Program "Voyager"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Putanja i udaljenost Voyagera 1 i 2 od Sunčevog sistema

Program "Voyager" je program za istraživanje Sunčevog sistema koji se je sastojao od dvije letelice Voyager 1 i Voyager 2.[1] Lansirane su 1977. godine kako bi se iskoristilo povoljno planetarno poravnanje kasnih 70-ih godina 20. vijeka. Dvije identične letjelice Voyager 1 i Voyager 2 su danas uz Pioneer 10 i Pioneer 11 letjelice koje su najviše udaljene od Zemlje. 25 godina poslije njihovog lansiranja 1977. godine, Voyager 1 i 2 su mnogo dalje od najudaljenije planete Sunčevog sistema Neptuna i patuljaste planete Plutona. Oni su prošli područje heliopauze, te se smatra kako tu počinje međuzvjezdano putovanje.[2] Voyager 1 koji je gotovo dvostruko udaljeniji od Zemlje nego što je to Pluton, kreće se brzinom od više od 17 km/s. Obje letjelice još šalju signale putem Deep Space Network mreže[nedostaje referenca]. Primarna misija je bila istraživanje Jupitera i Saturna, a nakon toga Voyager 2 je bio poslan u istraživanje Urana i Neptuna, a Voyager 1 dalje prema Plutonu i kraju Sunčevog sistema.

Letjelica[uredi | uredi izvor]

Voyager
Poster planeta i mjeseca posjećenih tokom programa Voyager.

Voyageri su stabilizirani u sve tri osi. Na Voyagerima je smješteno 10 instrumenata ali sa samo 5 instrumenata direktno upravljaju naučnici odgovorni za taj instrument.

To su:

  • Istraživač magnetnog polja (Magnetic field investigation)
  • Istraživač nabijenih čestica niske energije (Low energy charged particle investigation)
  • Istraživač plazme (Plasma investigation)
  • Istraživač svemirskog zračenja (Cosmic ray investigation)
  • Istraživač plazminih talasa (Plasma wave investigation)

Instrumenti[uredi | uredi izvor]

Planetarna radio astronomija (Planetary Radio Astronomy (PRA)) i Podsistem plazminih valova (Plasma Wave Subsystem (PWS))

  • Dva odvojena instrumenta Planetary Radio Astronomy (PRA) i Plasma Wave Subsystem (PWS) dijele dvije duge antene koje tvore oblik slova V. PWS pokriva frekvencije u rasponu od 10 Hz to 56 kHz, a PRA pokriva frekvencije u rasponu od 20.4 kHz to 1300 kHz i od 2.3 MHz to 40.5 MHz.

Magnetometar (MAG)

Radioizotopski termoelektrični generatori (Radioisotope Thermoelectric Generators (RTG))

  • Radioizotopski termoelektrični generatori su glavni izvori električne struje u Voyagerima.

Antena velikog dobitka (High Gain Antenna (HGA))

  • HGA emitira podatke prema Zemlji na dva frekvencijska kanala. Jedan na oko 8,4 ghz je X-band kanal i sadrži znanstvene podatke i podatke o položaju a drugi radi na oko 2,3 ghz, to je S-band kanal i on sadrži samo podatke o položaju i stanju letjelice.

Detektor nabijenih čestica niske energije (Low-Energy Charged Particle Detector (LECP))

Podsistem svemirskog zračenja (Cosmic Ray Subsystem (CRS))

  • CRS traži plazmu i ima najosjetljivije detektore za tu vrstu istraživanja. Plazma se može pronaći na planetima poput Jupitera.

Podsistem polarizirane svjetlosti (Photopolarieter Subsystem)

  • Photopolarieter Subsystem koristi 0,2 metarski teleskop s raznim filterima. On pokriva valne duljine u području od 235 nm do 750 nm. Photopolarieter Subsystem je dizajniran da istražuje fizička svojstva atmosfera Jupitera, Saturna i Saturnovih prstenova. On daje informacije o teksturi površine Jupiterovih i Saturnovih satelita.

Istraživač plazme (Plasma Investigation)

Podsistem istraživanja slika (Imaging Science Subsystem (ISS))

  • ISS je modificirana verzija kamere koje su bile upotrebljavane na letjelicama Mariner. ISS je sastavljen od dvije kamere. Jedna s manjom rezolucijom otvora 200mm, a druga s većom rezolucijom otvora 1500 mm.

Infracrveni interferometar, spektrometar i radiometar (Infrared Interferometer Spectrometer and Radiometer (IRIS))

  • IRIS se sastoji od tri instrumenta: prvi je jako sofisticiran termometar, drugi je instrument koji može istraživati tipove elemenata u atmosferi ili na površini, treći koristi radiometar koji mjeri kut odbijanja Sunčevih zraka u vidljivom, ultraljubičastom i infracrvenom dijelu spektra.

Ultraljubičastki spektrometar (Ultraviolet Spectrometer (UVS))

Smještaj instrumenata[uredi | uredi izvor]

Instrumenti su smješteni na desetostranoj «kutiji». Središte je namješteno da gleda prema Zemlji. Svaka strana kutije je opremljena različitim uređajima.

Zlatna ploča Voyagera[uredi | uredi izvor]

Obje svemirske letjelice nose zlatne gramofonske ploče koje sadrže slike i zvukove Zemlje, simbolične upute na omotu za puštanje ploče i podatke o lokaciji Zemlje.[3] [4] Zapis je zamišljen kao kombinacija vremenske kapsule i međuzvjezdane poruke svakoj civilizaciji, vanzemaljskoj ili ljudima iz daleke budućnosti, koja može oporaviti bilo kojeg od Voyagera. Sadržaj ovog zapisa odabrao je komitet koji je uključivao Timothy Ferrisa[4] i kojim je predsjedavao Carl Sagan.

Naslovnica zlatne ploče

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Voyager program


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Voyager - Mission Overview". voyager.jpl.nasa.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 2024-02-23.
  2. ^ "Voyager - The Interstellar Mission". voyager.jpl.nasa.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 2024-02-23.
  3. ^ Krauss, Lawrence M. (5 September 2017). "Pondering Voyagers' Interstellar Journeys, and Our Own". The New York Times. Pristupljeno 5 September 2017.
  4. ^ a b Ferris, Timothy (May 2012). "Timothy Ferris on Voyagers' Never-Ending Journey". Smithsonian Magazine. Arhivirano s originala, 4 November 2013. Pristupljeno 15 June 2012.