Ryōyū Kobayashi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Ryōyū Kobayashi
Ryoyu Kobayashi in Wisla (2018).jpg
Lične informacije
Rođenje (1996-11-08) 8. novembar 1996 (22 god.)
Hachimantai
Visina 174 cm
Karijera
Klub Tsuchiya Home Ski Team
Takmiči se za Japan
Lični rekord 252 m (Planica 2019)
Svjetski kup
Sezone 2016
Pobjede 13
Pob. postolja 21 (+ 3 ekipna)
Ažurirano: 24. 3. 2019.

Ryōyū Kobayashi (japanski: 小林 陵侑Kobayashi Ryōyū) japanski je skijaš-skakač. Njegov stariji brat Junshirō i sestra Yūka također se bave istim sportom.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Prve takmičarske korake napravio je u FIS kupu 1. i 3. marta 2013. u Sapporu, zauzevši 26. i 30. mjesto. Sljedeći nastup imao je pola godine kasnije u Râșnovu, također u FIS kupu, osvojivši sedmo i prvo mjesto, došavši tako do prve pobjede u karijeri na nekom takmičenju. U sezoni 2014/15. debitirao je u Kontinentalnom kupu 16. i 17. januara 2015. također u Sapporu, gdje je zauzeo 22. i 26. mjesto.

U Svjetskom kupu debitirao je 23. januara 2016. u ekipnim skokovima u Zakopanima, kada je Japan bio osmi. Sljedećeg dana debitirao je i u pojedinačnoj konkurenciji i odmah osvojio sedmo mjesto. Nakon toga je osvojio dvije bronzane medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Râșnovu. Debitantsku sezonu završio je na 42. mjestu u ukupnom poretku Svjetskog kupa s 55 bodova.

Sljedeće sezone nije uspio ostvariti bolji plasman od 33. mjesta, tako da je ostao bez bodova. Na Svjetskom prvenstvu 2017. u Lahtiju nastupio je samo u ekipnim skokovima, zauzevši sedmo mjesto.

Početkom sezone 2017/18, 25. novembra u Kuusamu, prvi se put plasirao na pobjedničko postolje, također u ekipnim skokovima, kada je Japan bio treći. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2018. u Oberstdorfu osvojio je 16. mjesto. Uslijedile su Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu, na kojima je nastupio u sva tri takmičenja. Na maloj skakaonici osvojio je sedmo, a na velikoj deseto mjesto i bio je najbolji Japanac u oba takmičenja. U ekipnim skokovima bio je šesti. Tokom cijele sezone redovno je osvajao bodove u Svjetskom kupu i 4. marta 2018. ostvario dotad najbolji plasman u karijeri, šesto mjesto u Lahtiju. Na kraju je bio 24. sa 187 bodova.

Sezonu 2018/19. počeo je prvim plasmanom na postolje u karijeri u pojedinačnoj konkurenciji 18. novembra u Wisłi da bi potom "eksplodirao", ostvarivši četiri pobjede (prvu u Kuusamu 24. novembra, kada je druga serija otkazana) i još jedno treće mjesto prije Novogodišnje turneje. Na Turneji je nastavio u istom ritmu ostvarivši "Grand Slam", tj. pobijedivši na sve četiri skakaonice, čime je postao treći skakač u historiji kome je to uspjelo nakon Svena Hannawalda 2001/02. i Kamila Stocha 2017/18. Također je pobijedio na prvom takmičenju nakon Turneje 12. januara u Val di Fiemmeu i izjednačio rekord po broju uzastopnih pobjeda u sezoni (šest).[1] Ipak, na Svjetskom prvenstvu 2019. u Seefeldu došao je samo do jedne bronze, i to u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Pojedinačno je bio četvrti na velikoj i 14. na maloj, na kojoj je nakon prve serije vodio, ali u drugoj, zbog jakog snijega, koji je zatrpavao "špure" za skije, nije uspio postići dovoljnu brzinu na mostu, pa je ostao kratak. Nakon prvenstva uslijedila je turneja Raw Air, tokom koje je i matematički osigurao veliki "Kristalni globus", tj. pobjedu u ukupnom poretku Svjetskog kupa i prvi je Japanac koji je to uspio. Osvojio je i samu turneju, i to u posljednjem skoku na cijeloj turneji, prestigavši dotad vodećeg Stefana Krafta za 2,9 bodova. Sezonu je okončao drugim i prvim mjestom u Planici, osvojivši usput i takmičenje Planica 7 i mali "Kristalni globus" za najboljeg letača, po čemu je, također, prvi Japanac u historiji.

Rezultati u Svjetskom kupu[uredi | uredi izvor]

Pobjednička postolja[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 18. 11. 2018. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 137,5 m[a] 127 m 255,6 3. Jevgenij Klimov
2. 24. 11. 2018. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 138,5 m ^ 142,0 1.
3. 25. 11. 2018. 140 m 147,5 m 310,4 1.
4. 1. 12. 2018. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 134 m 130 m 262,0 3. Johann André Forfang
5. 2. 12. 2018. 132,5 m 133,5 m 273,1 1.
6. 16. 12. 2018. Švicarska Engelberg Titlis K-125 HS-140 144 m 137 m 294,4 1.
7. 30. 12. 2018. Njemačka Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 138,5 m 126,5 m 282,3 1.
8. 1. 1. 2019. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 142 136,5 m 133 m 266,6 1.
9. 4. 1. 2019. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 136,5 m 131 m 267,0 1.
10. 6. 1. 2019. Austrija Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 142 135 m 137,5 m 282,1 1.
11. 12. 1. 2019. Italija Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 135 135 m 136 m 315,0 1.
12. 27. 1. 2019. Japan Sapporo Okurayama K-123 HS 137 124,5 m 129,5 m 236,6 3. Stefan Kraft
13. 2. 2. 2019. Njemačka Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 235 224 m 234 m 427,0 1.
14. 10. 2. 2019. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124 m 129,5 m 263,7 2. Kamil Stoch
15. 16. 2. 2019. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 144,5 m 143 m 304,7 3. Karl Geiger
16. 17. 2. 2019. 146 m 144 m 274,4 1.
17. 12. 3. 2019. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 140 130 m 137 m 261,7 3. Stefan Kraft
18. 14. 3. 2019. Norveška Trondheim Granåsen K-124 HS 138 141 m 141,5 m 298,4 1.
19. 17. 3. 2019. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 237 m 239 m 454,6 2. Domen Prevc
20. 22. 3. 2019. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 242 m 220 m 438,1 2. Markus Eisenbichler
21. 24. 3. 2019. 252 m 230,5 m 464,9 1.

^ – održana samo jedna serija zbog jakog vjetra / lošeg vremena

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dodirnuo snijeg.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Nächster Sieg: Rekord für Kobayashi" (jezik: njemački). Sport1.de. 12. 1. 2019. Pristupljeno 19. 3. 2019. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]