Marin Čilić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Marin Čilić
NadimakMrnja
Čila
Država Hrvatska
Rođenje (1988-09-28) 28. septembar 1988 (35 godina)
Međugorje, SFRJ
Visina198 cm
Težina89 kg
Prof. početak2005.
Ruka kojom igraDesna (dvoručni bekhend)
Trener(i)
Novčane nagrade31.143.257 $
Službeni sajtmarin-cilic.net/hr/
Pojedinačno
Pobjede–porazi580–324 (64,16%)
Osvojeni turniri20
Najbolji plasman3 (29. 1. 2018)
Trenutni plasman14 (10. 10. 2022)
Uspjeh na Grand Slamu pojedinačno
Australian OpenF (2018)
Roland GarrosPF (2022)
WimbledonF (2017)
US OpenP (2014)
Ostali turniri
Masters CupGF (2014, 2016, 2017, 2018)
Olimpijske igre3K (2016)
Parovi
Pobjede–porazi88–99 (47,06%)
Najbolji plasman49 (15. 4. 2013)
Timska takmičenja
Davis CupP (2018)
Laver CupP (2017)
Medalje
Olimpijske igre – Tenis
Srebrna medalja – drugo mjesto Tokio 2020. Parovi
Ažurirano: 10. 10. 2022.

Marin Čilić hrvatski je teniser. Osvajač je US Opena 2014. te finalist Wimbledona 2017. i Australian Opena 2018. S reprezentacijom Hrvatske osvojio je i Davis Cup 2018. Najbolji plasman na ATP-listi mu je treće mjesto krajem januara 2018. Također je osvajač srebrne medalje s Olimpijskih igara 2020. u Tokiju u paru s Ivanom Dodigom.

Jedan je od petorice aktivnih tenisera koji su došli najmanje do polufinala na sva četiri Grand Slam turnira i jedan od šestorice aktivnih s 20 ili više titula u karijeri. Također ima plasmane najmanje u četvrtfinale na svih devet turnira iz serije Masters 1000.

Od aprila 2018. u braku je s Kristinom Milković. Imaju dva sina.

Juniorske godine[uredi | uredi izvor]

Njegov najveći uspjeh u juniorskoj karijeri bilo je osvajanje juniorskog Roland Garrosa 2005, što ga je dovelo na 2. mjesto na rang-listi najboljih juniora, da bi sljedeće godine postao prvi junior svijeta. Najbolji rezultat u seniorskoj karijeri ostvario je osvojivši US Open 2014.[1]

Nakon odlaska Ivana Ljubičića iz hrvatske reprezentacije postao je standardni reprezentativac. Kao vrlo mlad i talentiran teniser istakao se vrlo brzo. Senzacionalna je bila njegova pobjeda 6:3, 1:6, 6:3 protiv tada 25. igrača na ATP-listi, Rusa Andrejeva, na Zagreb ATP Indoorsu.

Titula na juniorskom Roland Garrosu 2005.[uredi | uredi izvor]

Pobjedom u finalu Roland Garrosa nad Holanđaninom Antalom Van Der Duimom (6:3, 6:1), Čilić je Hrvatskoj donio ukupno četvrtu Grand Slam titulu u juniorskoj konkurenciji.

Čilićev put do titule na juniorskom Roland Garrosu:

Kolo Protivnik Rezultat
1. kolo Nizozemska Thiemo de Bakker 6:4, 6:3
2. kolo Francuska Yannick Thivant 4:6, 6:0, 6:4
1/8 finala Južna Koreja Sun-Yong Kim 6:1, 6:3
1/4 finala Ukrajina Sergej Bubka ml. 7:65, 6:2
Polufinale Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray 7:5, 6:3
Finale Nizozemska Antal Van Der Duim 6:3, 6:1

Seniorska karijera[uredi | uredi izvor]

Profesionalnu karijeru uspješno je počeo 2006. Ušao je među najboljih 200 na svijetu, a na turniru u Gstaadu igrao je polufinale. Godine 2007. već počinje igrati i na Grand Slam turnirima, dok je na turniru na travi u Queen's Clubu pobijedio Tima Henmana te pokušao izboriti drugo polufinale u karijeri protiv Andyja Roddicka (poraz 4:6, 6:7). Krajem sezone ulazi u polufinale turnira u Sankt Peterburgu i godinu završava na 71. mjestu ATP-liste, a u toj sezoni posebno treba istaći dvije pobjede nad Nikolajem Davidenkom, tada 4. igračem svijeta.

2008.[uredi | uredi izvor]

Susret Čilića (plava majica) i Đokovića na US Openu 2008.

Godinu 2008. otvorio je sjajnim nastupom u Chennaiju, gdje je tek u polufinalu, nakon izjednačenog meča, izgubio od Mihaila Južnog, što ga lansira na 59. mjesto ATP-liste. Na Australian Openu stigao je do 1/8 finala. Na putu dotle izbacio je 27. nosioca, Nicolása Almagra, 3:0 u setovima, zatim Jürgena Melzera s novih 3:0, te 7. nosioca i prošlogodišnjeg finalista, Fernanda Gonzáleza (3:1). Nakon Australian Opena zabilježio je novi najbolji rejting karijere - 39. mjesto.

Slijedilo je 4. kolo Wimbledona i poraz od Arnauda Clémenta te osvajanje prvog ATP-turnira u karijeri, Pilot Pen Tennisa u New Havenu. Do finala je pobijedio Troickog, Melzera, Andrejeva, Gregorca i, u finalu, Fisha sa 6:4, 4:6, 6:2. U 3. kolu US Opena poražen je od Novaka Đokovića sa 7:67, 5:7, 4:6, 6:70 u meču koji je trajao gotovo četiri sata. Godinu je završio na 22. mjestu kao najbolji hrvatski teniser.

2009.[uredi | uredi izvor]

Čilić ponovo sjajno igra u Chennaiju i ovaj ga put osvaja. Na putu do titule pobijedio je Alberta Martína, Denisa Istomina, Janka Tipsarevića, Marcela Granollersa i, u finalu, domaćeg tenisera, Somdeva Devvarmana. Taj uspjeh doveo ga je prvi put u karijeri među 20 najboljih tenisera svijeta.

Na Australian Openu na putu do osmine finala izbacio je Kevina Andersona, Tipsarevića i Davida Ferrera. Uslijedio je poraz od Argentinca Del Potra, (7:5, 4:6, 4:6, 2:6). Čilić prvi put osvaja turnir na domaćem terenu, Zagreb Indoors, pritom pobijedivši Marija Ančića u finalu 6:3, 6:4. U Dubaiju se plasirao u četvrtfinale, gdje ga je izbacio 3. teniser svijeta, Novak Đoković. U uvodu za Roland Garros upisuje četvrtfinale u Münchenu.

Susret s Albertom Martínom u Wimbledonu 2009.

Na Roland Garrosu je stigao do osmine finala, gdje ga izbacuje 4. igrač svijeta Andy Murray. Ostat će upisano da je Čilić u prvoj sedmici turnira postavio rekord po najmanjem broju izgubljenih gemova od svih tenisera.[2]

U 3. kolu Wimbledona odigrao je gotovo epski meč protiv Nijemca Tommyja Haasa (kasnijeg polufinalista). U susretu koji se protegao na dva dana gubio je 0:2 u setovima da bi stigao do servisa za meč, koji nije iskoristio, kao ni meč-loptu sljedećeg dana i poražen je 5:7, 5:7, 6:1, 7:6, 8:10.

U meču Davis Cupa protiv SAD-a u porečkoj dvorani Žatika Čilić u još jednom trileru pobjeđuje Fisha 4:6, 6:3, 6:7, 6:1, 8:6. U odlučujućem meču sjajnom igrom pobjedio je Jamesa Blakea 6:3, 6:3, 4:6, 6:2 te uveo Hrvatsku u polufinale Davis Cupa.

Uvod u posljednji Grand Slam sezone bio je loš: američku turneju počeo je porazom 5:7, 4:6 od Devvarmana u Washingtonu, koji mu je tako uzvratio za poraz u finalu Chennaija. Uslijedio je još jedan poraz, i to od Južnog, 6:4, 6:74, 1:6, na turniru iz serije Masters 1000 u Montréalu, da bi na Mastersu u Cincinnatiju pružio solidne igre, pritom pobijedivši Španca Juana Carlosa Ferrera te izgubivši od njegovog zemljaka, Davida Ferrera. Unatoč slabijoj formi, na US Openu napravio je senzaciju: u 1/8 finala uvjerljivo je pobijedio 2. igrača svijeta i 2. nosioca,, Andyja Murraya (7:5, 6:2, 6:2). Prije toga je na putu do četvrtfinala savladao Amerikance Ryana Sweetinga i Jesseja Levinea (u meču gdje je okrenuo 0:2 u setovima prvi put u karijeri) te Uzbekistanca Denisa Istomina. U četvrtfinalu ga je sa 4:6, 6:3, 6:2 i 6:1 zaustavio kasniji pobjednik turnira Juan Martín del Potro.

Uslijedilo je polufinale Davis Cupa protiv Češke u Poreču i meč protiv Berdycha, koji je Čilić izgubio u 5 setova.[3] Češka je susret dobila ukupnim rezultatom 1:4 nakon što su Čilić i Lovro Zovko izgubili i meč parova.

Čilić na US Openu 2009.

Nakon toga je nastupio u Kini, na turniru u Pekingu, na kojem je stigao do finala. U četvrtfinalu je pobijedio Davidenka 6:4, 6:4, a u polufinalu 2. tenisera svijeta, Rafaela Nadala, s uvjerljivih 6:2, 6:3. U finalu je poražen od Đokovića 2:6, 6:7. Uslijedila je evropska dvoranska sezona, koju je otvorio finalom u Beču, gdje je izgubio od domaćeg tenisera Jürgena Melzera u dva seta. Zatim je stigao do četvrtfinala turnira u Baselu, gdje je ispao od Štěpáneka. Na putu do četvrfinala pobijedio je Viktora Troickog u meču u kojem je spasio tri vezane meč-lopte u tie-breaku 3. seta, od kojeg su dvije bile na odličan servis protivnika.

Odličnu završnicu sezone upotpunio je vrlo dobrim nastupom na Mastersu u Parizu, gdje je stigao do četvrtfinala. Na putu do tog uspjeha u dva meča preokrenuo je 0:1 u setovima: prvo protiv Poljaka Kubota, a zatim protiv španskog top 10 igrača Fernanda Verdasca. U četvrtfinalu je poražen od domaće uzdanice Gaëla Monfilsa u potpuno izjednačenom meču u 3 seta.

Sezonu je završio na 14. mjestu.

2010.[uredi | uredi izvor]

Uspješno je otvorio i 2010. odbranom titule u Chennaiju. U finalu je savladao Švicarca Stanislasa Wawrinku (7:62, 7:63). Zatim je na Australian Openu u 1. kolu pobijedio Fabricea Santoroa, u drugom Bernarda Tomića, u trećem Wawrinku, a u četvrtom Del Potra. U četvrtfinalu, u meču u pet setova, pobijedio je Andyja Roddicka i tako osigurao mjesto u top 10. U polufinalu je, nakon odličnog prvog seta, ipak izgubio od Murraya.

Na PBZ Zagreb Indoorsu u 1. kolu pobijedio je Jana Hájeka, u 2. kolu Daniela Köllerera, u četvrtfinalu Ivu Karlovića te u polufinalu Melzera. Pobjedom u finalu nad Nijemcem Michaelom Berrerom (6:4, 6:75, 6:3) odbranio je titulu na ovom turniru.

2011.[uredi | uredi izvor]

Čilić nakon meča protiv Nijemca Floriana Mayera u Davis Cupu 2011.

Čilić je 2011. odigrao četiri finala, a pobijedio je na turniru u Sankt Peterburgu. U finalu je igrao protiv Janka Tipsarevića. Konačni rezultat bio je 6:3, 3:6, 6:2. Tri turnira na kojima je došao do finala i izgubio jesu Marseille, Umag i Peking, a izgubio ih je od Robina Söderlinga u Marseilleu (4:6, 6:3, 3:6), Aleksandra Dolgopolova u Umagu (4:6, 6:3, 3:6) te Tomáša Berdycha u Pekingu (6:3, 4:6, 1:6).[4]

2013.[uredi | uredi izvor]

Sezona je počela odlično osvajanjem PBZ Zagreb Indoorsa pobjedom nad Melzerom, ali predajom u 2. kolu Wimbledona sve se zakompliciralo, tj. prestao je igrati, a tek se kasnije saznalo da je igrao pod dopingom. Dobio je devetomjesečnu zabranu igranja, na što se žalio Arbitražnom sudu za sport, koji mu je smanjio kaznu na četiri mjeseca, od 25. juna do 25. oktobra 2013, te je već sedmicu nakon isteka zabrane nastupio na turniru iz serije ATP Masters 1000 u Parizu (u dvorani Bercy). Nakon ovog turnira, na kojem je u 2. kolu izgubio od Argentinca Del Potra, Čilić je potvrdio da mu je novi trener Goran Ivanišević. Godinu 2013. završio je na 33. mjestu.

Ove godine odigrao je i svoje prvo finale u parovima. U Umagu je s Lovrom Zovkom rezultatom 3:6, 7:5, [7:10] izgubio od Italijana Simonea Bolellija i Fabija Fogninija.[4]

2014.[uredi | uredi izvor]

Godinu je počeo ispadanjem s Australian Opena, ali 9. februara po četvrti je put osvojio Zagreb Indoors i tako postao najuspješniji igrač na tom turniru ikada. Dvije sedmice kasnije osvojio je i turnir u Delray Beachu, na kojem je igrao prvi put u karijeri, savladavši u finalu Andersona.

2015.[uredi | uredi izvor]

2016.[uredi | uredi izvor]

2017.[uredi | uredi izvor]

2018.[uredi | uredi izvor]

2019.[uredi | uredi izvor]

2020–2021.[uredi | uredi izvor]

2022.[uredi | uredi izvor]

Statistike[uredi | uredi izvor]

Grand Slam finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 3 (1–2)[uredi | uredi izvor]

Ishod Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobjednik 2014. US Open Tvrda Japan Kei Nishikori 6–3, 6–3, 6–3
Finalist 2017. Wimbledon Trava Švicarska Roger Federer 3–6, 1–6, 4–6
Finalist 2018. Australian Open Tvrda Švicarska Roger Federer 2–6, 7–65, 3–6, 6–3, 1–6

Uspjeh po sezonama na GS turnirima[uredi | uredi izvor]

Nakon US Opena 2022.

Turnir 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. O/I Pob–Por
Grand Slam turniri
Australian Open N 1K 4K 4K PF 4K N 3K 2K N 3K 2K F 4K 4K 1K 4K 0/14 35–14
Roland Garros KV2 1K 2K 4K 4K 1K 3K 3K 3K 4K 1K ČF ČF 2K 1K 2K PF 0/16 31–16
Wimbledon N 1K 4K 3K 1K 1K 4K 2K* ČF ČF ČF F 2K 2K NO 3K N 0/14 31–13
US Open KV1 KV1 3K ČF 2K 3K ČF N P PF 2K 3K ČF 4K 3K 1K 4K 1/14 41–13
Pob–Por 0–0 0–3 9–4 12–4 9–4 5–4 9–3 5–3 14–3 12–3 8–4 13–4 15–4 8–4 5–3 3–4 11–3 1/58 138–56

ATP-turniri[uredi | uredi izvor]

Pojedinačne titule (20)[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Turnir Protivnik Rezultat
1. 24. 8. 2008. Sjedinjene Američke Države New Haven Sjedinjene Američke Države Mardy Fish 6:4, 4:6, 6:2
2. 11. 1. 2009. Indija Chennai (1) Indija Somdev Devvarman 6:4, 7:63
3. 8. 2. 2009. Hrvatska Zagreb (1) Hrvatska Mario Ančić 6:3, 6:4
4. 10. 1. 2010. Indija Chennai (2) Švicarska Stanislas Wawrinka 7:62, 7:63
5. 7. 2. 2010. Hrvatska Zagreb (2) Njemačka Michael Berrer 6:4, 6:75, 6:3
6. 30. 10. 2011. Rusija St. Peterburg Srbija Janko Tipsarević 6:3, 3:6, 6:2
7. 17. 6. 2012. Ujedinjeno Kraljevstvo Queen's Club Argentina David Nalbandian 6:7, 4:3*
(Nalbandian diskvalificiran)[5]
8. 15. 7. 2012. Hrvatska Umag Španija Marcel Granollers 6:4, 6:2[6]
9. 10. 2. 2013. Hrvatska Zagreb (3) Austrija Jürgen Melzer 6:3, 6:1
10. 9. 2. 2014. Hrvatska Zagreb (4) Njemačka Tommy Haas 6:3, 6:4
11. 23. 2. 2014. Sjedinjene Američke Države Delray Beach Južnoafrička Republika Kevin Anderson 7:66, 6:77, 6:4
12. 8. 9. 2014. Sjedinjene Američke Države US Open Japan Kei Nishikori 6:3, 6:3, 6:3
13. 19. 10. 2014. Rusija Moskva Španija Roberto Bautista Agut 6:4, 6:4
14. 25. 10. 2015. Rusija Moskva (2) Španija Roberto Bautista Agut 6:4, 6:4
15. 21. 8. 2016. Sjedinjene Američke Države Cincinnati Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray 6:4, 7:5
16. 30. 10. 2016. Švicarska Basel Japan Kei Nishikori 6:1, 7:65
17. 7. 5. 2017. Turska Istanbul Kanada Miloš Raonić 7:63, 6:3
18. 24. 6. 2018. Ujedinjeno Kraljevstvo Queen's Club Srbija Novak Đoković 5:7, 7:64, 6:3
19. 13. 6. 2021. Njemačka Stuttgart Kanada Félix Auger-Aliassime 7:62, 6:3
20. 31. 10. 2021. Rusija St. Peterburg (2) Sjedinjene Američke Države Taylor Fritz 7:63, 4:6, 6:4

Pojedinačna finala (16)[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Turnir Protivnik Rezultat
1. 11. 10. 2009. Kina Peking (1) Srbija Novak Đoković 2:6, 6:74
2. 1. 11. 2009. Austrija Beč Austrija Jürgen Melzer 4:6, 3:6
3. 9. 5. 2010. Njemačka München (1) Rusija Mihail Južni 3:6, 6:4, 4:6
4. 20. 2. 2011. Francuska Marseille (1) Švedska Robin Söderling 4:6, 6:3, 3:6
5. 31. 7. 2011. Hrvatska Umag Ukrajina Aleksandar Dolgopolov 4:6, 6:3, 3:6
6. 9. 10. 2011. Kina Peking (2) Češka Tomáš Berdych 6:3, 4:6, 1:6
7. 6. 5. 2012. Njemačka München (2) Njemačka Philipp Kohlschreiber 6:7, 3:6
8. 16. 6. 2013. Ujedinjeno Kraljevstvo Queen's Club (London) Ujedinjeno Kraljevstvo Andy Murray 7:5, 5:7, 3:6
9. 16. 2. 2014. Nizozemska Rotterdam Češka Tomáš Berdych 4:6, 2:6
10. 21. 2. 2016. Francuska Marseille (2) Australija Nick Kyrgios 2:6, 6:73
11. 21. 5. 2016. Švicarska Ženeva Švicarska Stanislas Wawrinka 4:6, 6:711
12. 25. 6. 2017. Ujedinjeno Kraljevstvo Queen's Club (London) Španija Feliciano López 6:4, 6:72, 6:78
13. 16. 7. 2017. Ujedinjeno Kraljevstvo Wimbledon Švicarska Roger Federer 3:6, 1:6, 4:6
14. 28. 1. 2018. Australija Australian Open Švicarska Roger Federer 2:6, 7:65, 3:6, 6:3, 1:6
15. 24. 10. 2021. Rusija Moskva Rusija Aslan Karacev 2:6, 4:6
16. 2. 10. 2022. Izrael Tel Aviv Srbija Novak Đoković 3:6, 4:6

Finala u parovima (1)[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Turnir Partner Protivnici Rezultat
1. 31. 7. 2011. Hrvatska Umag Hrvatska Lovro Zovko Italija Simone Bolelli
Fabio Fognini
3:6, 7:5, [7:10]

Challenger i Futures turniri[uredi | uredi izvor]

Pojedinačne titule (4)[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Turnir Protivnik Rezultat
1. 8. 8. 2005. Hrvatska Vinkovci Slovačka Lukáš Lacko 6:3, 6:1
2. 13. 2. 2006. Hrvatska Zagreb Njemačka Dieter Kindlmann 6:4. 6:2
3. 9. 4. 2007. Maroko Casablanca Italija Simone Bolelli 4:6, 6:3, 6:4
4. 7. 5. 2007. Hrvatska Rijeka Slovačka Lukáš Lacko 7:5, 6:2

Pojedinačna finala (1)[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Turnir Protivnik Rezultat
1. 26. 2. 2006. Hrvatska Zagreb Njemačka Mischa Zverev 6:75, 6:3, 6:77

Titule u parovima (1)[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Turnir Partner Protivnici Rezultat
1. 8. 8. 2005. Hrvatska Vinkovci Hrvatska Ivan Dodig Češka Daniel Lustig
Karel Tříska
3:6, 6:4, 6:3

Finala u parovima (2)[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Turnir Partner Protivnici Rezultat
1. 29. 8. 2004. Hrvatska Zagreb Hrvatska Ivan Cerović Hrvatska Luka Kukulić
Marin Vukelić
3:6, 3:6
2. 25. 2. 2005. Hrvatska Zagreb Hrvatska Ante Nakić-Alfirević Slovenija Rok Jarc
Boštjan Osabnik
6:73, 2:6

Ekipna finala[uredi | uredi izvor]

Davis Cup: 2 (1–1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partner(i) Protivnici Rezultat
Poraz 1. 25–27. 11. 2016. Davis Cup, Zagreb Tvrda (d) Ivo Karlović
Ivan Dodig
Franko Škugor
Argentina Juan Martín del Potro
Argentina Federico Delbonis
Argentina Leonardo Mayer
Argentina Guido Pella
2–3
Pobjeda 1. 23–25. 11. 2018. Davis Cup, Lille Zemlja (d) Borna Ćorić
Franko Škugor
Mate Pavić
Ivan Dodig
Francuska Jérémy Chardy
Francuska Jo-Wilfried Tsonga
Francuska Lucas Pouille
Francuska Pierre-Hugues Herbert
Francuska Nicolas Mahut
3–1

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ M. Šljivak (9. 9. 2014). "Ivanišević dobio nasljednika: Marin Čilić osvojio US Open". sportsport.ba.
  2. ^ Čilić u osmini finala Roland Garrosa bez izgubljenog seta!, index.hr, 29. 5. 2009.
  3. ^ Davis Cup: Hrvatska – Češka 0-2[mrtav link], nacional.hr, 19. 9. 2009.
  4. ^ a b ATP World Tour - Marin Čilić; preuzeto: 30. 10. 2011.
  5. ^ "Nalbandian diskvalificiran protiv Čilića". Večernji list. 18. 6. 2012.
  6. ^ "Finale 23. Vegeta Croatia Opena - Marin Čilić osvojio Umag!" Arhivirano 23. 10. 2015. na Wayback Machine, 15. 7. 2012; pristupljeno: 17. 8. 2012.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]