Đuro Pucar
| Đuro Pucar "Stari" | |
|---|---|
![]() | |
| Predsjednik NR Bosne i Hercegovine | |
| Vrijeme na dužnosti 1946. do 1948. | |
| Prethodnik | Vojislav Kecmanović |
| Nasljednik | Vlado Šegrt |
| Predsjednik SR Bosne i Hercegovine | |
| Vrijeme na dužnosti 1953. do 1963. | |
| Nasljednik | Ratomir Dugonjić |
| Predsjednik Saveza komunista Bosne i Hercegovine | |
| Vrijeme na dužnosti 1952. do 1965. | |
| Nasljednik | Cvijetin Mijatović |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 13. decembar 1899. Kesići, Bosansko Grahovo, Austro-Ugarska |
| Smrt | 12. april 1979 (79 godina) Beograd, SFRJ |
| Etnicitet | Jugoslaven |
| Zanimanje | Političar |
Đuro Pucar "Stari" (Kesići, Bosansko Grahovo, 13. decembar 1899 – Beograd, 12. april 1979) bio je bosanskohercegovački, komunistički revolucionar, učesnik Narodnooslobadilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR BiH, dvostruki junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Pucar je porijeklom iz siromašne seljačke porodice. Kao kovački radnik, 1920. postao je član omladinske organizacije SKOJ, a 1922. i član Komunističke partije Jugoslavije. Bio je naročito aktivan u radničkim sindikalnim organizacijama, u kojima je bio i funkcioner.
Godine 1929. osuđen je na osam godina robije, ali mu je kazna povećana na još dvije godine, jer se borio protiv nesnosnog stanja u tadašnjim zatvorima i kazamatima Kraljevine Jugoslavije. Od 1939. ilegalno je živio u Sarajevu, gdje je postao član novoformiranog Pokrajinskog odbora KPJ za Bosnu i Hercegovinu i gdje je djelovao usprkos progonu policije. Kao delegat iz BiH na 5. Zemaljskoj konferenciji KPJ 1940. u Zagrebu izabran je za člana Centralnog komiteta KPJ.[1]

Do napada nacističke Njemačke na Jugoslaviju 1941. intenzivno je radio na omasovljenju i jačanju partijskih organizacija i na sprovođenju odluka 5. Zemaljske konferencije, ilegalno boraveći u Sarajevu i drugim mjestima. U julu 1941. po odluci PK KPJ za BiH otišao je u Banju Luku, iz koje je kao sekretar KPJ vršio pripreme za ustanak u Bosanskoj krajini, koji je kasnije i vodio. Bio je članom Glavnog štaba NOP dodreda Bosne i Hercegovine, potpredsjednik ZAVNOBiH-a i član predsjedništva AVNOJ-a, sekretar Pokrajinskog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu.
Po oslobođenju zemlje od okupatora bio je ministar bez portfelja u prvoj Vladi Bosne i Hercegovine, vršilac dužnosti predsjednika Prezidijuma Narodne skupštine BiH i potpredsjednika Prezidijuma Narodne skupštine Jugoslavije, zatim predsjednik Vlade BiH i sekretar CK KPBiH, član Izvršnog komiteta CK SKJ, član Predsjedništva SO SSRNJ, predsjednik Saveznog odbora SUBNOR-a, član Savjeta Federacije. Đuro Pucar Stari bio je odlikovan kao Narodni heroj Jugoslavije i junak socijalističkog rada. Po njemu su bile nazvane mnoge ulice u prijeratnoj Bosni i Hercegovini (1945-1992), ali i širom bivše Jugoslavije (danas ga nose još ulice u Velikoj Kladuši, Šapcu i Zaječaru), institucije i tvornice u zemlji, kao i općina Pucarevo (Novi Travnik).
Odlikovanja
[uredi | uredi izvor]Pucar je nosilac Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslavenskih i stranih odlikovanja. Odlikovan je Ordenom jugoslovenske velike zvijezde i dva puta Ordenom junaka socijalističkog rada. Ordenom narodnog heroja je odlikovan 11. marta 1953.
Reference
[uredi | uredi izvor]- Mala enciklopedije Prosvete u tri toma, tom 3 (Po-Š), Beograd, 1986, str. 122.
- ↑ "Službeni vijesnik 1951" (PDF).
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Predsjednici SR Bosne i Hercegovine
- Društveno-politički radnici SR Bosne i Hercegovine
- Predsjednici Vlada SR Bosne i Hercegovine
- Predsjednici CK SK Bosne i Hercegovine
- Bosanskohercegovački komunisti
- Jugoslavenski komunisti
- Nosioci Ordena narodnog heroja
- Bosanskohercegovački političari
- Biografije, Bosansko Grahovo
- Rođeni 1899.
- Umrli 1979.
- ZAVNOBiH
- Članovi Savjeta narodne odbrane SFRJ
- Predsjednici Narodne skupštine Bosne i Hercegovine
