Razlika između verzija stranice "Mehmed I"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m r2.7.3) (Bot mijenja: br:Mehmet Iañ |
m Bot: Migrating 48 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q168769 (translate me) |
||
Red 22: | Red 22: | ||
[[Kategorija:Rođeni 1389.]] |
[[Kategorija:Rođeni 1389.]] |
||
[[Kategorija:Umrli 1421.]] |
[[Kategorija:Umrli 1421.]] |
||
[[af:Mehmet I]] |
|||
[[ar:محمد الأول العثماني]] |
|||
[[az:I Mehmed]] |
|||
[[be:Мехмед I]] |
|||
[[be-x-old:Мэхмэд I]] |
|||
[[bg:Мехмед I]] |
|||
[[bn:উসমানীয় সাম্রাজ্যের শাহেনশাহ প্রথম মুহাম্মাদ]] |
|||
[[br:Mehmet Iañ]] |
|||
[[ca:Mehmet I]] |
|||
[[ckb:محەممەدی یەکەم]] |
|||
[[cs:Mehmed I.]] |
|||
[[de:Mehmed I.]] |
|||
[[diq:Mehmed I]] |
|||
[[el:Μωάμεθ Α΄]] |
|||
[[en:Mehmed I]] |
|||
[[es:Mehmed I]] |
|||
[[fa:محمد یکم]] |
|||
[[fi:Mehmed I]] |
|||
[[fr:Mehmed Ier]] |
|||
[[he:מהמט הראשון]] |
|||
[[hr:Mehmed I.]] |
|||
[[hu:I. Mehmed oszmán szultán]] |
|||
[[hy:Մուհամմեդ I]] |
|||
[[id:Mehmed I]] |
|||
[[it:Mehmet I]] |
|||
[[ja:メフメト1世]] |
|||
[[ko:메흐메트 1세]] |
|||
[[la:Mahometus I (sultanus Ottomanicus)]] |
|||
[[lv:Mehmeds I]] |
|||
[[mk:Мехмед I]] |
|||
[[ms:Mehmed I]] |
|||
[[nl:Mehmet I]] |
|||
[[no:Mehmet I]] |
|||
[[pl:Mehmed I]] |
|||
[[pnb:محمد ۱]] |
|||
[[pt:Mehmed I]] |
|||
[[ro:Mehmed I Celebi]] |
|||
[[ru:Мехмед I]] |
|||
[[sh:Mehmed I]] |
|||
[[sl:Mehmed I.]] |
|||
[[sq:Mehmedi i I]] |
|||
[[sr:Мехмед I]] |
|||
[[sv:Mehmet I]] |
|||
[[tr:I. Mehmed]] |
|||
[[uk:Мехмед I]] |
|||
[[ur:محمد اول]] |
|||
[[vi:Mehmed I]] |
|||
[[zh:穆罕默德一世 (奥斯曼帝国)]] |
Verzija na dan 9 mart 2013 u 03:51
Mehmed I (1389. - 26. maj 1421.), turski sultan
Poslije Turskog poraza u bitki kod Angore 1402. godine Osmanlijsko carstvo postaje zahvaćeno građanskim ratom. Kao pobjednik iz njega izlazi Mehmed I. koji najprije učestvuje u uništavanju vojske brata Ise, a potom i one brata Muse. S ovom drugom pobjedom on 1413. godine postaje jedini preživjeli sin i nasljednik sada već 10 godina mrtvog Bajazida I
Tokom svoje kratke samostalne vladavine vodio je prije svega mirovnu politiku s ciljem postepene obnove države. Izuzetak od tog pravila je bilo nekoliko ratnih čarki u Aziji radi obnove tamošnjeg prijašnjeg značaja ovog Carstva.
Pri stupanju na vlast dobio je veliku pomoć od Bizanta u zamjenu za savez što on nikad nije zaboravio nazivajući uvijek tamošnjeg cara svojim ocem. Umro je prirodno u 32. godini života ostavljajući državu svom mladom sinu Muratu II