Idi na sadržaj

Daniel-André Tande

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Daniel-André Tande
Lične informacije
Rođenje (1994-01-24) 24. januar 1994 (32 godine)
Narvik
Karijera
KlubKongsberg IF
Takmiči se zaNorveška Norvešku
Lični rekord243,5 m (Planica, 2018)
Svjetski kup
Sezone20142024.
Pobjede8 (+ 12 ekipnih + 1 mješovito)
Pob. postolja27 (+ 18 ekipnih + 1 mješovito)
Ažurirano: 26. 10. 2024.

Daniel-André Tande nekadašnji je norveški skijaš-skakač.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

U Svjetskom kupu debitirao je 11. januara 2014. u austrijskom Tauplitzu na letaonici Kulm, kada je osvojio 31. mjesto, tj. za samo jedno mjesto ostao je bez plasmana u drugu seriju, ali je sljedećeg dana zauzeo 15. mjesto, osvojivši prve bodove u Svjetskom kupu. Prije toga je četiri sezone nastupao u Kontinentalnom kupu.

Bio je u sastavu norveške reprezentacije na ZOI 2014. u Sočiju, ali nije učestvovao ni u jednom od tri takmičenja.

Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. u Tauplitzu osvojio je zlatnu medalju u ekipnom takmičenju, što mu je prva seniorska medalja s velikih takmičenja u karijeri. Prvi plasman na pobjedničko postolje, a ujedno i prvu pobjedu ostvario je 22. novembra 2015. u njemačkom Klingenthalu, na samom početku sezone 2015/16.[1]

Dana 22. februara 2016. skokom od 136 m postavio je novi rekord skakaonice Puijo u finskom Kuopiju, koji je još od 1998. držao Masahiko Harada.

Na Novogodišnjoj turneji 2016/17. došao je do još dvije uzastopne pobjede, u Garmisch-Partenkirchenu i Innsbrucku, i bio je vodeći u ukupnom poretku nakon tri stanice, ali je u Bischofshofenu imao dosta problema s vjetrom i zauzeo tek 26. mjesto, što mu je bilo dovoljno da u ukupnom poretku ipak ostane na pobjedničkom postolju kao treći.

Na Svjetsko prvenstvu 2017. u Lahtiju s reprezentacijom Norveške osvojio je srebrnu medalju u ekipnim skokovima, što mu je prva medalja sa svjetskih prvenstava u karijeri.

Najveći pojedinačni uspjeh ostvario je na SP u letovima 2018. u Oberstdorfu osvojivši zlatnu medalju. To mu je i prvi veći pojedinačni uspjeh na velikim takmičenjima. Već sljedećeg dana Norveška je odbranila ekipnu zlatnu medalju iz Tauplitza, ponovo s Tandeom u sastavu, kao i dvije godine kasnije na Planici.

Na Olimpijskim igrama 2018. u Pyeongchangu ostvario je najveći uspjeh u ekipnoj konkurenciji u karijeri osvojivši zlatnu medalju u ekipnim skokovima.

Veći dio sezone 2018/19. propustio je što zbog povrede, što zbog drugih zdravstvenih problema, pa je u ukupnom poretku zauzeo 35. mjesto. Nakon toga su uslijedili novi zdravstveni problemi i težak pad na Planici te dugotrajna borba za povratak u formu, s povremenim plasmanima na postolje. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2022. na domaćem terenu u Vikersundu osvojio je ekipnu bronzanu medalju.

Dana 11. septembra 2024. objavio je kraj karijere.[2][3]

Rezultati u Svjetskom kupu

[uredi | uredi izvor]

Postolja

[uredi | uredi izvor]
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 22. 11. 2015. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 142 m 140,5 m 268,7 1.
2. 19. 2. 2016. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 126,5 m 127 m 263,0 2. Michael Hayböck
3. 23. 2. 2016. Finska Kuopio Puijo K-120 HS 127 131,5 m 127 m 257,2 2.
4. 27. 2. 2016. Kazahstan Almati Gornji gigant K-125 HS 140 140,5 m 139,5 m 310,9 3. Peter Prevc
5. 26. 11. 2016. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 131,5 m 139 m 279,0 2. Severin Freund
6. 4. 12. 2016. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 136,5 m 143 m 286,7 2. Domen Prevc
7. 10. 12. 2016. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 136 m 137,5 m 290,8 2.
8. 1. 1. 2017. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 138 m 142 m 289,2 1.
9. 4. 1. 2017. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 128,5 m ^ 125,7 1.
10. 15. 1. 2017. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 128,5 m 134,5 m 270,5 2. Kamil Stoch
11. 2. 12. 2017. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 141 m 134 m 266,9 2. Richard Freitag
12. 10. 12. 2017. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 135,5 m ^ 122,5 3.
13. 4. 1. 2018. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 129,5 m 125 m 255,6 2. Kamil Stoch
14. 13. 1. 2018. Austrija Tauplitz Kulm K-200 HS 235 210,5 m 240,5 m 405,1 2. Andreas Stjernen
15. 3. 2. 2018. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 148 m 146,5 m 261,3 1.
16. 11. 3. 2018. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 125 m 132 m 258,1 1.
17. 18. 3. 2018. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 231,5 m 243 m 436,6 3. Robert Johansson
18. 25. 3. 2018. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 243,5 m 234,5 m 439,6 3. Kamil Stoch
19. 24. 11. 2019. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 127 m 129 m 241,4 1.
20. 30. 11. 2019. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 131 m 142 m 282,5 1.
21. 4. 1. 2020. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 126 m 131 m 249,3 3. Marius Lindvik
22. 28. 2. 2020. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124,5 m 128 m 273,3 3. Stefan Kraft
23. 10. 1. 2021. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 138,5 m 138 m 297,0 2. Halvor Egner Granerud
24. 30. 1. 2021. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 147 145 m 140,5 m 276,6 2.
25. 12. 2. 2021. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 130,5 m 141,5 m 260,2 2. Ryōyū Kobayashi
26. 6. 3. 2022. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 128,5 m 133,5 m 271,2 1.
27. 5. 2. 2023. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS-147 141,5 m 137 m 249,2 3. Halvor Egner Granerud

^ – održana samo jedna serija zbog lošeg vremena

Ekipne pobjede

[uredi | uredi izvor]
Br.DatumMjestoSkakaonica
1.23. 1. 2016.Poljska ZakopaneWielka Krokiew
2.22. 2. 2016.Finska KuopioPuijo
3.19. 3. 2016.Slovenija PlanicaLetalnica
4.18. 3. 2017.Norveška VikersundVikersundbakken
5.18. 11. 2017.Poljska WisłaMalinka
6.25. 11. 2017.Finska KuusamoRukatunturi
7.9. 12. 2017.Njemačka Titisee-NeustadtHochfirst
8.10. 3. 2018.Norveška OsloHolmenkollen
9.17. 3. 2018.Norveška VikersundVikersundbakken
10.24. 3. 2018.Slovenija PlanicaLetalnica
11.7. 3. 2020.Norveška OsloHolmenkollen
12.23. 1. 2021.Finska LahtiSalpausselkä

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "First win in the World Cup for Daniel-André Tande". FIS. Arhivirano s originala, 26. 11. 2015. Pristupljeno 22. 11. 2015.
  2. "Daniel Andre Tande quits". fis-ski.com (jezik: engleski). FIS. 11. 9. 2024. Pristupljeno 14. 9. 2024.
  3. "Daniel Andre Tande je končal kariero" (jezik: slovenski). Siol. 11. 9. 2024. Pristupljeno 11. 9. 2024.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]