Klinička hemija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Medicinska biohemija)
Kliničkohemijski analizator (procjena veličine prema šaci)

Klinička hemija, poznata i kao patološka hemija, klinička biohemija ili medicinska biohemija, je područje hemije koje se općenito bavi analizom tjelesnih tekućina u dijagnostici i u terapeutske svrhe. To je primenjena forma biohemije (ne treba mješati sa medicinska hemija, koja uključuje osnovna istraživanja za razvoj lijekova).

Ova disciplina nastala je krajem 19. stoljeća, upotrebom jednostavnih testova hemijske reakcije za različite komponente krvi i urina. U mnogo desetljeća od tada, primjenjuju se druge tehnike kako je nauka i tehnologija napredovala, uključujući upotrebu i mjerenje aktivnosti enzima, spektometriju, elektroforezu i imunski test. Sada postoji mnogo krvnih pretraga i kliničkih testova urina, s opsežnim dijagnostičkim mogućnostima.

Većina sadašnjih laboratorija je visoko automatizirana, kako bi se prilagodila velikom opterećenju uobičajenom za bolničku laboratoriju.[1] Izvršeni testovi se pomno prate, uz kontrolu kvaliteta.

Svi biohemijski testovi podliježu hemijskoj patologiji. Izvode se na bilo kojoj vrsti tjelesne tekućine, ali uglavnom na serumu ili plazmi. Serum je žuti vodeni dio krvi koji ostaje nakon što se krv zgruša i uklone sve krvne čelije. To se najlakše postiže centrifugiranjem, koje gušće krvne ćelije i trombocite pakira na dno epruvete za centrifugu, ostavljajući tekuću serumsku frakciju iznad istaloženih ćelija. Ovaj početni korak prije analize nedavno je uključen u instrumente koji rade na principu "integriranog sistema". Plazma je u suštini isto što i serum, ali se dobija centrifugiranjem krvi bez zgrušavanja. Plazma se dobija centrifugiranjem prije zgrušavanja. Tip potrebnog testa određuje koja će se oblik uzorka koristiti.

Velike medicinske laboratorije će prihvatiti uzorke za do 700 različitih tipova testova. Čak i najveće laboratorije rijetko rade sve ove testove same, a neke se moraju uputiti u druge laboratorije.

Ovaj veliki niz testova može se svrstati u podspecijalnosti:

  • Opća ili rutinska hemija – uobičajeno naručene hemijske analiz krvi (npr. testovi jetre i bubrega).
  • Posebna hemija – razrađene tehnike kao što su elektroforeza proteina i ručne metode ispitivanja.
  • Klinička endokrinologija – proučavanje hormona i dijagnostika endokrinih poremećaja.
  • Toksikologija – proučavanje droga koje se zloupotrebljavaju i drugih hemikalija.
  • Terapeutski nadzor lijekova – mjerenje nivoa terapijskih lijekova radi optimizacije doze.
  • Analiza urina – hemijska analiza urina za širok spektar bolesti, zajedno s drugim tekućinama, poput CSF i izlučevina
  • Analiza izmeta – uglavnom za otkrivanje gastrointestinalnih poremećaja.

Testovi[uredi | uredi izvor]

Uobičajeni klinički hemijski testovi uključuju:

Panel testovi[uredi | uredi izvor]

Skup obično naručenih testova kombinira se u ploču:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Armbruster DA, Overcash DR, Reyes J (August 2014). "Clinical Chemistry Laboratory Automation in the 21st Century - Amat Victoria curam (Victory loves careful preparation)". The Clinical Biochemist Reviews. 35 (3): 143–53. PMC 4204236. PMID 25336760.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]