145 m –[a] 128,4 1. –
19. 16. 12. 2017. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 140 124,5 m 129,5 m 253,5 2. Anders Fannemel
20. 17. 12. 2017. 137,5 m 135 m 286,4 1. –
21. 30. 12. 2017. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 128,5 m 127 m 275,5 2. Kamil Stoch
22. 1. 1. 2018. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-120 HS 137 132 m 137 m 275,8 2.
23. 3. 2. 2018. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 149,5 m 141,5 m 260,5 2. Daniel-André Tande
  1. ^ a b Održana samo jedna serija.

Ekipne pobjede[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica
1. 30. 11. 2012. Finska Kuusamo Rukatunturi
2. 9. 3. 2013. Finska Lahti Salpausselkä
3. 22. 11. 2014. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena
4. 17. 1. 2015. Poljska Zakopane Wielka Krokiew
5. 21. 11. 2015. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena
6. 9. 1. 2016. Njemačka Willingen Mühlenkopf
7. 21. 1. 2017. Poljska Zakopane Wielka Krokiew
8. 3. 3. 2018. Finska Lahti Salpausselkä

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pao u prvoj seriji u Innsbrucku i dalje nije nastupao.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Richard Freitag holt Heimsieg in Oberstdorf". skispringen.com (jezik: njemački). Arhivirano s originala, 18. 2. 2013. Pristupljeno 23. 11. 2014.
  2. ^ Dominik Formela (19. 3. 2022). "Richard Freitag zakończył karierę". skijumping.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 19. 3. 2022.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Richard_Freitag&oldid=3470364"