Daniel-André Tande
Daniel-André Tande | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lične informacije | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Rođenje | Narvik | 24. januar 1994|||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Karijera | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Klub | Kongsberg IF | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Takmiči se za | Norvešku | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Lični rekord | 243,5 m (Planica, 2018) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Svjetski kup | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Sezone | 2014–2024. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Pobjede | 8 (+ 12 ekipnih + 1 mješovito) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Pob. postolja | 27 (+ 18 ekipnih + 1 mješovito) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Medalje
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ažurirano: 26. 10. 2024. |
Daniel-André Tande nekadašnji je norveški skijaš-skakač.
Karijera
[uredi | uredi izvor]U Svjetskom kupu debitirao je 11. januara 2014. u austrijskom Tauplitzu na letaonici Kulm, kada je osvojio 31. mjesto, tj. za samo jedno mjesto ostao je bez plasmana u drugu seriju, ali je sljedećeg dana zauzeo 15. mjesto, osvojivši prve bodove u Svjetskom kupu. Prije toga je četiri sezone nastupao u Kontinentalnom kupu.
Bio je u sastavu norveške reprezentacije na ZOI 2014. u Sočiju, ali nije učestvovao ni u jednom od tri takmičenja.
Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. u Tauplitzu osvojio je zlatnu medalju u ekipnom takmičenju, što mu je prva seniorska medalja s velikih takmičenja u karijeri. Prvi plasman na pobjedničko postolje, a ujedno i prvu pobjedu ostvario je 22. novembra 2015. u njemačkom Klingenthalu, na samom početku sezone 2015/16.[1]
Dana 22. februara 2016. skokom od 136 m postavio je novi rekord skakaonice Puijo u finskom Kuopiju, koji je još od 1998. držao Masahiko Harada.
Na Novogodišnjoj turneji 2016/17. došao je do još dvije uzastopne pobjede, u Garmisch-Partenkirchenu i Innsbrucku, i bio je vodeći u ukupnom poretku nakon tri stanice, ali je u Bischofshofenu imao dosta problema s vjetrom i zauzeo tek 26. mjesto, što mu je bilo dovoljno da u ukupnom poretku ipak ostane na pobjedničkom postolju kao treći.
Na Svjetsko prvenstvu 2017. u Lahtiju s reprezentacijom Norveške osvojio je srebrnu medalju u ekipnim skokovima, što mu je prva medalja sa svjetskih prvenstava u karijeri.
Najveći pojedinačni uspjeh ostvario je na SP u letovima 2018. u Oberstdorfu osvojivši zlatnu medalju. To mu je i prvi veći pojedinačni uspjeh na velikim takmičenjima. Već sljedećeg dana Norveška je odbranila ekipnu zlatnu medalju iz Tauplitza, ponovo s Tandeom u sastavu, kao i dvije godine kasnije na Planici.
Na Olimpijskim igrama 2018. u Pyeongchangu ostvario je najveći uspjeh u ekipnoj konkurenciji u karijeri osvojivši zlatnu medalju u ekipnim skokovima.
Veći dio sezone 2018/19. propustio je što zbog povrede, što zbog drugih zdravstvenih problema, pa je u ukupnom poretku zauzeo 35. mjesto. Nakon toga su uslijedili novi zdravstveni problemi i težak pad na Planici te dugotrajna borba za povratak u formu, s povremenim plasmanima na postolje. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2022. na domaćem terenu u Vikersundu osvojio je ekipnu bronzanu medalju.
Dana 11. septembra 2024. objavio je kraj karijere.[2][3]
Rezultati u Svjetskom kupu
[uredi | uredi izvor]Postolja
[uredi | uredi izvor]Br. | Datum | Mjesto | Skakaonica | K-tačka | HS | Skok 1 | Skok 2 | Bodovi | Plasman | Pobjednik | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | 22. 11. 2015. | Klingenthal | Vogtland Arena | K-125 | HS 140 | 142 m | 140,5 m | 268,7 | 1. | — | |
2. | 19. 2. 2016. | Lahti | Salpausselkä | K-116 | HS 130 | 126,5 m | 127 m | 263,0 | 2. | Michael Hayböck | |
3. | 23. 2. 2016. | Kuopio | Puijo | K-120 | HS 127 | 131,5 m | 127 m | 257,2 | 2. | ||
4. | 27. 2. 2016. | Almati | Gornji gigant | K-125 | HS 140 | 140,5 m | 139,5 m | 310,9 | 3. | Peter Prevc | |
5. | 26. 11. 2016. | Kuusamo | Rukatunturi | K-120 | HS 142 | 131,5 m | 139 m | 279,0 | 2. | Severin Freund | |
6. | 4. 12. 2016. | Klingenthal | Vogtland Arena | K-125 | HS 140 | 136,5 m | 143 m | 286,7 | 2. | Domen Prevc | |
7. | 10. 12. 2016. | Lillehammer | Lysgårdsbakken | K-123 | HS 138 | 136 m | 137,5 m | 290,8 | 2. | ||
8. | 1. 1. 2017. | Garmisch-Partenkirchen | Velika olimpijska | K-125 | HS 140 | 138 m | 142 m | 289,2 | 1. | — | |
9. | 4. 1. 2017. | Innsbruck | Bergisel | K-120 | HS 130 | 128,5 m | —^ | 125,7 | 1. | ||
10. | 15. 1. 2017. | Wisła | Malinka | K-120 | HS 134 | 128,5 m | 134,5 m | 270,5 | 2. | Kamil Stoch | |
11. | 2. 12. 2017. | Nižnji Tagil | Roda | K-120 | HS 134 | 141 m | 134 m | 266,9 | 2. | Richard Freitag | |
12. | 10. 12. 2017. | Titisee-Neustadt | Hochfirst | K-125 | HS 142 | 135,5 m | —^ | 122,5 | 3. | ||
13. | 4. 1. 2018. | Innsbruck | Bergisel | K-120 | HS 130 | 129,5 m | 125 m | 255,6 | 2. | Kamil Stoch | |
14. | 13. 1. 2018. | Tauplitz | Kulm | K-200 | HS 235 | 210,5 m | 240,5 m | 405,1 | 2. | Andreas Stjernen | |
15. | 3. 2. 2018. | Willingen | Mühlenkopf | K-130 | HS 145 | 148 m | 146,5 m | 261,3 | 1. | — | |
16. | 11. 3. 2018. | Oslo | Holmenkollen | K-120 | HS 134 | 125 m | 132 m | 258,1 | 1. | ||
17. | 18. 3. 2018. | Vikersund | Vikersundbakken | K-200 | HS 240 | 231,5 m | 243 m | 436,6 | 3. | Robert Johansson | |
18. | 25. 3. 2018. | Planica | Letalnica | K-200 | HS 240 | 243,5 m | 234,5 m | 439,6 | 3. | Kamil Stoch | |
19. | 24. 11. 2019. | Wisła | Malinka | K-120 | HS 134 | 127 m | 129 m | 241,4 | 1. | — | |
20. | 30. 11. 2019. | Kuusamo | Rukatunturi | K-120 | HS 142 | 131 m | 142 m | 282,5 | 1. | ||
21. | 4. 1. 2020. | Innsbruck | Bergisel | K-120 | HS 130 | 126 m | 131 m | 249,3 | 3. | Marius Lindvik | |
22. | 28. 2. 2020. | Lahti | Salpausselkä | K-116 | HS 130 | 124,5 m | 128 m | 273,3 | 3. | Stefan Kraft | |
23. | 10. 1. 2021. | Titisee-Neustadt | Hochfirst | K-125 | HS 142 | 138,5 m | 138 m | 297,0 | 2. | Halvor Egner Granerud | |
24. | 30. 1. 2021. | Willingen | Mühlenkopf | K-130 | HS 147 | 145 m | 140,5 m | 276,6 | 2. | ||
25. | 12. 2. 2021. | Klingenthal | Vogtland Arena | K-125 | HS 140 | 130,5 m | 141,5 m | 260,2 | 2. | Ryōyū Kobayashi | |
26. | 6. 3. 2022. | Oslo | Holmenkollen | K-120 | HS 134 | 128,5 m | 133,5 m | 271,2 | 1. | — | |
27. | 5. 2. 2023. | Willingen | Mühlenkopf | K-130 | HS-147 | 141,5 m | 137 m | 249,2 | 3. | Halvor Egner Granerud |
^ – održana samo jedna serija zbog lošeg vremena
Ekipne pobjede
[uredi | uredi izvor]Br. | Datum | Mjesto | Skakaonica |
---|---|---|---|
1. | 23. 1. 2016. | Zakopane | Wielka Krokiew |
2. | 22. 2. 2016. | Kuopio | Puijo |
3. | 19. 3. 2016. | Planica | Letalnica |
4. | 18. 3. 2017. | Vikersund | Vikersundbakken |
5. | 18. 11. 2017. | Wisła | Malinka |
6. | 25. 11. 2017. | Kuusamo | Rukatunturi |
7. | 9. 12. 2017. | Titisee-Neustadt | Hochfirst |
8. | 10. 3. 2018. | Oslo | Holmenkollen |
9. | 17. 3. 2018. | Vikersund | Vikersundbakken |
10. | 24. 3. 2018. | Planica | Letalnica |
11. | 7. 3. 2020. | Oslo | Holmenkollen |
12. | 23. 1. 2021. | Lahti | Salpausselkä |
Ukupni poredak[uredi | uredi izvor]
|
|
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "First win in the World Cup for Daniel-André Tande". FIS. Arhivirano s originala, 26. 11. 2015. Pristupljeno 22. 11. 2015.
- ^ "Daniel Andre Tande quits". fis-ski.com (jezik: engleski). FIS. 11. 9. 2024. Pristupljeno 14. 9. 2024.
- ^ "Daniel Andre Tande je končal kariero" (jezik: slovenski). Siol. 11. 9. 2024. Pristupljeno 11. 9. 2024.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Tandeov profil na FIS-u