Ilja Iljič Mečnjikov
Ilja Iljič Mečnjikov (ruski: Мечников, Илья Ильич)[1]; kraj Harkiva, 15. maj 1845 - Pariz, 16. juli 1916) bio je ruski biolog.[2]
Jedan je od osnivača usporedne patologije, mikrobiologije, embriologije i imunobiologije. Bio je profesor na univerzitetu u Odesi. Iz političkih razloga napustio je Rusiju, i otišao je 1883. u Messinu (Sicilija), gdje je otkrio fagocitozu. Godine 1886. vratio se u Odesu, ali 1888, na Pasteurov poziv, preselio se u Pariz, organizirao u Pasteurovom institutu laboratoriju, gdje je i radio do kraja života.
Istražujući fagocitozu, 1892. formulirao je opću teoriju o procesu upale. Razradio je teoriju o starenju kao posljedici patološke fagocitoze živčanih i drugih oslabljenih ćelija, do koje dolazi zbog intoksikacije produktima bakterija u debelom crijevu. Stoga je kao lijek od "bolesti starenja" preporučivao jogurt. Za istraživanja fagocitoze dobio je Nobelovu nagradu za medicinu 1908.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Мечников Илья Ильич - биография - Городской Дозор". dozor.kharkov.ua. Pristupljeno 19. 11. 2018.
- ↑ "Élie Metchnikoff | Russian-born biologist". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 11. 2018.
Normativna kontrola  |
|
|---|
- Dobitnici Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu
- Dobitnici Copleyjeve medalje
- Članci s pogrešnim identifikatorom ICCU
- Članci s pogrešnim identifikatorom Léonore
- Članci s pogrešnim identifikatorom NLP
- Članci s pogrešnim identifikatorom RERO
- Rođeni 1845.
- Umrli 1916.
- Ruski biolozi
- Biografije, Ivanovka (Harkiv)