Historija Egipta

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Grb Egipta
Historija Egipta
Hronološki

Historija starog Egipta
Perzijski Egipat
Egipat pod Ptolomejevićima
Rimska provincija Egipat
Arapska vladavina u Egiptu
Osmanlijski Egipat
Vladavina Muhameda Alija
Egipat danas

Hathor

Historija Egipta je bila duga i bogata zbog toka rijeke Nil sa svojim plodnim dolinama i deltom. Njegova bogata historija također dolazi od njenih stanovnika i vanjskog uticaja. Veći dio drevne historije Egipta bio je misterija sve dok se nisu dešifrirali drevni egipatski hijeroglifi uz pomoć ploče iz Rossete. Velika piramida u Gizi, kao jedna od sedam svjetskih čuda, još uvijek stoji. Svjetionik u Aleksandriji, jedan od sedam svjetskih čuda, je nestao a Aleksandrijska biblioteka je jedinstvena već stoljećima.

Ljudska naselja u Egiptu postoje još od 40.000. godine p.n.e. Stara egipatska civilizacija se spojila 3.150. godine p.n.e. političkim ujedinjenjem Gornjeg i Donjeg Egipta pod prvim faraonom iz Prve dinastije Narmerom. Stari Egipat sa faraonima na čelu je trajao sve do osvajanja Egipta od strane Ahemenidskog carstva u 6. stoljeću p.n.e.

Makedonski vladar Aleksandar Veliki je 332. godine p.n.e. osvojio Egipat i srušio Ahemenidsko carstvo uspostavivši helenističko Ptolomejsko kraljevstvo, čiji je prvi vladar bio jedan od Aleksandrovih bivših generala Ptolomej I Soter. Ptolomejevi nasljednici su se morali boriti protiv domaćih pobuna i bili su umiješani u strane građanske ratove koji su doveli do pada kraljevstva i njegovog konačnog pripajanja Rimu. Smrću Kleopatre završava nezavisnost Egipta i Egipat postaje jedna od pokrajina Rimskog carstva.

Rimska vlast u Egiptu (uključujući i Bizantijsku) je trajala od 30. godine p.n.e. do 641. godine, sa kratkim zauzimanjem od starne Sasanidskog carstva između 619. i 629. godine, poznatim kao Sasanidski Egipat. Nakon arapskog osvajanja Egipta, dijelovi Egipta postaju provincije halifata za vrijeme muslimanskih dinastija: Rashidun halifata (362. - 661.), Omejadskog halifata (661. - 750.), Abasidskog halifata (750. - 909.), Fatimidskog halifata (909. - 1171.), Ajubidskog sultanata (1171. - 1250.) i Memlučkog sultanata (1250. - 1517.). Osmanlijski sultan Selim I 1517. godine zauzima Kairo čime Egipat dolazi pod vlast Osmanlijskog carstva.

Egipat je ostao u sastavu Osmanlijskog carstva do 1867. godine, sa kratkom Francuskom okupacijom od 1798. do  1801. godine. Od 1867. godine Egipat je postao autonomna država pod nazivom Egipatski kedivat. Međutim, Egipatski kedivat je pao pod britansku kontrolu 1882. godine nakon Anglo-egipatskog rata. Nakon završetka Prvog svjetskog rata i Egipatske revolucije 1919. godine osnovana je Kraljevina Egipat. Ona je bila de facto nezavisna država, ali je Velika Britanija zadržala kontrolu nad vanjskim poslovima, odbrani i drugim pitanjima. Britanska okupacija je trajala sve do 1954. godine anglo-egipatskim sporazumom.

Moderna Republika Egipat je osnovana 1953. godine, uz potpuno povlačenje britanskih snaga iz Sueskog kanala 1956. godine, što je prvi put u 2.300 godina da je Egipat bio potpuno nezavisan i kojim su upravljali egipćani. Predsjednik Gamal Abdel Naser je uveo mnoge reforme i stvorio kratkotrajnu Ujedinjenu Arapsku republiku sa Sirijom. U njegovo vrijeme se desio Šestodnevni rat i stvaranje međunarodnog Pokreta nesvrstanih. Njegov nasljednik Anwar Sadat je promijenio egipatsku putanju odstupajući od mnogih političkih i ekonomskih načela Naserizma, pokretajući ponovo višestranački sistem i lansirajući ekonomsku politiku Intifaha. On je uveo Egipat u Jom Kipurski rat 1973. godine kako bi vratio Sinajsko poluostrvo koje je Izrael okupirao Šestodnevnim ratom 1967. godine. To je kasnije dovelo do Egipatsko-izraelskog mirovnog sporazuma.

Nedavna egipatska historija je dominirala događajima nakon skoro trideset godina vladavine bivšeg predsjednika Hosnija Mubaraka. Egipat je 2011. godine zahvatila revolucija u kojoj je svrgnut Mubarak što je rezultiralo dolaskom prvog demokratski izabranog predsjednika u egipatskoj historiji Muhammeda Mursija. Nemiri nakon revolucije i sporovi su doveli do egipatskog državnog udara 2013. godine.

Stari Egipat (3.150. - 332. p.n.e.)[uredi | uredi izvor]

Glavni članci: Stari Egipat i Historija starog Egipta

Jedinstveno carstvo je osnovao 3.150. godine p.n.e. faraon Menes, dovodeći niz dinastija koje su vladale Egiptom u naredne tri hiljade godina. Egipatska kultura je cvjetala tokom ovog dugog perioda i ostala je izrazito egipatska u religiji, umjetnosti, jeziku i običajima. Prve dvije vladajuće dinastije su postavile pozornicu za Staro egipatsko carstvo (2.700. - 2.200. p.n.e.). Tada su se počele graditi piramide, od kojih je najznačajnija Djoserova piramida i nekropola u Gizi.

Za vrijeme Prvog prijelaznog perioda Egipta došlo je do političkih previranja koji su trajali oko 150 godina. Poplave i stabilizacija vlasti su donijele obnovljeni napredak tokom Srednjeg egipatskog carstva, dostižući vrhunac za vrijeme vladavine faraona Amenemhata III. Drugi prijelazni period Egipta je bio period nesloge koji je najavio dolazak prve strane vladajuće dinastije u Egiptu semitske Hikse. Hiktski osvajači su zauzeli Donji Egipat 1.650. godine p.n.e. i osnovali novi glavni grad Avaris. Oni su protjerani od strane gornjoegipatski snaga na čelu sa Ahmosom I koji je osnovao osamnaestu dinastiju i preselio glavni grad iz Memfisa u Tebu.

Za vrijeme Novog egipatskog carstva (1.550. - 1.070. p.n.e.) došla je na vlast XVIII dinastija, koja je proširila Egipat na krajnji jug do Tombosa u Nubiji, a uključeni su i dijelovi Levanta na istoku. Ovaj period je poznat po vladavini najpoznatijih faraona kao što su Hatšepsut, Tutmos III, Ehnaton, Nefertiti, Tutankhamon i Ramzes II. Prvi historijski potvrđeni izraz monoteizam je došao u tom periodu kao Atenizam. Česti kontakti sa drugim narodima su donijeli nove ideje u Novo egipatsko carstvo. Zemlju su kasnije napali i osvojili Libijci, Nubijci i Asirci, ali su izvorni egipćani na kraju povratili kontrolu nad svojom zemljom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]