Imunoesej

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Imunoesej
Immunoassay.svg
Ilustracija osnovnih komponenti imunoeseja, koji uključuje analit (zeleno), antitijelo (crno), i detektabilnu oznaku (žuto).
Klasifikacija i vanjski resursi
MeSH D007118

Imunoesej, imunoanaliza ili imunodijagnostika je skup laboratorijskih analitičkih imunohemijskih tehnika koje imaju zajedničku upotrebu za analizu imunskih kompleksa, odnosno onih koji nastaju konjugacijom antitijela i antigena, kao kvantifikacijskim referencama određenog analita (supstance koja se analizira), a koja može biti antitijelo (Ac) ili antigen (Ag). Koristi se mjerenje i posmatranje molekula kao markera koji su dijelovi reakcije s imunskim kompleksom u hemijskom ili imunskom testu.

Ovakvi biohemijski testovi mjere prisustvo ili koncentraciju makromolekula ili malih molekula u otopini upotrebom antitijela (obično) ili antigena (ponekad). Molekula koju je imunološki test otkrio često se naziva "analit" i u mnogim je slučajevima protein, iako to mogu biti druge vrste molekula, različitih veličina i tipova, sve dok se ne razviju odgovarajuća antitijela koja imaju odgovarajuća svojstva za ispitivanje. Analize u biološkim tekućinama, poput seruma ili urina, često se obavljaju mjerenjima u imunološkim ispitivanjima u medicinske i istraživačke svrhe.[1]

Imunski testovi dolaze u mnogo različitih formata i varijacija. Mogu izvoditi u više koraka s dodavanjem reagensa i ispiranja ili odvajanja na različitim tačkama testa. Testiranja u više koraka često se nazivaju separacijskim imunotestovima ili heterogenim imunoanalizama. Neki imunotestovi mogu se provesti jednostavnim miješanjem reagensa i uzorka i fizičkim mjerenjem. Takvi testovi se nazivaju homogenim ili rjeđe nediferenciranim imunskim ispitivanjima.

Tehnike se temelje na velikoj specifičnosti i afinitetu antitijela za njihove specifične antigene, a koriste se monoklonska antitijela (dobijena u laboratoriji) ili poliklonski serumi (dobijeni od životinja), ali su monoklonska su specifičnija. Njegova visoka osjetljivost i specifičnost omogućuje kvantifikaciju spojeva prisutnih u organskim tekućinama u smanjenoj koncentraciji, reda nanograma/ml ili pikograma/ml.

Razvoj imunskog testa imao je veliki uticaj u području medicinske dijagnostike pomoću laboratorijskih testova ili kliničke hemije.

Klasifikacija i formati[uredi | uredi izvor]

U kompetitivnom, homogenom imunotestu neobilježeni analit izbacuje vezani označeni analit koji se potom detektira ili mjeri.

Imunoesej može se izvoditi u više različitih formata. Općenito, imunski test spada u jednu od nekoliko kategorija ovisno o načinu provođenja.[2]

Kompetitivni, homogeni imunoeseji[uredi | uredi izvor]

U kompetitivnom, homogenom imunskom ispitivanju, neobilježeni analit u uzorku natječe se sa obilježenim analitom za vezanje antitijela. Zatim se mjeri količina obilježenog, nevezanog analita. Teoretski, što je više analita u uzorku, to se obilježeni analit istiskuje i mjeri. Prema tome, količina obilježenog, nevezanog analita proporcionalna je količini analita u uzorku.

Nekompetitivna (nekonkurentna) imunoanaliza na dva mjesta obično se sastoji od analita koji je "uklopljen" (kao u sendviču) između dva antitijela. U ovom formatu često izvode se ELISA-testovi

Kompetitivni, heterogeneni imunoeseji[uredi | uredi izvor]

Kao i u konkurentnom, homogenom imunološkom ispitivanju, neobilježeni analit u uzorku natječe se sa obilježenim analitom za vezanje antitijela. U heterogenim ispitivanjima, obilježeni, nevezani analit se odvaja ili ispere, a mjeri se preostali obilježeni, vezani analit.

Jednostruki, nekompetitivni imunoeseji[uredi | uredi izvor]

Nepoznati analit u uzorku veže se sa obilježenim antitijelima. Nevezana, obilježena antitijela se ispriru, a vezana, obilježena antitijela izmjere. Intenzitet signala izravno je proporcionalan količini nepoznatog analita.

Dvostruki, nekonkompetitivni imunoeseji[uredi | uredi izvor]

Analit u nepoznatom uzorku veže se na mjesto antitijela, a zatim se obilježeno antitijelo veže na analit. Zatim se mjeri količina obilježenih antitijela na tom mjestu. Bit će izravno proporcionalan koncentraciji analita jer se obilježeno antitijelo neće vezati ako analit nije prisutan u nepoznatom uzorku. Ova vrsta imunskog ispitivanja poznata je i kao analiza sendviča, jer je analit "u sendviču" između dva antitijela.

Način mjerenja[uredi | uredi izvor]

Homogeni testovi:Kod ove vrste ispitivanja signal generiran vezanjem antigena i antitijela mjeri se direktno u istom mediju koji se koristi za promociju stvaranja imunog kompleksa.
Heterogeni testovi: Signal generiran vezanjem antigena i antitijela mjeri se u različitom mediju od onog koji se koristi za vezanje imunskog kompleksa, obično uključuje intermedijarni korak pranja kako bi se uklonile smetnje.

Imunotestovi sa nekompetitivnim homogenim formatom smatraju se najosjetljivijim i najkonkretnijim.

Prema pristupu, mogući su:

  • Radioimunoanaliza (RIA): marker je radioaktivni izotop;
  • Enzimski imunoesej (EIA): marker je enzim kao što je tehnika enzimske imunoanalize poznata po skraćenici ELISA-test;
  • Fluoroimunoanaliza: marker je fluorescentna molekula, naprimjer FPIA .
  • Imunohemiluminescentni esej: markeri su općenito enzimi koji može katalizirati hemiluminescentnu reakciju. Oni su podjednako ili osjetljiviji od radioimunoloških ispitivanja i ne predstavljaju rizik od rukovanja radioaktivnim tvarima. Za razliku od toga, oni su slabo razvijeni i nije ih uvijek moguće primijeniti.

Upotreba i koristi[uredi | uredi izvor]

  • Mjerenje nivoa hormona: naprimjer mjerenje nivoa hormona štitnjače ili estrogena;
  • Mjerenje metabolita u serumu čija količina ili prisustvo su pokazatelji oštećenja ćelije; aaprimjer, mjerenje bioloških markera miokarda kao što su troponini;
  • Otkrivanje virusa: naprimjer uzroka hepatitisa i njihove individualizacije;
  • Detekcija karcinoma ili tumorskih ćelija, pomoću njihovih proteina ili tumorskih markera , koji se oslobađaju u serumu pacijenata.
  • Otkrivanje izloženosti infektivnim uzročnicima: naprimjer rubeoli ili toksoplazmozi u trudnica ili kod imunosupresivnih osoba;
  • Otkrivanje metabolita koji ukazuju na fiziološke probleme, zbog njihove prisutnosti ili prevelike količine, u krvi: naprimjer, u slučaju anemije, mjeri se nivo feritina;
  • Mjerenje nivo lijekova, droga koje se zloupotrebljavaju i toksina u krvi.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Yetisen A. K. (2013). "Paper-based microfluidic point-of-care diagnostic devices". Lab on a Chip. 13 (12): 2210–2251. doi:10.1039/C3LC50169H. PMID 23652632.
  2. ^ Goldys, Ewa (24. 8. 2009). Fluorescence Applications in Biotechnology and Life Sciences. Wiley-Blackwell. str. 311. ISBN 978-0470083703. Pristupljeno 11. 12. 2012.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]