Mahovnjaci

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Mahovnjaci
(Bryozoa)
Rani ordovicij – Sadašnjost[1][2]
Raznolikost mahovnjaka (Ernst Haeckel, 1904.)
Raznolikost mahovnjaka
(Ernst Haeckel, 1904.)
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Bryozoa
Ecomare - fossiel mosdiertjes (fitis-fossiel-mosdiertje-vuursteen-01-sd).jpg

Mahovnjaci (lat. Bryozoa – poznati i kao Polyzoa ili Ectoprocta[3] – su koljeno vodenih životina iz grupe beskičmenjaka. Obično su dugi oko 0,5 mm, a hrane se filtriranjem i prosijavanjem čestica hrane iz vode, koristeći se uvlačivim lofoforama, "krunama" pipaka koji su obloženi cilijama. Većina morskih vrsta živi u tropskim vodama, ali nekoliko vrsta je pronađeno u okeanskim brazdama, dok su drugi pronađeni i u polarnim vodama. Vrste jednog razreda žive samo u različitim slatkovodnim okruženjima, a nekoliko vrsta (uglavnom morskog razreda) vole slane vode. Danas je poznato više od 4.000  vrsta. Vrste jednog roda žive samotnjački, a ostatale su grupisane u kolonijama.[4]

Koljeno se prvobitno zvalo "Polyzoa", ali ovaj naziv je zamijenjen sa "Bryozoa" 1831. godine. Druga grupa životinja koja je otkrivena kasnije, a čiji je mehanizam filtriranja izgledao slično, također je uključena u "Bryozoa" sve do 1869. godine. Međutim, tada se pokazaloo da su dvije grupe bile međusobno veoma različite. Šta više, tada je nedavno otkrivena grupa dobila ime Entoprocta, dok su prvobitne "Bryozoa" zvali "Ectoprocta". Međutim, za drugu grupu je u širokoj upotrebi ostao naziv Bryozoa.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Mahovnjaci obuhvataju prepoznatljivu i izdvojenu grupu morskih, rjeđe slatkovodnih, sitnih beskičmenjaka, koja je izdvojena iz koljena Tentaculata ili Lophophorata. Imaju sesilni način života organiziran u kolonijama. Obično prekrivaju stijene, druge predmete i biljke, osobito alge i to u gustim nakupinama koje liče na mahovine.

Tijelo mahovnjaka je u obliku čašice sa peteljkom koja je pričvršćena za podlogu. Donji dio izlučuje kućicu od sluzi, hitina ili krečnjaka, a na gornjem, mehkom kraju nalaze se usta s vjenčićem treplji koje stvaraju vrtložna strujanja sa sitnijim česticama hrane. Nemaju sistem provođenja tjelesnih tečnosti, a većina je hermafroditna. Morski oblici se razmnožavaju vanjskim, a slatkovodni unutrašnjim pupanjem. Kada se razmnožavaju spolno, iz oplođenih jaja razvija se larva, koja neko vrijeme slobodno pliva, a zatim se spusti na dno i preobrazi u odraslu životinju.[4]

Zajedničke osobine[uredi | uredi izvor]

Jedinke u kolonijama briozoa (Ectoprocta) nazivaju se zooidi, jer nisu u potpunosti nezavisne životinje. Sve kolonije sadrže autozooide, koji su odgovorni za hranjenje i izlučivanje. Kolonije nekih razreda imaju različite vrste nehranećih zooida specijalista od kojih su neke mrijestilišta za oplođena jaja, a neke klase imaju posebne zooide za odbranu kolonije. Najveći broj vrsta je u razredu Cheilostomata, možda zato što imaju najširi spektar specijalističkih zooida. Nekoliko vrsta može se uvući vrlo polahko pomoću bodljikavih defanzivnih zooida kao noge.

Autozooidi snabdijevaju hranjivim tvarima nehranjive zooide kanalima koji variraju između klasa. Svi zooidi, uključujući i one u usamljeničkih vrsta, sastoje se od cistida koji daje tjelesni zid i proizvodi egzoskelet i polipide koji sadrže unutrašnje organe i lofofore ili druge specijalizirana proširenja. Zooidi nemaju posebne organe za izlučivanje, a polipidi autozooida bivaju odbačeni kada polipidi postanu preopterećeni otpadnim proizvodima. Tada obično tjelesni zid raste zamjenjujuči polipide. Autozooidi imaju želudac je u obliku slova U, s ustima unutar "krune" pipaka i anusom izvan nje. Kolonije se razvijaju u različitim oblicima, uključujući uvijene, žbunaste i listaste. Cheilostomata proizvode mineralizirani egzoskelet i stvaraju jednoslojne listove koji prožimaju površine.

Zooidi svih slatkovodnih vrsta su simultani hermafroditi. Iako kao mnoge morske vrste funkcioniraju prvo kao mužjaci, a zatim kao ženke, njihove kolonije uvijek sadrže kombinaciju zooida koji su u svojim muškim i ženskim fazama. Sve vrste otpuštaju spermu u vodu. Neki otpuštaju jaja u vodu, dok drugi hvataju spermu pomoću pipaka i interno oplode svoja jaja. U nekih vrsta larve imaju velika žumanca, kojima se hrane i brzo se poravnaju na površini. Druge proizvode larve koje imaju malo žumance, ali plivaju i hrane za nekoliko dana prije toga. Nakon iscrpljivanja hrane, sve larve prolaze kroz radikalnu metamorfozu koja uništava i obnavlja gotovo sva unutrašnja tkiva. Slatkovodne vrste proizvode statoblaste koji leže uspavano dok su povoljni uslovi, što omogućava lozi kolonije da preživi, čak i ako se u teškim uslovima ubije matična kolonija.

U predatore morskih mahovnjaka spadaju: morski puževi, ribe, morski ježevi, piknogonide, rakovi, grinje i morske zvijezde. Slatkovodni mahovnjaci su plijen puževima, insektima i ribama. U Tajlandu, mnoge populacije jedne slatkovodne vrste su iskorijenjene dolaskom uvedene vrste puža. Brzo rastuća invazivna bryozoa sa sjeveroistočnih i sjeverozapadnih obala SAD-a je ograničila je kelpske šume do te mjere da je pogodila lokalne populacije riba i beskičmenjaka. Mahovnjaci su se proširili kao bolesti ribnjaka i ribara. Hemikalije koje su izvučene iz morskih vrsta mahovnjaka su u fazi istraživanja za liječenje raka i Alzheimerove bolesti, ali analize nisu ohrabrujuće.

Mineralizirani skeleti mahovnjaka prvo su se pojavili u stijenama sa početka ordovicijskog perioda,[1] čineći posljednje veliko koljeno koje se pojavilo u fosilnom zapisu. To je dovelo istraživače na sumnju da su mahovnjaci nastali ranije, ali su na početku bili nemineralizirani i možda su se značajno razlikovali od fosiliziranih i modernih oblicika. Rani fosili su uglavnom uspravnog oblika, ali inkrustrirani oblici postupno su postali preovladavajuċi. Neizvjesno je da li je koljeno monofiletsko. Evolucijski odnos mahovnjaka prema drugim koljenima su nejasni, dijelom zbog toga što je pogled naučnika na porodično stablo životinja uglavnom pod uticajem poznatijih koljena. Morfološka i molekulskofilogenijska analiza se ne slažu oko odnosa mahovnjaka s entoproktama, u tome da li mahovnjake treba grupisati sa brahiopodama i foronidima u Lophophorata i da li mahovnjke treba svrstati u protostome ili deuterostome.

Prepoznatljive osobine srodnih koljena[uredi | uredi izvor]

Mahovnjaci, foronidi i brahiopodi hrane se iz vode, filtrirajući čestice pomoću lofofora, "krune" šupljeg pipka. Mahovnjaci stvaraju kolonije koje se sastoje od klonova zvanih zooidi, koji su obično dugi oko 0,5 mm, rijetko 1 mm. Foronidi u cjelini imaju mahovnjačke zooide, ali su dugi oko 2 do 20 cm i iako često rastu u gomilam, ne stvaraju kolonije koje se sastoje od klonova.

Za brahiopode se općenito misli da su blisko srodni mahovnjacima i foronidima, ali se razlikuju po tome što imaju ljušturu koja liči na onu kod školjki Bivalvia. Svatri koljena imaju celom, unutrašnju duplju koja je prekrivena mezotelom.

Neke kolonije inkrustrirane mimahovnjacima sa mineraliziranim egzoskeletom izgledaju kao mali korali. Međutim, mahovnjačke kolonije osniva ancestrula koja je okrugla, a ne u obliku normalnog zooida date vrste. S druge strane, osnivački polip korala ima oblik kao i njegove kćeri polipi, a koralni zooidi nemaju celom ili lofofore.

Entoprokti, drugo koljeno sa filtriranjem hrane po tome dosta liče na mahovnjake, ali njihove strukture za uzimanje hrane koje liče na lofofore, imaju čvrste pipke i anus koji se nalazi u unutrašnjosti, a ne izvan baze "krune" i nemaju celom.

Pregled razdvajajućih svojstava

Svojstvo/Struktura  Bryozoa
(Ectoprocta)
Ostale Lophophoratae[5] Ostali Lophotrochozoa Koljena sličnog izgleda
Phoronida[6] Brachiopoda[7] Annelida, Mollusca Entoprocta[8] Korali (razred koljena Cnidaria)
Celom Trodijelni, uključujući epistomsku šupljinu Trodijelni Kod osnovnih oblika, jedan po segmentu; kod nekih taksona, spojeni
Formiranje celoma Neizvjesno zbog metamorfoze larve u odrasle, čini to neizvodljivim Enterocoely Schizocoely Nije primjenjivo
Lofofor Sa šupljim pipcima Nijedan Slična struktura načina hranjenja, ali sa tvrdim pipima Nijedan
Hranjene iz vodenog vrtloga Od vrha do baze pipaka Nije primjenjivo Od baze do vrha pipaka Nije primjenjivo
Multitrepljaste ćelije u epitelu Da Ne Nije primjenjivo
Položaj anusa Izvan baze lofofora Varira, kod nekih vrsta nijedan Stražnji kraj, ali kod Siboglinidae nijedan Unutar baze organa koji liči na base of lofofor Nijedan
Kolonijalni Kod većine, kolonije klonova; jedan rod solitarnih Sesilne vrste su često u gomilama, ali bez aktivne suradnje Kod nekih vrsta, kolonije; postoje neke usamljeničke vrste Kolonije klonova
Oblik osnivačkog zooida okrugl, ne liče na normalne zooide Nije primjenjivo Isti kao ostali zooid
Mineralizirani egzoskeleti Neki taksoni Ne Ljušture liče onima kod školjki Bivalvia Neke sesilne anelide grade mineralizirane cijevi;[9] Većina mehkušaca ima ljušture, ali današnji glavonošci (Cephalopoda) imaju je unutra ili nikako.[10] Ne Neki taksoni

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Taylor, P.D.; Berning, B.; Wilson, M.A. (2013). "Reinterpretation of the Cambrian 'bryozoan' Pywackia as an octocoral". Journal of Paleontology 87 (6): 984–990. doi:10.1666/13-029. 
  2. ^ Ma, Junye; Taylor, Paul D.; Xia, Fengsheng; Zhan, Renbin (2015). "The oldest known bryozoan:Prophyllodictya(Cryptostomata) from the lower Tremadocian (Lower Ordovician) of Liujiachang, south-western Hubei, central China". Palaeontology 58 (5): 925–934. doi:10.1111/pala.12189. 
  3. ^ Brusca; Brusca. "21: The Lophophorate Phyla". The Invertebrates. 
  4. ^ a b Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  5. ^ Ruppert, E.E.; Fox, R.S. & Barnes, R.D. (2004). "Lophoporata". Invertebrate Zoology (7 iz.). Brooks / Cole. str. 817. ISBN 0-03-025982-7. 
  6. ^ Ruppert, E.E.; Fox, R.S. & Barnes, R.D. (2004). "Lophoporata". Invertebrate Zoology (7 iz.). Brooks / Cole. str. 817–821. ISBN 0-03-025982-7. 
  7. ^ Ruppert, E.E.; Fox, R.S. & Barnes, R.D. (2004). "Lophoporata". Invertebrate Zoology (7 iz.). Brooks / Cole. str. 821–829. ISBN 0-03-025982-7. 
  8. ^ Ruppert, E.E.; Fox, R.S. & Barnes, R.D. (2004). "Kamptozoa and Cycliophora". Invertebrate Zoology (7 iz.). Brooks / Cole. str. 808–812. ISBN 0-03-025982-7. 
  9. ^ Ruppert, E.E.; Fox, R.S. & Barnes, R.D. (2004). "Annelida". Invertebrate Zoology (7 iz.). Brooks / Cole. str. 414–420. ISBN 0-03-025982-7. 
  10. ^ Ruppert, E.E.; Fox, R.S. & Barnes, R.D. (2004). Invertebrate Zoology (7 iz.). Brooks / Cole. str. 284–291. ISBN 0-03-025982-7. 

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]