Aleksandrija

Šablon:Infokutija naselje/Egipat Aleksandrija (arapski: اسكندرية) je drugi grad po veličini i drugo metropolitansko područje u Egiptu nakon Kaira a koji se prostire duž 32 km dugog područja uz obalu Sredozemnog mora, u sjevernom središnjem dijelu zemlje. Aleksandrija je najveća luka u Egiptu preko koje se obavlja oko 80% egipatskog uvoza i izvoza. Važno je turističko središte i važan industrijski centar zbog plinovoda i naftovoda koji vode iz Sueca. Grad je osnovan oko malog grada 331. p.n.e. od strane Aleksandra Velikog. Postao je važan centar helenske civilizacije i ostao glavni grad helenskog Ptolomejskog kraljevstva i rimskog i bizantijskog Egiptu skoro 1000 godina, sve do muslimanskog osvajanja Egipta 641. godine kada je novi glavni grad osnovan u Fustatu (kasnije apsorbovan u grad Kairo). Antička Aleksandrija je najpoznatija po svjetioniku na Farosu, jednom od sedam čuda antičkog svijeta, svojoj velikoj biblioteci (najveći u antičkom svijetu, sada zamijenjena modernom bibliotekom).

Od kraja 19. vijeka, Aleksandrija je postala glavni centar međunarodnog brodarstva i jedan od najznačajnijih trgovačkih centara u svijetu, zahvaljujući jednostavnoj kopnenoj vezi između Sredozemnog i Crvenog more, i unosnoj trgovini egipatskog pamuka. Aleksandrija je bila drugi najmoćniji grad antičkog svijeta nakon Rima.

Historija

Grad Aleksandriju je osnovao Aleksandar Veliki u aprilu 331. godine p.n.e. Glavni Aleksandrov arhitekt, Dinocrates, je projektovao ovaj grad koji je prema Aleksandrovoj zamisli trebao zamijeniti grad Naucratis kao helenistički centar Egipta te biti veza između Grčke i bogate doline Nila. Aleksandar je osnovao više gradova sa ovim imenom u Iranu i na granici sa Indijom, a egipatska Aleksandrija je bila najznačajnija od svih njih.

Istočno od Aleksandrije u davna vremena bila je močvara i nekoliko ostrva. Egipatski grad, Rhakotis je također postojao na obali. On je nastavio postojati kao egipatska četvrt Aleksandrije. Nekoliko mjeseci nakon osnivanja grada, Aleksandar je napustio Egipat i nikad se više nije vratio u svoj grad. Nakon Aleksandrove odlaska, njegov namjesnik, Cleomenes, nastavio je sa širenjem grada. Poslije svoje rane smrti Aleksandar je sahranjen u mauzoleju u Aleksandriji. Naslijedivši trgovinu srušenog Tira i postavši središte nove trgovine između Evrope i Arabije i Indije na istoku, grad je kontinuirano rastao i za manje od jedne generacije postao je veći od Kartage. Za stoljeće svog postojanja, Aleksandrija je postala najveći grad na svijetu, a nekoliko stoljeća kasnije, bio je drugi grad poslije Rima. Postao je glavni grad grčkog Egipta, s Grcima koji su dolazili u grad iz različitih područja.

Arhitekta Sostrat iz Knida je u periodu između 300. i 279. p.n.e. na ulazu u aleksandrijsku luku sagradio svjetionik na poluostrvu Faros. Taj svjetionik se ubrajao u Sedam svjetskih čuda starog svijeta. U gradu je izgrađena i Aleksandrijska biblioteka, koja je sa oko 700.000 pisanih rolni u to doba bila najbogatija biblioteka na svijetu. Zahvaljujući velikoj biblioteci i svojoj veličini, Aleksandrija je bila i centar filozofsko-naučne Aleksandrijske škole iz koje su kasnije potekli mnogi naučnici, između ostalih, Ptolemej, Euklid i dr.

Aleksandrija nije bila samo središte helenizma, već i grad sa najbrojnijom židovskom zajednicom u svijetu. Ovdje je napisana Septuaginta, grčka verzija jevrejske biblije.

Vanjski linkovi

• Službena stranica