Drugo zasjedanje AVNOJ-a

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Gnome-emblem-important.svg Na ovoj stranici konstatovane su greške u izvornom kodu koje možda dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako ispraviti ove greške, onda se obratite na čaršiji za pomoć.
Oslobođena i poluoslobođena teritorija za vrijeme Drugog zasjedanja AVNOJ-a (29. novembra 1943. godine)

Drugo zasjedanje AVNOJ-a je održano 29. novembra 1943. u Jajcu. Na zasjedanju je AVNOJ konstituiran u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, uspostavljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), a izbjegličkoj vladi i kralju Petru II Karađorđeviću je zabranjen povratak u zemlju do završetka rata.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Promjena ratnih uspjeha na savezničkim frontama, a ponajviše kapitulacija Italije 9.septembra 1943, savezničko osvajanje afričkog kontinenta, kontraofanziva Crvene armije na Istočnom Frontu su utjecali da KPJ započne sa izgradnjom čvrstih temelja buduće Jugoslavenske države, uvjerena u konačnu pobjedu antifašističke koalicije u ratu.

Institucioniranje revolucije (preko vojnih, vojnopozadinskih organa, organa vlasti i društveno-političkih organizacija) bilo je u Jugoslaviji uglavnom završeno. Međunarodni razlozi onemogućavali su da sustav narodne vlasti zaključi svoj karakter formiranjem centralnog Jugoslovenskog organa (Vlade).

Zato je na prvom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) u Bihaću 1942. bila stvorena osnova, samo ne političko predstavničko tijelo koje je zapravo vršilo funkciju saveznog narodnooslobodilačkog odbora. Konačno, utemeljenje države je trebalo da se uokviri na drugom zasjedanju AVNOJ-a krajem 1943. godine.

Jajce[uredi | uredi izvor]

Jajce je stari bosanski srednjovjekovni grad koji leži u dolini rijeke Vrbas. U srednjem vijeku je bio prijestolnica bosanskih kraljeva. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, grad je nekoliko puta mijenjao vlasnike. Prvo su ga partizani osvojili 1942. godine, pa su ga Nijemci povratili krajem iste godine, da bi ga partizani ponovno zauzeli 17. augusta 1943. godine.

U gradu su se nalazili Vrhovni štab NOV i POJ, CK KPJ i ostala vojno-politička rukovodstva. U gradu se odvijao svakodnevni život. U centru grada se nalazilo veliko sklonište u koje su se sklanjali mještani u slučaju zračne opasnosti. Poziv delegatima za drugo zasjedanje AVNOJ-a je uputio CK KPJ i Vrhovni štab odmah nakon kapitulacije Italije. Pošto je grad držan skoro 3 mjeseca, odlučeno je da se zasjedanje održi baš u njemu. Zbog opasnosti od eventualnog zračnog napada, odlučeno je da zasjedanje traje samo jednu noć. Grad je na u noći zasjedanja bio zamračen, a jedino je gorjelo prigušeno svjetlo u Domu Kulture gdje je zasjedanje bilo i održano.

Drugo zasjedanje AVNOJ-a je održano u zgradi bivšeg društva "Sokola". Po osvajanju grada, partizani su uništili ovu dvoranu koja je bila njemačka vojna kasarna, da bi je za nepune tri tjedna obnovili i pripremili za zasjedanje. Novom objektu su dali naziv "Dom kulture". Tu je radilo pozorište narodnog oslobođenja i izvodilo Gogoljevog "Revizora" svake večeri. Dvorana je bila udešena za zasjedanje AVNOJ-a. Podijum je bio iskićen zastavama Jugoslavije (s crvenom zvijezdom u sredini), Amerike, Engleske i Sovjetskog Saveza. U dnu stola za Predsjedništvo nalazila se prva skica novog grba Jugoslavije. Slikar Đorđe Andrejević Kun je dekorisao Dom kulture jarkim bojama i islikao portrete Staljina, Roosevelta i Churchilla.

Samo manji broj delegata iz raznih krajeva nalazio se u gradu. Većina delegata je zadržavana po okolnim selima zbog mogućnosti zračnog napada na grad.

Dolazak delegata na zasjedanje[uredi | uredi izvor]

Krajem novembra 1943. godine u Jajcu su stizale izaslanstva predstavnika naroda iz svih krajeva Jugoslavije. Iz Slovenije su stigli dr. Ivan Ribar (predsjednik AVNOJ-a), Boris Kidrič i dr. Josip Vidmar. Najviše teškoća su imali delegati iz Crne Gore koji su pod oružjem i stalnom opasnošću morali pješačiti 300 km. Izaslanstvo iz Hrvatske je vodio dr. Vladimir Bakarić, a u stopu ju je pratila manja jedinica iz sastava Trinaeste proleterske brigade.

Među izaslanicima osim KPJ, bilo je i izaslanika Hrvatske seljačke stranke (mačekovci i radićevci), Srpske zemljoradničke stranke, Stranke samostalnih demokrata, Jugoslovenske muslimanske organizacije (spahinovci), nekolicina radikala, dvojica Hrvata iz Jugoslovenskog odbora osnovanog još 1915. godine u Londonu, Stranka kršćanskih socijalista i drugih građanskih partija. Većina delegata bili su pripadnici Narodnoosloboilačke vojske Jugoslavije kao provjereni borci i revolucionari. Na zasjedanju nisu prisustvovali delegati iz Makedonije, koji se nisu uspijeli probiti do Jajca.[1]

Dan uoči zasjedanja u Jajcu, predsjednika AVNOJ-a, predratnog predsjednika skupštine Kraljevine SHS dr. Ivana Ribara, snašla je teška sudbina. 28. novembra 1943. godine na Glamočkom polju je stradao njegov sin Ivo Lola Ribar, član Vrhovnog štaba i predsjednik organizacije SKOJ-a. Samo nekoliko tjedana ranije kod Kolašina u borbi sa četnicima poginuo mu je i drugi sin Jurica Ribar. Ove tužne vijesti mu je prenio novoizabrani maršal Jugoslavije Josip Broz Tito odmah po završetku zasjedanja koje je dr. Ribar vodio u svojstvu predsjedavajućeg.

Početak zasjedanja AVNOJ-a[uredi | uredi izvor]

Ukupno je 142 delegata bilo prisutno u Domu kulture na drugom zasjedanju AVNOJ-a. Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije počelo je 29. novembra 1943. točno u 19 sati. Vrata Doma kulture su bila širom otvorena za sve radoznale građane, s tim što su svi osim delegata na ulazu temeljito pretresani zbog mogućnosti postavljanja diverzije.

Nedaleko oko grada su postavljeni teški protuzrakoplovni mitraljezi u slučaju zračnih napada. Grad je zamračen točno u 19.15 nakon čega su se vrata Doma kulture zatvorila. Prozori Doma su bili prikriveni roletama i u unutrašnjosti je plamtjelo blago svjetlo koje nije moglo biti dobar orijentir eventualnog zračnog napada na grad. Dom kulture su osiguravale jake partizanske jedinice, vodeći računa da se neko ne prikrade i postavi paklenu napravu.

Rad delegata započet je himnom "Hej Slaveni" u izvođenju pozorišnog hora narodnog oslobođenja oko 19.20, da bi se završio u 5 sata ujutro kozaračkim kolom. Radnim dijelom zasjedanja rukovodilo je Predsjedništvo u sastavu: dr. Vojislav Kecmanović, dr. Ivan Milutinović, dr. Sreten Žujović, dr. Josip Vidmar, dr. Pavle Gregorić, dr. Zlatan Sremec, dr. Sulejman Filipović i pravoslavni svećenik iz Krupnja Vlada Zečević.

Predsjednik AVNOJ-a izabran na prošlom zasjedanju u Bihać u 1942. dr. Ivan Ribar je otvorio zasjedanje svojim uvodnim referatom O radu AVNOJ-a između dva zasjedanja'. Nakon pauze od pola sata poslije Ribarovog referata oko 21 čas za govornicom se pojavio Josip Broz Tito. Svoj referat počeo je riječima:

...Stvaranje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije jeste jedna od najvećih tekovina naše narodnooslobodilačke borbe do tog vremena. Položeni su temelji na kojima se gradi jedno novo, pravednije uređenje u zemljama Jugoslavije, položeni su temelji jedne prave istinski demokratske, narodne vladavine ...

Često prekidan odobravanjem, aplauzima i poklicima, Tito je završio referat:

...Borba naših naroda i sjajni uspjesi koje su oni postigli na bojnom polju pomoću svoje slavne NOV i POJ stvorili su nam pred čitavim naprednim svijetom velike simpatije, stvorili su sve uvjete da naši narodi ostvare svoje težnje-slobodu, istinsku demokratsku federativnu Jugoslaviju ...

Nakon Titovog jednočasovnog referata, počela je diskusija za vrijeme pauze. Nakon pauze za govornicom se pojavio Boris Kidrič. Govorili su zatim: Pero Krstajić, sudija Marko Vujačić, književnik i dr. Sulejman Filipović, vijećnik iz Bosne Novak Mastilović, hercegovački prvoborac Luka Stević, predstavnik nositelja Krađorđeve zvijezde iz Prvog svjetskog rata, Franc Ljubej, učitelj, Vice Buljan, Rodoljub Čolaković kao tajnik AVNOJ-a i mnogi drugi. Ukupno je govorilo 44 delegata .

Oko pola 12 došlo je do kraće pauze, da bi točno u 23.45 dr. Ivan Ribar pred vijećnicu pročitao odluke sa Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Bili su to posljednji minuti 29. novembra, ali pošto je čitanje počelo prije ponoći, to je kao datum historijskih odluka uzet 29. novembar 1943. godine.

Odluke sa drugog zasjedanja AVNOJ-a[uredi | uredi izvor]

Odluka o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu.
Odluka o dodjeli naziva maršala Titu.

Kao glavne odluke koje su donijeli vijećnici na drugom zasjedanju AVNOJ-a ističu se:

  1. Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije se konstituiše u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije, kao vrhovni predstavnik naroda i uspostavlja se Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), sa svim obilježjima narodne vlade, preko koga će AVNOJ ostvarivati ​​svoju izvršnu funkciju;
  2. Zabranjuje se jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi povratak u zemlju i oduzimaju se sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a također se zabranjuje i povratak u zemlju kralja Petra II Karađorđevića do završetka rata kada će narod odlučiti hoće li republiku ili monarhiju;
  3. Obveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopile izbjegličke "vlade" a u cilju njihovog poništenja ili ponovnog sklapanja odnosno odobrenja i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi u buduće u inostranstvu eventualno sklopila izbjeglička takozvana "vlada";
  4. Jugoslavija se ima izgraditi na demokratskom principu kao državna zajednica ravnopravnih naroda.
  5. Zaključci donijeti se imaju odmah formirati posebnim odlukama AVNOJ-a.
  6. Kao posebna odluka AVNOJ-a, u odluci br. 7, Josipu Brozu Titu je dodijeljen naziv "MARŠAL JUGOSLAVIJE" na temelju prijedloga koji je postavila slovenska delegacija na čelu s dr. Josipom Vidmarom. Predsjedništvo AVNOJ-a je na svojoj prvoj sjednici 3o novembra 1943. godine jednoglasno prihvatilo prijedlog slovenske delegacije da se Titu dodijeli naziv "MARŠAL JUGOSLAVIJE".

Političke posljedice[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ)[uredi | uredi izvor]

U odluci AVNOJ-a, Nacionalni odbor je najviši izvršni naredbodavni organ narodne vlasti u Jugoslaviji, preko koga AVNOJ ostvaruje izvršnu funkciju. Tijelo koje ima sva obilježja narodne vlasti. Na prijedlog Moše Pijade imenovani su članovi prvog sastava Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije:

Predsjedništvo AVNOJ-a[uredi | uredi izvor]

Članovi Predsjedništva AVNOJ-a izabrani na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu:

Značaj odluka s drugog zasjedanja AVNOJ-a i međunarodna reagiranja[uredi | uredi izvor]

Drugo zasjedanje AVNOJ-a se održavalo baš u trenutku zasjedanja konferencije Velike Trojice u Teheran u. Sve privremene odluke koje su donesene na Prvom zasjedanju u Bihać u su uokvirene na Drugom zasjedanju u Jajcu.

Jednodušno je odbačena mogućnost ponovnog uspostavljanja Monarhije i određen je tečaj novog društva koje se polako izgrađivalo kroz narodni ustanak. Na drugom zasjedanju AVNOJ-a donesene su odluke kojima je u osnovama završeno stvaranje državne organizacije nove Jugoslavije, koja je dobila svoj parlament i vladu. Usvajanjem deklaracije i odluka osigurane su tekovine narodnooslobodilačkog rata i onemogućen je povratak na predratno stanje.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, narodi Jugoslavije su datum 29. novembar slavili kao državni praznik, a na novom grbu Jugoslavije stajalo je urezano 29. novembat 1943. Odlukama AVNOJ-a se u prvi mah suprostavio engleski premijer Winston Churchill jer se odluka o zabrani povratka kralja ticala isključivo njega. Što se tiče Sovjetskog Saveza, Jugoslavija je odbila obavijestiti Sovjetski Savez o predstojećem zasjedanju, kao io tome što se njime želi učiniti. Radiogram je poslan odmah nakon završetka zasjedanja i tako je Staljin stavljen pred svršeni čin.

Naročito je bila komplicirana situacija jer se baš u istom trenutku održavala i Teherenska konferencija između Roosevelta, Staljina i Churchilla u Iran u. Ovakvo pravodobno neobavještavanje Sovjetskog Saveza i rad Jugoslovenskog CK na svoju ruku, predstavnici Informbiroa su kasnije iskoristili da svale na teret Jugoslavenima.

Međutim, važnim odlukama sa Teheranske konferencije, među kojima je najznačajnija ona da se prizna i pomogne NOP Jugoslavije praktično je počelo građenje nove Jugoslavije. Neki demokrati su na zapadu procijenili da su odluke AVNOJ-a bile uzurpacija državnih tekovina i državni udar KPJ koja se odvojila, stvorila svoju partisku vojsku i počela rušiti staro društvo.

Kao prva reakcija u zemlji na Drugo zasjedanje AVNOJ-a, polovinom 1944. četnički predstavnici JVuO (Ravnogorskog pokreta) održali su svoj kongres u selu Ba (Svetosavski kongres) koji je usvojio rezoluciju potpuno suprotnu deklaraciji koju je formulirao AVNOJ. Velike sile su već presudile na Teheranskoj konferenciji, tako da je pobjeda narodnooslobodilačkog bloka postalo samo pitanje vremena.

Treće zasjedanje AVNOJ-a (posljednje) održano je u oslobođenom Beograd u polovinom kolovoz a 1945. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Branko Petranović, Revolucionarna smjena vlasti (1942-1945), Beograd 0,1973
  • Slobodan Nešović, Branko Petranović, AVNOJ i Revolucija, Beograd, 1984.
  • Veselin Đuretić, Vlada na bespuću, Beograd, 1982.
  • Drugi svjetski rat-Tom 2, Ljubljana, 1980.
  • Povijesna čitanka, Sarajevo, 1957.
  • Veliki dani-svjedočanstva o Republici, Zagreb, 1958.