Vez
Vez je umetnost ukrašavanja tkanina ili drugih materijala pomoću igle za nanošenje konca ili pređe. Osim toga, vez može uključivati i upotrebu drugih materijala poput perli, perlica, pera i šljokica. U današnje vrijeme, vez se često može vidjeti na različitim odjevnim predmetima kao što su kape, kaputi, prekrivači, ćebad, košulje, traperice, haljine, čarape, šalovi i golf majice. Vez dolazi u raznim bojama niti ili pređe te se često koristi za personalizaciju poklona ili odjevnih predmeta.
Neki od temeljnih šavova u najranijim tehnikama vezenja uključuju lančani bod, rupicu za dugmad ili ćebe, pokretni bod, satenski bod i križni bod.[1] Ovi tradicionalni šavovi i danas zadržavaju svoju važnost kao osnovne tehnike ručnog veza.
istorija
[uredi | uredi izvor]Porijeklo
[uredi | uredi izvor]Procesi krojenja, krpljenja, krpanja i ojačavanja tkanine potaknuli su razvoj tehnika šivanja, dok su dekorativne mogućnosti šivanja dovela do nastanka umjetnosti veza. Zaista, primjećuje se izuzetna postojanost temeljnih šavova u vezu:
Ovo je izjavu koja naglašava zanimljivu činjenicu da u razvoju vezenja nema promjena materijala ili tehnika koje bi se mogle osjetiti ili tumačiti kao napredak od primitivne do kasnije, sofisticiranije faze. S druge strane, često se u ranim djelima nalazi tehnička vještina i visok standard zanatskog umijeća koji se rijetko postiže u kasnijim vremenima.
Umjetnost veza pronađena je širom svijeta, a otkriveno je nekoliko ranih primjera. Radovi u Kini datiraju iz perioda Zaraćenih država (5. – 3. vijek pne). Na odjevnim predmetima iz perioda migracija u Švedskoj, otprilike od 300. do 700. godine nove ere, rubovi traka obrubljivanja ojačani su pokretnim šavom, zadnjim ubodom, šavom za dugmad i krojačkim ubodom, ali nije sasvim sigurno je li ovaj rad služio samo pojačanju šavova ili se treba tumačiti kao ukrasni vez.[2]
Istorijske primjene i tehnike
[uredi | uredi izvor]Ovisno o vremenu, lokaciji i dostupnim materijalima, vez je mogao biti domena nekoliko stručnjaka ili široko rasprostranjena, popularna tehnika. Ta fleksibilnost dovela je do raznolikosti djela, od onih povezanih s kraljevskim dvorovima do svakodnevnih predmeta. Primjeri predmeta visokog statusa uključuju detaljno izvezena odjevna djela, vjerske artefakte i kućne predmete koji su često smatrani oznakom bogatstva i društvenog statusa.
U srednjovjekovnoj Engleskoj, tehnika poznata kao Opus Anglicanum koristila se za ukrašavanje tekstila koji se koristio u crkvenim ritualima. Ova tehnika bila je karakteristična za profesionalne radionice i cehove u to doba. U Engleskoj 16. vijeka, neki od knjiga, obično biblije ili drugi vjerski tekstovi, imali su vezene poveze. Bodleianska biblioteka u Oxford čuva primjerak darovan kraljici Elizabeti I 1583. godine. Također posjeduje kopiju Poslanica Svetog Pavla, čiju naslovnicu navodno izvezla sama kraljica.[3]
U Engleskoj 18. stoljeća i njenim kolonijama, s porastom trgovačke klase i širom dostupnošću luksuznih materijala, bogati vezovi počeli su se pojavljivati u svjetovnom kontekstu. Ovi vezovi su često bili predmeti izloženi u privatnim domovima imućnih građana, za razliku od crkvenog ili kraljevskog okruženja. Unatoč tome, sami vezovi možda su i dalje često imali vjerske teme. Kćeri bogatih obitelji proizvodile su uzorke koristeći fine svilene niti. Vez je bila vještina koja je označavala prijelaz djevojke u ženskost, kao i prijenos društvenog ranga i položaja.[4]
Vezenje je bilo važna umjetnost i pokazatelj društvenog statusa u srednjovjekovnom islamskom svijetu. Turski putnik iz 17. stoljeća, Evlija Čelebi, nazvao ga je "zanatom dvije ruke". U gradovima poput Damask, Kaira i Istanbul, vezenje se vidjelo na maramama, uniformama, zastavama, kaligrafiji, cipelama, ogrtačima, tunikama, konjskim oprezama, papučama, koricama, torbama, pokrivačima, pa čak i na kožnim remenima. Zanatlije su izrađivale predmete vezane zlatnim i srebrnim koncem. Vezenje, neka od kojih zapošljavaju više od 800 ljudi, raslo je kako bi opskrbilo ove predmete.
Obrnuto, vez je također bio dio narodne umjetnosti, koristeći materijale koji su bili dostupni neprofesionalcima. Primjeri uključuju Hardanger vez iz Norveške, Merezhka iz Ukrajine, Mountmellick vez iz Irske, Nakshi kantha iz Bangladeša i Zapadnog Bengala, te brazilski vez. Mnoge tehnike su imale praktičnu primjenu, kao što je Sashiko iz Japana, koja se koristila kao način ojačavanja odjeće.[5][6]
Iako je povijesno gledano smatran razonodom, aktivnošću ili hobijem namijenjenim isključivo ženama, vez se često koristio kao oblik biografije. Žene koje nisu imale pristup formalnom obrazovanju ili, s vremena na vrijeme, priboru za pisanje, često su učile vez i koristile ga kao sredstvo za dokumentiranje svojih života.[7] U smislu zabilježavanja povijesti marginaliziranih skupina, posebno obojenih žena u Sjedinjenim Državama i diljem svijeta, vez je postao sredstvo proučavanja svakodnevnog života onih čiji su životi uglavnom ostali neproučeni kroz veći dio povijesti.[8]
Klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Vez se može klasificirati prema tome u kojoj mjeri dizajn uzima u obzir prirodu osnovnog materijala i prema odnosu postavljanja boda i tkanine. Glavne kategorije uključuju slobodni ili površinski vez, vez brojanim nitima, te rad na iglama ili platnu.[9]
U slobodnom ili površinskom vezu, uzorci se primjenjuju bez obzira na tkanje osnovnog materijala. Primjeri uključuju crewel vez i tradicionalni kineski i japanski vez.
Obrasci za vez s brojanim nitima kreiraju se šavovima preko unaprijed određenog broja niti u osnovnoj tkanini. Vez s brojanim nitima lakše se izvodi na temeljnoj tkanini s ravnomjernim tkanjem, kao što je platno za vez, Aida tkanina ili posebno tkane pamučne i lanene tkanine. Primjeri uključuju križni šav i neke oblike crnog veza.
Iako je slično vezu s brojanim nitima u pogledu tehnike, rad na platnu ili ušima uključuje provlačenje niti kroz mrežicu od tkanine kako bi se stvorio gust uzorak koji u potpunosti pokriva temeljnu tkaninu. Primjeri rada na platnu uključuju bargello i berlinsku vunu.
Vez se može klasificirati i prema sličnosti izgleda. U radu sa vučenim koncem i krojenjem, temeljna tkanina se deformira ili reže kako bi se stvorile rupe koje se zatim ukrašavaju vezom, često koncem iste boje kao i temeljna tkanina. Kada se izvodi bijelim koncem na bijelom lanu ili pamuku, ovaj rad se zajednički naziva bijelim koncem. Međutim, radovi se mogu računati ili izvoditi slobodno. Hardanger vez je vrsta brojanog veza, a uzorci su često geometrijski.[10] Nasuprot tome, stilovi poput Broderie anglaise slični su slobodnom vezenju, s cvjetnim ili apstraktnim dizajnom koji ne ovisi o tkanju tkanine.
Tradicionalni ručni vez širom svijeta
[uredi | uredi izvor]
Traditional embroidery | Origin | Stitches used | materials | Picture |
---|---|---|---|---|
Aari embroidery | Kashmir and Kutch, Gujarat, India | Chain stitch | Silk thread, fabric, beads or sequins | |
Art needlework | England | |||
Assisi embroidery | Assisi, Italy | Backstitch, cross stitch, Holbein stitch | Cloth, red thread, silk, stranded perlé cotton | |
Balochi needlework | Balochistan, Pakistan | Beads, cloth, shisha, thread | ||
Bargello | Florence, Italy | Vertical stitches (e.g. "flame stitch") | Linen or cotton canvas, wool floss or yarn | |
Berlin wool work | Berlin, Germany | Cross stitch or tent stitch | Linen or cotton canvas, wool floss or yarn | |
Blackwork | England | Backstitch, Holbein stitch, stem stitch | Linen or cotton fabric, black or red silk thread | bez okvira |
Brazilian embroidery | Brazil | Bullion knots, cast-on stitch, drizzle stitch, French knots, featherstitch, fly stitch, stem stitch | Cloth, rayon thread | |
Broderie anglaise | Czechia | Buttonhole stitch, overcast stitch, satin stitch | White cloth and thread | |
Broderie perse | India | Chintz, thread | ||
Bunka shishu | Japan | Punch needle techniques | Rayon or silk thread | |
Candlewicking | United States | Knotted stitch, satin stitch[11] | Unbleached cotton thread, unbleached muslin | |
Chasu | Korea | Chain stitch, couching, leaf stitch, long-and-short stitch, mat stitch, outline stitch, padding stitch, satin stitches, seed stitch | ||
Chikan | Lucknow, India | Backstitches, chain stitches, shadow-work | Cloth, white thread | |
Colcha embroidery | Southwestern United States | Cotton or linen cloth, wool thread | ||
Crewelwork | Great Britain | Chain stitch, couched stitches, knotted stitches, satin stitch, seed stitch, split stitch, stem stitch | Crewel yarn, linen twill | |
Goldwork | China | Couching, Holbein stitch, stem stitch | Cloth, metallic thread | |
Gota patti | Rajasthan, India | |||
Gu Xiu | Shanghai, China | Silk cloth and thread | ||
Hardanger embroidery | Norway | Buttonhole stitch, cable stitch, fly stitch, knotted stitch, picot, running stitch, satin stitch | White thread, white even-weave linen cloth | |
Hedebo embroidery | Hedebo, Zealand, Denmark | White linen cloth and thread | ||
Kaitag textiles | Kaytagsky District, Dagestan, Russia | Laid-and-couched work | Cotton cloth, silk thread | bez okvira |
Kalaga | Burma | |||
Kantha | Eastern India | Old saris, thread | ||
Kasidakari | India | Chain stitch, darning stitch, satin stitch, stem stitch | ||
Kasuti | Karnataka, India | Cross stitch, double running stitch, running stitch, zigzag running stitch | Cotton thread and cloth | |
Khamak | Kandahar, Afghanistan | Satin stitch | Cotton or wool fabric, silk thread | |
Kuba textiles | The Congo | Embroidery, appliqué, cut-pile embroidery | Raffia cloth and thread | |
Kutch embroidery | Kutch, Gujarat, India | Cotton cloth, cotton or silk thread | ||
Lambada embroidery | Banjara people | |||
Mountmellick work | Mountmellick, County Laois, Ireland | Knotted stitches, padded stitches | White cotton cloth and thread | |
Opus anglicanum | England | Split stitch, surface couching, underside couching[12] | Linen or velvet cloth, metallic thread, silk thread | |
Opus teutonicum Arhivirano 16. 2. 2011. na Wayback Machine | Holy Roman Empire | Buttonhole stitch, chain stitch, goblien stitch, pulled work, satin stitch, stem stitch[13] | White linen cloth and thread[13] | |
Or nué Arhivirano 26. 2. 2014. na Wayback Machine | Western Europe | Couching | Fabric, metallic thread, silk thread | |
Orphrey | ||||
Needlepoint | Ancient Egypt | Cross stitch, tent stitch, brick stitch | Linen or cotton canvas, wool or silk floss or yarn | |
Phool Patti ka Kaam | Uttar Pradesh, India | |||
Phulkari | Punjab | Darning stitches | Hand-spun cotton cloth, silk floss | |
Piteado | Central America | Ixtle or pita thread, leather | ||
Quillwork | North America | Beads, cloth, feathers, feather quills, leather, porcupine quills | ||
Rasht embroidery | Rasht, Gilan Province, Iran | Chain stitch | Felt, silk thread | |
Redwork | United States | Backstitch, outline stitch | Red thread, white cloth | |
Richelieu | Purportedly from 16th century Italy, revival in 19th century England and France | Buttonhole stitch | White thread, white cloth | |
Rushnyk | Slavs | Cross stitch,[14] Holbein stitch, satin stitch[15] | Linen or hemp cloth, thread | |
Sashiko | Japan | Running stitch | Indigo-dyed cloth, white or red cotton thread | |
Sermeh embroidery | Achaemenid Persia | Termeh cloth, velvet, cotton fabrics, various threads | ||
Sewed muslin | Scotland | Muslin, thread | ||
Shu Xiu | Chengdu, Sichuan, China | Satin, silk thread | ||
Smocking | England | Cable stitch, honeycomb stitches, knotted stitches, outline stitch, stem stitch, trellis stitch, wave stitch | Any fabric supple enough to be gathered, cotton or silk thread | |
Stumpwork | England | |||
Su Xiu | Suzhou, Jiangsu, China | Silk cloth and thread | ||
Suzani | Central Asia | Buttonhole stitches, chain stitches, couching, satin stitches | Cotton fabric, silk thread | |
Tatreez | Palestine,[16] Syria | Cross stitch | Cotton fabric, silk thread | |
Tenango embroidery | Tenango de Doria, Hidalgo, Mexico | |||
Velours du Kasaï | Kasai, the Congo | |||
Vietnamese embroidery | Vietnam | |||
Xiang Xiu | Hunan, China | Silk cloth, black, white, and grey silk thread | ||
Yue Xiu | Guangdong, China | Silk cloth and thread | ||
Zardozi | Iran and India | Cloth, metallic thread | ||
Zmijanje embroidery | Zmijanje, Bosnia and Herzegovina | Blue thread, white cloth[17] |
Materijali
[uredi | uredi izvor]Igla je ključni alat za šivanje u vezenju i dolazi u različitim veličinama i vrstama.[18] Tkanine i prediva korišteni u tradicionalnom vezenju variraju od mjesta do mjesta. Vuna, lan i svilakoriste se već hiljadama godina i za tkanine i za pređu. Danas se konac za vez proizvodi od pamuka, rajona, novih sintetičkih niti, ali i od tradicionalne vune, lana i svile. Vez trakama koristi se uska traka od svile ili traka od mješavine svile/organze, često za stvaranje cvjetnih motiva.
Tehnike površinskog vezenja, poput lančanog boda i polaganja, često su ekonomične jer koriste manje količine skupljih niti. Couching se obično koristi za radove s zlatom. S druge strane, tehnike rada na platnu, gdje se velike količine pređe zakopavaju na poleđini djela, koriste više materijala, ali rezultiraju čvršćim i sadržajnijim tekstilom.
Mašinski vez
[uredi | uredi izvor]Razvoj mašinskog veza i njegova masovna proizvodnja odvijali su se u fazama tokom industrijske revolucije. Prva mašina za vez bila je ručna mašina za vez koju je Josué Heilmann izumeo u Francuskoj 1832. godine.[19] Sljedeći evolutivni korak bio je šifli mašina za vez, koja je pozajmila elemente šivaće mašine i žakar razboja kako bi u potpunosti automatizirala proces vezanja. Proizvodnja mašinski izrađenih vezova procvjetala je u St. Gallenu, istočnoj Švicarskoj, u drugoj polovini 19. stoljeća.[20] I St. Gallen u Švicarskoj i Plauen u Njemačkoj postali su značajni centri za mašinski vez i razvoj mašina za vez. Mnogi Švajcarci i Nijemci emigrirali su u okrug Hudson, New Jersey, početkom dvadesetog stoljeća i tamo razvili industriju mašinskog vezenja. Shiffli mašine su i dalje evoluirale i još uvijek se koriste za masovnu proizvodnju veza.[21]
Savremeni vez izvodi se pomoću kompjuterizirane mašine za vez koja koristi šablone digitalizirane putem softvera za vez. U mašinskom vezenju, različite vrste "ispuna" dodaju teksturu i dizajn završenom radu. Ova tehnika se često koristi za dodavanje logotipai monograma na poslovne košulje ili jakne, personalizirane poklone, timsku odjeću, kao i za ukrašavanje kućnog posteljina, draperija i dekorativnih tkanina koje oponašaju složeni ručni vez iz prošlosti.
Mašinski vez se najčešće izvodi pomoću rayon konca, iako se također može koristiti i poliesterski konac. Važno je napomenuti da se Pamučni konac obično izbjegava jer je sklon pucanju, posebno ako je manji od 30 wt (debljina konca). Ovi faktori se uzimaju u obzir kako bi se osiguralo da se postigne najbolji rezultat i kvaliteta mašinskog vezenja.[22]
Došlo je do razvoja slobodnog ručnog mašinskog vezenja, pri čemu su dizajnirane nove mašine koje omogućavaju korisnicima da kreiraju vez u slobodnom pokretu, što ima svoje mesto u tekstilnoj umetnosti, prošivanju, krojenju, izradi kućnog nameštaja i mnogim drugim oblastima. Korisnici mogu koristiti softver za vez kako bi digitalizirali svoje dizajne. Ovi digitalizirani dizajni se potom prenose u mašinu za vez pomoću fleš diska, a zatim mašina za vez izvodi odabrani dizajn na tkanini. Ova tehnologija omogućava veći stepen kreativnosti i personalizacije u mašinskom vezenju.
Oživljavanje ručnog veza
[uredi | uredi izvor]Od kasnih 2010-ih, došlo je do eksponencijalnog rasta popularnosti ručnog veza. Zahvaljujući vizualnim društvenim medijima poput Pinteresta i Instagrama, umjetnici su mogli široko dijeliti svoje radove, što je inspiriralo mlađe generacije da se uključe u ovu vještinu koristeći igle i konac.
Savremeni umjetnici za vez vjeruju da je ručni vez doživio porast popularnosti kao rezultat rastuće potrebe za opuštanjem i prakticiranjem digitalnog odvajanja.[23]
U modernom ručnom vezu, za razliku od tradicionalnog šivanja križem, primjetan je "slobodniji" pristup. U ovom pristupu, šavovi se kombiniraju na nekonvencionalne načine kako bi se stvorile raznolike teksture i dizajni.
U književnosti
[uredi | uredi izvor]U grčkoj mitologiji se kaže da je boginja Atena prenijela umjetnost vezenja (zajedno s tkanjem ) na ljude, što je dovelo do slavnog nadmetanja između nje i smrtne Arahne .[24]
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Tradicionalni vez lančanim ubodom nakazahstanskomtepihu, savremeni.
-
engleski snaći se, kasni 15. ili početak 16. vijeka. Svileni baršun izvezen svilenim i zlatnim nitima, usko položen i naslonjen. Zbirka tekstilaInstitut za savremenu umjetnost Čikaga.
-
Izuzetno fina podloga odveza St. Gallen
-
Tradicionalni turski vez. Etnografski muzej Izmira, Turska.
-
Tradicionalni hrvatski vez.
-
Ukrašenauskršnja jajaiz regijeLuganskuUkrajini
-
Zlatni vez napregači(pregači)armenskesvadbene haljine iz 19. stoljeća izAkhaltsikhea
-
Korejski vez jarkih boja.
-
Uzbekistanski vez na tradicionalnoj ženskojparandžahaljini.
-
Žena koja nosi tradicionalnu izvezenu kapu za glavu kalaš, Pakistan.
-
Oznaka od crne tkanine sa raznobojnimbeduinskimvezom i kićankom od konca za vezenje
-
Vez lančanim bodovima iz Engleskec. 1775
-
Tradicionalni bugarski cvetni vez iz Sofije i Truna.
-
Slika iz 1919. koja prikazujebrazilsku zastavukoju vezuje porodica.
Bilješke
[uredi | uredi izvor]Citati
[uredi | uredi izvor]- ^ "Top 12 Basic Hand Embroidery Stitches". Sarah's Hand Embroidery Tutorials (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 5. 2020.
- ^ Coatsworth, Elizabeth: "Stitches in Time: Establishing a History of Anglo-Saxon Embroidery", in Netherton i Owen-Crocker 2005.
- ^ Harriet Bridgeman; Elizabeth Drury (1978). Needlework : an illustrated history. New York: Paddington Press. str. 42. ISBN 0-448-22066-0. OCLC 3843144.
- ^ Power, Lisa (27. 3. 2015). "NGV embroidery exhibition: imagine a 12-year-old spending two years on this..." The Sydney Morning Herald. Pristupljeno 30. 5. 2015.
- ^ "Handa City Sashiko Program at the Society for Contemporary Craft". Japan-America Society of Pennsylvania. 7 Oct 2016. Arhivirano s originala, 5. 7. 2017. Pristupljeno 25. 1. 2018.
- ^ Siddle, Kat. "Sashiko". Seamwork Magazine (jezik: engleski). Colette Media, LLC. Pristupljeno 26. 1. 2018.
- ^ Murphy, A. Mary (juli 2003). "The Theory and Practice of Counting Stitches as Stories: Material Evidences of Autobiography in Needlework". Women's Studies. 32 (5): 641–655. doi:10.1080/00497870390207149.
- ^ van der Merwe, Ria (novembar 2017). "From a silent past to a spoken future. Black women's voices in the archival process". Archives and Records. 40 (3): 239–258. doi:10.1080/23257962.2017.1388224.
- ^ Corbet, Mary (3. 10. 2016). "Needlework Terminology: Surface Embroidery". Pristupljeno 1. 11. 2016.
- ^ Yvette Stanton (30. 3. 2016). Early Style Hardanger. Vetty Creations. ISBN 978-0-9757677-7-1.
- ^ "The History and Technique of Candlewicking and Whitework". Needlepointers.com (jezik: engleski). 27. 10. 2020. Pristupljeno 16. 4. 2022.
- ^ "Technique - Opus Anglicanum". medieval.webcon.net.au. Arhivirano s originala, 27. 3. 2023. Pristupljeno 16. 4. 2022.
- ^ a b "Technique - Opus Teutonicum". medieval.webcon.net.au. Arhivirano s originala, 16. 2. 2011. Pristupljeno 16. 4. 2022.
- ^ K, Roman (1. 7. 2014). "FolkCostume&Embroidery: Ukrainian Rose Embroidery". FolkCostume&Embroidery. Pristupljeno 16. 4. 2022.
- ^ K, Roman (7. 8. 2012). "FolkCostume&Embroidery: Rushnyk embroidery of southern East Podillia". FolkCostume&Embroidery. Pristupljeno 16. 4. 2022.
- ^ Ollman, Leah (25. 10. 2017). "Quiet power of embroidery hits eloquently". The Los Angeles Times. str. E3.
- ^ "UNESCO - Zmijanje embroidery". ich.unesco.org (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 4. 2022.
- ^ "Needles". Sarah's Hand Embroidery Tutorials (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 6. 2020. Pristupljeno 6. 5. 2020.
- ^ Willem. "Hand Embroidery Machine". trc-leiden.nl (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 2. 2019.
- ^ Röllin, Peter. Stickerei-Zeit, Kultur und Kunst in St. Gallen 1870–1930. VGS Verlagsgemeinschaft, St. Gallen 1989, ISBN 3-7291-1052-7 (in German)
- ^ Schneider, Coleman (1968). Machine Made Embroideries (jezik: engleski). Globe Lithographing Company.
- ^ "Choosing Machine-Embroidery Threads". Threads Magazine (jezik: engleski). The Taunton Press, Inc. 2. 11. 2008. Pristupljeno 27. 11. 2018.
- ^ Elin (11. 6. 2019). "History of embroidery and its rise in popularity". Charles and Elin (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 25. 7. 2019. Pristupljeno 25. 7. 2019.
- ^ Synge, Lanto (2001). Art of Embroidery: History of Style and Technique. Woodbridge, England: Antique Collectors' Club. str. 32. ISBN 9781851493593.
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- Gillow, John; Sentance, Bryan (1999). World Textiles. Bulfinch Press/Little, Brown. ISBN 0-8212-2621-5.
- Levey, S. M.; King, D. (1993). The Victoria and Albert Museum's Textile Collection Vol. 3: Embroidery in Britain from 1200 to 1750. Victoria and Albert Museum. ISBN 1-85177-126-3.
- Netherton, Robin; Owen-Crocker, Gale R., ured. (2005). Medieval Clothing and Textiles, Volume 1. Boydell Press. ISBN 1-84383-123-6.
- Complete Guide to Needlework. Reader's Digest. 1979. ISBN 0-89577-059-8.
- van Niekerk, Di (2006). A Perfect World in Ribbon Embroidery and Stumpwork. Search Press. ISBN 1-84448-231-6.
Dalje čitanje
[uredi | uredi izvor]- Berman, Pat (2000). "embroidered sweatshirts". American Needlepoint Guild. Arhivirano s originala, 24. 1. 2017. Pristupljeno 24. 1. 2009.
- Caulfeild, S.F.A.; B.C. Saward (1885). The Dictionary of Needlework.
- Crummy, Andrew (2010). The Prestonpans Tapestry 1745. Burke's Peerage & Gentry, for Battle of Prestonpans (1745) Heritage Trust.
- Embroiderers' Guild Practical Study Group (1984). Needlework School. QED Publishers. ISBN 0-89009-785-2.
- Koll, Juby Aleyas (2019). Sarah's Hand Embroidery Tutorials.
- Lemon, Jane (2004). Metal Thread Embroidery. Sterling. ISBN 0-7134-8926-X.
- Vogelsang, Gillian; Vogelsang, Willem, ured. (2015). TRC Needles. The TRC Digital Encyclopaedia of Decorative Needlework. Leiden, The Netherlands: Textile Research Centre.
- Wilson, David M. (1985). The Bayeux Tapestry. Thames and Hudson. ISBN 0-500-25122-3.