Grupa Vagner

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava Vagnera

Grupa "Vagner" (ruski: Группа Вагнера) zvanično PVK "Vagner" (ruski: ЧВК "Вагнер), je ruska privatna paravojna

Grupa Wagner
AktivanUkrajina

Sirija Libija Sudan Gvineja Bisao Srednjoafrička RepublikaDemokratska Republika Kongo Ruanda Mozambik Angola Bocvana Angola Lesoto Esvatini Madagaskar Zimbabve

Jemen
Osnovana2014.-danas
DržavaRuska Federacija
VrstaPlaćenička grupa (50.000 procjena 2022. godine)
Glavno sjedištePMC Wagner Center, Saint Petersburg, Ruska Federacija
NadimakMuzičari, Vagnerovci
Moto"Krv, Čast, Domovina, Hrabrost"
BojeCrna
BitkeBitka za Bahmut
Komandanti
Jevgenij Prigožin

organizacija. Za Grupu Vagner se smatra da je bliska predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu, dok Vlada Rusije tvrdi da Grupa Vagner ne postoji legalno jer su privatne vojske zabranjene u Rusiji. Iako Grupa Vagner nije ideološki vođena, razni elementi Grupe Vagner su povezani sa neonacistima i krajnje-desničarskim ekstremistima.

Grupa Vagner je učestvovala u ratu na istoku Ukrajine, gdje je pomagala separatističkim snagama samoproglašenih DNR i LNR od 2014. do 2015. godine. Njeni borci su navodno učestvovali u raznim sukobima širom svijeta, uključujući građanske ratove u Libiji, Siriji, Srednjeafričkoj Republici i Maliju.

Trenutno su aktivni u sukobima u Ukrajini.

Dana 23. juna 2023. godine, Grupa Vagner je započela pokušaj oružane pobune protiv Oružanih snaga Ruske Federacije i Ministarstva odbrane. Međutim, sve je završeno mirnim dijalogom i odlaskom Prigožina u Bjelorusiju.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Glavno sjedište Grupe Vagner u Sankt Petersburgu[1]

Podpukovnik Dmitri Utkin, pripadnik Rezervnih snaga, napustio je aktivnu vojnu službu 2013. godine. Prethodno je komandovao specijalnom jedinicom Glavne obaveštajne uprave ruske vojske (GRU). Od 2014. godine komanduje privatnom jedinicom u plaćeničkoj grupi Slavenski korpus i bio je jedan od preživelih u Siriji. Utkin, koji je poznat kao veliki poštovalac Trećeg Rajha i Adolfa Hitlera, nosi borbeno ime Vagner, po njemačkom kompozitoru Richardu Wagneru, koga je Hitler veoma cijenio. Nova vojna kompanija dobila je ime po njemu. Prema američkom istraživačkom centru Institute for the Study of War (ISW), grupa Vagner je više puta pokušavala da se distancira od sposobnosti redovnih ruskih oružanih snaga kako ne bi morala preuzeti odgovornost za neuspjehe u vojnim operacijama. Ovo je uključivalo donacije opreme ruskoj vojsci.[2]

Financiranje i državni utjecaj[uredi | uredi izvor]

Sa početkom napadnog rata protiv Ukrajine, utjecaj ruske države na grupu Vagner postao je mnogo vidljiviji jer su preuzeli dijelove fronte - poput Bahmuta - olakšavajući tako ruskoj vojsci. Također su im dopustili regrutiranje zarobljenika. Nakon neuspjelog ustanka u junu 2023, ruski predsjednik Vladimir Putin prvi put javno je izjavio da grupu Vagner financira državni proračun.[3] Prema njegovom prikazu, dobili su oko 930 miliona eura (86,26 milijardi rubalja) samo za razdoblje od maja 2022. do maja 2023. Ova sredstva, koja su djelomično prenesena putem Ministarstva obrane, bila su namijenjena plaćama i bonusima. Istovremeno je Putin najavio provjeru upotrebe tih sredstava.[4]

I ranije je dovođen u pitanje nastup kao privatne sigurnosne i vojne tvrtke, jer su postojali brojne indicije za jak državni utjecaj. Utkin je dokazano slijedio izravne upute Glavnog obavještajnog stožera (GRU) tijekom svojih operacija u Ukrajini 2014. i 2015. godine. Također, sjedište grupe Vagner bilo je dugo vremena smješteno na terenu pod nadzorom GRU-a u Molkinou kod Krasnodara. Pasoši boraca Vagnera, poput onih napadača na Skripala, potjecale su od odjela za izdavanje pasoša povezanog s ruskim Ministarstvom obrane i imale su kontinuirane brojeve. Osim toga, već prije 2022. godine zabilježeni su slučajevi u kojima je grupa Vagner koristila infrastrukturu (prijevoz, vojne bolnice) ruskog Ministarstva obrane. Kada je 2020. godine nekoliko desetaka ruskih građana uhićeno u Bjelorusiji zbog navodnog članstva u grupi Vagner, Putin je sazvao izvanredan sastanak nacionalnog Vijeća za sigurnost, što je dodatno naglasilo značaj ove grupe. Stoga je Centar za strateške studije i međunarodne odnose preporučio da se ubrzo prestane slijediti ruski narativ o "privatnoj sigurnosnoj tvrtki" i umjesto toga grupu Vagner promatra kao "organizaciju posrednika" ruske države.

Prisutnost i djelovanje grupe u Evropi[uredi | uredi izvor]

Bjelorusija[uredi | uredi izvor]

Bjeloruske vlasti su u julu 2020, neko vrijeme prije bjeloruskih predsjedničkih izbora[5], uhitile 32 člana grupe Vagner. Bjelorusija je izvijestila da će u državu stići 200 boraca. Navodno su ti borci trebali destabilizirati izbore. U augustu 2020, plaćenici su pušteni na slobodu i prebačeni u Rusiju.

Dana 23. juna 2023. godine, Grupa Vagner je započela pokušaj oružane pobune protiv Oružanih snaga Ruske Federacije i Ministarstva odbrane. Međutim, sve je završeno mirnim dijalogom i odlaskom Prigožina u Belorusiju.

Ukrajina[uredi | uredi izvor]

Nakon 2014. godine[uredi | uredi izvor]

Nakon aneksije Krima 2014. godine, pripadnici grupe Vagner postali su aktivni u regiji Donbas u Ukrajini. U septembru 2014, borbeni odred Rusič, pod vodstvom Alekseja Milčakova[6], napao je konvoj ukrajinskog dobrovoljačkog bataljona Ajdar. Grupa je navodno također bila angažirana u discipliniranju narodne milicije i preuzela neku vrstu vojne policijske uloge. New Zürich Times je ukazao na informacije ukrajinske unutarnje obavještajne službe (SBU), koja tvrdi da je identificirala do 2.000 osoba koje su se borile pod okriljem grupe Vagner.

Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine[uredi | uredi izvor]

U februaru 2022. godine, američko Ministarstvo obrane je saopćilo da postoje neki indikatori da je grupa Vagner angažirana u Ukrajini.[7] Pretpostavlja se da su među tim indikatorima i pokušaji atentata na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Prema drugim izvještajima, grupa Vagner je navodno prvi put ušla u akciju tek krajem marta 2022. godine, pri čemu su borci grupe Vagner iz Afrike povučeni. Prema izvještaju njemačke obavještajne agencije, brojni desničarski ekstremisti i neonacisti se bore za Rusiju protiv Ukrajine. Jedna od tih grupacija je "Rusič", dio grupe Vagner, koji je prema izvještaju sudjelovao u ruskim borbenim akcijama na ukrajinskom teritoriju najkasnije od aprila 2022. godine. Svjedoci masakra u Buči[8] izvijestili su da su na početku okupacije Buče bili "mladi vojnici", koji su potom zamijenjeni čečenski vođenim trupama, koje su pokrenule sistematske napade na civile. Prema radio-razgovorima iz sjevernog područja Kijeva koji su presretnuti od strane njemačke obavještajne agencije, grupa Vagner bi mogla biti umiješana u ove ubistva, a likvidacije, silovanja i mučenja civila od strane ruskih vojnika su navodno svjesno naređeni od strane ruske vojne komande kako bi se lokalno stanovništvo prestravilo i slomio njihov otpor.

Sa razvojem borbenih operacija, upotreba grupe Vagner postala je otvorena tajna i potvrđena je i od strane ruskih medija. Od kasnog ljeta 2022, Prigožin je lično regrutovao zatvorenike iz ruskih kaznenih zatvora u ime grupe Vagner za ratnu misiju u Ukrajini.[9] Prilikom regrutacije obećao je onima koji se odluče za sudjelovanje oprost ako prežive šest mjeseci na frontu. Također je jasno naglasio da zatvorenici moraju donijeti odluku u roku od pet minuta i da se nakon što se nađu na frontu, neće moći predomisliti. Oni koji na frontu ne žele boriti se klasificiraju kao dezerteri i bit će strijeljani.[10] Kako bi osuđeni mogli boraviti u Ukrajini kao članovi Vagnera, prethodno ih predsjednik Putin pomiluje. Ukrajinska vojna obavještajna služba procijenila je broj Vagnerovih trupa u Ukrajini u oktobru 2022. na 8000, uključujući dobrovoljne zatvorenike. Američka vlada je krajem 2022. godine procijenila njihov broj na 50.000, od kojih su četiri petine zatvorenici.[11] Nije jasno koliko Prigožin finansira plaćenike uključujući obuku, logistiku i naoružanje, a koliko troškove preuzima rusko Ministarstvo obrane. Međutim, u proljeće 2023. godine postalo je očigledno da grupa Vagner ima veliku zavisnost od snabdijevanja vojnom opremom iz redovnih rezervi ruske vojske, jer Vagner nema vlastite proizvodne kapacitete za ratnu opremu.[12] Prema procjenama SAD-a, angažman grupe Vagner u Ukrajini košta oko 100 miliona američkih dolara mjesečno. U januaru 2023. godine, prvi zatvorenici iz Vagnera su završili svoj minimalni šestomjesečni boravak u Ukrajini i pušteni su nakon pomilovanja.[13]

Nakon što je bivši borac grupe Vagner navodno izdao grupu u Ukrajini, članovi grupe Vagner su ga izvršili udarcem čekića, na što je Prigožin u novembru 2022. godine komentarisao riječima: "Pas dočekuje smrt psa [...] Nužin je bio izdajnik."[14] Bivši plaćenik Vagnera koji je pobjegao u Norvešku nakon što je njegova borbeno misija protiv njegove volje produžena, potvrdio je da su se ubistva dešavala unutar plaćeničke organizacije, te da je i sam bio svjedok nekih od tih ubistava. Također, tvrdio je da su ponekad izvođeni i egzekucije ukrajinskih zarobljenika.

Dana 10. januara 2023. godine, grupa Vagner je tvrdila da je osvojila ukrajinski grad Soledar,[15] iako do 14. januara nije bilo potvrde o osvajanju sa ukrajinske strane. Prethodne procjene američkih obavještajnih službi prema novinskoj agenciji Reuters uspostavile su vezu između osvajanja Soledara u konvencionalnom ratovanju i interesa Prigožina u rudniku soli Artjomsol.[16] Prije početka rata, rudnik soli je pokrivao 90% ukrajinske potrebe za solju.[17] Očevici su opisali vrlo visok broj gubitaka na obje strane u Soledaru.[18] Prigožin je pozirao u rudniku okružen borcima grupe Vagner za medije i predstavio osvajanje, koje je 16. januara potvrđeno i s ukrajinske strane,[19] kao značajan uspjeh njegove privatne vojske, a manje kao uspjeh redovnih trupa ruske vojske.

Dana 21. februara 2023, vođa grupe Vagner, Jevgenij Prigožin, objavio je nekoliko audio poruka u kojima tvrdi da je ruski ministar odbrane Sergej Šojgu i načelnik Glavnog stožera Valerij Gerasimov naredili ruskim oružanim snagama da ne snabdijevaju organizaciju Vagner municijom i da im ne pružaju zračnu podršku. Prigožin se žalio, između ostalog, da postoji "izravno suprotstavljanje" grupi Vagner s ciljem njenog uništenja, što je po njegovim riječima "izdaja visokog ranga", dok Vagner "bori se za Bahmut i svakodnevno gubi stotine boraca.[20] U audio snimcima, Prigožin je između ostalog pitao zašto organizacija nije dobila municiju, optužio je visoke dužnosnike da smatraju Rusiju i ruske borce u Ukrajini svojom svojinom i odlučili su da "ljudi trebaju umrijeti kad im je povoljno" i kad nedostaju potrebne zalihe. Rekao je da više ne može pisati pojedinačne zahtjeve i pritužbe jer ih nitko ne čita. "Nisam u mogućnosti riješiti ovaj problem, unatoč svim svojim vezama i kontaktima." Rekao je da nema opcija i da ide do krajnjih granica. Ministarstvo obrane Rusije je istog dana demantiralo tvrdnje u protivnim izjavama da su ograničili isporuke municije dobrovoljcima na frontu i izjavili da su "pokušaji podjele različitih ruskih borbenih grupa" kontraproduktivni i služe samo interesima neprijatelja. U sporu između Prigožina i Šojgua, prema procurenim američkim tajnim dokumentima, predsjednik Putin je pokušao posredovati u zajedničkom sastanku 22. februara 2023. U martu 2023. godine, Prigožin se žalio da je njegovom predstavniku onemogućen pristup ruskom glavnom operativnom štabu u Ukrajini.

U završnoj fazi Bitke za Bahmut, Prigožin se definitivno sukobio s Ministarstvom obrane Ruske Federacije i ponovo optužio za nedostatak isporuka oružja.[21] On je direktno optužio ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua i glavnokomandujućeg Valerija Gerasimova za direktan krivicu za smrt hiljada Vagnerovih plaćenika.[22] Početkom maja 2023., postavio je bivšeg zamjenika ministra odbrane Mihaila Mizičeva kao zamjenika zapovjednika, koji je nedavno bio smijenjen od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina. Nakon što je objavljeno da je Bahmut osvojen, Prigožin je naredio svojim plaćenicima pauzu u borbenim operacijama i prepustio osvojene pozicije ruskoj vojsci.[23] U okviru najavljenog povlačenja došlo je do incidenta 17. maja 2023. Vagnerovi plaćenici otkrili su da je njihova ruta za povlačenje bila minirana na oko dvanaest mjesta od strane ruske vojske. Uklanjali su mine i pri tom su bili napadnuti, pa su uzvratili vatru. Kako bi spriječili daljnju eskalaciju, plaćenici su na kraju zarobili ruskog pukovnika. On je tvrdio u videu objavljenom od strane Vagnera da je napad izveden samo zbog osobne netrpeljivosti prema grupi Vagner. Prigožin tvrdi da je miniranje zapravo naređeno s visokih pozicija u Ministarstvu obrane.

Kratko nakon toga, 10. juna 2023, Šojgu je naredio potpisivanje vojnih ugovora od strane svih "dobrovoljnih jedinica" koje se bore u Ukrajini.[24] Navodno je to bilo potrebno kako bi se omogućile socijalne garancije. Šojgu je izjavio da bez potpisa nije više moguće nastaviti sudjelovanje u borbenim akcijama u Ukrajini. Međutim, grupa Vagner se initialno nije odazvala ovom pozivu, jer je prema Prigožinu Šojgu nesposoban organizirati efikasnu vojnu strukturu i stoga se ne žele staviti pod njegovu nadležnost. Čak i nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin podržao ovaj zahtjev, Prigožin je odbio potpisivanje. Konačno, 17. juna 2023, on je podnio vlastiti ugovor Ministarstvu obrane i zatražio izjavu od Šojgua.

Prisutnost i djelovanje grupe u Aziji[uredi | uredi izvor]

Armenija[uredi | uredi izvor]

U sukobu oko Berg-Karabaha 2020. godine, oko 500 boraca iz grupe Vagner navodno je u prvoj polovini novembra 2020.[25] godine boravilo na strani Armenije i borilo se protiv Azerbejdžana. Navodno je od tih 500 plaćenika, njih 300 također sudjelovalo u bitci za Šušu, pod komandom kapetana Viktora Zlobova. Vagnerova grupa negira njihovo sudjelovanje.

Sirija[uredi | uredi izvor]

Za osiguranje postrojenja za vađenje i preradu nafte sirijske vlade pod Bašarom al-Asadom, pretpostavlja se da je 2013. godine regrutovano oko 267 muškaraca u Sankt Peterburgu. Poslodavac koji je nastupio u ovom slučaju je registrovana hongkonška kompanija po imenu Slavenski korpus. Angažman u Siriji završio je katastrofalno, jer su slabo opremljeni plaćenici bili opkoljeni borcima Islamske države kod Homsa.[26] Muškarci su bili raspoređeni u As-Suhni, istočno od Palmire, na putu od Deir ez-Zora prema Homsu. Jedinična kontrola nad naftnim postrojenjima je izgubljena, i jedva su se izvukli. Vadim Gusev i Pavel Sidorov su 2014. godine osuđeni od strane ruskog suda kao prvi ruski plaćenici uopšte, zbog organiziranja trupe od 250 boraca Prema Ministarstvu odbrane Ruske Federacije, prvi borci Grupe Vagner su se pojavili u Siriji neposredno prije zvaničnog širenja ruskih baza u oktobru 2015. godine. Prvobitno je bilo prisutno između 1.000 i 1.600 zaposlenih Grupe Vagner. Istovremeno, nastojanja su započeta da se grupa legalizira. Borci sudjeluju u operacijama u sirijskom građanskom ratu, a navodno također obučavaju trupe predsjednika Asada. U Siriji je također dokazano da grupa raspolaže teškom opremom: Grupe Vagner su djelovale sa ruskim tenkovima T-90 i samohodnim haubicama. Prema američkoj vladi, broj članova grupe u decembru 2022. godine iznosio je 50.000, od čega osamdeset posto čine osuđenici.

Po dvije ruske kompanije, Evro Polis i Stroitransgas, poznato je da su sklopile ugovore sa sirijskom vladom i koriste plaćenike. Evro Polis profitira od nafte i plina koje su osvojene iz ruku Islamske države i prema New York Timesu ih čuva putem plaćenika. Stroitransgas je na trenutke kontrolirao rudnik fosfata i oslobodili su ga plaćenici.

Borci Grupe Vagner su igrali važnu ulogu u ponovnom osvajanju grada Palmire iz ruku Islamske države. Bivši borac Grupe Vagner je britanskom Sky Newsu ispričao kako su on i njegovi ruski kolege borili na prvoj liniji, bilo je mnogo gubitaka i sirijska vojska je kasnije došla u pomoć. 7. februara 2018. godine, američko ratno zrakoplovstvo je uništilo borbeni sastav blizu Deir ez-Zora, u blizini Khushama (♁35°18′03″N 40°17′31″E) koji je napredovao prema kurdskim trupama, uključujući, kako se kasnije pokazalo, i bivši borbeni sastav "Viking" Grupe Vagner. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova je nekoliko dana kasnije potvrdilo smrt pet ruskih građana i tretman nekoliko desetina ranjenih koje su liječili u ruskoj bolnici. Međutim, agencija Reuters je izvijestila da je 300 članova jedinice ubijeno i ranjeno. Tri transportna aviona su u tom periodu prevezla ranjene iz Sirije u Rusiju, dok je, prema jednom izvoru iz Grupe Vagner, 80 muškaraca poginulo. US medijima su bez komentara pruženi tajni snimci telefonskih razgovora koji su prethodili ovom incidentu: prema tim snimcima, Prigožin je navodno pripremao akciju u saradnji s osobama na ministarskom nivou u Rusiji, kao i u ruskoj predsjedničkoj administraciji. Istraga Spiegela je smanjila broj na oko dvadeset ubijenih Rusa, koji su navodno slučajno poginuli u napadima na sirijske vojnike. U aprilu 2018. godine, ruski istraživački novinar Maksim Borodin je umro u "nesretnom incidentu" prema izvještajima, nakon što je pao s balkona petog sprata u Jekaterinburgu. Borodin je istraživao aktivnosti Grupe Vagner u Siriji.

U novembru 2019. godine, novinari Novaja gazete identificirali su jednog ruskog državljanina na internetu kao borca Grupe Vagner, dok su zajedno s drugovima 2017. godine mučili sirijskog civila do smrti na benzinskoj stanici kod Homsa. Sirijski civil je prethodno vjerojatno dezertirao i bio je brutalno pretučen čekićem od strane očigledno pijanih pripadnika Grupe Vagner, a zatim mu je odsječena glava lopatom. Tijelo mu je bilo obezglavljeno i zapaljeno benzinom. 2021. godine, rodbina žrtve podnijela je tužbu u Rusiji protiv nekoliko osoba iz Grupe

Vagner zbog ubistva i mučenja, a njihove tvrdnje se temelje na video snimcima. Oko angažmana ruskih plaćenika u Siriji postoje brojni izvještaji o mučenju i ubistvima civila. Većina ih se pripisuje pripadnicima Grupe Vagner.[27]

Prisutnost i djelovanje grupe u Africi[uredi | uredi izvor]

Libija[uredi | uredi izvor]

Već 2015. godine, Khalifa Haftar je, navodno, tražio od Rusije slanje oružja i vojnog osoblja, te blokiranje svih rezolucija Vijeća sigurnosti na šest mjeseci, jer je bio uvjeren da može brutalno osvojiti zemlju u tom vremenskom periodu. Međutim, Rusija prvobitno nije vjerovala u vjerodostojnost njegovih tvrdnji. Već od proljeća 2018. godine postojale su informacije da bi grupa Vagner također mogla biti angažirana u Libiji. U novembru 2018, Novaja gazeta je objavila da je Prigožin prisustvovao sastanku ruskog ministra obrane Šojgua s Khalifom Haftarom, vladarom podržanim od strane Rusije, u istočnoj Libiji. Nakon što je Nobaja gazeta to otkrila, RIA, državna novinska agencija, izdala je izjavu kojom je pokušala opravdati prisutnost Prigožina, "Putinova kuhara", s kulturnim programom, što je Novaja gazeta ocijenila vrlo nevjerojatnim zbog kratkog trajanja sastanka. Kada je Khalifa Haftar krajem marta 2019. godine krenuo sa svojim trupama prema glavnom gradu Tripolisu kako bi preuzeo vlast u zemlji vojnim pučem, promatrači su pretpostavljali da je koristio oko 300 pripadnika Grupe Vagner uz svoje milicije.[28] U novembru 2019. New York Times je izvijestio da se prisustvo Rusa također moglo primijetiti u poljskim bolnicama; ranjenici i mrtvi su imali više manjih ulaznih rana, bez izlaznih rana, što je karakteristično za ruske snajpere. Ruska istraživačka stranica Meduza je već u oktobru izvijestila o najmanje deset ubijenih Rusa i ukazala na pronađene lične predmete Rusa, kao i izjave o više od 30 ubijenih.

Libijska vlada je, prema izjavi početkom decembra 2019. godine, dokumentirala prisustvo između 600 i 800 pripadnika Grupe Vagner koji su se do tada angažirali na strani pobunjenog generala Khalife Haftara u građanskom ratu. Povjerljivi izvještaj Ujedinjenih nacija je spominjao 122 pripadnika Grupe Vagner koji se nalaze u Libiji. 39 od ovih osoba se navodno bavi snajperskom djelatnošću. Također je bilo obavljenih letova direktno od ili po nalogu Grupe Vagner koji su imali za cilj istočnu Libiju, čime su izbjegli embargo na oružje Ujedinjenih nacija. U januaru 2020. godine, spominjalo se više od 500 boraca Grupe Vagner, a u proljeće 2020. godine broj se povećao na 800 do 1200.

Također, Grupe Vagner se dovodilo u vezu s izgradnjom sistema oko 70 kilometara dugih rovova i utvrđenja od Sirte do vojne baze Al-Jufra. Do kraja 2020. godine, snaga trupa je porasla na oko 2000 ljudi, a njihove baze nalaze se u Sirteu i Al-Jufri, gdje grade velike vojne objekte.

U februaru 2020, novinari britanske BBC su došli u posjed tablet računala koje je pripadnik Grupe Vagner navodno ostavio prilikom povlačenja iz Libije u proljeće 2020. godine. Analiza sadržaja omogućila je uvid u operacije Grupe Vagner u Libiji. Prema tom izvješću, do 1000 boraca Grupe Vagner je bilo aktivno u Libiji u periodu između septembra 2019. i jula 2020. godine. Grupa je tamo počinila mnoge zločine protiv ljudskih prava, kao što su ubistva zatvorenika i nenaoružanih civila, te postavljanje mina u stambenim područjima. BBC je također došao u posjed "shopping liste" Grupe Vagner, u kojoj su naručene moderno oružje (automatske puške, radarski sistemi, artiljerija itd.), što je ukazivalo na bliske veze s ruskom vojskom.

Mali[uredi | uredi izvor]

Vlada Malija pregovarala je u septembru 2021. godine s grupom Vagner o angažiranju 1000 boraca, što je javno objavila agencija Thomson Reuters.[29] Izjavio je glasnogovornik Ministarstva obrane da žele uspostaviti odnose kako bi osigurali sigurnost zemlje, ali da još ništa nije potpisano s grupom Vagner. U prošlosti je Mali već sarađivao s sovjetskim, odnosno ruskim snagama. Nakon povlačenja dosadašnje kolonijalne sile Francuske, prvi predsjednik novonastale zemlje, Modibo Keïta, 1961. godine tražio je pomoć Sovjetskog Saveza u izgradnji vlastite vojske. Ta vojna suradnja trajala je do 1990-ih.

U jesen 2021. godine, Francuska i Njemačka zaprijetile su povlačenjem svojih trupa iz antiterorističke misije ako se grupa Vagner angažira u Maliju.[30] U januaru 2022. godine ta grupa je upravo viđena u Maliju.[31] Prema podacima francuskih vojnih snaga, veći dio od 450 osoba snažnog ruskog kontingenta tamo čine pripadnici grupe Vagner. Kasnije se govorilo o prisustvu do 1000 Rusa, a od njihovog dolaska nasilje je eskaliralo; prema izvještajima svjedoka, uključujući Human Rights Watch, akcija uključujući "čišćenje" 1. aprila rezultirala je ne ubijanjem džihadista, već do 300 civila.[32]

Do augusta 2022. godine, Francuska je povukla svoje trupe, a njihovu vojnu bazu je odmah preuzela grupa Vagner. Razlog povlačenja bili su brutalni napadi grupe Vagner zajedno s malijanskom vojskom, bez razlike između boraca i civila. To se događa od trenutka kad malijanska vojska izvodi zajedničke operacije s grupom Vagner, izjavio je istražitelj Amnesty Internationala. Kroz ciljanu rusku dezinformacijsku kampanju, stvoreno je neprijateljsko raspoloženje prema Francuskoj. Očekujući takvu kampanju, Francuzi su dronovima nadzirali svoju bivšu bazu u Gossi i nakon dvije dana zabilježili inscenaciju "nalaska leševa". Prema francuskim izjavama, "nema sumnje" da su pripadnici grupe Vagner sudjelovali u inscenaciji. Istovremeno, pro-ruski internet profili, vjerovatno pripadnici grupe Vagner, objavili su snimke leševa i tvrdili da su to rezultati prisustva francuske vojske. Sredinom 2022. godine, u zemlji se navodno nalazilo između 800 i 1000 članova te jedinice. Njihove zadatke uključuju osiguranje infrastrukture protiv pobunjenika, povrat izgubljenih struktura, uključujući sjeverne rudnike, zaštita osoba, (dez)informacijske kampanje i političko savjetovanje.

Projekt All Eyes On Vagner je u novembru 2022. godine zaključio da je grupa Vagner, nakon godinu dana prisutnosti, ne samo da nije pomogla vladi u borbi protiv pobunjenika, već je situaciju dodatno pogoršala. Prikupljeni podaci iz otvorenih izvora, medijskih izvještaja, svjedočenja očevica i izvještaja o ljudskim pravima o zločinima ruskih plaćenika obuhvataju masakre, silovanja, pljačke i napade na civile.

Mozambik[uredi | uredi izvor]

Krajem augusta 2019. godine, 160 do 200 boraca Grupe Vagner su poslani na sjever Mozambika. U provinciji Cabo Delgado postoji muslimanski ustanak, a Ahlu Sunnah Wa-Jama vodi gerilski rat tamo od 2017. godine. U septembru je na aerodromu Nacala sletio transporter Antonov An-124 i istovario najmanje jedan helikopter Mi-17. Tamo je bilo angažovano tri helikoptera Mi-17. U oktobru i novembru 2019. godine, pripadnici Grupe Vagner su bili uključeni u nekoliko sukoba, u kojima je poginulo dvanaest ljudi, a neki su bili odrubljeni, a veći broj je bio ranjen. U decembru 2019. godine, jedinica Grupe Vagner, koja nije bila pravilno opremljena za ovakav tip ratovanja, povučena je iz spornih područja.

Tokom oktobra 2019. godine, sedam pripadnika Grupe Vagner je poginulo u borbama protiv islamista, a mnogi su bili ranjeni. Najkasnije od februara 2023. godine, više nije bilo plaćenika Grupe Vagner u Mozambiku.[33]

Sudan[uredi | uredi izvor]

Prema izvještaju BBC-a, Grupa Vagner je također angažirana u Sudanu. Navodno podržavaju vladu tadašnjeg sudanskog predsjednika Umara al-Bashira u sukobu protiv Južnog Sudana. Snage Grupe Vagner navodno osiguravaju povoljne uvjete za poslovanje ruskih kompanija i posebno štite zlato, uran i dijamantske rudnike.[34] Vladimir Putin je njegovao dobre odnose s al-Bashirom i ponudio se kao zaštitnik protiv Sjedinjenih Američkih Država. Broj boraca Grupe Vagner u Sudanu procijenjen je na otprilike 300 početkom 2021. godine.

Srednjoafrička Republika[uredi | uredi izvor]

Pripadnici Vagner grupe kao pratnja tadašnjeg predsjednika Srednjoafričke Republike

Početkom 2018. godine postalo je poznato da se u Srednjeafričkoj Republici (SAR) nalazi najmanje oko 170 pripadnika Grupe Vagner. Dokumentirane su isporuke oružja, municije, vojnih kamiona tipa Ural-4320 i logističke opreme u tu državu. Grupa Vagner, između ostalog, obučava trupe vlade SAR-a. Predsjednik Faustin-Archange Touadéra je službeno doveo plaćenike kao vojne savjetnike u zemlju kako bi obučavali milicije i djelovali kao njegova lična garda. Navodno ih angažira kako bi ga i njegov režim zaštitili od pobunjenika. Također, Vagner pruža podršku putem propagandnih i dezinformacijskih kampanja. Vagnerov ogranak u SAR-u, prema Le Monde, navodno se naziva Sewa Security Services.

Početkom 2021. godine, broj pripadnika Grupe Vagner procijenjen je na oko 450, a njihova baza nalazi se u Berego Palaceu. U januaru 2021. godine, Vagner je uspio obraniti glavni grad Bangui od pobunjenika. Krajem maja 2021. godine, jedinice Grupe Vagner sukobile su se sa snagama Čada na granici sa Čadom, prilikom čega su ubile 6 vojnika. Grupa Vagner, prema navodima, učestvuje u izvozu tzv. krvavih dijamanata, kao i u krčenju tropske prašume. U napadu pobunjenika na konvoj u februaru 2023. godine, ubijeno je 17 Vagnerovih plaćenika i 2 pobunjenika, dok druge izvore govore o 7 ubijenih Vagnera.

Grupa Vagner je u SAR-u izvršila brojne zločine; napadali su sela, pljačkali, palili i ubijali. Više od 750 civila u SAR-u, prema izvještajima do 2023. godine, postalo je žrtvom plaćenika.[35] Prema nevladinoj organizaciji ACLED, Grupa Vagner je u SAR-u od 2018. do 2023. godine bila uključena u oko 500 nasilnih događaja. Fokus sukoba često je usmjeren na osiguravanje eksploatacije vrijednih sirovina.

U julu 2018. godine, filmski autori Orhan Džemal, Kiril Radčenko i Aleksandar Rastorgujev ubijeni su od strane nepoznatih napadača tokom snimanja filma o Grupi Vagner u Centralnoafričkoj Republici. Postojale su nekoliko verzija navodnih okolnosti, a posebno svjedok koji je preživio je iznio nevjerodostojne detalje. Svjedok je preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima, dok je Pjotr Veržilov (bivši suprug Nadežde Tolokonikove), koji je istraživao slučaj, preminuo u septembru 2018. godine u Moskvi nakon što je primio informacije o trovanju lijekovima.

Ostale afričke države[uredi | uredi izvor]

Crvenom farbom su obojane zemlje u kojima je potvrđeno službeno prisistvo Vagner grupe

U Ekvatorskoj Gvineji, Zimbabveu i Demokratskoj Republici Kongo, Grupa Vagner je prema stanju u 2023. godini aktivna putem političkog utjecaja (poput širenja propagande i dezinformacija te utjecaja na izbore). Osim u Sudanu i Srednjeafričkoj Republici, Grupa Vagner također ostvaruje ekonomski i politički utjecaj u Kamerunu i Madagaskaru.

Postoje naznake da su jedinice Grupe Vagner prisutne i u Gvineji, Gvineji-Bisau i Angoli, gdje štite različite aktivnosti ruskih kompanija koje se bave rudarstvom i građevinskim radovima. Također, djeluju kao savjetnici vlada u tim zemljama. Također, navodno postoje ugovorne obveze za izgradnju vojnih baza u šest afričkih zemalja, a to su Srednjeafrička Republika, Egipat, Eritreja, Madagaskar, Mozambik i Sudan. U aprilu 2018. godine, moskovski list "Kommersant" izvijestio je da Prigožin financira ruske političke savjetnike za afričke države u kojima se održavaju izbori.

Prisutnost i djelovanje grupe u Južnoj Americi[uredi | uredi izvor]

Venecuela[uredi | uredi izvor]

Prema medijskim izvještajima, jedna jedinica Grupe Vagner navodno je 2019. godine letjela u Caracas kako bi osigurala vlast državnog predsjednika Nicolása Madura u sukobu s predsjedavajućim parlamenta Juanom Guaidóom. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova podržava vladu i osuđuje bilo kakvo miješanje Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, veličina jedinice, trajanje angažmana i druge pojedinosti nisu jasne. Prema Guardianu i Reutersu, snage Grupe Vagner stigle su u Venecuelu prije predsjedničkih izbora 2018. godine.[36]

Veličina jedinice i način regrutovanja[uredi | uredi izvor]

O tačnoj jačini Grupe Vagner se malo zna; prema RBK-u, mogla bi imati do 2.500 ljudi u Siriji. Istrživački novinar iz Fontanke je pratio više od 2.000 osoba i u ljeto 2017. godine spomenuo broj od 5.000 ljudi koji su potpisali ugovore s Grupom Vagner, ali taj broj je vjerovatno značajno porastao s učešćem u ratu u Ukrajini. Ruski ekonomist Wladislaw Inosemzew je krajem novembra 2022. godine naveo ukupan broj od oko 37.000 ljudi, uključujući više od 11.500 zatvorenika regrutovanih iz zatvora.[37]

Do juna 2023. godine, broj bivših zatvorenika čiji su šestomjesečni ugovori istekli je porastao na 32.000, što ukazuje da je regrutirano mnogo više ruskih zatvorenika nego što se ranije znalo. Također, Prigožin je priznao da je 20.000 boraca Grupe Vagner poginulo u bitci za Bahmut, uključujući 10.000 bivših zatvorenika. Da li su ti brojevi sadržani u 32.000, ostaje nejasno. Vlada Sjedinjenih Američkih Država pretpostavlja da Prigožin ima 50.000 boraca na raspolaganju. Slično je izjavio i sam Prigožin u junu 2023., kada je govorio o pokušaju pobune u Rusiji: "Mi smo 25.000 i još 25.000". Vojni stručnjak Wolfgang Richter procijenjuje broj od 30.000 do 40.000 ljudi.[38]

Pripadnici Grupe Vagner su uglavnom bivši članovi ruskih vojnih snaga. Analiza poznatih smrtnih slučajeva pokazala je da bivši vojnici, od vojnika do potpukovnika, bore za Grupu Vagner. Prema RBK-u, oni se pripremaju za svoje zadatke na vojnom poligonu u selu Molkino na jugu Rusije. Bivši borac je izvijestio da obuka traje jedan do dva mjeseca i provodi se profesionalno. Također je rekao britanskom novinskom kanalu Sky News da organizacija zadržava sve osobne dokumente svojih članova. Imalo je poteškoća da ih zatraži nazad jer zvanično ne postoji nikakav zvaničan naziv Grupe Vagner u Rusiji. Plaća pripadnika Grupe Vagner, prema The Moscow Times-u, iznosi između 80.000 rubalja mjesečno (1.380 američkih dolara) za službu u bazi u Rusiji i 250.000 rubalja (4.300 američkih dolara) za aktivnu borbu u Siriji. Navodno je plata udvostručena za regrutovanje nerezidenata ruskih državljana tokom rusko-ukrajinskog rata 2022. godine. Pripadnici dobijaju odštetu u slučaju smrti borca.

Kontramjere nekih zemalja protiv Vagner grupe[uredi | uredi izvor]

Grupa Vagner se nalazi na američkoj listi sankcija protiv ruskih kompanija i osoba od 2017. godine.[39] U decembru 2021. godine, i EU je Grupu Vagner dodala na listu sankcija prema uredbi o restriktivnim mjerama protiv teških povreda ljudskih prava.[40] Time su sredstva koja postoje u EU bila zamrznuta, nametnut je zabran ulaska za pogođene osobe i uvedena zabrana poslovanja u EU.

Grupa Vagner je također zabranjena u nekim zemljama izvan Ukrajine.

U januaru 2023. godine, američko Ministarstvo finansija je klasificiralo Grupu Vagner kao transnacionalnu kriminalnu organizaciju. Ova odluka omogućuje, prema izjavama SAD-a, daljnje međunarodno sankcioniranje grupe.SAD je potom slijedio sa daljnjim sankcijama istog mjeseca.

Od 14. marta 2023. godine, Litvanija klasificira Grupu Vagner kao terorističku organizaciju.[41] Litvanski parlament pozvao je druge zemlje da prate ovaj primjer. Ranije je Litvanija već nazvala ruski napad na Ukrajinu genocidom i optužila Rusiju za državnu podršku i izvođenje terorizma.

U novembru 2022. godine, ukrajinski žrtve ilegalne invazije Rusije podnijele su građansku tužbu protiv Grupa Vagner i njenog osnivača Prigožina pred Vrhovnim sudom Ujedinjenog Kraljevstva. Istovremeno je objavljeno da je tužba dostavljena Prigožinu. Organizacije koje podržavaju ovu tužbu kao istražitelji uključuju mrežu istraživača Bellingcat i nezavisni kolektiv istraživača i građana specijaliziran za provjeru činjenica i istraživanja zasnovana na otvorenim izvorima.

Pobuna grupe Vagner[uredi | uredi izvor]

 Kretanje grupe Vagner tokom pobune

Dana 23. juna 2023. godine, ruska privatna vojna kompanija poznata kao grupa Vagner pokrenula je oružani sukob sa Oružanim snagama Rusije[42], nakon porasta tenzija između lidera organizacije Jevgenija Prigožina i ruskog Ministarstva odbrane. Vagnerovo osoblje je reklo da su korupcija i nesposobnost u Ministarstvu odbrane protraćili napredak nakon početnih uspjeha u invaziji na Ukrajinu, dok su ruski predsjednik Vladimir Putin i drugi zvaničnici osudili napade grupe kao izdajničke radnje oportunizma i preuzimanja vlasti.[43][44]

Prigožin je pobunu opisao kao osvetu za, kako je rekao, napad na njegove snage od strane ministarstva. On je odbacio opravdanje ruske vlade za rusku invaziju na Ukrajinu, okrivio ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua za ruske vojne neuspehe i optužio ga da vodi rat u korist ruskih elita. Prigožinove snage su zauzele Rostov na Donu sa ključnim vojnim štabom i navodno napredovale ka Voronježu u smeru ka Moskvi.

Kao odgovor, Federalna služba bezbednosti pokrenula je krivični postupak protiv Prigožina za "podsticanje oružane pobune". U televizijskom obraćanju, predsednik Putin je Vagnerove postupke nazvao "izdajom" i obećao da će suzbiti pobunu.

Dana 24. juna 2023, kada su se Vagnerovi vojnici približili prestonici, veliki broj ruskih civila je pobijegao iz Moskve, a vladini zvaničnici su takođe evakuisani, iako je sam Putin, prema riječima portparola, ostao u Kremlju. Borci su upali u Tulsku oblast blizu okruženja Moskve.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Söldnertruppe Wagner bezieht erstes offizielles Hauptquartier in Russland" (jezik: njemački).
  2. ^ "Kako je nastala grupa Wagner i kakva je njena uloga?".
  3. ^ "Putin: U proteklih godinu Wagner grupa dobila oko dvije milijarde dolara od Rusije".
  4. ^ "Wagner mutiny: Group fully funded by Russia, says Putin" (jezik: engleski).
  5. ^ "Dugogodišnji predjednik Lukašenko pobjednik izbora u Bjelorusiji".
  6. ^ "An untimely death reveals the nature of a Russian neo-Nazi unit that fought in Syria".
  7. ^ "Ruske trupe loše pripremljene za rat u Ukrajini, kaže bivši plaćenik Kremlja".
  8. ^ "Preživio masakr u Buči: Oko mene su bili leševi, a Rusi su ispaljivali metke. Želio sam izdahnuti" (jezik: hrvatski).
  9. ^ "Jevgenij Prigožin leti u udaljene ruske zatvore kako bi regrutirao osuđenike" (jezik: hrvatski).
  10. ^ "Ukrajina: Mnogi ratni zarobljenici koje je Rusija oslobodila bili podvrgnuti mučenju".
  11. ^ "KRATKA ISTORIJA VAGNERA TREĆI DEO" (jezik: srpski).
  12. ^ "U SUKOBU S RUSKIM VOJNIM VRHOM! Šef Wagnera Prigožin poslao upozorenje: 'Ukrajinska protuofenziva mogla bi se pretvoriti u tragediju za Rusiju'" (jezik: hrvatski).
  13. ^ "Rusija i Ukrajina: Zatvor, rat i ubistvo iz odmazde - insajderska priča o Vagnerovom "slučaju ubistva maljem"" (jezik: srpski).
  14. ^ ""Pas umire kao pas": Internetom kruži brutalan snimak ubistva Rusa koji je prebegao u Ukrajinu" (jezik: srpski).
  15. ^ "Rusija: Osvojili smo Soledar, ovo je ključni korak".
  16. ^ "Zašto 'Putinov šef' toliko želi osvojiti Soledar?".
  17. ^ "Duboko unutar rudnika soli Soledara".
  18. ^ "Ukrajinski vojnik: "U Soledaru nitko ne broji mrtve i svi znaju da će grad biti napušten!"" (jezik: srpski).
  19. ^ "Ukrajinci priznali da su se povukli iz Soledara" (jezik: srpski).
  20. ^ "Wagner boss Prigozhin threatens Russian govt with Bakhmut pullout" (jezik: engleski).
  21. ^ "Tajni dokumenti: Velik sukob u ruskom vojnom vrhu. Putin smirivao Prigožina i Šojgua" (jezik: hrvatski).
  22. ^ "Šef Wagnera: Dobivamo 10% potrebnih granata. Admiral NATO-a o Rusiji: Golijat posrće" (jezik: hrvatski).
  23. ^ "Prigožin: Wagner napušta Bahmut".
  24. ^ "Šojgu uveo dekret kojim svi plaćenici moraju potpisati ugovor s državom: Prigožin mu odgovorio" (jezik: srpski).
  25. ^ "Armenija, Azerbejdžan i Rusija potpisale sporazum o okončanju rata zbog Nagorno-Karabaha".
  26. ^ "SAD i Rusija se bore na istoj strani protiv IS-a, ali akcija Amerike je neefikasna".
  27. ^ "Ruska grupa Wagner: Plaćenici za najprljavije poslove u Siriji".
  28. ^ "Više od 7.000 ruskih plaćenika i dalje djeluje u Libiji".
  29. ^ "Što ruska paravojna skupina Wagner radi u Africi?".
  30. ^ "Francuska i partneri povlače vojne snage iz Malija" (jezik: hrvatski).
  31. ^ "Grupa Vagner u Africi: to nisu samo plaćenici" (jezik: srpski).
  32. ^ "Plaćenici Wagnera dovedeni u vezu s masakrom u Maliju".
  33. ^ "Mapa: Gdje sve Wagner 'posluje' u svijetu".
  34. ^ "Postoji dokaz: Šta Vagner radi u Sudanu?" (jezik: srpski).
  35. ^ "Ruska grupa Vagner optužena za zločine u Centralnoafričkoj Republici i Libiji" (jezik: hrvatski).
  36. ^ "Exclusive: Kremlin-linked contractors help guard Venezuela's Maduro - sources" (jezik: engleski).
  37. ^ "Rusija i Ukrajina: Šef plaćeničke grupe Vagner snimljen kako regrutuje borce u zatvoru" (jezik: srpski).
  38. ^ "Today's D Brief: Zelenskyy thanks Americans, lawmakers; North Korea sent arms to Wagner, WH says; Breaking down the omnibus; Germany's year ahead; And a bit more" (jezik: engleski).
  39. ^ "Treasury Sanctions Illicit Gold Companies Funding Wagner Forces and Wagner Group Facilitator" (jezik: engleski).
  40. ^ "Grupa Vagner, evropske sankcije i srpski borci o kojima se ćuti".
  41. ^ "Litvanija proglasila Wagner terorističkom organizacijom".
  42. ^ "Naoružani Wagner konvoj krenuo prema Moskvi".
  43. ^ "Putin: Organizatori pobune će biti privedeni pravdi".
  44. ^ "Suzdržana poruka Rusiji bliskih država iznenadila Moskvu: 'Puč? Nema potrebe da reagiramo'".
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Grupa_Vagner&oldid=3560250"