Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS)[uredi | uredi izvor]

Slijedeći ideje o nacionalnom i socijalnom oslobođenju ugrađene u platformi Narodnooslobodilačke borbe, a cijeneći učešće i antifašističku borbu naroda Sanđaka, predsjedništvo Antifašističkog vijeća narodnog oslobodjenja Jugoslavije na Drugom zasjedanju 29. novembra 1943. godine u Jajcu je donijelo odluku za osnivanje posebnog antifašističkog vijeća Sandžaka.

Inicijativni odbor kojeg su sačinjavali partijski rukovodioci Sreten Vukosavljević[1], profesor Beogradskog Univerziteta i Murat Šećeragić[2], muftija i vrhovni šerijatski sudija i komesar Islamske vjerske zajednice za Sandžak, Crnu Goru i Srbiju u Kraljevini Jugoslaviji, ocijenili su:

...Na inicijativu AVNOJ-a koncem novembra 1943. godine osnovano je ZAVNO Sandžaka, iako u odlukama Drugog zasedanja (AVNOJ-a) Sandžak nije predviđen kao federalna jedinica (...) Ovo osnivanje bilo je uslovljeno razvojem prilika u Sandžaku. Okupatoru i izdajnicima našeg naroda bilo je uspjelo da zaoštre odnose između srpskog i muslimanskog življa što je svakako za narod Sandžaka imalo posljedica...[3]

Ideja za osnivanje i rad Vijeća[uredi | uredi izvor]

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobodjenja Sandžaka osnovano je 20. novembra 1943. godine u Pljevljima.

Prvi trag inicijative za osnivanje ZAVNOSA može se naći u pismu Vrhovnog komandanta Narodnooslobodilačke vojske, Josipa Broza Tita upućenom u jesen 1943. godine Ivanu Milutinoviću, delegatu CK KPJ, u kojem Tito izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju Crne Gore, Boke, Sandžaka i Metohije. U pismu se navodi:

...Smatram da bi bilo potrebno da vi što prije pristupite u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji - pripremanju konferencije Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućstvu, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima... [4]

Međutim, Titova ideja da se osnuje jedno vijeće za sve ove "krajeve", kako ih je on nazvao, nije ispoštovana, te mu Ivan Milutinović odgovara 15. oktobra 1943. godine da je osnovano vijeće za Crnu Goru i Boku, i u pismu uopšte ne spominje Sandžak i Metohiju. Istovremeno, u jesen 1943. godine, kapitulacijom Italije u Drugom svjetskom ratu, došlo je oslobođenja Pljevalja, Bijelog Polja, Nove Varoši, Pribija i dijela Novog Pazara, Tutina, Sjenice i Priboja, što je izazvalo ubrzano rasplamsavanje narodnooslobodilačkog pokreta u ovim mjestima, i nekoliko mjeseci kasnije dovelo do osnivanja ZAVNO Sandžaka.

Na prvom zasjedanju ZAVNOSA izabrana su 62 vijećnika, i to: 14 iz pljevaljskog i bijelopoljskog sreza, 12 iz mileševskog sreza i po 11 iz srezova Priboj i Nova Varoš. Među izabranim vijećnicima bilo je pripadnika svih nacionalnosti, socijalne strukture i vjeroispovesti, a također i pet žena. Kako se navodi u već citiranom pismu Inicijativnog odbora, na osnivačkoj skupštini bili su prisutni svi "koji su svojim držanjem i radom u narodnooslobodilačkoj borbi dokazali svoju ljubav prema narodu i slobodi, koji zaista leže interesi naše borbe, našeg naroda, bratstva Srba i Muslimana, njihove budućnosti i slobode".[5]

Tada je također formiran i Izvršni odbor sa Sretenom Vukosavljevićem kao predsjednikom i Murat ef. Šećeragićem, kao podpredsjednikom. [6]

Protivnici[uredi | uredi izvor]

Protivnici stvaranja ZAVNOSA bili su članovi rukovodstva Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Crne Gore, posebno od tamošnjeg komiteta Komunističke partije za Crnu Goru i Boku koji su radi ratnih uslova bili u Kolašinu, dok je sjedište ZAVNOS-a često bilo u Bijelom Polju. U pripremama za odlazak na Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu, delegati ZAVNOS-a nisu obavješteni od strane predstavnika ZAVNOCG-a, te samim tim nisu prisustvovali Zasjedanju održanom 29. i 30. novembra 1943. godine.[7] Također je ostala nerazrješena pogibija Rifata Burdžovića, koji je 1943. godine poginuo u okolini Mrkonjić Grada[8]

Ukidanje[uredi | uredi izvor]

ZAVNOS je ukinut 29. marta 1945. godine na zasjedanju u Novom Pazaru, a područje pod upravom ZAVNOS-a podijeljeno je između SR Crne Gore i SR Srbije,

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Članak o Sretenu Vukosavljeviću na web stranici Sandžak press
  2. ^ Članak o Muratu Šećeragiću na web stranici Bošnjaci.rs
  3. ^ Proglas vjećnika AVNOJ-a iz Sandžaka, 20. VIII 1943. godine, AIIT - IV 2-3 (45) u Zoran Lakić, "Partizanska autonomija Sandžaka", Stručna knjiga, 1992.
  4. ^ Zoran Lakić, "ZAVNO Crne Gore i Boke", Titograd, 1963, dok. br. 1
  5. ^ Proglas vjećnika AVNOJ-a iz Sandžaka, 20. VIII 1943. godine, AIIT - IV 2-3 (45) u Zoran Lakić, "Partizanska autonomija Sandžaka", Stručna knjiga, 1992.
  6. ^ Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, ISBN 86-07-00187-6
  7. ^ Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, ISBN 86-07-00187-6
  8. ^ Biografija Rifata Burdžovića na web stranici Sandžaklije

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.