Kenozoik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Kenozojska era ili kenozoik (od grčkih riječi kainos = nov + zoe = život) je najmlađa od tri klasične geološke ere. Ona je zapoočela prije 65,5 miliona godina s kredsko-tercijarnim masovnim izumiranjem na kraju perioda krede koje je označilo smrt posljednjih dinosaurusa na kraju mezozojske ere te traje i danas.

Kenozoik se dijeli u dva perioda - paleogen i neogemn, a oni su podijeljeni u epohe. Paleogen se sastoji od epoha paleocena, eocena i oligocena, a neogen se sastoji od epoha miocena, pliocena, pleistocena te holocena, od kojih posljednja traje i danas. Kroz historiju je kenozoik bio odijeljen u periode (ili pod-ere) zvane tercijar (od paleocena do pliocena) i kvarternar (pleistocen i holocen), iako ih mnogi geolozi više ne priznaju.

Život u kenozojskoj eri[uredi | uredi izvor]

Kenozoik je doba sisara. Za vrijeme kenozoika su se sisari razvili od malih, jednostavnih, općih oblika u razgranatu grupu kopnenih, morskih i letećih žiivotinja. Kenozoik se isto tako može nazvati i dobom savana, te međusobno zavisnih kritosjemenjača i insekata. Ptice su također prilično evoluirale u kenozoiku.

Geološki gledano, kenozoik je doba kada su se kontinenti pomakli do svojih današnjih pozicija. Australija-Nova Gvineja se razdvojila od Gondwane koja je krenula na sjever i konačno postala Jugoistočnom Azijom; Antarktika se pomakla na svoju današnju poziciju oko Južnog pola; Atlantski okean se proširio, a pred kraj ere se Južna Amerika spojila sa Sjevernom Amerikom.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • British Caenozoic Fossils, 1975, The Natural History Museum, London.