Ole Einar Bjørndalen

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Ole Einar Bjørndalen
Bjoerndalen cutout.JPG
Država Norveška
Rođenje 27. januar 1974.
Drammen, Norveška
Karijera
Klub Simostranda IL
Trener Roger Grubben (glavni trener)
Joar Himmle (trener za gađanje)
Status Aktivan
Ažurirano: 12. 2. 2017.

Ole Einar Bjørndalen norveški je profesionalni biatlonac. Po broju osvojenih medalja na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima, kao i po pobjedama u Svjetskom kupu u biatlonu najuspješniji je biatlonac svih vremena. (Stanje 5. januara 2017.)[1][2][3] Osim u biatlonu, nastupao je i u skijaškom trčanju u takmičenjima za Svjetski kup.[4] Osvojio je 9 medalja u pojedinačnim disciplinama i 4 u štafetnim utrkama na Olimpijskim igrama,[2] 45 na Svjetskim prvenstvima,[3] 4 na Juniorskim svjetskim prvenstvima, pobijedio je 94 puta u utrkama Svjetskog kupa u biatlonu i jedanput u utrci Svjetskog kupa u skijaškom trčanju, a 6 puta pobijedio je u ukupnom plasmanu Svjetskog kupa u biatlonu (1997/98, 2002/03, 2004/05, 2005/06, 2007/08 i 2008/09) i 20 puta je bio najbolji u pojedinačnim disciplinama Svjetskog kupa (pojedinačno, sprint, potjera i masovni start). Na Norveškim prvenstvima u biatlonu pobijedio je ukupno 30 puta, a od toga 20 puta u pojedinačnim disciplinama: 20 km (4), sprint (6), potjera (6), masovni start (4), a 10 puta je bio član pobjedničke štafete ili tima.[5]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Juniori[uredi | uredi izvor]

Ole Einar je počeo trenirati biatlon sa starijim bratom Dagom Bjørndalenom. Zajedno sa treći bratom Hans Anton Bjørndalenom činili su tzv. Team Bjørndalen. Prvi nastup u međunarodnom takmičenju Ole Einar Bjørndalen ostvario je 1992. godine na Svjetskom juniorskom prvenstvu gdje je osvojio 23-e mjesto u pojedinačnoj utrci i 47-o mjesto u sprintu. U štafeti je bio šesti, a prvu bronzanu medalju osvojio je u timskoj utrci. Slijedeće godine na Svjetskom juniorskom prvenstvu osvaja tri zlatne medalje u četiri trke, i to u sprintu, pojedinačno i u timskoj disciplini. U štafeti je norveški tim zauzeo osmo mjesto. Mada je 1994. godine mogao nastupiti na Juniorskom prvenstvu, izabran je za Olimpijske igre u norveškom Lillehammeru. U utrci na 20 km zauzeo je 36-o mjesto, a u sprintu na 10 km 28-o mjesto, dok je sa Ivar Michal Ulekleivom, Halvard Hanevoldom i Jon Åge Tyldumom u štafeti 4x7,5 km osvojo sedmo mjesto.[3]

Početak seniorske karijere[uredi | uredi izvor]

Sezona 1992/93.[uredi | uredi izvor]

Prvu sezonu u Svjetskom kupu trčao je 1992/93., bez velikih uspjeha, sa jednim osvojenim 29-im mjestom u pojedinačnoj utrci, a u ukupnom plasmanu zauzeo je 62-o mjesto i od tada bez prekida nastupa u utrkama Kupa.

Sezona 1993/94.[uredi | uredi izvor]

U sezoni 1993/94. je već 30-i u ukupnom plasmanu i treći u plasmanu norveških biatlonaca (iza Sylfesta Glimsdala i Jon Åge Tylduma). Nastupio je u većini utrka, kao i u štafetnim utrkama i timskoj utrci. Šest puta je osvojio bodove za Svjetski kup, plasirajući se među prvih 25.[a] Najbolji rezultat ostvario je u kanadskom Canmoreu u utrci na 20 km, zauzevši 11 mjesto.[1] Zbog relativno dobrih rezultata uvršten je u olimpijski tim Norveške na ZOI 1994. umjesto tada jednog od najboljih biatlonaca Eirika Kvalfossa.

Sezona 1994/95.[uredi | uredi izvor]

Sezona Svjetskog kupa 1994/95. je prva sezona u kojoj je u osvojio jedno od prva tri mjesta. Dva puta je zauzeo drugo i jednom treće mjesto u utrci sprinta, što će postati njegova najjača disciplina u budućoj karijeri. Sa štafetom je nastupio pet puta, a sa norveškom je štafetom osvojio jedno prvo i jedno drugo mjesto. U ukupnom plasmanu Svjetskog kupa zauzeo je četvrto mjesto, a bodove je osvojio u 11 od ukupno 14 nastupa.[a] Na Svjetskom prvenstvu u italijanskom Antholzu, plasirao se u obje trke među prvih dvanaest, a u utrci sprinta izgubio je bronzanu medalju sa zaostatkom od 2,1 sekunde u odnosu na trećeplasiranog njemačkog biatlonca Ricca Großa.

Prva pobjeda[uredi | uredi izvor]

Sezona 1995/96.[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Od sezone 1984/85., pa sve do sezone Svjetskog kupa 1999/2000. koristio se novi sistem bodovanja u kome pobjednik dobija 30 bodova, drugi 26, treći 24 itd.[6] Bodovi su dodjeljivani samo prvoj 25-rici.
  2. ^ Drugo takmičenje u Bad Gasteinu u sezoni 1994/95., je održano kao zamjenski termin za planirano utakmičenje na Pokljuki u Sloveniji

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]