Mustafa I

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Mustafa I

Mustafa I (osmanlijski turski: مصطفى اول‎; 1591 – 20. januar 1639) bio je sin Mehmeda III i sultan Osmanlijskog Carstva od 1617. do 1618. i od 1622. do 1623.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Manisi kao mlađi brat Ahmeda I (1603–1617). Njegova majka je bila Abhazijska kraljevska konkubina Halime sultanija. Prije 1603. godine bilo je uobičajeno da osmanlijski sultan pogubi svoju braću odmah nakon dolaska na prijestolje (Mustafin otac Mehmed III je pogubio 19 braće). Ali kada je trinaestogodišnji Ahmed I bio ustoličen 1603. godine, poštedio je život dvanaestogodišnjem Mustafi.

Mustafa je možda ostao u životu jer Ahmed još nije imao sinova, tako da je Mustafa tada bio njegov jedini nasljednik. Iako mu je otac imao još sinova, Ahmed nije ubio Mustafu zbog njegovih mentalnih problema. Još jedan faktor u Mustafinom preživljavanju je bio uticaj sultanije Kosem (glavne konkubine sultana Ahmeda I), koja je možda željela spriječiti nasljedstvo Osmana, Ahmedovog prvorođenog sina sa drugom konkubinom. Ako Osman postane sultan, vjerovatno će pokušati da ubije svoju polubraću, sinove Ahmeda i Kosem. Ovaj scenario je kasnije postao stvarnost kada Osman II ubija svog brata Mehmeda 1621. godine.

Greška u takvoj odluci rukovodećih istanbulskih krugova je veoma brzo uočena, pa već sljedeće godine dolazi do puča kojim se on smjenjuje. Njegov nasljednik tada postaje Osman II sin Ahmeda I.

U neočekivanom obratu sudbine 20. maja 1622. godine dolazi do novog puča kada je ubijen Osman II, a maloumni Mustafa I se pobjedonosno vraća na vlast. Ipak kao što je ta situacija za državnu vrhušku postala neprihvatljiva tokom njegove prve vladavine sada se to ponavlja.

U državnom udaru 1623. godine na vlast dolazi drugi maloljetni sin Ahmeda I Murat IV. Ostatak života Mustafa I proživljava u zlatnom prinčevskom kavezu u kojem je proveo i većinu svoga djetinjstva.