Idi na sadržaj

Andreas Kofler

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Andreas Kofler
Lične informacije
Rođenje (1984-05-17) 17. maj 1984 (41 godina)
Innsbruck
Visina180 cm
Karijera
KlubSV Innsbruck Bergisel
Takmiči se zaAustrija Austriju
Lični rekord233 m (Vikersund 2012)
Svjetski kup
Sezone2002–2019.
Pobjede12 (+ 15 ekipnih)
Pob. postolja36 (+ 25 ekipnih)
Medalje
Zimske olimpijske igre
Zlatna medalja – prvo mjestoTorino 2006.Ekipno (v)
Zlatna medalja – prvo mjestoVancouver 2010.Ekipno
Srebrna medalja – drugo mjestoTorino 2006.Velika
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjestoSapporo 2007.Ekipno (v)
Zlatna medalja – prvo mjestoOslo 2011.Ekipno (m)
Zlatna medalja – prvo mjestoOslo 2011.Ekipno (v)
Srebrna medalja – drugo mjestoOslo 2011.Mala
Svjetsko prvenstvo u skijaškim letovima
Zlatna medalja – prvo mjestoOberstdorf 2008.Ekipno
Zlatna medalja – prvo mjestoVikersund 2012.Ekipno
Ažurirano: 24. 11. 2019.

Andreas Kofler nekadašnji je austrijski skijaš-skakač. Bio je član kluba SV Innsbruck Bergisel, kao i Gregor Schlierenzauer.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

U austrijsku reprezentaciju ušao je u dobi od 18 godina, a u Svjetskom kupu debitirao je 29. novembra 2002. u finskom Kuusamu.

Do prve pobjede došao je 4. februara 2006. u njemačkom Willingenu. Na ZOI 2006. u Torinu osvojio je srebrnu medalju na velikoj skakaonici, zaostavši samo 0,1 bod za zemljakom Thomasom Morgensternom, s kojim je kasnije osvojio ekipno zlato. Na Svjetskom prvenstvu 2007. u Sapporu osvojio je još jedno ekipno zlato, a pojedinačno je bio šesti. Na kraju sezone bio je drugoplasirani u ukupnom poretku Nordijske turneje; bolji je bio jedino Adam Małysz.

Nakon dobrog početka sezone 2007/08. i dva druga mjesta iza Morgensterna Kofler je doživio padove u Engelbergu i Oberstdorfu. Iako nije bio ozbiljnije povrijeđen, mučio se s lošom formom do kraja sezone, ali i u cijeloj sljedećoj.

Loš niz prekinuo je upravo u Engelbergu krajem 2009, osvojivši treće mjesto. Tokom iste sezone uspio je osvojiti prestižnu Novogodišnju turneju, ispred Ahonena i Loitzla, pobijedivši na prvoj stanici u Oberstdorfu. Na ZOI 2010. u Vancouveru podbacio je na maloj skakaonici, zauzevši 19. mjesto. Međutim, popravio se na velikoj, osvojivši nezahvalno četvrto mjesto, samo bod od diobe bronzane medalje. Iz Vancouvera se ipak vratio s medaljom s obzirom na to da je Austrija odbranila zlato iz Torina u ekipnim skokovima.[1]

U sljedećoj sezoni ostvario je tri pobjede, uključujući i onu na samom otvaranju sezone u Kuusamu.[2] Uprkos nedostatku treninga zbog problema s međupršljenskim diskovima, sezonu 2011/12. počeo je vrlo uspješno, pobijedivši na prva dva takmičenja sezone u Lillehammeru.[3]

Dana 6. maja 2019. na konferenciji za novinare u Beču objavio je završetak sportske karijere, najavivši da će se posvetiti policijskoj službi.

Lični život

[uredi | uredi izvor]

Godine 2007. počeo je sa četverogodišnjom obukom s ciljem da postane član austrijskih policijskih snaga. Obuka je bila u okviru policijskog programa za aktivne sportiste. U maju 2011. položio je posljednje ispite i time zaključio obuku. U njegove hobije spadaju telemark-skijanje, nogomet, surfanje i penjanje. Trenutno živi u Thauru (Tirol).

Oženio se dugogodišnjom djevojkom Mirjam 20. maja 2017. u Miedersu,[4] a 1. juna 2018. dobili su kćerku Luise.[5]

Rezultati u Svjetskom kupu

[uredi | uredi izvor]

Postolja

[uredi | uredi izvor]
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 15. 12. 2002. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-120 HS 142 124 m 132 m 259,3 3. Martin Höllwarth
2. 6. 1. 2003. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-120 HS 140 135,5 m 130 m 262,4 2. Bjørn Einar Romøren
3. 18. 12. 2005. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 128 m 126,5 m 242,6 3. Jakub Janda
4. 4. 2. 2006. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 143 m 138,5 m 273,7 1. —
5. 10. 3. 2006. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 132,5 m 132,5 m 279,5 3. Thomas Morgenstern
6. 12. 3. 2006. Norveška Oslo Holmenkollen K-115 HS 128 126 m 126,5 m 275,5 3. Adam Małysz
7. 3. 2. 2007. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 136,5 m 142 m 285,3 2.
8. 11. 3. 2007. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124 m 121,5 m 258,3 2.
9. 13. 3. 2007. Finska Kuopio Puijo K-120 HS 127 120 m 118,5 m 227,3 2.
10. 9. 12. 2007. Norveška Trondheim Granåsen K-120 HS 131 124 m 130 m 255,2 2. Thomas Morgenstern
11. 22. 12. 2007. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 134,5 m 128,5 m 254,4 2.
12. 19. 12. 2009. 132 m 128 m 250,5 3. Gregor Schlierenzauer
13. 29. 12. 2009. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 125 m 134 m 265,2 1. —
14. 14. 3. 2010. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 139,5 m 116 m 251,5 3. Simon Ammann
15. 28. 11. 2010. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 145,5 m 143,5 m 331,2 1. —
16. 17. 12. 2010. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 140 m — 132,2 2. Thomas Morgenstern
17. 19. 12. 2010. 127 m 135 m 265,1 1. —
18. 6. 1. 2011. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 131,5 m 139,5 m 275,3 3. Tom Hilde
19. 16. 1. 2011. Japan Sapporo Okurayama K-120 HS 134 131 m 132,5 m 232,9 1. —
20. 21. 1. 2011. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 127,5 m 134,5 m 264,5 2. Adam Małysz
21. 13. 3. 2011. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 127,5 m 132 m 282,3 2. Simon Ammann
22. 27. 11. 2011. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 134,5 m 138 m 264,2 1. —
23. 3. 12. 2011. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 105 m 98 m 279,3 1.
24. 4. 12. 2011. K-123 HS 138 125,5 m 129 m 252,0 1.
25. 18. 12. 2011. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 135 m 138 m 264,7 1.
26. 30. 12. 2011. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 131 m 133,5 m 265,2 2. Gregor Schlierenzauer
27. 1. 1. 2012. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 130,5 m 137,5 m 270,4 2.
28. 4. 1. 2012. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 127,5 m 131,5 m 252,8 . 1. —
29. 20. 1. 2012. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 124,5 m 130 m 238,7 3. Kamil Stoch
30. 29. 1. 2012. Japan Sapporo Okurayama K-120 HS 134 122,5 m 135 m 241,3 3. Daiki Itō
31. 8. 12. 2012. Rusija Krasna Poljana Ruskije Gorki K-95 HS 106 102,5 m 103,5 m 264,8 3. Gregor Schlierenzauer
32. 9. 12. 2012. 101,5 m 102,5 m 271,3 1. —
33. 15. 12. 2012. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 137 131 m 136,5 m 272,6 1.
34. 16. 12. 2012. 137,5 m 126 m 270,3 2. Gregor Schlierenzauer
35. 7. 3. 2014. Norveška Trondheim Granåsen K-124 HS 140 136,5 m 131,5 m 264,9 2. Anders Bardal
36. 17. 12. 2016. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 140 128 m 139,5 m 293,7 3. Michael Hayböck

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Austria cruise to ski jump gold". BBC Sport. Pristupljeno 9. 12. 2011.
  2. ↑ "Double gold for Kofler in Kuusamo". Eurosport. Pristupljeno 9. 12. 2011.
  3. ↑ "More gold for Kofler in Lillehammer". Eurosport. Pristupljeno 9. 12. 2011.
  4. ↑ "Absprung in die Ehe: Skispringer Kofler heiratete Freundin Mirjam". kleinezeitung.at. 20. 5. 2017. Pristupljeno 22. 11. 2017. (de)
  5. ↑ "Jungpapa Andreas Kofler auch sportlich wieder im Aufwind". Pristupljeno 6. 5. 2019. (de)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Andreas_Kofler&oldid=3691479"