Imunska tolerancija u trudnoći

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Imunska tolerancija u trudnoći, maternalna imunska tolerancija ili materinska imunska tolerancija je imunska tolerancija koja se ispoljava prema fetusu i placenti tokom trudnoće. Ova tolerancija suprotstavlja imunski odgovor koji bi normalno rezultirao odbacivanjem nekog stranog tijela, kao što se može dogoditi u slučajevima spontanog pobačaja.[1][2] Proučava se u području reprodukcijske imunologije.

Mehanizmi[uredi | uredi izvor]

Placentni[uredi | uredi izvor]

Placenta funkcionira immunska barijera između majke i fetusa.

Placenta funkcionira kao imunološka barijera između majke i ploda, stvarajući imunska privilegija imunski povlašteno mjesto. U tu svrhu koristi nekoliko mehanizama:

  • Izlučuje neurokinin B koji sadrži molekule fosfoholina. To je isti mehanizam koji koriste parazitske nematode da izbjegnu otkrivanje imunskog sistema svog domaćina.
  • Također, u plodu su prisutne male ćelija limfocitne supresije koje inhibiraju majčinske citotoksične T-ćelije inhibirajući odgovor na interleukin 2.
  • Placentne trofoblastne ćelije ne prezentiraju klasične MHC klasa I izotipove HLA-A i HLA-B, za razliku od većine ostalih ćelija u tijelu, a ovo izostajanje, pretpostavlja se, sprečava uništavanje majčinskih citotoksičnih T-ćelija, koje bi inače prepoznale fetuse molekule HLA-A i HLA-B kao strane. S druge strane, oni ispoljavaju atipske MHC klasa I izotipove HLA-E i HLA-G, za koje se pretpostavlja da sprečavaju uništavanje majčinskih NK ćelija, što u suprotnom uništiti stanice koje ne izražavaju nijednu MHC klasu I.[3]
  • Formira sincicij bez izvanćelijskih prostora između ćelija kako bi se ograničila razmjena migracijskih imunskih ćelija između embriona u razvoju i tijela majke (nešto što epitel neće učiniti dovoljno, a kao sigurne, krvne ćelije su specijalizirane da bi se mogle umetnuti između susjednih epitelnih ćelija). Fuzija ćelija očigledno je uzrokovana virusnim fuzijskim proteinima iz endosimbiotskog endogenog retrovirusa (ERV).[4]
  • Imunodepresivna akcija je početno normalno ponašanje virusnog proteina, kako bi se virus iskoristio u druge ćelije jednostavnim spajanjem sa zaraženim. Vjeruje se da su preci savremenih viviparnih sisara evoluirali nakon infekcije ovim virusom, omogućavajući plodu da se bolje odupire imunskom sistemu majke[5]

Ipak, posteljica omogućava majčinim IgG antitijelima da pređu na plod, kako bi ga zaštitili od infekcija. Međutim, ta antitijela ne ciljaju fetuse ćelije, osim ako bilo koji fetusni materijal nije pobjegao preko placente, gdje može doći u kontakt s majčinim B-ćelijama i natjerati ih da počnu stvarati antitijela protiv fetusnih meta. Majka proizvodi antitijela protiv stranih krvnih grupa ABO sistema, gdje su krvne ćelije fetusa moguća meta, ali ta preformirana antitijela su obično tipa IgM.[6] i zato obično ne prelaze preko placente. Ipak, rijetko nekompatibilnost s ABO sistemom može stvoriti IgG antitijela koja prelaze placentu, a uzrokovana su senzibilizacijom majki (obično krvne grupe 0) na antigene u hrani ili bakterijama.[7]

Ostali mehanizmi[uredi | uredi izvor]

Ipak, placentna barijera nije jedino sredstvo za izbjegavanje imunskog sistema, jer strane ćelije fetusa i dalje postoje u majčinoj cirkulaciji, s druge strane placentne barijere.[8] Posteljica ne blokira majčinske IgG antitijela, koja mogu proći kroz ljudsku placentu, pružajući imunsku zaštitu ploda od zaraznih bolesti.

Jedan od modela indukcije tolerancije u vrlo ranim fazama trudnoće je hipoteza euterijski fetoembrionski odbrambeni sistem (eu-FEDS).[9] Osnovna pretpostavka hipoteze eu-FEDS je da topiva i ćelijska površina povezani glikoproteini, prisutni u reprodukcijskom sistemu i izraženi u gametima, suzbijaju sve potencijalne imunske odgovore i inhibiraju odbacivanje ploda.[9] Model eu-FEDS nadalje sugerira da su određene ugljikohidratne sekvence (oligosaharidi) kovalentno povezane s tim imunosupresivnim glikoproteinima i djeluju kao "funkcijske grupe" koje suzbijaju imunski odgovor. Glavni glikoproteini maternice i fetusa koji su povezani sa eu-FEDS modelom kod čovjeka uključuju a-fetoprotein, CA125 i glikodelin-A (poznat i kao placentni protein 14 (PP14). Regulacijske T-ćelije također vjerovatno imaju sličnu ulogu.[10] Također, vjeruje se da će doći do pomaka od ćelijski posredovana imunost prema humoralnoj imunosti.[11]

Nedovoljna tolerancija[uredi | uredi izvor]

Mnogi se slučajevi spontanog pobačaja mogu se opisati na isti način kao majke odbacuju plod,[2] pa hronična nedovoljna tolerancija može izazvati neplodnost. Ostali primjeri nedovoljne imunološke tolerancije u trudnoći su Rh-bolest i preeklampsija:

  • Rh bolest uzrokovana je pojavom da majka koja proizvodi antitijela (uključujući IgG antitijela) protiv rezus D antigena na crvenim krvnim ćelijama njenog djeteta. Javlja se ako je majka Rh-negativna, a beba Rh-pozitivna, a mala količina Rh pozitivne krvi iz bilo koje prethodne trudnoće uđe u cirkulaciju majke kako bi ona stvorila IgG antitijela protiv D antigena (anti-D). Majčin IgG može proći kroz placentu u fetus i ako je nivo tog antitijela dovoljan, uzrokovat će uništavanje D-pozitivnih crvenih krvnih zrnaca fetusa, što vodi razvoju anti-Rh tipa hemolitske bolest fetusa i novorođenčeta (HDFN). HDFN općenito postaje pogoršano stanje sa svakom dodatnom Rh-nespojivom trudnoćom.
  • Jedan od uzroka preeklampsije je abnormalni imunski odgovor na posteljicu. Postoje značajni dokazi za izlaganje partnerovom sjemenu kao prevenciji za preeklampsiju, uglavnom zbog apsorpcije nekoliko faktora koji moduliraju imunski sistem prisutan u sjemenskoj tečnosti.[12][13]

Trudnoća koja je posljedica donacije jajnih ćelija, gdje je nosač manje genetički sličan plodu nego biološka majka, povezane su s većom učestalošću hipertenzija uzrokovanih trudnoćom i patologije placente.[14] Lokalne i sistemske imunske promjene su također izraženije nego u normalnim trudnoćama, pa se sugerira da veća učestalost nekih stanja u davanju jajnih ćelija može biti uzrokovana smanjenom imunskom tolerancijom majke.[14]

Neplodnost i pobačaj[uredi | uredi izvor]

U mnogim slučajevima, imunski odgovori mogu biti uzrok neplodnosti i pobačaja. Neki od imunskih uzroka koji doprinose neplodnosti su sindrom reproduktivnog autoimunog zatajenja, prisustvo antifosfolipidnih antitijela i antinuklearna antitijela.

Antifosfolipidna antitijela ciljaju prema fosfolipidima ćelijske membrane. Studije su pokazale da antitijela protiv fosfatidilserina, fosfatidilholina, fosfatidilglicerola, fosfatidilinozitola i fosfatidiletanolamina ciljaju prije embrion. Antitijela protiv fosfatidilserina i fosfatidiletanolamina su protiv trofoblasta.[15] Ti fosfolipidi su neophodni u pomaganju ćelijama fetusa da ostanu vezane za ćelije maternice implantacijom. Ako žena ima antitijela protiv tih fosfolipida, oni će se uništiti putem imunskog odgovora i na kraju fetus neće moći ostati vezan za maternicu. Ta antitijela ugrožavaju i zdravlje materice, mijenjajući krvotok u maternici.[15]

Antinuklearna antitijela izazivaju upalu maternice koja ne dopušta da bude prikladan domaćin za implantaciju embriona. Prirodna ćelija-ubica fetusne ćelije pogrešno tumači kao ćelije raka i napada ih. Osoba sa sindromom reprodukcijskog autoimunog zatajenja ima neobjašnjivu neplodnost, endometriozu i ponavljajuće pobačaje zbog povišenog nivoa antinuklearnih antitela koja kruže.[15] I prisutnost antitijela protiv fosfolipida i antinuklearnih antitijela ima toksične efekte na implantaciju embriona. Ovo se ne odnosi na antitijela protiv štitnjače. Povišene razine nemaju toksični učinak, ali ukazuju na rizik od pobačaja. Povišena antitiroidna antitijela djeluju kao marker za žene koje imaju disfunkciju T-limfocita, jer ove razine ukazuju na T-ćelije koje izlučuju visoku količinu citokina koji induciraju upalu u zidu maternice.[15]

Ipak, sada još ne postoji lijek koji bi dokazao sprečavanje pobačaja inhibicijom imunskih odgovora majke; aspirin u ovom slučaju nema efekta.[16]

Povećana osjetljivost na infekcije[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je povećana imunska tolerancija glavni faktor povećanja podložnosti i težini infekcija u trudnoći.[17] Trudnice su teže pogođene na neke bolesti, kao što su, naprimjer, gripa, hepatitis E, herpes simplex i malarija.[17] Dokazi su ograničeni za kokcidioidomikozu, ospice, boginje i varičelu.[17] Izgleda, međutim, da trudnoća ne mijenja zaštitne učinke vakcinacije.[17]

Interspecijska trudnoća[uredi | uredi izvor]

Ako bi se mogli objasniti mehanizmi odbacivanja imunosti fetusa, to bi moglo poslužiti za interspecijsku trudnoću, naprimjer, da svinje nose ljudske plodove kao alternativu čovječije surogat majke.[18]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Williams, Zev (2012). "Inducing Tolerance to Pregnancy". New England Journal of Medicine. 367 (12): 1159–1161. doi:10.1056/NEJMcibr1207279. PMC 3644969. PMID 22992082.
  2. ^ a b Clark DA, Chaput A, Tutton D (mart 1986). "Active suppression of host-vs-graft reaction in pregnant mice. VII. Spontaneous abortion of allogeneic CBA/J x DBA/2 fetuses in the uterus of CBA/J mice correlates with deficient non-T suppressor cell activity". J. Immunol. 136 (5): 1668–75. PMID 2936806.CS1 održavanje: koristi se parametar authors (link)
  3. ^ Page 31 to 32 in: Maternal-Fetal Medicine (2003): Principles and Practice. Editor: Robert K. Creasy, Robert Resnik, Jay D. Iams. ISBN 978-0-7216-0004-8
  4. ^ Mi S, Lee X, Li X et al. (2000). "Syncytin is a captive retroviral envelope protein involved in human placental morphogenesis". Nature. 403 (6771): 785–9. doi:10.1038/35001608. PMID 10693809. Izričita upotreba et al. u: |authors= (pomoć)CS1 održavanje: koristi se parametar authors (link)
  5. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 2. 3. 2005. Pristupljeno 2. 3. 2005.
  6. ^ http://www.freshpatents.com/Magnetic-immunodiagnostic-method-for-the-demonstration-of-antibody-antigen-complexes-especially-of-blood-groups-dt20091029ptan20090269776.php Archived 2012-02-29 na Wayback Machine |year=2012|authors=Yves Barbreau, Olivier Boulet, Arnaud Boulet, Alexis Delanoe, Laurence Fauconnier, Fabien Herbert, Jean-Marc Pelosin, Laurent Soufflet. October 2009
  7. ^ Merck manuals > Perinatal Anemia Last full review/revision January 2010 by David A. Paul
  8. ^ Williams Z, Zepf D, Longtine J et al. (2008). "Foreign fetal cells persist in the maternal circulation". Fertil. Steril. 91 (6): 2593–5. doi:10.1016/j.fertnstert.2008.02.008. PMID 18384774. Izričita upotreba et al. u: |authors= (pomoć)CS1 održavanje: koristi se parametar authors (link)
  9. ^ a b Clark GF, Dell A, Morris HR, Patankar MS, Easton RL (2001). "The species recognition system: a new corollary for the human fetoembryonic defense system hypothesis". Cells Tissues Organs (Print). 168 (1–2): 113–21. doi:10.1159/000016812. PMID 11114593.CS1 održavanje: koristi se parametar authors (link)
  10. ^ Trowsdale J, Betz AG (2006). "Mother's little helpers: mechanisms of maternal-fetal tolerance". Nat. Immunol. 7 (3): 241–6. doi:10.1038/ni1317.CS1 održavanje: koristi se parametar authors (link)
  11. ^ Jamieson DJ, Theiler RN, Rasmussen SA. Emerging infections and pregnancy. Emerg Infect Dis. 2006 Nov. Available from https://www.cdc.gov/ncidod/EID/vol12no11/06-0152.htm
  12. ^ Sarah Robertson, Sarah Robertson (academic). "Research Goals - Role of seminal fluid signalling in the female reproductive tract". Arhivirano s originala, 22. 4. 2012.CS1 održavanje: koristi se parametar authors (link)
  13. ^ Sarah A. Robertson, John J. Bromfield, Kelton Tremellen (2003). "Seminal 'priming' for protection from pre-eclampsia—a unifying hypothesis". Journal of Reproductive Immunology. 59 (2): 253–265. doi:10.1016/S0165-0378(03)00052-4. PMID 12896827.CS1 održavanje: koristi se parametar authors (link)
  14. ^ a b Van Der Hoorn, M. L. P.; Lashley, E. E. L. O.; Bianchi, D. W.; Claas, F. H. J.; Schonkeren, C. M. C.; Scherjon, S. A. (2010). "Clinical and immunologic aspects of egg donation pregnancies: a systematic review". Human Reproduction Update. 16 (6): 704–12. doi:10.1093/humupd/dmq017. PMID 20543201.
  15. ^ a b c d Gronowski, Ann M (2004), Handbook of Clinical Laboratory Testing During Pregnancy, Humana Press, ISBN 978-1-58829-270-4
  16. ^ Kaandorp, S. P.; Goddijn, M. T.; Van Der Post, J. A. M.; Hutten, B. A.; Verhoeve, H. R.; Hamulyák, K.; Mol, B. W.; Folkeringa, N.; Nahuis, M.; Papatsonis, D. N. M.; Büller, H. R.; Van Der Veen, F.; Middeldorp, S. (2010). "Aspirin plus Heparin or Aspirin Alone in Women with Recurrent Miscarriage". New England Journal of Medicine. 362 (17): 1586–1596. doi:10.1056/NEJMoa1000641. PMID 20335572.
  17. ^ a b c d Kourtis, Athena P.; Read, Jennifer S.; Jamieson, Denise J. (5. 6. 2014). "Pregnancy and Infection". New England Journal of Medicine. 370 (23): 2211–2218. doi:10.1056/NEJMra1213566. ISSN 0028-4793. PMC 4459512. PMID 24897084.
  18. ^ Darwin's children LeVay, Simon. (1997, October 14). from The Free Library. (1997). Retrieved March 06, 2009

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]