Idi na sadržaj

Ryōyū Kobayashi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ryōyū Kobayashi
Lične informacije
Rođenje (1996-11-08) 8. novembar 1996 (28 godina)
Hachimantai
Visina173 cm
Karijera
KlubTsuchiya Home Ski Team
Takmiči se za Japan
Lični rekord252 m (Planica 2019)
Svjetski kup
Sezone2016–
Pobjede35
Pob. postolja70 (+ 8 ekipnih)
Medalje
Zimske olimpijske igre
Zlatna medalja – prvo mjesto Peking 2022. Mala
Srebrna medalja – drugo mjesto Peking 2022. Velika
Svjetsko prvenstvo
Srebrna medalja – drugo mjesto Planica 2023. Velika
Bronzana medalja – treće mjesto Seefeld 2019. Ekipno (v)
Bronzana medalja – treće mjesto Trondheim 2025. Velika
Svjetsko juniorsko prvenstvo
Bronzana medalja – treće mjesto Râșnov 2016. Pojedinačno
Bronzana medalja – treće mjesto Râșnov 2016. Ekipno
Ažurirano: 16. 3. 2025.

Ryōyū Kobayashi (japanski: 小林 陵侑 – Kobayashi Ryōyū) japanski je skijaš-skakač. Njegov stariji brat Junshirō i sestra Yūka također se bave istim sportom.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Prve takmičarske korake napravio je u FIS kupu 1. i 3. marta 2013. u Sapporu, zauzevši 26. i 30. mjesto. Sljedeći nastup imao je pola godine kasnije u Râșnovu, također u FIS kupu, osvojivši sedmo i prvo mjesto, došavši tako do prve pobjede u karijeri na nekom takmičenju. U sezoni 2014/15. debitirao je u Kontinentalnom kupu 16. i 17. januara 2015. također u Sapporu, gdje je zauzeo 22. i 26. mjesto.

U Svjetskom kupu debitirao je 23. januara 2016. u ekipnim skokovima u Zakopanima, kada je Japan bio osmi. Sljedećeg dana debitirao je i u pojedinačnoj konkurenciji i odmah osvojio sedmo mjesto. Nakon toga je osvojio dvije bronzane medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Râșnovu. Debitantsku sezonu završio je na 42. mjestu u ukupnom poretku Svjetskog kupa s 55 bodova.

Sljedeće sezone nije uspio ostvariti bolji plasman od 33. mjesta, tako da je ostao bez bodova. Na Svjetskom prvenstvu 2017. u Lahtiju nastupio je samo u ekipnim skokovima, zauzevši sedmo mjesto.

Početkom sezone 2017/18, 25. novembra u Kuusamu, prvi se put plasirao na pobjedničko postolje, također u ekipnim skokovima, kada je Japan bio treći. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2018. u Oberstdorfu osvojio je 16. mjesto. Uslijedile su Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu, na kojima je nastupio u sva tri takmičenja. Na maloj skakaonici osvojio je sedmo, a na velikoj deseto mjesto i bio je najbolji Japanac u oba takmičenja. U ekipnim skokovima bio je šesti. Tokom cijele sezone redovno je osvajao bodove u Svjetskom kupu i 4. marta 2018. ostvario dotad najbolji plasman u karijeri, šesto mjesto u Lahtiju. Na kraju je bio 24. sa 187 bodova.

Sezonu 2018/19. počeo je prvim plasmanom na postolje u karijeri u pojedinačnoj konkurenciji 18. novembra u Wisłi da bi potom "eksplodirao", ostvarivši četiri pobjede (prvu u Kuusamu 24. novembra, kada je druga serija otkazana) i još jedno treće mjesto prije Novogodišnje turneje. Na Turneji je nastavio u istom ritmu ostvarivši "Grand Slam", tj. pobijedivši na sve četiri skakaonice, čime je postao treći skakač u historiji kome je to uspjelo nakon Svena Hannawalda 2001/02. i Kamila Stocha 2017/18. Također je pobijedio na prvom takmičenju nakon Turneje 12. januara u Val di Fiemmeu i izjednačio rekord po broju uzastopnih pobjeda u sezoni (šest).[1] Ipak, na Svjetskom prvenstvu 2019. u Seefeldu došao je samo do jedne bronze, i to u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Pojedinačno je bio četvrti na velikoj i 14. na maloj, na kojoj je nakon prve serije vodio, ali u drugoj, zbog jakog snijega, koji je zatrpavao "špure" za skije, nije uspio postići dovoljnu brzinu na mostu, pa je ostao kratak. Nakon prvenstva uslijedila je turneja Raw Air, tokom koje je i matematički osigurao veliki "Kristalni globus", tj. pobjedu u ukupnom poretku Svjetskog kupa i prvi je Japanac koji je to uspio. Osvojio je i samu turneju, i to u posljednjem skoku na cijeloj turneji, prestigavši dotad vodećeg Stefana Krafta za 2,9 bodova. Sezonu je okončao drugim i prvim mjestom u Planici, osvojivši usput i takmičenje Planica 7 i mali "Kristalni globus" za najboljeg letača, po čemu je, također, prvi Japanac u historiji.

U sljedećoj sezoni nije uspio zadržati isti nivo forme, ali je ostvario osam plasmana na postolje (tri pobjede), uz još četiri četvrta mjesta, zauzevši treće mjesto u ukupnom poretku te četvrto mjesto u poretku letača, kao i na Novogodišnjoj turneji. Većinu sezone 2020/21. ostvarivao je plasmane oko 15. mjesta, ali je u posljednjih šest takmičenja ostvario tri pobjede i dva druga mjesta (uz jedno deveto), što ga je dovelo na četvrto mjesto u ukupnom poretku i drugo u poretku letača (i on i Karl Geiger osvojili su 260 bodova u letovima, ali je Geiger ostvario dvije pobjede, a Kobayashi jednu).

U sezoni 2021/22. ponovo se vratio u sam vrh, osvojivši drugi put Novogodišnju turneju; bio je u prilici ponoviti i pobjede na sve četiri skakaonice, ali je na posljednjoj stanici bio peti. Uspjehe je nastavio osvajanjem zlatne medalje na maloj skakaonici na Olimpijskim igrama u Pekingu, 50 godina nakon što je to učinio Yukio Kasaya, te srebrne na velikoj. Do kraja sezone borio se s Geigerom za veliki "Kristalni globus", uspjevši ga osvojiti drugi put u karijeri.

Na Svjetskom prvenstvu 2023. u Planici osvojio je srebrnu medalju na velikoj skakaonici, što mu je prva pojedinačna medalja sa svjetskih prvenstava.[2]

Sezonu 2023/24. otvorio je prosječnim rezultatima, ali je do Novogodišnje turneje popravio formu i na kraju treći put osvojio Turneju, završivši drugi na sve četiri stanice.[3] Ukupno je 15 puta bio na postolju, uz čak deset drugih mjesta, završivši sezonu na drugom mjestu u generalnom poretku, iza Krafta.

Na Svjetskom prvenstvu 2025. u Trondheimu bio je sedmi na maloj, dok je na velikoj skakaonici prvobitno bio četvrti, ali je drugoplasirani Marius Lindvik diskvalifikovan zbog neispravnog kombinezona, pa je Kobayashi pomaknut za jedno mjesto, osvojivši tako bronzu.[4]

Rezultati u Svjetskom kupu

[uredi | uredi izvor]

Pobjednička postolja

[uredi | uredi izvor]
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 18. 11. 2018. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 137,5 m[a] 127 m 255,6 3. Jevgenij Klimov
2. 24. 11. 2018. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 138,5 m —^ 142,0 1. —
3. 25. 11. 2018. 140 m 147,5 m 310,4 1.
4. 1. 12. 2018. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 134 m 130 m 262,0 3. Johann André Forfang
5. 2. 12. 2018. 132,5 m 133,5 m 273,1 1. —
6. 16. 12. 2018. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS-140 144 m 137 m 294,4 1.
7. 30. 12. 2018. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 138,5 m 126,5 m 282,3 1.
8. 1. 1. 2019. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 142 136,5 m 133 m 266,6 1.
9. 4. 1. 2019. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 136,5 m 131 m 267,0 1.
10. 6. 1. 2019. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 142 135 m 137,5 m 282,1 1.
11. 12. 1. 2019. Italija Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 135 135 m 136 m 315,0 1.
12. 27. 1. 2019. Japan Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 124,5 m 129,5 m 236,6 3. Stefan Kraft
13. 2. 2. 2019. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 235 224 m 234 m 427,0 1. —
14. 10. 2. 2019. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124 m 129,5 m 263,7 2. Kamil Stoch
15. 16. 2. 2019. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 144,5 m 143 m 304,7 3. Karl Geiger
16. 17. 2. 2019. 146 m 144 m 274,4 1. —
17. 12. 3. 2019. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 140 130 m 137 m 261,7 3. Stefan Kraft
18. 14. 3. 2019. Norveška Trondheim Granåsen K-124 HS 138 141 m 141,5 m 298,4 1. —
19. 17. 3. 2019. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 237 m 239 m 454,6 2. Domen Prevc
20. 22. 3. 2019. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 242 m 220 m 438,1 2. Markus Eisenbichler
21. 24. 3. 2019. 252 m 230,5 m 464,9 1. —
22. 8. 12. 2019. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 133,5 m 113 m 252,3 3. Stefan Kraft
23. 15. 12. 2019. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 136,5 m 134 m 277,0 1. —
24. 22. 12. 2019. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS 140 132,5 m 134 m 272,0 1.
25. 29. 12. 2019. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 138 m 134 m 305,1 1.
26. 18. 1. 2020. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 138,5 m 138,5 m 282,8 3. Dawid Kubacki
27. 19. 1. 2020. 147 m 134 m 283,0 2.
28. 2. 2. 2020. Japan Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 128,5 m 132 m 239,0 pkt 3. Stefan Kraft
29. 16. 2. 2020. Austrija Tauplitz Kulm K-200 HS 235 242,5 m —^ 231,9 2.
30. 13. 2. 2021. Poljska Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 136,5 m 134,5 m 268,9 1. —
31. 19. 2. 2021. Rumunija Râșnov Râșnov K-90 HS 97 94 m 98,5 m 257,9 1.
32. 25. 3. 2021. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 235,5 m 244,5 m 452,5 1.
33. 26. 3. 2021. 231 m —^ 227,7 2. Karl Geiger
34. 28. 3. 2021. 242 m 217 m 452,4 2.
35. 20. 11. 2021. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 128 m 131 m 243,7 2.
36. 27. 11. 2021. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 138,5 m 143 m 324,5 1. —
37. 12. 12. 2021. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 129,5 m 139 m 262,8 1.
38. 18. 12. 2021. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS-140 137,5 m 140,5 m 286,6 2. Karl Geiger
39. 19. 12. 2021. 132,5 m 136,5 m 306,0 1. —
40. 29. 12. 2021. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 128,5 m 141 m 302,0 1.
41. 1. 1. 2022. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 142 143 m 135,5 m 291,2 1.
42. 5. 1. 2022. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 142 137 m 137,5 m 291,3 1.
43. 29. 1. 2022. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 147 145 m —^ 115,6 1.
44. 27. 2. 2022. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 125 m 130,5 m 278,0 1.
45. 3. 3. 2022. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 140 136 m 134,5 m 289,0 2. Stefan Kraft
46. 20. 1. 2023. Japan Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 135 m 130 m 271,5 1. —
47. 21. 1. 2023. 129 m 137,5 m 276,1 3. Stefan Kraft
48. 22. 1. 2023. 141 m 143 m 280,9 1. —
49. 5. 2. 2023. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS-147 134,5 m 145,5 m 252,3 2. Halvor Egner Granerud
50. 11. 2. 2023. Sjedinjene Američke Države Lake Placid MacKenzie Intervale K-115 HS 128 136 m 114 m 256,0 2. Andreas Wellinger
51. 26. 3. 2023. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 136,5 m —^ 145,9 1. —
52. 9. 12. 2023. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 140,5 m 143,5 m 270,7 3. Karl Geiger
53. 29. 12. 2023. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 134,5 m 129 m 306,3 2. Andreas Wellinger
54. 1. 1. 2024. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 142 137 m 135,5 m 292,6 2. Anže Lanišek
55. 3. 1. 2024. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 128 128,5 m 132 m 258,7 2. Jan Hörl
56. 6. 1. 2024. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 142 137 m 139 m 287,6 2. Stefan Kraft
57. 14. 1. 2024. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 131 m 139,5 m 269,4 1. —
58. 3. 2. 2024. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 147 128 m 148 m 221,7 2. Johann André Forfang
59. 4. 2. 2024. 144,5 m 146 m 235,6 2. Andreas Wellinger
60. 10. 2. 2024. Sjedinjene Američke Države Lake Placid MacKenzie Intervale K-115 HS 128 125,5 m 122 m 278,1 2. Lovro Kos
61. 17. 2. 2024. Japan Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 128,5 m 138,5 m 262,6 2. Stefan Kraft
62. 18. 2. 2024. 133 m 139 m 269,8 2. Domen Prevc
63. 25. 2. 2024. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 235 224 m 215 m 422,1 3. Stefan Kraft
64. 1. 3. 2024. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 127 m 131 m 254,9 3. Lovro Kos
65. 10. 3. 2024. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 129 m 127,5 m 260,0 2. Johann André Forfang
66. 12. 3. 2024. Norveška Trondheim Granåsen K-94 HS 105 106 m 99 m 280,9 1. —
67. 15. 2. 2025. Japan Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 137 m 136,5 m 286,4 1.
68. 16. 2. 2025. 132 m 137 m 278,4 1.
69. 13. 3. 2025. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 129,5 m 127 m 264,1 1.
70. 16. 3. 2025. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 222 m –^ 191,2 3. Domen Prevc

^ – održana samo jedna serija zbog jakog vjetra / lošeg vremena

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Dodirnuo snijeg.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Nächster Sieg: Rekord für Kobayashi". Sport1.de (jezik: njemački). 12. 1. 2019. Pristupljeno 19. 3. 2019.
  2. ^ "Timi Zajc je svetovni prvak! "Eden od lepših dni v mojem življenju"". siol.net (jezik: slovenski). 3. 3. 2023. Pristupljeno 3. 3. 2023.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  3. ^ "Ryōyū Kobayashi bez ijedne pobjede osvojio naslov najboljeg skakača na Novogodišnjoj turneji". klix.ba. 6. 1. 2024. Pristupljeno 6. 1. 2024.
  4. ^ "Po škandalu z dresi so se oglasili Norvežani, Sandro Pertile šokiran". Siol (jezik: slovenski). 8. 3. 2025. Pristupljeno 9. 3. 2025.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Ryōyū Kobayashi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ryōyū_Kobayashi&oldid=3688530"