Matti Nykänen

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Matti Nykänen
Matti Nykänen 2014-01-30 001.jpg
Lične informacije
Rođenje 17. juli 1963.
Lahti
Smrt 4. februar 2019.(2019-02-04) (starost: 55)
Lappeenranta
Visina 177 cm
Karijera
Klub Jyväskylän Hiihtoseura
Takmiči se za Finska Finsku
Lični rekord 191 m (Planica 1985)
Svjetski kup
Sezone 19811991.
Pobjede 46
Pob. postolja 76
Ažurirano: 22. 2. 2019.

Matti Ensio Nykänen nekadašnji je finski skijaš-skakač. Takmičio se od 1981. do 1991. Općenito smatran najvećim skijašem-skakačem svih vremena,[1] osvojio je pet olimpijskih medalja (četiri zlatne), devet medalja na svjetskim prvenstvima (pet zlatnih) i sveukupno 22 medalje na prvenstvima Finske (14 zlatnih; od toga je devet pojedinačnih). Najveći uspjeh ostvario je na Zimskim olimpijskim igrama 1988. u Calgaryju osvojivši zlatne medalje u sva tri takmičenja i podijelivši titulu najuspješnijeg sportista na tim Igrama s holandskom brzoklizačicom Yvonne van Gennip.

Jedini je skijaš-skakač koji je osvojio svih pet najvećih takmičenja u tom sportu: Zimske olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo, Svjetski kup, Svjetsko prvenstvo u letovima i Turneju 4 skakaonice. Sa četiri velika "Kristalna globusa" dijeli titulu najuspješnijeg takmičara u Svjetskom kupu u historiji s Adamom Małyszem i Sarom Takanashi. Također je jedini skijaš-skakač koji je pet puta rušio svjetski rekord. Godine 1981. postao je i svjetski juniorski prvak.

Nakon završetka sportske karijere život su mu obilježili burne veze sa ženama, pjevačka karijera i razni incidenti povezani s pretjeranim konzumiranjem alkohola i nasilnim ponašanjem. Nakon napada nožem 2004. osuđen je na 26 mjeseci zatvora te još jednom na 16 mjeseci nakon teškog napada na svoju suprugu 2009.[2]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nykänen na poštanskoj marki

U većem dijelu 1980-ih skijaškim skokovima dominirali su Nykänen i Jens Weißflog iz Istočne Njemačke. Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu njih dvojica između sebe su podijelila zlatne i srebrne medalje; Nykänenova prednost od 17,5 bodova na velikoj skakaonici i danas je najveća koju je pobjednik imao ispred drugoplasiranog u historiji Zimskih olimpijskih igara. Četiri godine kasnije u Calgaryju postao je prvi skijaš-skakač koji je pobijedio na obje skakaonice na istim Igrama. Godine 1985. na Letalnici u Planici doletio je na 191 m, postavivši svjetski rekord, koji je srušio Poljak Piotr Fijas dvije godine kasnije na istoj letaonici (194 m). U Svjetskom kupu ostvario je 46 pobjeda, što je bio rekord sve do 2. februara 2013, kada ga je prestigao Austrijanac Gregor Schlierenzauer (Nykänen je i sad na drugom mjestu). Prestižnu Novogodišnju turneju osvojio je dvaput. Na svjetskim prvenstvima u letovima nastupio je pet puta i svaki put osvojio medalju. Dvaput je pobijedio i na Skijaškom festivalu Holmenkollen (1982, 1985). Godine 1987. dobio je i Medalju Holmenkollen (zajedno s Hermannom Weinbuchom).

Na domaćem terenu u Taivalkoskiju 28. februara 2008. postao je i svjetski veteranski prvak. Titulu je odbranio dvije godine kasnije u Harrachovu.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Ženio se šest puta:

  • Tiina Hassinen (1986–1988; sin Sami, r. 1987)[3]
  • Pia Hynninen (1989–1991; kćerka Eveliina, r. 1990)[3]
  • Sari Paanala (1996–1998;[3] Nykänen je promijenio prezime u Paanala tokom ovog braka[4])
  • Mervi Tapola (2001–2003; 2004–2010)
  • Pia Talonpoika (2014–njegova smrt)

Odnos s Mervi Tapolom[uredi | uredi izvor]

Nykänen je 1999. upoznao Mervi Tapolu, milionerku i nasljednicu fabrike kobasica,[3] i sklopili su brak, koji je trajao od 2001. do 2003,[5] kada su se razveli, ali su se ponovo vjenčali 2004.[5] Brak je bio buran i izrodio je mnoge medijski vrlo popraćene incidente. Prvi prijavljeni napad na Tapolu dogodio se u junu 2000, nakon zabrane približavanja, koju je Nykänen dobio.[5] Godine 2004. Nykänen je uvjetno osuđen za novi napad na Tapolu. Već je bio optužen da ju je napao 2001, ali je optužba povučena jer je Tapola odlučila iskoristiti pravo na šutnju.[6]

U septembru 2005, dok je bio na uvjetnoj slobodi zbog drugog napada, Nykänen je ponovo uhapšen četiri dana nakon što je izašao iz pritvora zbog još jednog napada na Tapolu. Osuđen je i 16. marta 2006. zatvoren na četiri mjeseca. Ubrzo nakon izlaska ubo je čovjeka u piceriji u Korpilahtiju.[6] U ljeto 2009. Tapola (tada Tapola-Nykänen) predala je zahtjev za razvod braka 14. put, ali ga je otkazala.[7]

Na Božić 2009. Nykänen je, navodno, povrijedio svoju suprugu nožem i pokušao je zadaviti pojasom kućnog mantila. Optužen je za pokušaj ubistva i pritvoren u policiji Tamperea,[6] ali je pušten tri dana kasnije nakon što je optužba odbačena zbog nedovoljno dokaza. Dana 24. augusta 2010. Nykänen je osuđen za nanošenje teških tjelesnih povreda na 16 mjeseci zatvora[2] i naređeno mu je da plati 5.000 € kao kompenzaciju svojoj supruzi za bol i emocionalnu patnju, te 3.000 € za sudske troškove.[8] U augustu 2010. Tapola je 15. put podnijela zahtjev za razvod braka.

Incident s napadom[uredi | uredi izvor]

Dana 24. augusta 2004. Nykänen je uhapšen pod sumnjom na pokušaj ubistva porodičnog prijatelja nakon što je izgubio takmičenje u povlačenju prsta[9] u Tottijärviju.[10] U oktobru 2004. proglašen je krivim za teški napad i osuđen na 26 mjeseci zatvora.[2] Budući da mu je to bila prva kazna, pušten je u septembru 2005.

Kao zabavljač[uredi | uredi izvor]

Nykänen na nastupu 2010.

Kad je Nykänenova sportska karijera bila na izmaku, grupa biznismena predložila je da se počne baviti pjevanjem. Njegov prvi album Yllätysten yö objavljen je 1992. i prodan je u više od 25.000 primjeraka.[11] Postao je drugi olimpijski pobjednik nakon Tapija Rautavaare koji je imao zlatnu ploču u Finskoj. Njegov sljedeći album Samurai (1993) nije bio tako uspješan.

Krajem 1990-ih, zbog ozbiljnih finansijskih problema, Nykänen je radio kao striper u restoranu u gradu Järvenpää. Vlasnik restorana prekoren je zbog eksploatacije Nykänena.[12]

Godine 2002. Nykänen se vratio u pjevačke vode i objavio singl "Ehkä otin, ehkä en". Također je dao svoje ime marki jabukovače uz isti reklamni slogan.[13] Godine 2006. objavio je treći studijski album Ehkä otin, ehkä en.[14] Tokom većeg dijela muzičke karijere radio je s profesionalnim muzičarem Jussijem Niemijem. Nastupao je po Finskoj dva-tri puta sedmično s grupom "Samurai", koju je predvodio Niemi.[15]

Mnogi Nykänenovi singlovi nazvani su po nekim njegovim (ne)slavnim izjavama, kao što su Elämä on laiffii ("Život je živjeti"), Jokainen tsäänssi on mahdollisuus ("Svaka je šansa mogućnost") i Ehkä otin, ehkä en ("Možda jesam [pio], možda nisam").

U novembru 2009. počeo je snimati vlastiti veb-serijal o kuhanju Mattihan se sopan keitti.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Nykänen je umro u svom domu u Lappeenranti, malo prije ponoći 3. februara 2019. od iznenadnog napada bolesti.[16] Ranije te večeri žalio se na vrtoglavicu i mučninu.[17] Manje od tri mjeseca prije toga dijagnosticirana mu je šećerna bolest.[18] Kako je izviješteno, nije se pridržavao ishrane preporučene dijabetičarima i nastavio je konzumirati alkohol.[19] Vijest o njegovoj smrti prenijeli su mediji i u Finskoj i u svijetu, a mnogi skijaši-skakači iz njegovog vremena odali su mu počast.[20] Iza njega su ostali supruga i troje djece,[21] dvoje iz prethodnih brakova i jedno vanbračno.[22]

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Biografije[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Matti (film)
  • Film o Nykänenovom životu, nazvan jednostavno Matti, snimljen je 2006, a Nykänena je odglumio finski glumac Jasper Pääkkönen. Film se fokusirao na Nykänenov život van skijaških skokova.

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Matti Nykänen, Päivi Ainasoja i Manu Syrjänen: Mattihan se sopan keitti (2007)[23]
  • Juha-Veli Jokinen: Missä me ollaan ja oonko mäkin siellä (2007)[23]
  • Juha-Veli Jokinen: Elämä on laiffii (2006)[23]
  • Kai Merilä: Matin ja minun rankka reissu (2005)[23]
  • Egon Theiner: Grüsse aus der Hölle (2004)[23][24] (verzija na engleskom Greetings from Hell objavljena je u januaru 2006)
  • Antero Kujala: Voittohyppy (1999)[23]
  • Antti Arve: Matti Nykänen Maailman paras (1988)[23]
  • Kari Kyheröinen and Hannu Miettinen: Takalaudasta täysillä: Matti Nykäsen tie maailmanhuipulle (1984)[23]
  • Juha-Veli Jokinen: Myötä- ja vastamäessä (2010)[23]

Rezultati u Svjetskom kupu[uredi | uredi izvor]

Postolja[uredi | uredi izvor]

Na pobjedničkom postolju stajao je 76 puta (dijeli peto mjesto svih vremena s Thomasom Morgensternom), od čega je 46 pobjeda. Drugi je bio 22 puta, a treći osam puta. Najviše puta na postolje se plasirao na takmičenjima u Lahtiju (12).

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka Skok 1 Skok 2 Skok 3 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 7. 3. 1981. Finska Lahti Salpausselkä K-113 104 m 111,5 m - 251,1 2. Jari Puikkonen
2. 30. 12. 1981. Zapadna Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-115 109 m 104,5 m - 241,4 1. -
3. 28. 2. 1982. Norveška Oslo Holmenkollen K-105 108,5 m 102,5 m - 257,9 1. -
4. 7. 3. 1982. Finska Lahti Salpausselkä K-88 80,5 m 83,5 m - 242,2 2. Ole Bremseth
5. 12. 3. 1982. Austrija Tauplitz Kulm K-165 166 m 146 m - 385,5 1. -
6. 13. 3. 1982. Austrija Tauplitz Kulm K-165 155 m 165 m - 386,0 2. Hubert Neuper
7. 18. 12. 1982. Italija Cortina d’Ampezzo Italia K-92 87 m - - 120,7 1. -
8. 30. 12. 1982. Zapadna Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-110 113 m 114 m - 261,8 2. Horst Bulau
9. 4. 1. 1983. Austrija Innsbruck Bergisel K-109 105 m 104 m - 249,5 1. -
10. 15. 1. 1983. Sjedinjene Američke Države Lake Placid MacKenzie Intervale K-114 124,5 m - - 146,5 1. -
11. 16. 1. 1983. Sjedinjene Američke Države Lake Placid MacKenzie Intervale K-114 120,5 m 108 m - 259,3 1. -
12. 23. 1. 1983. Kanada Thunder Bay Big Thunder K-120 117 m 125,5 m - 272,0 1. -
13. 18. 2. 1983. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-150 150 m 153 m - 361,0 1. -
14. 19. 2. 1983. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-150 152 m 150 m - 369,0 1. -
15. 20. 2. 1983. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-150 143 m 147 m - 354,5 1. -
16. 25. 2. 1983. Švedska Falun Lugnet K-89 90,5 m 87 m - 254,1 2. Horst Bulau
17. 27. 2. 1983. Švedska Falun Lugnet K-112 111,5 m 104 m - 241,9 1. -
18. 6. 3. 1983. Finska Lahti Salpausselkä K-113 117,5 m 101 m - 244,2 3. Horst Bulau
19. 26. 3. 1983. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Planica Srednja velikanka K-92 92 m 92 m - 262,7 1. -
20. 10. 12. 1983. Kanada Thunder Bay Normal Thunder K-89 91,5 m 87 m - 221,8 2. Horst Bulau
21. 12. 12. 1983. Kanada Thunder Bay Big Thunder K-120 118,5 m 119 m - 218,0 2. Vegard Opaas
22. 17. 12. 1983. Sjedinjene Američke Države Lake Placid MacKenzie Intervale K-86 88,5 m 82 m - 216,6 2. Primož Ulaga
23. 4. 1. 1984. Austrija Innsbruck Bergisel K-106 96 m 102,5 m - 207,6 2. Jens Weißflog
24. 12. 2. 1984. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Sarajewo Igman K-90 91 m 84 m - 214,0 2. Jens Weißflog
25. 18. 2. 1984. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Sarajewo Igman K-112 116 m 111 m - 231,2 1. -
26. 3. 3. 1984. Finska Lahti Salpausselkä K-88 86 m 84 m - 211,9 1. -
27. 4. 3. 1984. Finska Lahti Salpausselkä K-113 119,5 m 109,5 m - 228,7 1. -
28. 9. 3. 1984. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-120 103,5 m 125 m - 200,9 2. Pavel Ploc
29. 17. 3. 1984. Zapadna Njemačka Oberstdorf "Heini-Klopfer" K-182 185 m 173 m - 392,5 1. -
30. 18. 3. 1984. Zapadna Njemačka Oberstdorf "Heini-Klopfer" K-182 170 m 178 m - 391,0 1. -
31. 30. 12. 1984. Zapadna Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-115 114,5 m 115 m - 223,9 2. Ernst Vettori
32. 4. 1. 1985. Austrija Innsbruck Bergisel K-109 105 m 110 m - 219,3 1. -
33. 9. 2. 1985. Japan Sapporo Miyanomori K-90 92,5 m 90 m - 227,0 1. -
34. 10. 2. 1985. Japan Sapporo Okurayama K-110 111 m 90 m - 189,9 2. Masahiro Akimoto
35. 13. 2. 1985. Švicarska St. Moritz Olimpijska K-94 90 m 94 m - 217,6 2. Ernst Vettori
36. 1. 3. 1985. Finska Lahti Salpausselkä K-88 85,5 m 84 m - 212,6 1. -
37. 3. 3. 1985. Finska Lahti Salpausselkä K-113 120,5 m 109 m - 223.9 2. Andreas Felder
38. 10. 3. 1985. Norveška Oslo Holmenkollen K-105 107,5 m 104 m - 226,6 1. -
39. 23. 3. 1985. Čehoslovačka Štrbské Pleso MS 1970 B K-88 85 m 88,5 m - 221,0 1. -
40. 24. 3. 1985. Čehoslovačka Štrbské Pleso MS 1970 A K-114 111,5 m 115 m - 225,9 1. -
41. 7. 12. 1985. Kanada Thunder Bay Normal Thunder K-89 94,5 m 88,5 m - 232,5 3. Primož Ulaga
42. 11. 1. 1986. Čehoslovačka Harrachov Čerťák K-120 122 m 116 m - 224,2 1. -
43. 17. 1. 1986. Istočna Njemačka Klingenthal Aschberg K-102 100 m 103 m - 227,6 1. -
44. 25. 1. 1986. Japan Sapporo Miyanomori K-90 88 m 94 m - 226,7 1. -
45. 26. 1. 1986. Japan Sapporo Okurayama K-112 120 m 108,5 m - 233,3 1. -
46. 15. 2. 1986. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-155 152 m 143 m 150 m 357,0 2. Andreas Felder
47. 16. 2. 1986. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-155 145 m 154 m 154 m 353,5 3. Andreas Felder
48. 21. 2. 1986. Švicarska Gstaad Matten K-88 84,5 m 87,5 m - 218,6 3. Ernst Vettori
49. 23. 2. 1986. Švicarska Engelberg Titlis K-120 120,5 m 108 m - 211,4 2. Andreas Felder
50. 1. 3. 1986. Finska Lahti Salpausselkä K-88 86,5 m 89 m - 225,7 1. -
51. 2. 3. 1986. Finska Lahti Salpausselkä K-113 111 m 113,5 m - 225,9 1. -
52. 16. 3. 1986. Norveška Oslo Holmenkollen K-105 103 m 106 m - 225,6 2. Ernst Vettori
53. 22. 3. 1986. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Planica Bloudekova velikanka K-90 92 m 91,5 m - 227,7 1. -
54. 23. 3. 1986. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Planica Bloudekova velikanka K-120 123 m 127 m - 234,9 3. Ernst Vettori
55. 6. 12. 1986. Kanada Thunder Bay Normal Thunder K-89,5 89,5 m 89,5 m - 229,5 2. Jens Weißflog
56. 7. 12. 1986. Kanada Thunder Bay Big Thunder K-120 124,5 m 119,5 m - 236,1 1. -
57. 1. 3. 1987. Finska Lahti Salpausselkä K-88 90 m 85,5 m - 221,7 1. -
58. 8. 3. 1987. Švedska Falun Lugnet K-112 115 m 103 m - 216,6 1. -
59. 5. 12. 1987. Kanada Thunder Bay Normal Thunder K-89 95,5 m 94,5 m - 250,2 1. -
60. 6. 12. 1987. Kanada Thunder Bay Big Thunder K-120 121,5 m 126,5 m - 241,7 1. -
61. 19. 12. 1987. Japan Sapporo Miyanomori K-90 91,5 m - - 113,4 1. -
62. 20. 12. 1987. Japan Sapporo Okurayama K-115 112,5 m 103,5 m - 202,4 1. -
63. 30. 12. 1987. Zapadna Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-115 115 m 114 m - 225,6 2. Pavel Ploc
64. 1. 1. 1988. Zapadna Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-107 103,5 m 101,5 m - 212,4 1. -
65. 4. 1. 1988. Austrija Innsbruck Bergisel K-109 108 m 105 m - 220,0 1. -
66. 6. 1. 1988. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-111 112,5 m 110 m - 229,7 1. -
67. 20. 1. 1988. Švicarska St. Moritz Olimpijska K-94 88,5 m 94 m - 216,7 1. -
68. 24. 1. 1988. Švicarska Engelberg Titlis K-120 112,5 m 118 m - 214,7 2. Jens Weißflog
69. 5. 3. 1988. Finska Lahti Salpausselkä K-90 87 m 86 m - 214,8 1. -
70. 6. 3. 1988. Finska Lahti Salpausselkä K-114 111 m 103 m - 208,4 1. -
71. 3. 12. 1988. Kanada Thunder Bay Normal Thunder K-89 87 m 86,5 m - 216,6 3. Dieter Thoma
72. 17. 12. 1988. Japan Sapporo Miyanomori K-90 88,5 m 90 m - 219,7 1. -
73. 18. 12. 1988. Japan Sapporo Okurayama K-115 110 m 108 m - 212,5 3. Jan Boklöv
74. 30. 12. 1988. Zapadna Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-115 108,5 m 109,5 m - 209,0 3. Dieter Thoma
75. 1. 1. 1989. Zapadna Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-107 109 m 102 m - 220,5 1. -
76. 9. 12. 1989. Sjedinjene Američke Države Lake Placid MacKenzie Intervale K-114 114 m 109,5 m - 226,0 2. Ernst Vettori

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Matti Nykänen", Međunarodni olimpijski komitet; pristupljeno: 4. 3. 2017.
    ^ Boswell, Thomas (24. 2. 1988), "Another Jump Begets Gold for Nykanen", The Washington Post; pristupljeno: 6. 2. 2019.
    ^ Associated Press (24. 6. 1994), "Sports People: Ski Jumping; Nykanen Gives Up Comeback and Retires", The New York Times; pristupljeno: 4. 3. 2017.
    ^ Davies, Lizzy (28. 12. 2009), "Ski jump star suspected of trying to stab his wife", The Guardian; pristupljeno: 4. 3. 2017.
    ^ Battersby, Kate (8. 1. 2010), "Life still all downhill for ski legend Matti Nykanen", Daily Express; pristupljeno: 4. 3. 2017.
    ^ MacArthur, Paul J. (septembar–oktobar 2011), Skiing Heritage Journal, str. 29, na Google Books; Međunarodna asocijacija za historiju skijanja; pristupljeno: 4. 3. 2017.
  2. ^ a b c Young, Brett; Sarkar, Pritha (24. 8. 2010). "Ski jumping-Olympic champion Nykanen handed 16-month jail term". Reuters. Pristupljeno 6. 2. 2019. 
  3. ^ a b c d "Nykänen, Matti – 7 päivää" (jezik: finski). Seiska.fi. 5. 10. 2007. Arhivirano s originala, 29. 2. 2012. Pristupljeno 17. 1. 2017. 
  4. ^ "Nykäsestä Paanalaksi | Elävä arkisto" (jezik: finski). yle.fi. Pristupljeno 29. 3. 2011. 
  5. ^ a b c "Matti ja Mervi yhdessä kymmenen vuotta" (jezik: finski). MTV3.fi. 
  6. ^ a b c "Matti Nykäsen vangitsemisesta päätetään tänään" (jezik: finski). Satakunnan Kansa. Arhivirano s originala, 17. 7. 2011. 
  7. ^ "Mervi Tapola-Nykänen veti pois avioerohakemuksen" (jezik: finski). Helsingin Sanomat. 
  8. ^ "Matti Nykäselle yli vuosi vankeutta | Tampere" (jezik: finski). yle.fi. Arhivirano s originala, 27. 8. 2010. Pristupljeno 29. 3. 2011. 
  9. ^ "Nykäselle yli 2 vuotta vankeutta" (jezik: finski). MTV3.fi. 
  10. ^ "Syyttäjä vaatii Nykäsen tuomion koventamista" (jezik: finski). MTV3.fi. 
  11. ^ "Musiikkituottajat – Tilastot – Myydyimmät levyt" (jezik: finski). Ifpi.fi. Pristupljeno 29. 3. 2011. 
  12. ^ "A-Files 40V: Matti nykänen nakuna" (jezik: finski). YLE A-tuubi. Arhivirano s originala, 11. 10. 2009.  (video)
  13. ^ "Olut- ja siideriviikot" (jezik: finski). City.fi. Pristupljeno 29. 3. 2011. 
  14. ^ "Matti Nykänen – Ehkä Otin, Ehkä En (Albumi)" (jezik: finski). Noise.fi. Pristupljeno 29. 3. 2011. 
  15. ^ "Matti Nykänen Enonkosken Rantsussa" (jezik: finski). Aluelehti Saimaa. Arhivirano s originala, 1. 9. 2009. 
  16. ^ Juuti, Mikko (7. 2. 2019). "Seiska: Pia-vaimo löysi Matti Nykäsen kuolleena pesuhuoneesta – kertoo mäkikotkan viimeiset sanat". Ilta-Sanomat (jezik: finski). Pristupljeno 8. 2. 2019. 
  17. ^ Leinonen, Pauliina (4. 2. 2019). "Ystävä kertoo: Matti Nykänen oli valitellut illalla huimausta ja pahoinvointia" (jezik: finski). Ilta-Sanomat. Pristupljeno 5. 2. 2019. 
  18. ^ Lintunen, Katja (15. 11. 2018). "Matti Nykänen kärsii oudoista oireista - sai lääkäriltä sokkiuutisen: Pelottaa helkkaristi!". seiska.fi (jezik: finski). Pristupljeno 8. 2. 2019. 
  19. ^ "Mis põhjustas Matti Nykäneni surma? Lähedane sõber avalikustas hirmutava fakti". Delfi.ee (jezik: estonski). 5. 2. 2019. Pristupljeno 6. 2. 2019. 
  20. ^ Myllyniemi, Timo; Karjalainen, Tero; Marttinen, Mikko (4. 2. 2019). "Matti Nykäsen kuolema nousi pääuutiseksi Norjassa – kilpakumppani: "Hän oli mäkihypyn vastaus Diego Maradonalle"" (jezik: finski). Ilta-Sanomat. Pristupljeno 5. 2. 2019. 
  21. ^ "Troubled Finnish ski jumping legend Matti Nykänen dead at 55" (jezik: engleski). Yle News. 4. 2. 2019. Pristupljeno 5. 2. 2019. 
  22. ^ "Soome meedia: suri suusahüppelegend Matti Nykänen". Elu24 (jezik: estonski). 4. 2. 2019. Pristupljeno 6. 2. 2019. 
  23. ^ a b c d e f g h i "Matti Nykänen (s. 17. 7. 1963) – Mattihan se sopan keitti". Sub.fi. 17. 7. 1963. Pristupljeno 29. 3. 2011. 
  24. ^ "HS Sport 9. 3. 2004 – Matti Nykänen goes on the road to market his biography". Arhivirano s originala, 4. 6. 2011. Pristupljeno 29. 3. 2011. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]