Spisak norveških kraljeva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Oko 860. godine oformljena je Kraljevina Norveška. U više navrata je bila u personalnoj uniji s Danskom ili Švedskom.

Kraljevi[uredi | uredi izvor]

Portret Ime
(živio)
Vladavina Bilješke Dinastija
Harald I
(852-933)
c. 870–933 Ujedinio nekoliko sitnih kraljevina u Kraljevinu Norvešku. Plavokosi
Erik I
(885-954)
933–935 Sin Haralda I.
Haakon I
(920-961)
935–961 Sin Erika I.
Harald II
(umro 970)
961–970 Sin Erika I.
Harald III
(935-985)
970–985 Osvojio krunu. Također kralj Danske i Engleske. Danac
Sven I
(965-1014)
985–995 Osvojio krunu. Također kralj Danske i Engleske. Danac
Olaf I
(963-1000)
995–9. septembar 1000 Patrilinearni praunuk Haralda I. Izgradio prvu crkvu u Norveškoj. Odgovoran za pokrštavanje Norveške i štovan kao svetac.
Sven I 1000–1014 Osvojio krunu. Također kralj Danske i Engleske. Danac
Olaf II
(995-1030)
1015–1028 Patrilinearni prapraunuk Haralda I.
Knut
(995-1035)
1028–12. novembar 1035 Sin Svena I. Također kralj Danske i Engleske. Danci
Sven II
(1016–1035)
1030–1035 Sin Knuta II.
Magnus I
(1024-1047)
12. novembar 1035–25. oktobar 1047 Sin Olafa II. Također kralj Danske. Plavokosi
Harald III
(1015-1066)
25. oktobar 1047–25. septembar 1066 Polubrat Olafa II po majci. Tradicionalno smatran prapraunukom Haralda I po ocu. Hardrada
Magnus II
(1048-1069)
25. septembar 1066–1069 Sin Haralda III.
Olav III
(umro 1093)
25. septembar 1066–1093 Sin Haralda III.
Magnus III
(1073-1103)
1093–13. august 1103 Sin Olafa III. Također kralj Dublina, te Mana i Ostrva.
Olaf Magnusson
(1099-1115)
13. august 1103–1115 Sin Magnusa III.
Øystein I
(1088-1123)
13. august 1103–1123 Sin Magnusa III.
Sigurd I
(1090-1130)
13. august 1103–26. mart 1130 Sin Magnusa III.
Magnus IV
(1115-1139)
1130–1135 Sin Sigurda I. Zbačen, pa oslijepljen, kastriran i ostavljen bez noge po naredbi Haralda IV.
Harald IV
(1103-1136)
1130–14. decembar 1136 Navodno sin Magnusa III.
Sigurd II
(1132-1155)
14. decembar 1136–11. juni 1155 Sin Haralda IV.
Inge I
(1135-1161)
1136–1161 Zakoniti sin Haralda IV.
Øystein II
(1125-1157)
1142–1157 Vanbračni sin Haralda IV.
Haakon II
(1147-1162)
1159–7. juli 1162 Vanbračni sin Sigurda II.
Magnus V
(1156-1184)
1161–15. juni 1184 Sin kćerke Sigurda I. /
Sverre
(1151-1202)
1177/1184–8. mart 1202 Osvojio krunu. Ekskomuniciran zbog loših odnosa s Crkvom. Sverrovi
Haakon III
(1170-1204)
1202–1. januar 1204 Sin Sverra.
Guttorm
(1199-1204)
1. januar 1204-11. august 1204 Sin sina Sverra.
Inge II
(1185-1217)
1205–23. april 1217 Sin kćerke Sigurda II. Vladao tokom građanskih ratova. /
Haakon IV
(1204-1263)
1217–15. decembar 1263 Sin Haakona III. Vladao u miru, a Norveška je cvjetala. Sverrovi
Magnus VI
(1238-1280)
15. decembar 1263–9. maj 1280 Sin Haakona IV. Poznat po modernizaciji zakona.
Erik II
(1268-1299)
9. maj 1280–13. juli 1299 Sin Magnusa VI. Poznat po lošim odnosima s Crkvom.
Haakon V
(1270-1319)
13. juli 1299–8. maj 1319 Sin Magnusa VI. Učinio Oslo glavnim gradom Norveške.
Magnus VII
(1316-1374)
8. maj 1319–1355 Sin kćerke Haakona V, također kralj Švedske. Folkungovci
Haakon VI
(1341-1380)
1355–1380 Sin Magnusa VII.
Olaf IV
(1370-1387)
1380–23. august 1387 Sin Haakona VI, također kralj Danske.
Margareta
(1353-1412)
1388–28. oktobar 1412 Udovica Haakona VI i majka Olafa IV, izabrana za kraljicu. Također kraljica Danske i Švedske. Estridsen
Erik III
(1382-1459)
1389/1397/
1412–1439/1442
Praprapraunuk Haakona V, izabran za kralja. Također kralj Danske i Švedske. Pomeranac
Kristofer
(1416-1448)
1439/1442–6. januar 1448 Sestrić Erika III, izabran za kralja. Također kralj Danske i Švedske. Wittelsbach
Karlo I
(1408-1470)
1449–1450 Izabrani kralj. Također kralj Švedske. Prisiljen predati Norvešku Kristijanu I. Bonde
Kristijan I
(1426-1481)
1450–21. maj 1481 Sporazumom postao kralj Norveške, koja je istim postala izborna monarhija u personalnoj uniji s Danskom. Također kralj Danske i Norveške. Oldenburgovci
Ivan
(1455-1513)
13. januar 1483–20. februar 1513 Sin Kristijana I, također kralj Danske i Švedske.
Kristijan II
(1481-1559)
22. juli 1513–25. januar 1523 Sin Ivana, također kralj Danske i Švedske. Uprkos brojnim reformama, prisiljen na abdikaciju zbog svoje despotske vladavine.
Fridrik I
(1471-1533)
1523–10. april 1533 Sin Kristijana I, također Danske. Nikada nije okrunjen kao kralj Norveške, niti je ikada kročio u Norvešku. Tolerisao protestantizam.
Kristijan III
(1503-1559)
1534–1. januar 1559 Sin Fridrika I, također kralj Danske. Upotrebom sile uveo protestantizam kao zvaničnu vjeru.
Fridrik II
( 1534-1588)
1559–4. april 1588 Sin Kristijana III, također kralj Danske.
Kristijan IV
(1577-1648)
1588–28. februar 1648 Sin Fridrika II, također kralj Danske.
Fridrik III
(1609-1670)
1648–9. februar 1670 Sin Kristijana IV, također kralj Danske. Norvešku proglasio apsolutnom i nasljednom monarhijom.
Kristijan V
(1646-1699)
9. februar 1670–25. august 1699 Sin Fridrika III, također kralj Danske.
Fridrik IV
(1671-1730)
25. august 1699–12. oktobar 1730 Sin Kristijana V, također kralj Danske. Poznat po svojoj bigamiji. Smatran jednim od najsposobnijih apsolutista na norveškom prijestolju.
Kristijan VI
(1699-1746)
12. oktobar 1730–6. august 1746 Sin Fridrika IV, također kralj Danske. Jedan od najnepopularnijih apsolutista.
Fridrik V
(1723-1766)
6. august 1746–14. januar 1766 Sin Kristijana VI, također kralj Danske. Alkoholičar koji je imao vrlo malo utjecaja na politiku.
Kristijan VII
(1749-1808)
14. januar 1766–13. mart 1808 Sin Fridrika V, također kralj Danske.
Fridrik VI
(1768-1839)
13. mart 1808–14. januar 1814 Sin Kristijana VII, također kralj Danske.
Kristijan Fridrik
(1786-1848)
17. maj 1814 – 10. oktobar 1814 Unuk Fridrika V, izabran za kralja samostalne Norveške. Godine 1839. postao danski kralj.
Karlo II
(1748-1818)
4. novembar 1814–5. februar 1818 Kralj Švedske, proglašen kraljem Norveške nakon što je samostalna Norveška bila prisiljena pristati na personalnu uniju sa Švedskom. Oldenburgovac
(Holstein-Gottorp)
Karlo III Ivan
(1763-1844)
5. februar 1818–8. mart 1844 Francuski general izabran za nasljednika švedske krune. Prisilio Norvešku da pristupi uniji sa Švedskom. Također kralj Švedske. Bernadotti
Oskar I
(1799-1859)
8. mart 1844–8. juli 1859 Sin Karla III Ivana, također kralj Švedske. Mnogo liberalniji od oca.
Karlo IV
(1826-1872)
8. juli 1859–18. septembar 1872 Sin Oskara I, također kralj Švedske. Zagovarao je savezništvo skandinavskih kraljevina.
Oskar II
(1829-1907)
18. septembar 1872–7. juni 1905 Sin Oskara I, također kralj Švedske. Želeći prekinuti personalnu uniju sa Švedskom, norveški parlament ga je zbacio 7. juna 1905. Oskar II se norveške krune odrekao 26. oktobra.
Haakon VII
(1872-1957)
1. novembar 1905–21. septembar 1957 Sin kćerke Karla IV, rođen je kao danski princ Carl, a izabran za kralja nakon prekida personalne unije Norveške i Švedske. Tokom Drugog svjetskog rata s vladom boravio u Londonu. Oldenburgovci
(Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg)
Olaf V
(1903-1991)
21. septembar 1957– 17. januar 1991 Sin Haakona VII, rođen kao danski princ Alexander.
Harald V
(1937-)
17. januar 1991- Sin Olafa V, prvi je norveški kralj rođen u Norveškoj još od Olafa IV.

Niz nasljednika norveške krune[uredi | uredi izvor]

Prestolonasljednik Haakon će, ukoliko naslijedi krunu, vladati kao Haakon VIII.

Norveška od 1990. godine koristi apsolutnu primogenituru. Monarha nasljeđuje najstarije zakonito dijete bez obzira na spol, s tim da će trenutnog kralja naslijedi mlađe dijete jer promjena zakona o nasljeđivanju nije bila retroaktivna. Trenutni niz nasljednika je:

  1. Haakon, krunski princ od Norveške - mlađe dijete kralja Haralda V
  2. Princeza Ingrid Alexandra od Norveške - starije dijete prijestolonasljednika
  3. Princ Sverre Magnus od Norveške - mlađe dijete prijestolonasljednika
  4. Princeza Märtha Louise od Norveške - starije dijete kralja Haralda V
  5. Maud Behn - najstarija kćerka princeze Märthe Louise
  6. Leah Behn - druga kćerka princeze Märthe Louise
  7. Emma Behn - najmlađa kćerka princeze Märthe Louise

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]