Osman I

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Osman I
Sultan Osmanlijskog Carstva
Vladavina17. januar 1299. - 9. august 1326.
PrethodnikErtuğrul Gazi
NasljednikOrhan
SupružnikGospa Malhun Rabija Bal
DjecaSultanija Fatma

Sultan Orhan

Princ Pazarli

Princ Coban

Princ Hamid

Princ Alaeddin

Princ Melik

Princ Savci
DinastijaOsmanlije
OtacErtuğrul Gazi
MajkaHalime Hatun
Rođenje13. februar 1258.
Smrt9. august 1326.

Osman I (osmanlijski turski: عثمان غازى‎, Osman Ghazi; 13. februar 1258 – 9. august 1326) bio je vođa Turaka i osnivač Osmanlijskog Carstva (tada poznato kao Osmanlijski bejluk ili emirat)[1][2]. Država, nazvana po njemu, će preovladati kao svjetska imperija gotovo šest stoljeća. Njegova dinastija će vladati Osmanlijskim carstvom do ukidanja Osmanlijskog Carstva i proglašenja Republike Turske 1923. godine.

Osman je proglasio nezavisnost svoje male kneževine od seldžučkog Rumskog sultanata 17. januara 1299. godine. Osmanlijska kneževina je bila jedna od mnogih malih turskih kneževina u Anadoliji nakon raspada Rumskog sultanata. Mongolska invazija je gurnula mnoge muslimane prema Osmanovoj kneževini čime je Osmanova moć ubrzo porasla.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osman postaje vođa svog malehnog plemena poslije smrti oca Ertugrula 1281. godine. Cijela njegova tadašnja teritorija čini malehno selo Sogut koje se nalazi na granici Bizanta i seldžučkog rumskog sultanata. Iz tog sela su se vršili povremeni pljačkaški napadi na bizantijsku teritoriju.

Da li se to selo nalazila unutar granica Bizantije ili ne to danas niko nije u stanju sa sigurnošću tvrditi, ali do definitivnog nastanka države dolazi u trenutku kada lokalni bizantijski vojni zapovjednik priznaje Osmana za svog vladara u zamjenu za položaj vezira. Zbog tako izražene prvobitne pomoći djeca tog Grka su postala praktično nedodirljiva pa su obavljala poslove vezira Osmanlijskog Carstva do pada Konstantinopola.

Iznenađujuće teritorijalno napredovanje ove male grupe Turaka je poslije 15 godina stiglo da nesposobnog bizantijskog cara Andronika II koji se početkom 14. vijeka odlučuje bez novca unajmiti plaćeničku vojsku koja pobjeđuje Turke do trenutka svoje pobune koja ostavlja Malu Aziju na milost i nemilost Osmanu.

Ipak svi veći tamošnji gradovi su bili veoma dobro utvrđeni tako da niti jedan nije pao prije smrti Osmana I koji je naslijeđen od svog sina Orhana.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Osman I | Ottoman sultan". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 19. 2. 2016.
  2. ^ "OTTOMAN WEB SITE - OSMAN GAZI". osmanli700.gen.tr (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 11. 2015. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]