Razboj Ljevčanski
Razboj Ljevčanski | |
|---|---|
(naselje) | |
  Razboj Ljevčanski | |
| Koordinate: 44°58′00″N 17°32′00″E / 44.9667°N 17.5333°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Srbac |
| Nadmorska visina | oko 95 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 852 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 78429 |
| Pozivni broj | (+387) 51 |
| Matični broj | 223182[1] |
| Matični broj općine | 20559 |
Razboj Ljevčanski je naseljeno mjesto u općini Srbac, Bosna i Hercegovina. Nalazi se pored lijeve obale Vrbasa, na nadmorskoj visini od oko 95 m. Kroz ovo selo prolazi magistralna cesta M-14.1.[2][3][4]
Na popisu stanovništva 1991. u ovom selu su živjela 903 stanovnika.[5][6]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Razboj se nalazi u karakterističnom krajoliku Lijevča polja, pretežno na lijevoj (zapadnoj) obali Vrbasa, na kanalu Prokop.
Smješten je nakon Gornjih Kladara, negdje na polovini relacije magistralne ceste M-14.1: Nova Topola – Srbac; na sjevernim obodima naselja je most preko Vrbasa.
Historija[uredi | uredi izvor]
Za vladavine Osmanlija, kao i Bosanska Gradiška, Orahova bila u Kobaškoj kapetaniji, čiji je centar prvobitno bio u Bosanskom Kobašu. Kada su učestali upadi Austrougara iz prekosavske Slavonije, sjedište Kapetanije je (1723.) premješteno u Kotor, današnji Kotor-Varoš.
Austrijsko-turski rat (1716-18.) je okončan Požarevačkim mirovnim ugovorom koji je potpisan 21. juna 1718, u Požarevcu. Austrija je dobila Bijeljinu i uski pojas južno od Save (Brčko, Bosanski Brod, Kobaš, Dubica i Furjan). U Kobašku kapetaniju i sjevernu Bosnu, tada su pristigle mnogobrojne izbjeglice i prognanici iz Slavonije, Mačve (Šabac i Loznica) i ostalih izgubljenih teritorija Carevine.[7]
Tokom Drugog svjetskog rata, Lijevče polje, uključujući i Razboj, pomagalo je operacije 14. srednjobosanske udarne brigade širom Srednje Bosne. Bila je i jedno od perifernih poprišta borbi za oslobođenje Prnjavora.
Krajem oktobra 1943., Štab brigade je bio u rejonu selo Lepenica – Sitneši. Toga dana je formiran Brigadni komitet SKOJ-a. Kako mjesto pomoćnika političkog komesara brigade nije bilo popunjeno, sastankom je rukovodio politički komesar brigade Vojo Stupar. Za prvog sekretara brigadnog SKOJ-a izabran je Advan Hozić, iz Kotor-Varoši. Štab 11. Divizije je Petoj kozaračkoj i 14. brigadi, 30. oktobra, je izdao naređenje da odu u Lijevče polje i "likvidiraju uporišta" između Vrbasa i Save, kao i ceste Bosanska Gradiška – Klašnice (kod Laktaša): Razboj, Kukulje, Kosijerovo i Junuzovci i savladaju ustaše u selu Dolina i četnike u selu Bajinci.
Peta kozaračka je te noći imala zadatak da likvidira neprijateljsku posadu u selu Razboj, gdje se nalazio i most preko Vrbasa. Pritom je 14. brigada trebala, prodorom ka komunikaciji Bosanska Gradiška – Banja Luka i pomenutim selima, zaštititi ovaj napad 5. brigade od moguće intervencije Nijemaca ili četnika i ustaša iz pravca sela Aleksandrovac i Topola. Glavni cilj ovog manevra je bio da se ugrozi put Gradiška – Banja Luka i odvuče pažna neprijatelja sa pruge Banja Luka – Bosanski Novi. Osim toga, u Diviziji se planiralo da će poslije ove akcije porasti mogućnosti za mobilizaciju novih boraca u jedinice NOV iz Lijevča polja. Očekivalo se će na tom području ojačati partizanski utjecaj i da će se bolje povezati ranije oslobođena teritorija Kozare sa oslobođenom Župom na desnoj obali Vrbasa. U svom naređenju, Štab divizije je dostavio i podatke o neprijatelju.
U daljem razvoju događaja, treći bataljon je tokom noći s jednom četom pretresao selo Bajince, a glavnina Bataljona – Donju i Gornju Dolinu, gdje je ubijeno nekoliko ustaša. Štab brigade se te noći smjestio u selu Trošelji, dok je 1. bataljon brigade iste noći stigao u rejon sela Srednja i Donja Topola, na komunikaciji Bosanska Gradiška – Banja Luka. Tokom narednog dana, zbile su se borbe oko tzv. "Crvene crkve" sa dijelovima nekog od tamošnjih njemačkih policijskih bataljona, koji su bili formirani od ljevčanskog njemačkog stanovništva. Neprijatelj je bio prisiljen da na to područje premjesti i dijelove svojih jedinica iz Bosanske Gradiške. Drugi od bataljona je uspješno presjekao telefonske veze i postavio zasjedu na putu Topola – Razboj.
Štab 14. brigade očekivao je da će ta brigada Savu prijeći između Srpca i Kobaša, jer je tu Motajica najbliža rijeci. Zato je na toj lokaciji i raspoređen 2. bataljon. To je poduzeto da bi se izbjegla moguća intervencija neprijatelja iz pravca Dervente, čime bi se omogućilo prihvatanje jedinice koja je pristizala iz Slavonije. . Sa istim ciljem je i Prvi bataljon usmjeren prema selu Trstenica. Treći bataljon Brigade je, kao rezerva prema četnicima, zaposjeo položaje na području Ilova – Kunova – Smrtići. Drugi bataljon Brigade je do 7. novembra zadržan u rejonu donjeg toka Vrbasa. Toga dana se, u selu Prebjezima, sukobio sa „jurišnim bataljonom“ Motajičke četničke brigade. Četnici su pobjegli preko mosta na Vrbasu, koji su pod svojom kontrolom držali žandari ili SS-ovska posada iz Razboja.[8][9][10]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
| Sastav stanovništva – naselje Razboj Ljevčanski | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[11] | 1991.[12] | 1981.[13] | 1971.[14] | ||||
| Osoba | 852 (100,0%) | 903 (100,0%) | 997 (100,0%) | 1 002 (100,0%) | |||
| Srbi | 838 (98,36%) | 876 (97,01%) | 950 (95,29%) | 998 (99,60%) | |||
| Nisu se izjasnili | 5 (0,587%) | – | – | – | |||
| Hrvati | 3 (0,352%) | 3 (0,332%) | 1 (0,100%) | 4 (0,399%) | |||
| Ukrajinci | 3 (0,352%) | – | – | – | |||
| Muslimani | 2 (0,235%) | – | – | – | |||
| Nepoznato | 1 (0,117%) | – | – | – | |||
| Jugoslaveni | – | 17 (1,883%) | 42 (4,213%) | – | |||
| Ostali | – | 7 (0,775%) | 4 (0,401%) | – | |||
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2015.
- ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Prnjavor (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
- ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
- ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0.
- ^ Knjiga: Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
- ^ Internet - izvor: Popis po mjesnim zajednicama - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf Arhivirano 5. 10. 2013. na Wayback Machine.
- ^ Kreševljaković H. (1950): Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, Godina II: 89-141.
- ^ Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
- ^ Petrić N. (2006): Sto pedeset godina moje porodice – 1885-2005. Radnička štampa, Beograd, ISBN 86-7073-1134.
- ^ Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 96)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 29. 11. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 29. 11. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 29. 11. 2015.