Gregor Schlierenzauer

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Gregor Schlierenzauer
FIS Ski Jumping World Cup 2014 - Engelberg - 20141220 - Gregor Schlierenzauer 2.jpg
Lične informacije
Rođenje (1990-01-07) 7. januar 1990. (starost: 29)
Fulpmes (Tirol)
Visina 177 cm
Karijera
Klub SV "Innsbruck-Bergisel"
Takmiči se za Austrija Austriju
Lični rekord 243,5 m (Vikersund 2011)
Svjetski kup
Sezone 2006
Pobjede 53 (+ 17 ekipnih)
Pob. postolja 88 (+ 36 ekipnih)
Ažurirano: 24. 3. 2019.

Gregor "Schlieri" Schlierenzauer austrijski je skijaš-skakač, član SV "Innsbruck-Bergisel" i najmlađi svjetski prvak u skijaškim letovima. Seniorsku karijeru počeo je u sezoni 2005/06. u okviru Grand Prixa, gdje je imao jednu pobjedu i još tri postolja, a u Svjetskom kupu debitirao je iste sezone. Unatoč tome što je još dosta mlad, već je prešao granicu od 50 pobjeda u Svjetskom kupu, po čemu je izbio na prvo mjesto vječne liste, prestigavši legendarnog Finca Mattija Nykänena. Tokom Svjetskog kupa 2008/09, koji je i osvojio, postavio je više rekorda, uključujući popravak Ahonenovog rekorda od 12 pobjeda u sezoni na 13 (kasnije je taj rekord poboljšao Peter Prevc s 15 pobjeda u sezoni 2015/16), te izjednačavanje rekorda od šest uzastopnih pobjeda, koji su držali Ahonen, Morgenstern i Matti Hautamäki (kasnije im se priključio Ryōyū Kobayashi). Osvajač je više medalja sa svih najvažnijih takmičenja, a njegov lični rekord, koji je postavio 2011. u norveškom Vikersundu, iznosi 243,5 m.

Schlierenzauer je ostvario 53 pobjede u Svjetskom kupu te osvojio jednu zlatnu, jednu srebrnu i dvije bronzane olimpijske medalje te devet zlatnih, pet srebrnih i jednu bronzanu medalju na svjetskim prvenstvima (pojedinačno + ekipno), uz još četiri zlatne i jednu srebrnu na svjetskim prvenstvima u ski-letovima (pojedinačno i ekipno), kao i dvije zlatne medalje na svjetskim juniorskim prvenstvima (1 + 1).

Rane godine i lični život[uredi | uredi izvor]

Rođen je u porodici Paula i Angelike Schlierenzauer.[1] Ima stariju sestru Gloriju i mlađeg brata Lukasa. Njegov ujak jest Markus Prock, osvajač tri olimpijske medalje u sankanju, koji mu je 2001. dogovorio ugovor s Fischerom, a nekoliko godina kasnije i s Red Bullom. Schlierenzauer je od rođenja gluh na lijevo uho.[1] Skijaško skakanje počeo je trenirati s osam godina u klubu SV "Innsbruck–Bergisel". Pohađao je običnu austrijsku srednju školu, ali se zbog zgusnutog rasporeda i u školi i u sportu prebacio u Skijašku gimnaziju Stams, najstariji svjetski skijaški trening-centar, koja je ujedno i internat za srednjoškolce. Trenutno živi u rodnom Fulpmesu, u Tirolu.

S profesionalnim takmičenjem krenuo je 2005/06. u Kontinentalnom kupu, sa samo 15 godina. U februaru 2006. osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Kranju i tada ga je Alexander Pointner, trener austrijske A-reprezentacije, pozvao da se takmiči u Svjetskom kupu. Debitirao je pred kraj sezone, 12. marta 2006, na legendarnom Holmenkollenu u Oslu, osvojivši 24. mjesto i prvih sedam bodova u Svjetskom kupu.[2]

Karijera[uredi | uredi izvor]

2006/07.[uredi | uredi izvor]

U Lillehammeru, 3. decembra 2006, ostvario je prvu pobjedu u Svjetskom kupu, postavši jedan od najmlađih pobjednika u Lillehammeru ikad. Slavio je i u Oberstdorfu na početku Novogodišnje turneje za tu sezonu. Tokom Turneje finske novine tvrdile su da je Schlierenzauer ekstremno lahak, međutim, nikad nije nađen dokaz koji bi potkrijepio tu optužbu. Na svoj 17. rođendan pobijedio je u Bischofshofenu, ali je turneju završio na drugom mjestu u ukupnom poretku, iza Andersa Jacobsena, a ispred Simona Ammanna.

U Svjetskom kupu na kraju je bio četvrti. Pred sam kraj sezone bio je drugi, ali tada je Adam Małysz pobjedama na posljednjim takmičenjima preuzeo prvo mjesto od Jacobsena, potisnuvši Schlierenzauera na treće. Njegov trener smatrao je završno takmičenje sezone na Planici prezahtjevnim za 17-godišnjeg Schlierenzauera, tako da tu nije nastupio, a Ammann je to iskoristio i probio se na treće mjesto.

2007/08.[uredi | uredi izvor]

Na početku sezone probio se na drugo mjesto ukupnog poretka, odmah iza timskog kolege Morgensterna. Također je bio drugi u Oberstdorfu na Novogodišnjoj turneji. U Garmisch-Partenkirchenu došao je do pobjede. Na prvom od dva takmičenja u Bischofshofenu, koje je zapravo premješteno iz Innsbrucka zbog jakog vjetra, zauzeo je osmo mjesto i prije redovnog takmičenja u Bischofshofenu bio je treći u poretku turneje. Međutim, nalet vjetra u prvoj seriji prisilio ga je da doskoči na samo 114,5 m, pa nije ni ušao u drugu seriju, tako da je turneju završio na 12. mjestu.

Preskočio je takmičenja u Predazzu, gdje je Tom Hilde došao do svoje prve pobjede u Svjetskom kupu, i Harrachovu. 25. januara 2007. ostvario je svoju drugu pobjedu u karijeri u Zakopanima. Također je preskočio i takmičenje u Sapporu, čime je izgubio šansu da preuzme prvo mjesto u Svjetskom kupu od Morgensterna.

Nakon dva druga mjesta u Liberecu i osmog mjesta u Willingenu učestvovao je na SP-u u letovima u Oberstdorfu. 23. februara, nakon četiri serije, osvojio je zlatnu medalju. Sljedećeg dana osvojio je istu medalju i u ekipnoj konkurenciji, zajedno s Morgensternom, Koflerom i Kochom.

Zatim je učestvovao i na Nordijskoj turneji 2008. U Lahtiju[3] i Kuopiju bio je drugi, odnosno četvrti, a u Lillehammeru i Oslu prvi, što mu je bilo dovoljno da osvoji turneju.

Nakon uzastopnih pobjeda na četiri posljednja takmičenja u sezoni zauzeo je drugo mjesto u ukupnom poretku Svjetskog kupa s 233 boda zaostatka za Morgensternom. U martu je popravio austrijski rekord u letovima na 233,5 m, što je bio i najduži skok na takmičenjima u Planici te sezone.

2008/09.[uredi | uredi izvor]

Dana 11. februara 2009. postao je tek četvrti skakač u historiji koji je ostvario šest uzastopnih pobjeda u Svjetskom kupu, pridruživši se tako Ahonenu, Morgensternu i Mattiju Hautamäkiju. Niz pobjeda prekinut je 14. februara na letaonici u Oberstdorfu, gdje je završio na osmom mjestu.

Dana 21. februara osvojio je srebrnu medalju na maloj skakaonici na Svjetskom prvenstvu 2009. u Liberecu iza timskog kolege i osvajača Novogodišnje turneje, Wolfganga Loitzla. Sedmicu kasnije osvojio je zlatnu medalju u timskim skokovima na velikoj skakaonici.

Vratio se na pobjedničke staze 8. marta u Lahtiju 11. pobjedom u sezoni, došavši na samo jednu pobjedu od Ahonenovog rekorda po broju pobjeda u jednoj sezoni. 20. marta pobijedio je u Planici, povećavši broj pobjeda u sezoni na 13 i izjednačivši Ahonenov rekord. To mu je bilo 20. pobjedničko postolje u sezoni, što je bio još jedan rekord. Tim trijumfom osigurao je osvajanje Svjetskog kupa dva takmičenja prije kraja sezone, koju je završio s 2.083 boda, postavši prvi skakač u historiji koji je prešao granicu od 2.000 bodova u sezoni.

2009/10.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2009/10. završio je na drugom mjestu, iza Ammanna. Imao je osam pobjeda, uključujući one u Garmisch-Partenkirchenu i Innsbrucku. Na Olimpijskim igrama u Vancouveru osvojio je dvije bronzane medalje pojedinačno i zlatnu u ekipnim skokovima, zajedno s Loitzlom, Morgensternom i Koflerom.

2010/11.[uredi | uredi izvor]

Na početku sezone 2010/11. pretrpio je povredu i nije nastupio na prve dvije stanice Novogodišnje turneje. Iako se još oporavljao od povrede, uspio je odnijeti dvije pobjede u letovima u Vikersundu, a kasnije u sezoni, na Svjetskom prvenstvu 2011. u Oslu, osvojio je tri zlatne medalje.

2011/12.[uredi | uredi izvor]

Do prve pobjede u sezoni 2011/12. došao je u Harrachovu 9. decembra.[4] Mjesec kasnije, 6. januara, prvi put u karijeri postao je ukupni pobjednik Turneje 4 skakaonice.

2012/13.[uredi | uredi izvor]

U ovoj sezoni ostvario je deset pobjeda, dva druga i tri treća mjesta, što mu je bilo dovoljno da uvjerljivo osvoji veliki "Kristalni globus", drugi put u karijeri.

Na SP-u 2013. u italijanskom Val di Fiemmeu osvojio je srebrnu medalju na maloj skakaonici, iza Norvežanina Andersa Bardala, a ispred Prevca. Isti uspjeh ostvario je i u novoj disciplini, mješovitim skokovima (dva skakača i dvije skakačice), a u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici došao je do zlatne medalje.

Rezultatska kriza[uredi | uredi izvor]

Na početku sezone 2015/16. doživio je rezultatsku krizu. Vidjevši da se ne može vratiti u pravu formu, odlučio je propustiti ostatak sezone nakon Novogodišnje turneje, pa je zbog toga u ukupnom poretku završio na tek 43. mjestu. Također je propustio i veći dio sljedeće sezone, što zbog oporavka od operacije kojoj se podvrgao između sezona, što zbog neuspijevanja da se vrati u dobru formu. Od rezultata vrijednih spomena zabilježio je samo jedno sedmo i jedno osmo mjesto. Problemi s povredama i posljedična rezultatska kriza nastavili su se i usljedeće dvije sezone. Ipak, uspio je ostvariti jednu ekipnu pobjedu u februaru 2019.

Rezultati u Svjetskom kupu[uredi | uredi izvor]

Pobjede[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Napomene
1. 3. 12. 2006. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 134 m 137 m 276,0
2. 16. 12. 2006. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 131 m 140,5 m 269,2
3. 30. 12. 2006. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 135,5 m 142 m 296,0 * T4S 2006/07.
4. 7. 1. 2007. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 139,5 m 141 m 291,9
5. 7. 2. 2007. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 142,5 m 138,5 m 289,8
6. 1. 1. 2008. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 132 m 141 m 274,4 * T4S 2007/08.
7. 25. 1. 2008. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 134 m 131 m 276,5
8. 7. 3. 2008. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 132 m 129,5 m 257,9 * Nordijska t. 2008.
9. 9. 3. 2008. Norveška Oslo Holmenkollen K-115 HS 128 125 m 123,5 m 265,3
10. 14. 3. 2008. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 232,5 m 225 m 447,0 * Letovi 2007/08.
11. 16. 3. 2008. 217,5 m 231 m 442,1
12. 6. 12. 2008. Norveška Trondheim Granåsen K-123 HS 140 140 m 135 m 285,7
13. 21. 12. 2008. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 133,5 m 133,5 m 264,1
14. 10. 1. 2009. Austrija Tauplitz Kulm K-185 HS 200 199,5 m 215,5 m 398,0 * Letovi 2008/09.
15. 11. 1. 2009. 203,5 m 202 m 393,6
16. 17. 1. 2009. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 130,5 m 138,5 m 285,7
17. 24. 1. 2009. Kanada Whistler Whistler (HS 140) K-125 HS 140 142 m 139,5 m 289,2
18. 25. 1. 2009. 137,5 m 149 m 293,2
19. 31. 1. 2009. Japan Sapporo Okurayama K-120 HS 134 133 m 120,5 m 253,3
20. 8. 2. 2009. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 144 m 135 m 267,2 * FTT 2009.
21. 11. 2. 2009. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 131,5 m 135 m 261,2
22. 8. 3. 2009. Finska Lahti Salpausselkä K-90 HS 97 92,5 m 92,5 m 242,0 * Nordijska t. 2009.
23. 15. 3. 2009. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-185 HS 207 207,5 m 192 m 386,4 * Nordijska t. 2009, Letovi 2008/09.
24. 20. 3. 2009. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 203 m 196,1 * Letovi 2008/09.
25. 5. 12. 2009. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 125,5 m 141 m 268,9
26. 19. 12. 2009. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 137 m 130 m 265,6
27. 1. 1. 2010. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 136,5 m 137,5 m 277,7 * T4S 2009/10.
28. 3. 1. 2010. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 130 m 122 m 251,1
29. 10. 1. 2010. Austrija Tauplitz Kulm K-185 HS 200 203,5 m 205 m 401,7 * Letovi 2009/10.
30. 22. 1. 2010. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 138 m 133 m 289,8
31. 23. 1. 2010. 140 m 134,5 m 295,6
32. 6. 2. 2010. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 142,5 m 137,5 m 273,7 * FTT 2010.
33. 12. 2. 2011. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-195 HS 225 243,5 m 232,5 m 498,6 * Letovi 2010/11; podijelio sa J. R. Evensenom
34. 13. 2. 2011. 227 m 237,5 m 487,5 * Letovi 2010/11.
35. 18. 3. 2011. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 219 m 226 m 450,9
36. 9. 12. 2011. Češka Harrachov Čerťák (HS 142) K-125 HS 142 140,5 m 128 m 246,8
37. 30. 12. 2011. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 133,5 m 137,5 m 283,3 * T4S 2011/12.
38. 1. 1. 2012. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 138 m 134 m 274,5
39. 21. 1. 2012. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 131,5 m 132 m 300,3
40. 4. 2. 2012. Italija Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 134 134 m 134,5 m 249,8
41. 25. 11. 2012. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 141 m 137 m 275,5
42. 8. 12. 2012. Rusija Krasna Poljana Ruskije Gorki K-95 HS 106 104,5 m 105,5 m 270,7
43. 16. 12. 2012. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 136 m 131 m 273,7
44. 4. 1. 2013. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 131,5 m 123 m 253,7 * T4S 2012/13.
45. 6. 1. 2013. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 133 m 137,5 m 272,7
46. 26. 1. 2013. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-195 HS 225 216,5 m 240 m 418,7 * Letovi 2012/13.
47. 3. 2. 2013^ Češka Harrachov Čerťák K-185 HS 205 193,5 m 211 m 421,7
48. 197,5 m 191,8
49. 17. 3. 2013. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 134,5 m 135 m 270,1 * podijelio s Piotrom Żyłom
50. 22. 3. 2013. Slovenija Planica Letalnica K-185 HS 215 217,5 m 213,5 m 412,2 * Letovi 2012/2013.
51. 29. 11. 2013. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 128,5 m 143 m 273,2
52. 7. 12. 2013. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 105,5 m 97 m 288,5
53. 6. 12. 2014. K-123 HS 138 127,5 m 138,5 m 302,7

^ – 3. 2. 2013. održana su dva takmičenja

Ostala postolja[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plsman Pobjednik
1. 17. 12. 2006. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 131,5 m 134,5 m 262,3 3. Anders Jacobsen
2. 4. 2. 2007. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 128,5 m 130,5 m 245,7 2. Adam Małysz
3. 8. 12. 2007. Norveška Trondheim Granåsen K-120 HS 131 134 m 129,5 m 269,8 2. Thomas Morgenstern
4. 13. 12. 2007. Austrija Villach Alpenarena K-90 HS 98 92 m 94,5 m 242,5 3.
5. 14. 12. 2007. 92,5 m 93 m 243,5 2.
6. 23. 12. 2007. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 124,5 m 136 m 248,9 2. Andreas Küttel
7. 30. 12. 2007. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 136 m 130,5 m 280,7 2. Thomas Morgenstern
8. 8. 2. 2008. Češka Liberec Ještěd K-120 HS 134 130,5 m 129 m 268,1 2.
9. 9. 2. 2008. 127 m 128,5 m 258,4 2. Anders Jacobsen
10. 3. 3. 2008. Finska Kuopio Puijo K-120 HS 127 132 m 137,6 2. Janne Happonen
11. 29. 11. 2008. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 121 m 133,5 m 255,1 3. Simon Ammann
12. 7. 12. 2008. Norveška Trondheim Granåsen K-123 HS 140 134,5 m 135 m 274,8 3.
13. 13. 12. 2008. Italija Pragelato Stadio del Trampolino K-125 HS 140 135 m 134 m 265,7 2.
14. 20. 12. 2008. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 135 m 134 m 265,7 3.
15. 4. 1. 2009. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 126 m 127,5 m 260,3 2. Wolfgang Loitzl
16. 16. 1. 2009. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 127,5 m 130 m 262,5 2.
17. 13. 3. 2009. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 128,5 m 138 m 268,9 3. Harri Olli
18. 18. 12. 2009. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 136,5 m 132,5 m 268,2 2. Simon Ammann
19. 3. 2. 2010. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 129 m 129,5 m 245,4 3.
20. 12. 3. 2010. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 132 m 132,5 m 271,4 2.
21. 5. 2. 2011. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-185 HS 213 198 m 208,5 m 404,5 3. Martin Koch
22. 27. 11. 2011. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 141,5 m 130,5 m 263,5 2. Andreas Kofler
23. 4. 1. 2012. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 130,5 m 123 m 247,6 2.
24. 6. 1. 2012. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 131 m 128,4 3. Thomas Morgenstern
25. 5. 2. 2012. Italija Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 134 126 m 130 m 256,9 2. Kamil Stoch
26. 15. 12. 2012. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 134 m 132 m 268,1 3. Andreas Kofler
27. 30. 12. 2012. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 134,5 m 138,5 m 297,0 2. Anders Jacobsen
28. 1. 1. 2013. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 134 m 136,5 m 276,8 2.
29. 27. 1. 2013. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-195 HS 225 219 m 225 m 400,0 3. Robert Kranjec
30. 13. 2. 2013. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 136 m 132 m 253,1 3. Jaka Hvala
31. 16. 2. 2013. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-185 HS 213 204 m 206,5 m 409,0 3. Richard Freitag
32. 11. 1. 2014. Austrija Tauplitz Kulm K-185 HS 200 194 m 194 m 380,3 3. Noriaki Kasai
33. 12. 1. 2014. 186 m 197,5 m 366,9 2. Peter Prevc
34. 2. 3. 2014. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 126 m 130 m 270,2 3. Kamil Stoch
35. 13. 12. 2014. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 129 m 133 m 257,3 2. Anders Fannemel

Rekordi skakaonica[uredi | uredi izvor]

Aktualni[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica Dužina Napomene
1. 14. 10. 2006. Austrija Villach Mattenschanze 100,5 m[12] Ljetni rekord
2. 16. 8. 2007. Italija Pragelato Stadio del Trampolino 143,5 m[13] Ljetni rekord
3. 20. 10. 2007. Njemačka Oberstdorf Schattenberg 145,5 m[14] Ljetni rekord
4. 1. 12. 2007. Finska Kuusamo Rukatunturi 147 m[15] Službeni rekord
5. 5. 1. 2008. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" 145 m[16] Neslužbeni rekord (trening)
6. 1. 8. 2008. Švicarska Einsiedeln "Andreas Küttel" 121 m[17] Ljetni rekord
7. 25. 1. 2009. Kanada Whistler Whistler (HS 140) 149 m[18] Službeni rekord

Bivši[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica Dužina Napomene
1. 14. 8. 2006. Francuska Courchevel Le Praz 134,5 m[19] Ljetni rekord
2. 5. 10. 2007. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena 146 m[20]
3. 7. 3. 2008. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken 143 m[21] Službeni rekord
4. 1. 1. 2008. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska 141 m[22] Službeni rekord
5. 6. 12. 2008. Norveška Trondheim Granåsen 140 m[23] Službeni rekord
6. 10. 1. 2009. Austrija Tauplitz Kulm 215,5 m[24] Službeni rekord

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Schlierenzauerov profil na Red Bullu
  2. ^ Profil na The-Sports.org.
  3. ^ Ovo takmičenje zapravo je održano u Kuopiju; prebačeno je zbog lošeg vremena.
  4. ^ "Schlierenzauer snaps Kofler streak", Eurosport, 9. 12. 2011.
  5. ^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2007/2008". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  6. ^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2008/2009". skijumping.pl. Pristupljeno 20. 3. 2009.  (pl)
  7. ^ "FIS World Cup Ski Jumping 2009/2010 Ski Flying Standings". fis-ski.com. Arhivirano s originala, 15. 11. 2012. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  8. ^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2010/2011". skijumping.pl. Pristupljeno 20. 3. 2011.  (pl)
  9. ^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2011/2012". fis-ski.com. Arhivirano s originala, 15. 11. 2012. Pristupljeno 18. 3. 2012. 
  10. ^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2012/2013". skijumping.pl. Pristupljeno 23. 3. 2013.  (pl)
  11. ^ "Klasyfikacja Pucharu Świata w Lotach w sezonie 2013/2014". skijumping.pl. Pristupljeno 12. 1. 2014.  (pl)
  12. ^ "Gregor Schlierenzauer Mistrzem Austrii na średniej skoczni". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  13. ^ "LGP w Pragelato: Gregor Schlierenzauer wygrywa z rekordem skoczni!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  14. ^ "Mistrzostwa Austrii w Oberstdorfie: Schlierenzauer wygrywa z rekordem skoczni!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  15. ^ "PŚ w Kuusamo: Morgenstern zwycięzcą inauguracyjnego konkursu PŚ!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  16. ^ "TCS w Bischofshofen: Niesamowity skok Schlierenzauera w kwalifikacjach!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  17. ^ "LGP w Einsiedeln: Austriackie podium i rekord Schlierenzauera!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  18. ^ "PŚ w Vancouver: Schlierenzauer królem Vancouver, Małysz czwarty!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  19. ^ "Gregor Schlierenzauer nokautuje w Courchevel". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  20. ^ "LGP w Klingenthal: Gregor Schlierenzauer zdominował treningi". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  21. ^ "PŚ w Lillehammer: Adam Małysz najlepszy w kwalifikacjach". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl) Rekord srušio Simon Ammann 2009. za 3 m.
  22. ^ "PŚ w Ga-Pa: Schlierenzauer triumfuje, Małysz 5.". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl) Rekord srušio Simon Ammann 2010. za 2,5 m.
  23. ^ "PŚ w Trondheim: Schlierenzauer zwycięzcą, fatalny start Polaków!". skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009.  (pl)
  24. ^ "PŚ w Bad Mitterndorf: Schlierenzauer wygrywa z rekordem skoczni!" (jezik: poljski). skijumping.pl. Pristupljeno 1. 3. 2009. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]