Idi na sadržaj

Vez

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Embroidery sampler by Alice Maywood, 1826
Sample za vez Alice Maywood, 1826
Položene niti, površinska tehnika u vuni na platnu . Tapiserija iz Bayeuxa, 11. vijek

Vez je umetnost ukrašavanja tkanina ili drugih materijala pomoću igle za nanošenje konca ili pređe. Osim toga, vez može uključivati i upotrebu drugih materijala poput perli, perlica, pera i šljokica. U današnje vrijeme, vez se često može vidjeti na različitim odjevnim predmetima kao što su kape, kaputi, prekrivači, ćebad, košulje, traperice, haljine, čarape, šalovi i golf majice. Vez dolazi u raznim bojama niti ili pređe te se često koristi za personalizaciju poklona ili odjevnih predmeta.

Neki od temeljnih šavova u najranijim tehnikama vezenja uključuju lančani bod, rupicu za dugmad ili ćebe, pokretni bod, satenski bod i križni bod.[1] Ovi tradicionalni šavovi i danas zadržavaju svoju važnost kao osnovne tehnike ručnog veza.

istorija

[uredi | uredi izvor]
Detalj ritualnog odjevnog predmeta od izvezene svilene gaze. Redovi ravnog, okruglog lančanog boda koji se koristi za obris i boju. 4. vijek prije nove ere, Zhou grobnica u Mashanu, Hubei, Kina .

Porijeklo

[uredi | uredi izvor]

Procesi krojenja, krpljenja, krpanja i ojačavanja tkanine potaknuli su razvoj tehnika šivanja, dok su dekorativne mogućnosti šivanja dovela do nastanka umjetnosti veza. Zaista, primjećuje se izuzetna postojanost temeljnih šavova u vezu:

Ovo je izjavu koja naglašava zanimljivu činjenicu da u razvoju vezenja nema promjena materijala ili tehnika koje bi se mogle osjetiti ili tumačiti kao napredak od primitivne do kasnije, sofisticiranije faze. S druge strane, često se u ranim djelima nalazi tehnička vještina i visok standard zanatskog umijeća koji se rijetko postiže u kasnijim vremenima.

Umjetnost veza pronađena je širom svijeta, a otkriveno je nekoliko ranih primjera. Radovi u Kini datiraju iz perioda Zaraćenih država (5. – 3. vijek pne). Na odjevnim predmetima iz perioda migracija u Švedskoj, otprilike od 300. do 700. godine nove ere, rubovi traka obrubljivanja ojačani su pokretnim šavom, zadnjim ubodom, šavom za dugmad i krojačkim ubodom, ali nije sasvim sigurno je li ovaj rad služio samo pojačanju šavova ili se treba tumačiti kao ukrasni vez.[2]

Istorijske primjene i tehnike

[uredi | uredi izvor]
Par kineskih cipela za vezana stopala ljiljana
Izvezena korice knjige koju je napravila Elizabeta I u dobi od 11 godina, poklonjena Katherine Parr
Ženski thobe iz 19. stoljeća iz Palestine

Ovisno o vremenu, lokaciji i dostupnim materijalima, vez je mogao biti domena nekoliko stručnjaka ili široko rasprostranjena, popularna tehnika. Ta fleksibilnost dovela je do raznolikosti djela, od onih povezanih s kraljevskim dvorovima do svakodnevnih predmeta. Primjeri predmeta visokog statusa uključuju detaljno izvezena odjevna djela, vjerske artefakte i kućne predmete koji su često smatrani oznakom bogatstva i društvenog statusa.

U srednjovjekovnoj Engleskoj, tehnika poznata kao Opus Anglicanum koristila se za ukrašavanje tekstila koji se koristio u crkvenim ritualima. Ova tehnika bila je karakteristična za profesionalne radionice i cehove u to doba. U Engleskoj 16. vijeka, neki od knjiga, obično biblije ili drugi vjerski tekstovi, imali su vezene poveze. Bodleianska biblioteka u Oxford čuva primjerak darovan kraljici Elizabeti I 1583. godine. Također posjeduje kopiju Poslanica Svetog Pavla, čiju naslovnicu navodno izvezla sama kraljica.[3]

U Engleskoj 18. stoljeća i njenim kolonijama, s porastom trgovačke klase i širom dostupnošću luksuznih materijala, bogati vezovi počeli su se pojavljivati u svjetovnom kontekstu. Ovi vezovi su često bili predmeti izloženi u privatnim domovima imućnih građana, za razliku od crkvenog ili kraljevskog okruženja. Unatoč tome, sami vezovi možda su i dalje često imali vjerske teme. Kćeri bogatih obitelji proizvodile su uzorke koristeći fine svilene niti. Vez je bila vještina koja je označavala prijelaz djevojke u ženskost, kao i prijenos društvenog ranga i položaja.[4]

Vezenje je bilo važna umjetnost i pokazatelj društvenog statusa u srednjovjekovnom islamskom svijetu. Turski putnik iz 17. stoljeća, Evlija Čelebi, nazvao ga je "zanatom dvije ruke". U gradovima poput Damask, Kaira i Istanbul, vezenje se vidjelo na maramama, uniformama, zastavama, kaligrafiji, cipelama, ogrtačima, tunikama, konjskim oprezama, papučama, koricama, torbama, pokrivačima, pa čak i na kožnim remenima. Zanatlije su izrađivale predmete vezane zlatnim i srebrnim koncem. Vezenje, neka od kojih zapošljavaju više od 800 ljudi, raslo je kako bi opskrbilo ove predmete.

Obrnuto, vez je također bio dio narodne umjetnosti, koristeći materijale koji su bili dostupni neprofesionalcima. Primjeri uključuju Hardanger vez iz Norveške, Merezhka iz Ukrajine, Mountmellick vez iz Irske, Nakshi kantha iz Bangladeša i Zapadnog Bengala, te brazilski vez. Mnoge tehnike su imale praktičnu primjenu, kao što je Sashiko iz Japana, koja se koristila kao način ojačavanja odjeće.[5][6]

Iako je povijesno gledano smatran razonodom, aktivnošću ili hobijem namijenjenim isključivo ženama, vez se često koristio kao oblik biografije. Žene koje nisu imale pristup formalnom obrazovanju ili, s vremena na vrijeme, priboru za pisanje, često su učile vez i koristile ga kao sredstvo za dokumentiranje svojih života.[7] U smislu zabilježavanja povijesti marginaliziranih skupina, posebno obojenih žena u Sjedinjenim Državama i diljem svijeta, vez je postao sredstvo proučavanja svakodnevnog života onih čiji su životi uglavnom ostali neproučeni kroz veći dio povijesti.[8]

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]
Čajanca, Mađarska, sredina 20. veka

Vez se može klasificirati prema tome u kojoj mjeri dizajn uzima u obzir prirodu osnovnog materijala i prema odnosu postavljanja boda i tkanine. Glavne kategorije uključuju slobodni ili površinski vez, vez brojanim nitima, te rad na iglama ili platnu.[9]

U slobodnom ili površinskom vezu, uzorci se primjenjuju bez obzira na tkanje osnovnog materijala. Primjeri uključuju crewel vez i tradicionalni kineski i japanski vez.

Obrasci za vez s brojanim nitima kreiraju se šavovima preko unaprijed određenog broja niti u osnovnoj tkanini. Vez s brojanim nitima lakše se izvodi na temeljnoj tkanini s ravnomjernim tkanjem, kao što je platno za vez, Aida tkanina ili posebno tkane pamučne i lanene tkanine. Primjeri uključuju križni šav i neke oblike crnog veza.

Iako je slično vezu s brojanim nitima u pogledu tehnike, rad na platnu ili ušima uključuje provlačenje niti kroz mrežicu od tkanine kako bi se stvorio gust uzorak koji u potpunosti pokriva temeljnu tkaninu. Primjeri rada na platnu uključuju bargello i berlinsku vunu.

Vez se može klasificirati i prema sličnosti izgleda. U radu sa vučenim koncem i krojenjem, temeljna tkanina se deformira ili reže kako bi se stvorile rupe koje se zatim ukrašavaju vezom, često koncem iste boje kao i temeljna tkanina. Kada se izvodi bijelim koncem na bijelom lanu ili pamuku, ovaj rad se zajednički naziva bijelim koncem. Međutim, radovi se mogu računati ili izvoditi slobodno. Hardanger vez je vrsta brojanog veza, a uzorci su često geometrijski.[10] Nasuprot tome, stilovi poput Broderie anglaise slični su slobodnom vezenju, s cvjetnim ili apstraktnim dizajnom koji ne ovisi o tkanju tkanine.

Tradicionalni ručni vez širom svijeta

[uredi | uredi izvor]

 

Traditional embroidery Origin Stitches used materials Picture
Aari embroidery Kashmir and Kutch, Gujarat, India Chain stitch Silk thread, fabric, beads or sequins
Art needlework England bez okvira
Assisi embroidery Assisi, Italy Backstitch, cross stitch, Holbein stitch Cloth, red thread, silk, stranded perlé cotton bez okvira
Balochi needlework Balochistan, Pakistan Beads, cloth, shisha, thread bez okvira
Bargello Florence, Italy Vertical stitches (e.g. "flame stitch") Linen or cotton canvas, wool floss or yarn bez okvira
Berlin wool work Berlin, Germany Cross stitch or tent stitch Linen or cotton canvas, wool floss or yarn bez okvira
Blackwork England Backstitch, Holbein stitch, stem stitch Linen or cotton fabric, black or red silk thread bez okvira
Brazilian embroidery Brazil Bullion knots, cast-on stitch, drizzle stitch, French knots, featherstitch, fly stitch, stem stitch Cloth, rayon thread bez okvira
Broderie anglaise Czechia Buttonhole stitch, overcast stitch, satin stitch White cloth and thread bez okvira
Broderie perse India Chintz, thread bez okvira
Bunka shishu Japan Punch needle techniques Rayon or silk thread
Candlewicking United States Knotted stitch, satin stitch[11] Unbleached cotton thread, unbleached muslin bez okvira
Chasu Korea Chain stitch, couching, leaf stitch, long-and-short stitch, mat stitch, outline stitch, padding stitch, satin stitches, seed stitch bez okvira
Chikan Lucknow, India Backstitches, chain stitches, shadow-work Cloth, white thread bez okvira
Colcha embroidery Southwestern United States Cotton or linen cloth, wool thread bez okvira
Crewelwork Great Britain Chain stitch, couched stitches, knotted stitches, satin stitch, seed stitch, split stitch, stem stitch Crewel yarn, linen twill bez okvira
Goldwork China Couching, Holbein stitch, stem stitch Cloth, metallic thread bez okvira
Gota patti Rajasthan, India bez okvira
Gu Xiu Shanghai, China Silk cloth and thread bez okvira
Hardanger embroidery Norway Buttonhole stitch, cable stitch, fly stitch, knotted stitch, picot, running stitch, satin stitch White thread, white even-weave linen cloth bez okvira
Hedebo embroidery Hedebo, Zealand, Denmark White linen cloth and thread bez okvira
Kaitag textiles Kaytagsky District, Dagestan, Russia Laid-and-couched work Cotton cloth, silk thread bez okvira
Kalaga Burma bez okvira
Kantha Eastern India Old saris, thread bez okvira
Kasidakari India Chain stitch, darning stitch, satin stitch, stem stitch
Kasuti Karnataka, India Cross stitch, double running stitch, running stitch, zigzag running stitch Cotton thread and cloth Motifs of kasuti embroidery
Khamak Kandahar, Afghanistan Satin stitch Cotton or wool fabric, silk thread
Kuba textiles The Congo Embroidery, appliqué, cut-pile embroidery Raffia cloth and thread bez okvira
Kutch embroidery Kutch, Gujarat, India Cotton cloth, cotton or silk thread bez okvira
Lambada embroidery Banjara people bez okvira
Mountmellick work Mountmellick, County Laois, Ireland Knotted stitches, padded stitches White cotton cloth and thread bez okvira
Opus anglicanum England Split stitch, surface couching, underside couching[12] Linen or velvet cloth, metallic thread, silk thread bez okvira
Opus teutonicum Arhivirano 16. 2. 2011. na Wayback Machine Holy Roman Empire Buttonhole stitch, chain stitch, goblien stitch, pulled work, satin stitch, stem stitch[13] White linen cloth and thread[13] bez okvira
Or nué Arhivirano 26. 2. 2014. na Wayback Machine Western Europe Couching Fabric, metallic thread, silk thread bez okvira
Orphrey bez okvira
Needlepoint Ancient Egypt Cross stitch, tent stitch, brick stitch Linen or cotton canvas, wool or silk floss or yarn bez okvira
Phool Patti ka Kaam Uttar Pradesh, India
Phulkari Punjab Darning stitches Hand-spun cotton cloth, silk floss
Piteado Central America Ixtle or pita thread, leather bez okvira
Quillwork North America Beads, cloth, feathers, feather quills, leather, porcupine quills bez okvira
Rasht embroidery Rasht, Gilan Province, Iran Chain stitch Felt, silk thread bez okvira
Redwork United States Backstitch, outline stitch Red thread, white cloth
Richelieu Purportedly from 16th century Italy, revival in 19th century England and France Buttonhole stitch White thread, white cloth bez okvira
Rushnyk Slavs Cross stitch,[14] Holbein stitch, satin stitch[15] Linen or hemp cloth, thread bez okvira
Sashiko Japan Running stitch Indigo-dyed cloth, white or red cotton thread bez okvira
Sermeh embroidery Achaemenid Persia Termeh cloth, velvet, cotton fabrics, various threads
Sewed muslin Scotland Muslin, thread bez okvira
Shu Xiu Chengdu, Sichuan, China Satin, silk thread
Smocking England Cable stitch, honeycomb stitches, knotted stitches, outline stitch, stem stitch, trellis stitch, wave stitch Any fabric supple enough to be gathered, cotton or silk thread bez okvira
Stumpwork England bez okvira
Su Xiu Suzhou, Jiangsu, China Silk cloth and thread bez okvira
Suzani Central Asia Buttonhole stitches, chain stitches, couching, satin stitches Cotton fabric, silk thread bez okvira
Tatreez Palestine,[16] Syria Cross stitch Cotton fabric, silk thread bez okvira
Tenango embroidery Tenango de Doria, Hidalgo, Mexico bez okvira
Velours du Kasaï Kasai, the Congo bez okvira
Vietnamese embroidery Vietnam bez okvira
Xiang Xiu Hunan, China Silk cloth, black, white, and grey silk thread
Yue Xiu Guangdong, China Silk cloth and thread
Zardozi Iran and India Cloth, metallic thread bez okvira
Zmijanje embroidery Zmijanje, Bosnia and Herzegovina Blue thread, white cloth[17] bez okvira

Materijali

[uredi | uredi izvor]
Raznobojne vunene niti na panelu od lanene osnove i pamučne potke, engleski 18. vek

Igla je ključni alat za šivanje u vezenju i dolazi u različitim veličinama i vrstama.[18] Tkanine i prediva korišteni u tradicionalnom vezenju variraju od mjesta do mjesta. Vuna, lan i svilakoriste se već hiljadama godina i za tkanine i za pređu. Danas se konac za vez proizvodi od pamuka, rajona, novih sintetičkih niti, ali i od tradicionalne vune, lana i svile. Vez trakama koristi se uska traka od svile ili traka od mješavine svile/organze, često za stvaranje cvjetnih motiva.

Tehnike površinskog vezenja, poput lančanog boda i polaganja, često su ekonomične jer koriste manje količine skupljih niti. Couching se obično koristi za radove s zlatom. S druge strane, tehnike rada na platnu, gdje se velike količine pređe zakopavaju na poleđini djela, koriste više materijala, ali rezultiraju čvršćim i sadržajnijim tekstilom.

Mašinski vez

[uredi | uredi izvor]
Komercijalni mašinski vez lančanim ubodom na zavjesi od voile, Kina, početak 21. stoljeća

Razvoj mašinskog veza i njegova masovna proizvodnja odvijali su se u fazama tokom industrijske revolucije. Prva mašina za vez bila je ručna mašina za vez koju je Josué Heilmann izumeo u Francuskoj 1832. godine.[19] Sljedeći evolutivni korak bio je šifli mašina za vez, koja je pozajmila elemente šivaće mašine i žakar razboja kako bi u potpunosti automatizirala proces vezanja. Proizvodnja mašinski izrađenih vezova procvjetala je u St. Gallenu, istočnoj Švicarskoj, u drugoj polovini 19. stoljeća.[20] I St. Gallen u Švicarskoj i Plauen u Njemačkoj postali su značajni centri za mašinski vez i razvoj mašina za vez. Mnogi Švajcarci i Nijemci emigrirali su u okrug Hudson, New Jersey, početkom dvadesetog stoljeća i tamo razvili industriju mašinskog vezenja. Shiffli mašine su i dalje evoluirale i još uvijek se koriste za masovnu proizvodnju veza.[21]

Brother Innov-is V7 kompjuterizovana mašina za šivanje/prošivanje/vez za vezenje na tkanini koja se drži u obruču

Savremeni vez izvodi se pomoću kompjuterizirane mašine za vez koja koristi šablone digitalizirane putem softvera za vez. U mašinskom vezenju, različite vrste "ispuna" dodaju teksturu i dizajn završenom radu. Ova tehnika se često koristi za dodavanje logotipai monograma na poslovne košulje ili jakne, personalizirane poklone, timsku odjeću, kao i za ukrašavanje kućnog posteljina, draperija i dekorativnih tkanina koje oponašaju složeni ručni vez iz prošlosti.

Mašinski vez se najčešće izvodi pomoću rayon konca, iako se također može koristiti i poliesterski konac. Važno je napomenuti da se Pamučni konac obično izbjegava jer je sklon pucanju, posebno ako je manji od 30 wt (debljina konca). Ovi faktori se uzimaju u obzir kako bi se osiguralo da se postigne najbolji rezultat i kvaliteta mašinskog vezenja.[22]

Došlo je do razvoja slobodnog ručnog mašinskog vezenja, pri čemu su dizajnirane nove mašine koje omogućavaju korisnicima da kreiraju vez u slobodnom pokretu, što ima svoje mesto u tekstilnoj umetnosti, prošivanju, krojenju, izradi kućnog nameštaja i mnogim drugim oblastima. Korisnici mogu koristiti softver za vez kako bi digitalizirali svoje dizajne. Ovi digitalizirani dizajni se potom prenose u mašinu za vez pomoću fleš diska, a zatim mašina za vez izvodi odabrani dizajn na tkanini. Ova tehnologija omogućava veći stepen kreativnosti i personalizacije u mašinskom vezenju.

Oživljavanje ručnog veza

[uredi | uredi izvor]
Japanski besplatni vez svilenim i metalnim nitima, savremeni
Hardanger, tehnika bijelog rada . Contemporary

Od kasnih 2010-ih, došlo je do eksponencijalnog rasta popularnosti ručnog veza. Zahvaljujući vizualnim društvenim medijima poput Pinteresta i Instagrama, umjetnici su mogli široko dijeliti svoje radove, što je inspiriralo mlađe generacije da se uključe u ovu vještinu koristeći igle i konac.

Savremeni umjetnici za vez vjeruju da je ručni vez doživio porast popularnosti kao rezultat rastuće potrebe za opuštanjem i prakticiranjem digitalnog odvajanja.[23]

U modernom ručnom vezu, za razliku od tradicionalnog šivanja križem, primjetan je "slobodniji" pristup. U ovom pristupu, šavovi se kombiniraju na nekonvencionalne načine kako bi se stvorile raznolike teksture i dizajni.

U književnosti

[uredi | uredi izvor]

U grčkoj mitologiji se kaže da je boginja Atena prenijela umjetnost vezenja (zajedno s tkanjem ) na ljude, što je dovelo do slavnog nadmetanja između nje i smrtne Arahne .[24]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Bilješke

[uredi | uredi izvor]

Citati

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Top 12 Basic Hand Embroidery Stitches". Sarah's Hand Embroidery Tutorials (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 5. 2020.
  2. ^ Coatsworth, Elizabeth: "Stitches in Time: Establishing a History of Anglo-Saxon Embroidery", in Netherton i Owen-Crocker 2005.
  3. ^ Harriet Bridgeman; Elizabeth Drury (1978). Needlework : an illustrated history. New York: Paddington Press. str. 42. ISBN 0-448-22066-0. OCLC 3843144.
  4. ^ Power, Lisa (27. 3. 2015). "NGV embroidery exhibition: imagine a 12-year-old spending two years on this..." The Sydney Morning Herald. Pristupljeno 30. 5. 2015.
  5. ^ "Handa City Sashiko Program at the Society for Contemporary Craft". Japan-America Society of Pennsylvania. 7 Oct 2016. Arhivirano s originala, 5. 7. 2017. Pristupljeno 25. 1. 2018.
  6. ^ Siddle, Kat. "Sashiko". Seamwork Magazine (jezik: engleski). Colette Media, LLC. Pristupljeno 26. 1. 2018.
  7. ^ Murphy, A. Mary (juli 2003). "The Theory and Practice of Counting Stitches as Stories: Material Evidences of Autobiography in Needlework". Women's Studies. 32 (5): 641–655. doi:10.1080/00497870390207149.
  8. ^ van der Merwe, Ria (novembar 2017). "From a silent past to a spoken future. Black women's voices in the archival process". Archives and Records. 40 (3): 239–258. doi:10.1080/23257962.2017.1388224.
  9. ^ Corbet, Mary (3. 10. 2016). "Needlework Terminology: Surface Embroidery". Pristupljeno 1. 11. 2016.
  10. ^ Yvette Stanton (30. 3. 2016). Early Style Hardanger. Vetty Creations. ISBN 978-0-9757677-7-1.
  11. ^ "The History and Technique of Candlewicking and Whitework". Needlepointers.com (jezik: engleski). 27. 10. 2020. Pristupljeno 16. 4. 2022.
  12. ^ "Technique - Opus Anglicanum". medieval.webcon.net.au. Arhivirano s originala, 27. 3. 2023. Pristupljeno 16. 4. 2022.
  13. ^ a b "Technique - Opus Teutonicum". medieval.webcon.net.au. Arhivirano s originala, 16. 2. 2011. Pristupljeno 16. 4. 2022.
  14. ^ K, Roman (1. 7. 2014). "FolkCostume&Embroidery: Ukrainian Rose Embroidery". FolkCostume&Embroidery. Pristupljeno 16. 4. 2022.
  15. ^ K, Roman (7. 8. 2012). "FolkCostume&Embroidery: Rushnyk embroidery of southern East Podillia". FolkCostume&Embroidery. Pristupljeno 16. 4. 2022.
  16. ^ Ollman, Leah (25. 10. 2017). "Quiet power of embroidery hits eloquently". The Los Angeles Times. str. E3.
  17. ^ "UNESCO - Zmijanje embroidery". ich.unesco.org (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 4. 2022.
  18. ^ "Needles". Sarah's Hand Embroidery Tutorials (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 6. 2020. Pristupljeno 6. 5. 2020.
  19. ^ Willem. "Hand Embroidery Machine". trc-leiden.nl (jezik: engleski). Pristupljeno 19. 2. 2019.
  20. ^ Röllin, Peter. Stickerei-Zeit, Kultur und Kunst in St. Gallen 1870–1930. VGS Verlagsgemeinschaft, St. Gallen 1989, ISBN 3-7291-1052-7 (in German)
  21. ^ Schneider, Coleman (1968). Machine Made Embroideries (jezik: engleski). Globe Lithographing Company.
  22. ^ "Choosing Machine-Embroidery Threads". Threads Magazine (jezik: engleski). The Taunton Press, Inc. 2. 11. 2008. Pristupljeno 27. 11. 2018.
  23. ^ Elin (11. 6. 2019). "History of embroidery and its rise in popularity". Charles and Elin (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 25. 7. 2019. Pristupljeno 25. 7. 2019.
  24. ^ Synge, Lanto (2001). Art of Embroidery: History of Style and Technique. Woodbridge, England: Antique Collectors' Club. str. 32. ISBN 9781851493593.

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]

Dalje čitanje

[uredi | uredi izvor]