Program Voyager

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Translation to english arrow.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Putanja i udaljenost Voyagera 1 i 2 od Sunčevog sistema

Program za istraživanje Sunčevog sistema koji se je sastojao od dvije letelice Voyager 1 i Voyager 2. Lansirane su 1977. godine kako bi se iskoristilo povoljno planetarno poravnanje kasnih 70-ih godina 20. vijeka. Dvije identične letjelice Voyager 1 i Voyager 2 su danas uz Pioneer 10 i Pioneer 11 letjelice koje su najviše udaljene od Zemlje. 25 godina poslije njihovog lansiranja 1977. godine, Voyager 1 i 2 su mnogo dalje od najudaljenije planete Sunčevog sistema Neptuna i patuljaste planete Plutona. Oni se približavaju području heliopauze, te se smatra kako tu počinje međuzvjezdano putovanje. Voyager 1 koji je gotovo dvostruko udaljeniji od Zemlje nego što je to Pluton, kreće se brzinom od više od 17 km/s. Obje letjelice još šalju signale putem Deep Space Network mreže[potreban citat]. Primarna misija je bila istraživanje Jupitera i Saturna, a nakon toga Voyager 2 je bio poslan u istraživanje Urana i Neptuna, a Voyager 1 dalje prema Plutonu i kraju Sunčevog sistema.

Letjelica[uredi | uredi izvor]

Voyager

Voyageri su stabilizirani u sve tri osi. Na Voyagerima je smješteno 10 instrumenata ali sa samo 5 instrumenata direktno upravljaju naučnici odgovorni za taj instrument.

To su:

  • Istraživač magnetnog polja (Magnetic field investigation)
  • Istraživač nabijenih čestica niske energije (Low energy charged particle investigation)
  • Istraživač plazme (Plasma investigation)
  • Istraživač svemirskog zračenja (Cosmic ray investigation)
  • Istraživač plazminih talasa (Plasma wave investigation)

Instrumenti[uredi | uredi izvor]

Planetarna radio astronomija (Planetary Radio Astronomy (PRA)) i Podsistem plazminih valova (Plasma Wave Subsystem (PWS))

  • Dva odvojena instrumenta Planetary Radio Astronomy (PRA) i Plasma Wave Subsystem (PWS) dijele dvije duge antene koje tvore oblik slova V. PWS pokriva frekvencije u rasponu od 10 Hz to 56 kHz, a PRA pokriva frekvencije u rasponu od 20.4 kHz to 1300 kHz i od 2.3 MHz to 40.5 MHz.

Magnetometar (MAG)

Radioizotopski termoelektrični generatori (Radioisotope Thermoelectric Generators (RTG))

  • Radioizotopski termoelektrični generatori su glavni izvori električne struje u Voyagerima.

Antena velikog dobitka (High Gain Antenna (HGA))

  • HGA emitira podatke prema Zemlji na dva frekvencijska kanala. Jedan na oko 8,4 ghz je X-band kanal i sadrži znanstvene podatke i podatke o položaju a drugi radi na oko 2,3 ghz, to je S-band kanal i on sadrži samo podatke o položaju i stanju letjelice.

Detektor nabijenih čestica niske energije (Low-Energy Charged Particle Detector (LECP))

Podsistem svemirskog zračenja (Cosmic Ray Subsystem (CRS))

  • CRS traži plazmu i ima najosjetljivije detektore za tu vrstu istraživanja. Plazma se može pronaći na planetima poput Jupitera.

Podsistem polarizirane svjetlosti (Photopolarieter Subsystem)

  • Photopolarieter Subsystem koristi 0,2 metarski teleskop s raznim filterima. On pokriva valne duljine u području od 235 nm do 750 nm. Photopolarieter Subsystem je dizajniran da istražuje fizička svojstva atmosfera Jupitera, Saturna i Saturnovih prstenova. On daje informacije o teksturi površine Jupiterovih i Saturnovih satelita.

Istraživač plazme (Plasma Investigation)

Podsistem istraživanja slika (Imaging Science Subsystem (ISS))

  • ISS je modificirana verzija kamere koje su bile upotrebljavane na letjelicama Mariner. ISS je sastavljen od dvije kamere. Jedna s manjom rezolucijom otvora 200mm, a druga s većom rezolucijom otvora 1500 mm.

Infracrveni interferometar, spektrometar i radiometar (Infrared Interferometer Spectrometer and Radiometer (IRIS))

  • IRIS se sastoji od tri instrumenta: prvi je jako sofisticiran termometar, drugi je instrument koji može istraživati tipove elemenata u atmosferi ili na površini, treći koristi radiometar koji mjeri kut odbijanja Sunčevih zraka u vidljivom, ultraljubičastom i infracrvenom dijelu spektra.

Ultraljubičastki spektrometar (Ultraviolet Spectrometer (UVS))

Smještaj instrumenata[uredi | uredi izvor]

Instrumenti su smješteni na desetostranoj «kutiji». Središte je namješteno da gleda prema Zemlji. Svaka strana kutije je opremljena različitim uređajima.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Voyager program