Idi na sadržaj

Entoprocta

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Entoprocta (Koljeno: Entoptokta;
Vremenski raspon:
Rani kambrijSadašnjkost)
Barentsia discreta
Sistematika
CarstvoAnimalia
PotcarstvoMetazoa
NatkoljenoLophotrochozoa
KoljenoEntoprocta
Nitsche, 1869.
Barentsiidae (Urnatellidae)

Loxokalypodidae
Loxosomatidae

Pedicellinidae

Entoprocta (čije ime znači unutrašnji anus) ili Kamptozoa, je koljeno pretežno sesilnih beskičmenjaka, veličine u rasponu od 0,1 do 7 mm. Zrele jedinke su čašastog oblika, na relativno dugim peteljkama. Imaju „krunu“ od čvrstih šljokica čije cilije stvaraju vodene struje koje filtriraju čestice hrane prema ustima, koja su, kao i anus, unutar „krune“. Jako su slični Bryozoaoama (Ectoprocta) koje imaju anus izvan „krune“ šupljih nabora. Većina porodica entoprokta su kolonijalne, a sve osim dvije, od 150 vrsta su morske. Nekoliko samotnih vrsta može se kretati polahko.

Neke vrste izbacuju neoplođena jaja u vodu, dok druge drže svoje jajne ćelije u komorama dok se ne izlegu mladi, a neke od ovih vrsta koriste placentu – poput organa za ishranu jaja koja se razvijaju. Nakon izlijeganja, larva kratko pliva i zatim odlazi na površini. Tamo se odvija metamorfoza, a larvno crevo rotira za 180 °, tako da su usta i anus okrenuti prema gore. I kolonijalne i solitarne vrste razmnožavaju se kloniranjem – samotne vrste tvore klonove u prostoru između pipaka, a zatim ih puštaju kada se razviju, dok kolonijalne proizvode nove članove iz stabljika ili iz koridorolikih stolona.

Fosili entoprokta vrlo su rijetki, a najraniji uzorci koji su sa povjerenjem identificirani, potiču iz kasne jure. Većina studija od 1996. nadalje smatra entoprokte članovima grupe Trochozoa, koja također uključuje mehkušce i anelide. Međutim, studija iz 2008. zaključila je da su entoprokti usko povezani s briozoama;[1][2][3][4] kao Entopeocta označene su 1929[5] dok drugi preferiraju baziv "Kamptozoa".

Još uvijek ponekad postoje terminološka neslaganja, zbog ranijeg svrstavanja i Ectoprocta i Entoprocta u Kamptozoa.[2][6]

Diferencijalna svojstva

[uredi | uredi izvor]

Entoprokti su povrinski gledano poput bryozoa (Ectoprocta), jer obje skupine imaju "krunu" pipaka čije cilije stvaraju vodene struje koje vuku čestice hrane prema ustima. Međutim, imaju različite mehanizme ishrane i unutrašnju anatomiju, a ektoprokti prolaze kroz metamorfozu od larve do odrasle jedinke koja gubi većinu larvalnog tkiva; njihove kolonije imaju i utemeljiteljski zooid koji se razlikuje od njegovih "kćeri". .[2][2]

Diferencirajuće osobenosti
 Entoprocta[2]Bryozoa (Ectoprocta)[2]
Pipci ČvrstiŠuplji
Sadašnja ishrana Od baze do vrhova pipakaOd vrhova do baze pipaka
Položaj anusa Unutar "krune" pipakaIzvan "krune" pipaka
Celom NemajuTrodijelni
Oblik utemeljiteljskog zooida kolonije Isti kao I kodostalih zooidaOkrugli, ne liče na normalne zooide[7]
Metamorfoza do odrasle jedinke Zadržava većinu larvenih strukturaUništava većinu larvenih struktura
Organi za lučenje ProtonefridijeNemaju

Taksonomija

[uredi | uredi izvor]

Koljeno se sastoji od oko 150 priznatih vrsta, grupiranih u 4 porodice:[2][5]

FamilyBarentsiidaePedicellinidaeLoxokalypodidaeLoxosomatidae
Rodovi Barentsia, Coriella, Pedicellinopsis, Pseudopedicellina, Urnatella[8] Chitaspis, Loxosomatoides, Myosoma, Pedicellina[9] Loxokalypus[10] Loxocore, Loxomitra, Loxosoma, Loxosomella, Loxosomespilon[11]
Kolonijalni[6] KolonijalniSolitarni
Septum between calyx and stalk[6] DaNe
Organ zvjezdaste ćelije[6] DaNe
Anus na konusu[2] NeDa
Prisustvo stolona[6] DaNe, kolonije rastu na zajedničkoj osnovnoj pločiNisu kolonijalni
Segmentirana peteljka [2][6] DaNe

Sistematika

[uredi | uredi izvor]

Porodica Barentsiidae

Porodica Loxokalypodidae

Porodica Loxosomatidae

Porodica Pedicellinidae

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Wood, T.S. (2005). "Loxosomatoides sirindhornae, new species, a freshwater kamptozoan from Thailand (Entoprocta)". Hydrobiologia. 544: 27–31. doi:10.1007/s10750-004-7909-x.
  2. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Ruppert, E.E.; Fox, R.S.; Barnes, R.D. (2004). "Kamptozoa and Cycliophora". Invertebrate Zoology (7th izd.). Brooks/Cole. str. 808–812. ISBN 0-03-025982-7. Nepoznati parametar |last-author-amp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  3. Gledhill, D. (2008). The names of plants. Cambridge University Press. str. 88. ISBN 0-521-86645-6. Pristupljeno 10 Sep 2009.
  4. Oestreich, A.E.; Kahane, H.; Kahane, R. (1983). "Camptomelic dysplasia". Pediatric Radiology. 13 (4): 246–247. doi:10.1007/BF00973171.
  5. 1 2 "ITIS Standard Report Page: Entoprocta". Integrated Taxonomic Information System. 2006. Pristupljeno 26. 8. 2009.
  6. 1 2 3 4 5 6 Wasson, K. (1997). "Systematic revision of colonial kamptozoans (entoprocts) of the Pacific coast of North America". Zoological Journal of the Linnean Society. 121 (1): 1–63. doi:10.1111/j.1096-3642.1997.tb00146.x.
  7. Rich, T.H.; Fenton, M.A.; Fenton, C.L. (1997). ""Moss Animals", or Bryozoans". The fossil book. Dover Publications. str. 142–152. ISBN 978-0-486-29371-4. Pristupljeno 7. 8. 2009.
  8. "ITIS Standard Report Page: Barentsiidae". 2006. Pristupljeno 14. 9. 2009.
  9. "ITIS Standard Report Page: Pedicellinidae". 2006. Pristupljeno 14. 9. 2009.
  10. "ITIS Standard Report Page: Loxokalypodidae". 2006. Pristupljeno 14. 9. 2009.
  11. "ITIS Standard Report Page: Loxosomatidae". 2006. Pristupljeno 14. 9. 2009.

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Nielsen, C. (1989). "Entoprocts". u Kermack, D.M.; Barnes, R.S.K. (ured.). Synopsis of the British Fauna No. 41. Leiden: Brill.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]