Angiologija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Angiologija (stgrč. ἀνγεῖον, ἀγγεῖον – angeīon = (krvni) sud + -λογία – logia = nauka) je medicinska specijalnost koja proučava bolesti vaskularnog i limfnog sistema, tj. arterija, vena i limfnih sudova i njihovih bolesti.

U većem dijelu Evrope, ovo područje češće se naziva „angiologija“, a u Sjedinjenim državama češći je pojam vaskularna medicina. Područje vaskularne medicine (angiologije) bavi se prevencijom, dijagnozom i liječenjem vaskularnih obpljenja krvnih sudova i srodnih bolesti.[1][2]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Arterijske bolesti uključuju aortu ( aneurizme / disekcije) i arterije koje opskrbljuju noge, šake, bubrege, mozak, crijeva. Također pokriva arterijske bolesti, kao što sutromboza i embolija, vaskulitide i vazospazmatski poremećaji. Prirodno, bavi se prevencijom kardiovaskularnih bolesti kao što su srčani udar i moždani udar. Venske bolesti uključuju vensku trombozu, hroničnu venska insuficijencija i proširene vene. Limfne bolesti uključuju primarne i sekundarne oblike limfedema. Također uključuje modifikaciju faktora rizika za vaskularne bolesti poput visokog holesterola, visokog krvnog pritiska.

Kardiovaskularni faktori rizika poput visokog krvnog pritiska, povišenog holesterola i drugih spadaju u specijalnost vaskularne medicine. Stoga bi specijalista vaskularne medicine trebao biti u mogućnosti da se bavi većinom glavnih bolesti našeg doba na sveobuhvatan način, koristeći jedinstvenu perspektivu.

Obuka iz vaskularne medicine[uredi | uredi izvor]

U Evropi, vaskularna medicina (angiologija) dobro je uspostavljena u nekim evropskim zemljama. Prva evropska obrazovna radna grupa rođena je 1991. godine u Milanu (EWMA), postavši 1998. godine Evropsko naučno udruženje VAS vaskularna nezavisna organizacija za istraživanje i obrazovanje sa nekoliko evropskih obrazovnih programa: European Felloship, European Master, CESMA-UEMS European Kursevi diploma i postdiplomskih studija.

U Sjedinjenim državama postoji nekoliko neovisnih programa obuke vaskularne medicine i dvanaest trogodišnjih programa koje finansira NIH. Ovi programi su pogodni bilo za specijaliste interne medicine kao stipendije ili za kardiologe. Godine 2005. Američki odbor za vaskularnu medicinu upravljao je prvim odborima za vaskularnu medicinu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Chang, John B., Earl R. Olsen and Kailash Prasad, ured. (1998). Textbook of Angiology. New York: Springer. ISBN 10:0387984496 Provjerite vrijednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć).CS1 održavanje: koristi se parametar editors (link)
  2. ^ Mariella Catalano, Michael Edmonds, Zsolt Pecsvarady, Jean-Claude Wautrecht, Dan Mircea Olinic, Grigoris T. Gerotziafas, Francesco Boccardo, Beatrice Amann-Vesti, Debora Karetová, Bengt Fagrell, Curt Diehm, Matija Kozak, ured. (2018). Vas European book on angiology/vascular medicine. Veneto: Aracne. ISBN 978-88-255-1052-2.CS1 održavanje: koristi se parametar editors (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]