KOS

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

KOS (Kontraobaveštajna služba) je bila vojna obavještajna služba JNA nastala 1946 od trećeg odsjeka OZNA-e pri Ministarstvu narodne odbrane. Za vrijeme SFRJ KOS je sprovodio likvidacije iseljenika i stvaranje opozicije. Nakon smrti Josipa Broza Tita, KOS se je bacio u službu Slobodana Miloševića i velikosrpske politike. KOS je proveo niz prikrivenih akcija u službi velikosrpske politike prije i poslje osamostaljenja Bosne i Hercegovine, psihološko-propagandnih aktivnosti pa sve do vojnih dejstvovanja. U tu svrhu ubačeni su agenti u sam vrh SDB BiH. Na čelu KOS-a je do 1992. bio general Aleksandar Vasiljević, a poslije odlukom Živote Panića, taj zadatak preuzima Nedeljko Bošković. Od 1993. na čelu KOS-a je Aleksandar Dimitrijević.[1]

Načelnici[2][uredi | uredi izvor]

Poznati operativci[uredi | uredi izvor]

Historija[uredi | uredi izvor]

Nakon Drugog svjetskog rata[uredi | uredi izvor]

Reforma UDBE[uredi | uredi izvor]

Nakon što se 1966. Aleksandru Rankoviću, šefu UDBE, predbacilo da je prisluškivao Tita KOS pomaže kod transformacije službe. Tito je prepustio KOS-u da udalji nepodobne kadrove, odane Rankoviću, iz UDBE čime je značaj i utjecaj KOS-a znatno porastao. [7] Alibabić smatra da je obezbjeđenje sahrane Rankovića 1983., od strane KOS-a i SDB-a Srbije, bila indikacija da ove službe nisu više konkurenti.[8] Reforma u KOS-i nije urađena po uzoru na UDBU. Raif Dizdarević, bivši predsjednik predsjedništva SFRJ, smatra da to nije bilo moguće jer su tada na čelu vojske bili utjecajni generali Ivan Gošnjak i Jeftimije Šašić "Jefto". Također navodi da se KOS od 1982., kada je Tito već bio umro, odupirao svakoj kontroli od strane Skupštine SFRJ.[9]

Jugoslavenska kriza[uredi | uredi izvor]

Mustafa Čandić bivši operativac KOS-a je, tokom svjedočenja u Hagu, naveo da je KOS u početku pokušao da parira Miloševiću, SDB-u Srbije kao i promiloševićskim kadrovima JNA. U SR Bosni i Hercegovini u 80-tim izbija nekoliko afera (Moševac, Neum, Jole Musa, Agrokomerc) koja su prema nekim mišljenjima imala cilj slabljenja BiH-a.[10] Pripadnici KOS-a su, još prije izbijanja afere Agrokomerc, bili ubačeni u postrojenja Agrokomerca.[11] Samu aferu pripremao je KOS u saradnji s Duškom Zgonjaninom načelnikom SDB RBiH, koji je istraživao taj slučaj i odabirao podobne velikosrpske kadrove iz MUP-a. Na kraju je s političke scene uklonjen Hamdija Pozderac.[12] Bivši SDB-ovac Munir Alibabić navodi da je KOS operaciju obaranja Pozderaca (Hakije, Hamdije i Sakiba) nazvao "Zetra" 1 i "Zetra 2".[13] Mada je Zgonjanin u početku pokušao da se suprostavi KOS-u, Alibabić navodi da je zavrbovan i preokrenut tokom posjete u Beogradu, gdje je zvanično došao da protestuje zbog pritisaka na SDB BiH. Borba protiv albanskog separatizma vođena je u akcijama "Zlatar 1", "Zlatar 2", "Zlatar 3", prilikom toga uhapšeno je preko 200 vojnika albanske nacionalnosti. Ovu akciju su vodili Aleksandar Vasiljević i Fikret Muslimović.[14] Slovenački časopis "Mladina" objavljivao je 80-tih u sedmičnom izdanju tajne bilješke sjednica vrhovnih oficira JNA. KOS je, u vezi toga, 1988. optužio bivšeg referenta JNA Janšu da radi za strane obavještajne službe. Pukovnik KOS-a Vasiljević naređuje njegovo hapšenje. U Janšinom birou pronađene su kopije strogo povjerljivih naređenja vrhovnih komandanata 9. armije JNA. Janša je osuđen od vojnog suda na 18 mjeseci zatvora, što je dovelo do velikih protesta u Ljubljani i širom Slovenije. Kasnije je Janša tokom svjedočenja izjavio da su oficiri KOS-a tačno znali u kojoj se ladici nalaze dotični dokumenti, jer su neposredno nakon njihovog ulaska pronađeni.[15] KOS je tokom perioda demokratkih izbora, u akciji "Proljeće" pokušao uspostaviti kontrolu nad strankama.[16]

Rat u Sloveniji[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Rat u Sloveniji

Obaranje helikoptera JNA 1991., dok je prevozio namirnice, snimao je KOS. Radio-veza s pilotom, koji je bio Slovenac, bila je ometana te nije primio upozorenje TO-Slovenije da će biti oboren ako se ne vrati. Snimci su kasnije bili prikazani u SR Srbiji[17]

Rat u Hrvatskoj[uredi | uredi izvor]

Operacija "Opera" i "Labrador"[uredi | uredi izvor]

KOS je u vrijeme rata u Hrvatskoj sproveo dvije značajne operacije koje su trebale kompromitovati hrvatsko rukovodstvo: "Opera" i "Labrador".

Operacija Labrador je prva izvedena, naziv potječe od pasmine pasa poznatih po istančanom njuhu koji se koriste za traženje eksploziva, sastojala se između ostalog u miniranju jevrejskog groblja u Zagrebu. To je, prema mišljenju Čandića, trebalo predstaviti hrvatsko rukovodstvo u svjetskoj javnosti kao fašističko. U ovoj opercijaciji su učestvovali Čedo Knežević i Ivan Sabolović.

Opera (Odjeljenje za propagandni rat) se sastojala u nizu akcija. Bacane su bombe u dvorišta vojvođanskih Hrvata. Po Srbiji su šešeljovci provocirali hrvatsko stanovništvo. Između ostalog snimljeni su leševi u Srpskoj krajini koji su prikazani kao civili srpske nacionalnosti. Mustafa Čandić je u svojem haškom izkazu naveo da mu nije poznato da li se eventualno radilo o žrtvama hrvatske nacionalnosti. Također prenosi da je u navodnom snimku dvojice HDZ-ovaca, koji je pušten na TV Beogradu, prepoznao glasove kosovaca Radojka Radojičića i Ivana Sabolovića. U tom razgovoru je navodno traženo da se mobiliše hrvatska manjina u Srbiji.[4]

Operacije "Proboj" i "Štit"[uredi | uredi izvor]

Još prije izbijanja rata u SR Hrvatskoj, posebno na području Banije i Korduna, KOS je u akciji "Proboj" naoružavao lokalno srpsko stanovništvo. To oružje je bilo prethodno oduzeto od TO-a Hrvatske. Istovremeno KOS-ova akcija "Štit" imala je za cilj sprečavanje ponovnog naoružavanja Hrvatske. Tom prilikom je praćena nabavka naoružanja u inostranstvu.[18] Sastanak Martina Špegelja 19. januara 1991, ministra odbrane SR Hrvatske, s trgovcima oružjem snimljen je u kući Vladimira Jagara doušnika KOS-a. [19] Zahvaljujući špijunima u hrvatskoj vladi KOS je saznao da će se 7. oktobra 1991 predsjednik Hrvatske Tuđman, predsjednik SIV-a Marković i predsjednik Predsjedništva SFRJ Mesić susresti na ručku u Banskim dvorima. Ova informacija je dosljeđena vrhu JNA i Ratno vazduhovplovstvo je donijelo odluku da bombardovanjenm (uz upotrebu dva Super Galeba) eliminiše svu trojicu.[20]

Rat u BiH[uredi | uredi izvor]

Još prije rata operacijom "Skok" je KOS vrbovao antikomuniste u SK BiH.[21] U akciji "Konfrontacija" KOS je, u saradnji s SDB-om Srbije, širio dezinformacije o prisilnom iseljavanju Srba iz Bratunca i Srebrenice. [22] Plan opsade Sarajeva je, prema Alibabiću, finansiran od SSNO-a a izrađen od KOS-a gdje se navodi da će tokom blokade (bez snabdijevanja) Sarajevo izdržati maksimalno 60 dana. [23] KOS je imao prije svega imao zadatak da spriječi, nakon sličnih iskustava u Hrvatskoj, organizovanje odbrane preko MUP-a BiH. Ideja je bila rasturiti rezervni sastav MUP-a po nacionalnoj osnovi na tri naroda. TO BiH je dotle već bila uveliko razoružana, imala je u posjedu još oko 10% oružja, te nije predstavljala prijetnju. [24] No organizacija odbrane i osnivanje Patriotske lige (PL) se nije odvijala preko MUP-a. Sefer Halilović, jedan od osnivača koji je tokom organizovanja odbrane posjetio Vukovar, smatrao je da će KOS ubaciti špijune u MUP. Prema Haliloviću su Alija Delimustafić, Fikret Muslimović i Sead Rekić bili saradnici KOSa dok su radili u MUPu. Muslimović je također naveo da je Rekić ubačen u MUP, međutim smatrao je da ga treba iskoristiti pridobiti za korist odbrane BiH.[25] Isto tako Muslimović, kojeg Halilović smatra ubačenim agentom, navodi da su Sefer Halilović i Fahrudin Radončić pod kodnim imenima "Boris" i "Šćepo" ubačeni u cilju subverzije odbrane.[26] Međusobne optužbe Halilovića i Muslimovića su dovele 2013. do sudskih sporova. John R. Schindler, agent ANB-e smatra da je kosovcima olakšana infiltriracija da bi se tako slale dezinformacije vrhu KOS-a, SDB Srbije i JNA. Schindler navodi da je zahvaljujuću upravo Delimustafiću uspješno obavljena operacija "Brana" kojom je KOS spriječio sarajevske vlasti da se domognu oružja iz magacina TO-BIH-a[27] KOS je prema bivšem načelniku Vasiljeviću trebao izvršiti državni udar u BiH i odstraniti Aliju Izetbegovića, Radovana Karadžića i Stjepana Kljujića, a umjesto njih da se postave Fikret Abdić, Josip Pejaković i Nenad Kecmanović. BiH bi nakon toga ostala i tzv. "krnjoj" Jugoslaviji sa Srbijom s pokrajinama i Crnom Gorom.[19]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Counterintelligence Service Kontraobavještajna Služba KOSglobalsecurity.org, pristupljeno: 7.11.2014 (en)
  2. ^ "Sve tajne službe" (jezik: srpski). NIN. 28. 3. 2002. Pristupljeno 5. 2. 2017. 
  3. ^ "Revolucija jede svoju djecu". Jugoslavenske tajne službe (jezik: hrvatski) (6. epizoda). HRT. 2012. 
  4. ^ a b "Transcripts Mustafa Čandić The Trial of Slobodan Milosevic (IT-02-54)". ICTY (jezik: engleski). 11. 11. 2002. Pristupljeno 2. 2. 2017. 
  5. ^ "Transcripts Slobodan Lazarević The Trial of Slobodan Milosevic (IT-02-54)". ICTY (jezik: engleski). 29. 10. 2002. Pristupljeno 9. 8. 2016. 
  6. ^ (Muslimović str. 70)
  7. ^ (Alibabić str. 33)
  8. ^ (Alibabić str. 66)
  9. ^ Pećanin, Senad (5. 11. 1999). "ČUVAM DOKUMENTE O BOSNI". arhiva Dani broj 127. BH Dani. Pristupljeno 8. 2. 2017. 
  10. ^ Čabaravdić, Sabina (27. 1. 2008). "Nijaz Duraković: Milošević je bio rigidni boljševik operiran od nacionalizma". Svjedoci raspada. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 5. 2. 2017. 
  11. ^ Radio Slobodna Evropa, Da li je afera Agrokomerc bila namještena? (2. dio) iz Nezavisne novine,objavljeno 13. 3.2012, pristupljeno 5.12.2014
  12. ^ Munir Alibabić Munja Izbor tekstova iz knjige Bosna u raljama KOSa pristupljeno 12.4.2015
  13. ^ (Alibabić str. 82-83)
  14. ^ (Alibabić str. 66)
  15. ^ (Weiss str. 100)
  16. ^ (Alibabić str. 93)
  17. ^ (Weiss str. 102)
  18. ^ (Weiss str. 95-96)
  19. ^ a b DRŽAVNE TAJNE: TAJNI ISKAZ ŠEFA KOS-a ALEKSANDRA VASILJEVIĆA iz knjige Semira Halilovića Državna tajna objavljeno 21. 1.2013 u bhmagazin.com, pristupljeno 10. 1.2015 (bs) (sr)
  20. ^ Miroslav Lazanski, Ratno vazduhoplovstvo SFRJ pokušalo je 1991. godine da ubije Mesića, Tuđmana i Markovićaintermagazin.rs, objavljeno 12.10.2013, pristupljeno 12.4.2015 (sr)
  21. ^ (Alibabić str. 79)
  22. ^ (Alibabić str. 92)
  23. ^ (Alibabić str. 80-81)
  24. ^ Ko je i kako započeo ratnin.co.rs,objavljeno 29. 8.2008;pristupljeno: 7.11.2014 (sr)
  25. ^ (Muslimović str. 427)
  26. ^ (Muslimović str. 19)
  27. ^ Bosanski rat i teror-Bosna Al Kaida i uspon globalnog džihada iz magazin-tabloid.com pristupljeno 10. 1.2015

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]