Idi na sadržaj

Pilum

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rekonstrukcija: pilum, lakši tip
Rekonstrukcija: pilum, teži tip: vidi se okrugli teg i modificirani spoj šiljka i drške

Pilum (lat., množina pila) je vrsta teškog bacačkog koplja koje je korišteno u vojsci Antičkog Rima. Njegova dužina iznosila je oko 2 metra a sastojalo se od metalnog (željezo ili bronza) šiljka oko 7 mm u prečniku i dužine oko 60 cm čiji je vrh imao piramidalan oblik ili oblik strelice. Šiljak je bio pričvršćen za drveni štap. Ukupna težina iznosila je između 2 i 5 kilograma. Kasnije, u vrijeme Rimske Imperije izrađivana su i nešto lakša pila. Istraživanja i eksperimenti su pokazali da je domet ovih kopalja bio oko 30 m a efikasni su bili na daljinama od oko 15-20 m.

Rimski legionari u vrijeme na prelazu iz Republike u Imperiju nosili su po dva ovakva koplja od kojih je jedno ponekad bilo lakše od drugog. Uobičajena taktika upotrebe ovog koplja bilo je gađanje protivnika s određene razdaljine prije bliske borbe mačem gladius. Pilum se mogao koristiti i u bliskoj borbi a i za odbranu od napada konjice.

Zbog svog dizajna i karakteristika, pilum je u rukama vještog legionara bio opasno i smrtonosno oružje. Dužina njegove metalne oštrice bila je dovoljna da nanese ozbiljne ili smrtne povrede čak i protivnicima koji su se branili štitom; koplje je probijalo štit i pogađalo neprijatelja. Samo tijelo oštrice je bilo napravljeno od mekog metala te se iskrivljavalo prilikom udara što je koplje činilo neupotrebljivim nakon udara/prolaska kroz štit, oklop ili tijelo neprijatelja. Dakle, protivnik nije mogao dalje koristiti štit a ni baciti iskrivljeno koplje natrag.

Gaj Julije Cezar je dao opis ovakve upotrebe koplja u De bello gallico (O ratu u Galiji).

U jednom opisu navodi se da je jedan od dva željezna klina koji je držao metalni i drveni dio skupa zamijenjen lomljivim drvenim klinom koji se slamao pri udaru i činio da se šiljak iskrivi. Ova modifikacija pripisuje se Gajusu Marijusu. (Plutarh, "Gaius Marius", 25.2)

I oblik vrha koplja je otežavao njegovo vađenje ali su legioanari nakon bitke mogli sakupiti korištena koplja i odnijeti ih kovačima na popravku.

Neka koplja su bila modifikovana dodavanjem tega na kraj oštrice, prije samog spoja sa drvenom ručkom, radi povećanja probojne moći koplja a dodavani su i štitnici za ruke u slučaju kada je legionar koristio pilum za blisku borbu.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]