Derviš Korkut

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Derviš Korkut
Rođenje (1888-05-05) 5. maj 1888.
Travnik, Austro-Ugarska
Smrt 28. august 1969.(1969-08-28) (starost: 81)
Sarajevo, SFRJ
Nacionalnost Bošnjak
Zanimanje bibliotekar, teolog

Derviš Korkut (Travnik, 5. maja 1888. – Sarajevo, 28. augusta 1969) bio je bibliotekar, učitelj, humanista i orijentolog iz Bosne i Hercegovine.[1] Brat je poznatog prevodioca Kur'ana na bosanski jezik, Besima Korkuta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 5. maja 1888. u Travniku od oca hadži Ahmeda Muniba i majke Šahide Biščević. Poticao je iz poznate ulemanske porodice Korkuta, koji su u Bosnu došli iz Turske tokom 16. vijeka.[2] Imao je četvericu braće i pet sestara. Visoku gimnaziju u Sarajevu završio je 1909, nakon čega je otišao na studije u Istanbulu i na Sorbonni. Teološki fakultet u Istanbulu završio je 1914. Iako je kao svešteno lice bio oslobođen vojne službe, u julu 1917. mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku kao vojni imam u rangu kapetana II klase.[1]

Od jula 1916. do januara 1921. radio je kao vjeroučitelj u Muškoj učiteljskoj školi u Derventi, nakon čega je neko vrijeme bio ekonom-prefekt Okružne medrese u Sarajevu. Kao načelnik u Muslimanskom odjeljenju Ministarstva vjera u Beogradu radio je od 1921. do 1923, kada je primoran dati otkaz zbog pritiska pripadnika Radikalne stranke.[1] Od septembra 1923. do oktobra 1925. bio je sekretar Jugoslavenske muslimanske narodne organizacije, okupljene oko Ibrahima Maglajlića. Od 1927. do postavljanja za travničkog muftiju u septembru 1929. radio je kao kustos Zemaljskog muzeja. Zakonom o Islamskoj vjerskoj zajednici ukinuti su travničko i bihaćko muftijstvo, čime prestaje obavljati funkciju muftije. Do 1937. radio je kao kustos Cetinjskog muzeja i u Vrhovnom starješinstvu IVZ.[3]

Od 1937. do 1944. ponovo je radio kao kustos Zemaljskog muzeja. 1940. oženio se Servet Ljužom, Albankom iz Kosovske Mitrovice. Tokom Drugog svjetskog rata uspio je sakriti Sarajevsku hagadu od njemačkog okupatora i spasiti djevojku Miru Papo, zbog čega je sa suprugom 1999. proglašen Pravednikom među narodima. Uz brata Besima bio je jedan od potpisnika Sarajevske rezolucije, kojom se osuđuju zločini nad Srbima i Jevrejima. Dao je doprinos stručnom elaboratu u kojem se tvrdi da su Romi "arijevci" te da su tzv. "bijeli Cigani" sastavni dio bošnjačkog naroda, zbog čega je Ministarstvo unutrašnjih poslova NDH u augustu 1941. naredilo obustavljanje progona Roma.[3] I pored toga, poslije rata je u namještenom suđenju proglašen za "saradnika okupatora", zbog čega je osuđen na osam godina zatvora. Odležao je šest godina u zatvoru u Zenici. Od puštanja na slobodu do kraja života radio je kao kustos Muzeja grada Sarajeva. Umro je 28. augusta 1969. Imao je troje djece, sina Muniba i kćerke Abidu i Lamiju.

Objavljivao je tekstove o manjinama u Bosni, Albancima i Jevrejima.[4] Pisao je u: "La Tribune des Peuplesu", "L'Abstinencu", "Gajretu", "Pravdi", "Iršadu", "Večernjoj pošti", "Glasniku Saveza trezvene mladosti", "Glasniku Zemaljskog muzeja", "Narodnoj starini", cetinjskim "Zapisima", "Novom beharu" i dr. U radovima se uglavnom bavio periodom osmanlijske vladavine. Bavio se i filologijom, posebno prikupljanjem turcizama. Od 1933. do 1936. bio je urednik "Glasnika IVZ".

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "Derviš M. Korkut - Prilog biografiji". Preporod. Pristupljeno 24. 9. 2017. 
  2. ^ Korkuti porijeklo vode iz Ortiješa kod Mostara. Kasnije su se neki preselili na posjede u Rabini između Blagaja i Nevesinja, a neki u Nevesinje.
  3. ^ a b "Derviš Efendija Korkut". travnicki.info. 
  4. ^ "Derviš Korkut: Musliman koji je spasio Hagadu". Radio Sarajevo. Pristupljeno 24. 9. 2017.