Sven Hannawald

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Sven Hannawald
Sven-Hannawald.jpg
Lične informacije
Rođenje (1974-11-09) 9. novembar 1974 (43 god)
Erlabrunn (Istočna Njemačka)
Visina 184 cm
Karijera
Klub SC Hinterzarten
Skije Rossignol
Takmiči se za Flag of Germany.svg Njemačka
Lični rekord 220 m (Planica 2002)
Svjetski kup
Sezone 1993-2005.
Pobjede 18 (+ 1 ekipna)
Pob. postolja 40 (+ 7 ekipnih)
Ažurirano: 9. 12. 2014.

Sven Hannawald je bivši njemački skijač-skakač koji se u Svjetskom kupu takmičio od 1993. do 2005. Osvajač je Turneje 4 skakaonice i jedini koji je pobijedio na sva 4 takmičenja na Turneji u istoj sezoni. Također je osvajač triju medalja na Olimpijskim igrama.

Lični podaci[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Erlabrunnu, a odrastao je u obližnjem gradu Johanngeorgenstadtu. U dobi od 12 godina upućen je u specijalnu školu za mlade sportiste u Klingenthalu, te se njegova porodica 1991. preselila u ovo mjesto.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Svoju avanturu sa skokovima počeo je u dobi od 7 godina. Prvi ozbiljni uspjeh ostvario je 1992. kad je zauzeo 3. mjesto na Svjetskom juniorskom prvenstvu u finskom gradu Vuokattiju.

Prvi nastupi u Svjetskom kupu[uredi | uredi izvor]

U sezoni 1992/93. debitirao je u Svjetskom kupu. Njegov prvi skok u ovom takmičenju bio je 6. decembra 1992. u švedskom Falunu, a završio je na 50. mjestu. Kroz sezonu je polahko napredovao, te 1. januara 1993. osvaja 36. mjesto u Garmisch-Partenkirchenu, što je dotad bio njegov najbolji plasman. Naredne sezone osvaja prve bodove nakon što je zauzeo 29. mjesto u Oberstdorfu 30. decembra 1993. Prvi plasman među 15 najboljih ostvario je 14. januara 1995. u Engelbergu, kad je zauzeo 14. mjesto. Sezonu 1994/95. završio je na 63. mjestu.

U narednoj sezoni potpuno je podbacio, završivši je bez osvojenih bodova. Sljedeće sezone bio je malo bolji. Bodove je osvajao triput, a najbolji plasman ostvario je u Oberstdorfu, gdje je zauzeo 12. mjesto. Na kraju sezone bio je 59.

Uspon[uredi | uredi izvor]

Prvi ozbiljni uspjesi došli su u sezoni 1997/98, a posebno na 46. Novogodišnjoj turneji. Nakon 5. i 10. mjesta u prva dva takmičenja u Njemačkoj, 4. januara 1998. prvi put se našao na pobjedničkom postolju nakon što je u Innsbrucku osvojio 2. mjesto. Dva dana kasnije u Bischofshofenu dolazi i do prve pobjede. Turneju je završio na 2. mjestu. Pobjednik te sezone bio je Japanac Kazuyoshi Funaki. 1998. godine bilježi svoj prvi nastup na Zimskim olimpijskim igrama u Naganu. Iako u pojedinačnim nastupima nije izbio u prvi plan, u ekipnom takmičenju osvojio je srebrnu medalju.

Kasnije osvaja 2 treća mjesta u Zakopanama, a na letaonici u Oberstdorfu dolazi do pobjede. Sezonu je završio na 6. mjestu ukupnog poretka.

Na zimu 1998/99. ponovo izbija u prvi plan. Osvaja 2 medalje na Svjetskom prvenstvu u Ramsauu: srebrnu na velikoj skakaonici (odmah iza zemljaka, Martina Schmitta) i zlatnu u ekipnoj konkurenciji.

Sezona 1999/2000. bila je veoma uspješna za Hannawalda. Ostvario je 4 pobjede u Svjetskom kupu. Međutim, najveći uspjeh postigao je na Svjetskom prvenstvu u letovima u Vikersundu, gdje je osvojio zlatnu medalju. U sezoni 2000/01. nije bio tako dobar. Najveći uspjeh te sezone bio mu je osvajanje srebrne (ekipno) i bronzane medalje na Svjetskom prvenstvu u Lahtiju. Sezonu je završio na 9. mjestu.

Uslijedila je najuspješnija sezona u njegovoj karijeri. Najprije je osvojio Novogodišnju turneju, pobijedivši pritom na sve 4 skakaonice u nizu, po čemu je jedini u historiji. Zatim je na ZOI 2002. u Salt Lake Cityju osvojio ekipnu zlatnu medalju i pojedinačnu srebrnu na maloj skakaonici, da bi sezonu zaključio u Harrachovu odbranivši titulu svjetskog prvaka u letovima.[1] U ukupnom poretku Svjetskog kupa bio je drugi, iza Adama Małysza. Iste godine izabran je za sportista godine u Njemačkoj.

Iduću sezonu ponovo je završio kao drugi u ukupnom poretku i ponovo iza Małysza. Međutim, na takmičenju u Willingenu, u 1. seriji, postao je tek treći skakač u historiji koji je dobio maksimalnu ocjenu 20 od svih 5 sudija, 27 godina nakon Tonija Innauera i pet godina nakon Funakija. To je uspjelo još četverici skakača nakon Hannawalda. Prvi je Hideharu Miyahira, kome je to pošlo za rukom samo jedan sat nakon Hannawalda, u 2. seriji istog takmičenja, drugi Wolfgang Loitzl šest godina kasnije u Bischofshofenu, a treći i četvrti Peter Prevc i Jurij Tepeš još šest godina nakon Loitzla, u razmaku od dva dana na završnici Svjetskog kupa u Planici.

U sezoni 2003/04. rezultati su mu bili daleko ispod ličnih očekivanja. Najbolji plasman zabilježio je u Engelbergu, gdje je bio treći. Kao posljedica toga, ranije je okončao sezonu. 29. aprila 2004. otkrio je da pati od sindroma sagorijevanja i da se podvrgao psihijatrijskom liječenju. Uspio se oporaviti i ponovo se pojavio u javnosti.[2]

3. augusta 2005. objavio je kraj karijere, objasnivši preko svojih menadžera da nakon što se izborio sa psihičkim problemima, više ne želi trpjeti stresove koje uzrokuje profesionalno bavljenje sportom.[3]

Letovi[uredi | uredi izvor]

Treba istaći da je Hannawald bio izraziti letač. Osim 2 titule svjetskog prvaka, osvojio je i 3 mala Kristalna globusa u ovoj disciplini (1998, 2000, 2003).

Nogomet[uredi | uredi izvor]

26. septembra 2008. potpisao je dvogodišnji ugovor za klub TSV Burgau, koji se takmiči u njemačkoj Kreisligi.[4] Igrao je na poziciji napadača. Od kraja 2009. trenira u nogometnoj sekciji TSV Neurieda, u kojem je uvršten u drugu ekipu.

Automobilizam[uredi | uredi izvor]

Svoju prvu auto-utrku vozio je 2005. U automobilu Seat Leon Supercopa bio je gost u finalu sezone na Hockenkeimringu. U sezoni 2008. prvi put je nastupio u utrci ADAC GT Masters u automobilu Porsche 997 GT3 Cup. U sljedećoj sezoni nastupao je za tim Buchbinder Racing.[5]

U sezoni 2010. Hannawald je prvi put bio stalni vozač ADAC GT Mastersa.[6] Zajedno s timskim kolegom Thomasom Jägerom, vozio je Corvette Z06.R GT3 za tim Callaway Competition. U drugoj utrci, na stazi Sachsenring, osvojio je drugo mjesto, što je njegov prvi veći uspjeh u automobilizmu, a istovremeno je na toj utrci osvojio i prve prvenstvene bodove.[7]

Nakon pauze u 2012. godini, kad je samo povremeno vozio utrke, od 2013. učestvuje na VLN prvenstvu Nürburgringa na dugim stazama, gdje vozi Mercedes-Benz SLS AMG GT3 kao član tima Rowe Racing.[8]

Rezultati u Svjetskom kupu[uredi | uredi izvor]

Postolja[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 4. 1. 1998. Flag of Austria.svg Innsbruck Bergisel 107,5 m 113 m 230,3 2. Kazuyoshi Funaki
2. 6. 1. 1998. Flag of Austria.svg Bischofshofen "Paul Ausserleitner" 124 m 123 m 247,6 1.
3. 17. 1. 1998. Flag of Poland.svg Zakopane Wielka Krokiew 181,4 97 m 108 m 3. Kristian Brenden
4. 18 1. 1998. Flag of Poland.svg Zakopane Wielka Krokiew 121,5 m 128,5 m 262,9 3. Primož Peterka
5. 24. 1. 1998. Flag of Germany.svg Oberstdorf "Heini Klopfer" 193 m 191,5 m 375,4 1.
6. 25. 1. 1998. Flag of Germany.svg Oberstdorf "Heini Klopfer" 199,5 m 203 m 394,5 3. Kazuyoshi Funaki
7. 28. 2. 1998^ Flag of Norway.svg Vikersund Vikersundbakken 189,5 m 188,9 2. Andreas Widhölzl
8. 28. 11. 1998. Flag of Norway.svg Lillehammer Lysgårdsbakken 126,5 m 128 m 251,1 3. Martin Schmitt
9. 12. 12. 1998^ Flag of Germany.svg Oberhof "Hans Renner" 121,5 m 119,7 3. Andreas Widhölzl
10. 6. 3. 1999^ Flag of Finland.svg Lahti Salpausselkä 93 m 115,5 3. Kazuyoshi Funaki
11. 9. 1. 2000. Flag of Switzerland.svg Engelberg Titlis 117 m 120 m 227,1 2. Martin Schmitt
12. 19. 2. 2000^ Flag of Austria.svg Tauplitz Kulm 198 m 192,6 1.
13. 4. 3. 2000. Flag of Finland.svg Lahti Salpausselkä 91 m 95 m 241,5 2. Janne Ahonen
14. 10. 3. 2000. Flag of Norway.svg Trondheim Granåsen 134,5 m 134 m 279,8 1.
15. 12. 3. 2000. Flag of Norway.svg Oslo Holmenkollen 125,5 m 132,5 m 271,4 1.
16. 19. 3. 2000. Flag of Slovenia.svg Planica Letalnica 203,5 m 212,5 m 410,7 1.
17. 24. 11. 2000. Flag of Finland.svg Kuopio Puijo 120 m 116,5 m 222,2 2. Martin Schmitt
18. 2. 12. 2001. Flag of Germany.svg Titisee-Neustadt Hochfirst 129,5 m 136 m 277,4 1.
19. 15. 12. 2001. Flag of Switzerland.svg Engelberg Titlis 132 m 133,5 m 278,9 2. Stephan Hocke
20. 30. 12. 2001. Flag of Germany.svg Oberstdorf Schattenberg 122 m 122 m 260,2 1.
21. 1. 1. 2002. Flag of Germany.svg Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska 122,5 m 125 m 264,5 1.
22. 4. 1. 2002. Flag of Austria.svg Innsbruck Bergisel 134,5 m 128 m 270,0 1.
23. 6. 1. 2002. Flag of Austria.svg Bischofshofen "Paul Ausserleitner" 139 m 131,5 m 282,9 1.
24. 12. 1. 2002. Flag of Germany.svg Willingen Mühlenkopf 141,5 m 138 m 319,1 1.
25. 19. 1. 2002. Flag of Poland.svg Zakopane Wielka Krokiew 124 m 130 m 259,2 2. Matti Hautamäki
26. 20. 1. 2002. Flag of Poland.svg Zakopane Wielka Krokiew 130 m 125 m 261,5 2. Adam Małysz
27. 13. 3. 2002. Flag of Sweden.svg Falun Lugnet 125 m 114 m 248,7 3. Matti Hautamäki
28. 15. 3. 2002. Flag of Norway.svg Trondheim Granåsen 125 m 127,5 m 257,5 3. Matti Hautamäki
29. 17. 3. 2002. Flag of Norway.svg Oslo Holmenkollen 124 m 120 m 259,7 2. Simon Ammann
30. 21. 12. 2002. Flag of Switzerland.svg Engelberg Titlis 129,5 m 124,5 m 260,7 3. Janne Ahonen
31. 22. 12. 2002. Flag of Switzerland.svg Engelberg Titlis 133 m 132,5 m 282,9 1.
32. 29. 12. 2002. Flag of Germany.svg Oberstdorf Schattenberg 125,5 m 119 m 263,1 1.
33. 6. 1. 2003. Flag of Austria.svg Bischofshofen "Paul Ausserleitner" 128,5 m 127 m 262,4 2. Bjørn Einar Romøren
34. 18. 1. 2003. Flag of Poland.svg Zakopane Wielka Krokiew 140 m 134 m 286,2 1.
35. 19. 1. 2003. Flag of Poland.svg Zakopane Wielka Krokiew 128,5 m 130,5 m 271,2 1.
36. 1. 2. 2003. Flag of Austria.svg Tauplitz Kulm 195,5 m 197 m 378,5 2. Florian Liegl
37. 2. 2. 2003. Flag of Austria.svg Tauplitz Kulm 195 m 196,5 m 378,3 1.
38. 8. 2. 2003. Flag of Germany.svg Willingen Mühlenkopf 142 m 147 m 328,2 1.
39. 14. 3. 2003. Flag of Finland.svg Lahti Salpausselkä 117 m 123 m 248,4 3. Adam Małysz
40. 23. 3. 2003. Flag of Slovenia.svg Planica Letalnica 214,5 m 217 m 427,8 2. Matti Hautamäki

^ Održana samo 1 serija zbog lošeg vremena.

Rekordi skakaonica[uredi | uredi izvor]

Mjesto Skakaonica Dužina Postavljen Trajao do
Flag of Austria.svg Bischofshofen "Paul Ausserleitner" 137 m (HS 140) 23. 2. 1999. 6. 1. 2002.
Flag of Norway.svg Trondheim Granåsen 134,5 m (HS 140) 10. 3. 2000. 9. 3. 2001.
Flag of Norway.svg Oslo Holmenkollen 132,5 m (HS 134) 12. 3. 2000. 13. 3. 2005.
Flag of Germany.svg Titisee-Neustadt Hochfirst 145 m (HS 142) 2. 12. 2001. aktualni
Flag of Austria.svg Innsbruck Bergisel 132,5 m (HS 130) 3. 1. 2002. 4. 1. 2002.
Flag of Austria.svg Innsbruck Bergisel 134,5 m (HS 130) 4. 1. 2002. 4. 1. 2015.
Flag of Austria.svg Bischofshofen "Paul Ausserleitner" 139 m (HS 140) 6. 1. 2002. 6. 1. 2005.
Flag of the United States.svg Park City Olimpijske skakaonice Utah 99 m (HS 100) 10. 2. 2002. aktualni
Flag of Poland.svg Zakopane Wielka Krokiew 140 m (HS 134) 18. 1. 2003. 23. 1. 2010.
Flag of Austria.svg Tauplitz Kulm 214 m (HS 200) 31. 1. 2003. 10. 1. 2009.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]