Idi na sadržaj

Johann André Forfang

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Johann André Forfang
Lične informacije
Rođenje4. juli 1995.
Tromsø
Karijera
KlubTromsø SK
Takmiči se zaNorveška Norvešku
Lični rekord245,5 m (Vikersund, 2017)
Svjetski kup
Sezone2014
Pobjede6 (+ 13 ekipnih)
Pob. postolja24 (+ 27 ekipnih + 1 mješovito)
Ažurirano: 6. 3. 2025.

Johann André Forfang norveški je skijaš-skakač. Njegov 15 godina stariji brat Daniel također se bavio istim sportom.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

U Svjetskom kupu debitirao je 20. decembra 2014. u švicarskom Engelbergu, osvojivši odmah i prve bodove plasmanom na 12. mjesto.[1] Prethodno se takmičio u Kontinentalnom kupu. Zadržao je mjesto u A-reprezentaciji do kraja sezone 2014/15. završivši je na 23. mjestu u ukupnom poretku, čemu je doprinio i njegov prvi plasman na pobjedničko postolje, 15. februara 2015. na domaćem terenu u Vikersundu, kad je bio treći.

U sljedećoj sezoni još je napredovao, plasiravši se još tri puta na pobjedničko postolje i ustalivši se u A-reprezentaciji. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. u Tauplitzu osvojio je zlatnu medalju u ekipnom takmičenju, što mu je prva seniorska medalja s velikih takmičenja u karijeri. Umalo je došao do medalje i u pojedinačnoj konkurenciji osvojivši četvrto mjesto. Prvu pobjedu ostvario je 12. marta 2016. u njemačkom Titisee-Neustadtu.

Na Svjetskom prvenstvu 2017. u Lahtiju s reprezentacijom Norveške osvojio je srebrnu medalju u ekipnim skokovima, što mu je prva medalja sa svjetskih prvenstava u karijeri. Sljedeće godine, na Svjetskom prvenstvu u letovima u Oberstdorfu, Norveška, s Forfangom u sastavu, odbranila je ekipnu zlatnu medalju iz Tauplitza.

U svom prvom nastupu na Zimskim olimpijskim igrama u karijeri, u Pyeongchangu 2018, odmah je došao do medalje osvojivši srebro na maloj skakaonici. Devet dana kasnije, kao član reprezentacije, osvojio je i zlatnu medalju u ekipnim skokovima.

Na Planici 2020. Norveška je treći put zaredom osvojila zlatnu medalju u ekipnim letovima, ponovo s Forfangom u sastavu. Dvije godine kasnije, na domaćem terenu u Vikersundu, Forfang je osvojio još jednu ekipnu letačku medalju, ovog puta bronzanu. Sa Svjetskog prvenstva 2023. vratio se sa srebrnom medaljom u mješovitim skokovima da bi dvije godine kasnije na domaćem terenu u Trondheimu osvojio zlato u istoj disciplini, a već sljedećeg dana tome je dodao bronzu u ekipnim skokovima.

Rezultati u Svjetskom kupu

[uredi | uredi izvor]

Postolja

[uredi | uredi izvor]
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 15. 2. 2015. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 214 m 219 m 374,6 3. Severin Freund
2. 6. 12. 2015. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 96,5 m 99,5 m 272,5 3. Kenneth Gangnes
3. 13. 12. 2015. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 127,5 m 140 m 253,8 3. Peter Prevc
4. 31. 1. 2016. Japan Sapporo Okurayama K-120 HS 134 132 m 134,5 m 260,3 2. Anders Fannemel
5. 13. 2. 2016. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 229 m 222 m 439,4 2. Peter Prevc
6. 12. 3. 2016. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 144 m 143 m 265,9 1.
7. 17. 3. 2016. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 225 226 m 226 m 419,0 2. Peter Prevc
8. 18. 3. 2016. 223,5 m 233 m 439,8 3. Robert Kranjec
9. 20. 3. 2016. 226 m 245 m 405,4 3. Peter Prevc
10. 26. 11. 2017. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 136,5 m 142 m 298,6 2. Jernej Damjan
11. 2. 12. 2017. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 129 m 141,5 m 264,3 3. Richard Freitag
12. 4. 2. 2018. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 147,5 m 144,5 m 271,4 1.
13. 23. 3. 2018. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 242 m 234,5 m 452,2 2. Kamil Stoch
14. 1. 12. 2018. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 135,5 m 129 m 264,4 1.
15. 2. 12. 2018. 132,5 m 130 m 259,2 2. Ryōyū Kobayashi
16. 3. 2. 2024. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 147 144 m 155,5 m 252,7 1.
17. 10. 3. 2024. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 133,5 m 128 m 261,0 1.
18. 22. 3. 2024. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 231 m 226 m 441,3 3. Peter Prevc
19. 19. 1. 2025. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 137 m 136 m 309,4 2. Daniel Tschofenig
20. 25. 1. 2025. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 235 221,5 m 235 m 448,6 2. Timi Zajc
21. 26. 1. 2025. 220 m 223 m 433,2 2. Domen Prevc
22. 2. 2. 2025. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 147 147 m 152 m 305,1 2. Daniel Tschofenig
23. 8. 2. 2025. Sjedinjene Američke Države Lake Placid MacKenzie Intervale K-120 HS 128 130,5 m 121 m 259,5 1.
24. 16. 2. 2025. Japan Sapporo Okurayama K-120 HS 134 129 m 136 m 268,7 3. Ryōyū Kobayashi

Ekipne pobjede

[uredi | uredi izvor]
Br.DatumMjestoSkakaonica
1.22. 2. 2016.Finska KuopioPuijo
2.19. 3. 2016.Slovenija PlanicaLetalnica
3.18. 3. 2017.Norveška VikersundVikersundbakken
4.25. 3. 2017.Slovenija PlanicaLetalnica
5.18. 11. 2017.Poljska WisłaMalinka
6.25. 11. 2017.Finska KuusamoRukatunturi
7.9. 12. 2017.Njemačka Titisee-NeustadtHochfirst
8.10. 3. 2018.Norveška OsloHolmenkollen
9.17. 3. 2018.Norveška VikersundVikersundbakken
10.24. 3. 2018.Slovenija PlanicaLetalnica
11.9. 3. 2019.Norveška OsloHolmenkollen
12.7. 3. 2020.
13.2. 3. 2024.Finska LahtiSalpausselkä

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Engelberg, HS 137, 20 December 2014" (PDF). Pristupljeno 31. 1. 2016.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]