Mahathir Mohamad

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mahathir Mohamad
Premijer Malezije
Vrijeme na vlasti
10. maj 2018 – 1. mart 2020.
PrethodnikNajib Razak
NasljednikMuhyiddin Yassin
Vrijeme na vlasti
16 juli 1981 – 31 oktobar 2003.
PrethodnikHussein Onn
NasljednikAbdullah Ahmad Badawi
Rođenje
Mahathir bin Mohamad

(1925-07-10) 10. juli 1925 (98 godina)
Alor Setar, Kedah, Malezija
NacionalnostMalezijac
EtnicitetMalajac
Politička strankaUnited Malays National Organisation (UMNO) (1946–1969, 1972–2008, 2009–2016)

Malaysian United Indigenous Party (BERSATU) (2016–2020) Homeland Fighters Party (PEJUANG) (od 2020)

Gerakan Tanah Aira 2022. godine
Porodica
SuprugaSiti Hasmah Mohamad Ali (rođ. 1956)
VjeraIslam

Mahathir bin Mohamad (Jawi: محاضير بن محمد‎; rođen 10. jula 1925),[1] je malezijski političar, pisac i ljekar koji je bio četvrti i sedmi premijer Malezije. Na funkciji je bio od jula 1981. do oktobra 2003. te od maja 2018. do marta 2020. godine. Funkciju premijera obavljao je ukupno 24 godine, što ga čini premijerom zemlje s najdužim stažom. Prije unapređenja na premijersku funkciju, bio je kako potpredsjednik Vlade tako i na drugim pozicijama u Vladi. Bio je član parlamenta za Langkawi od maja 2018., Kubang Pasu od augusta 1974. do marta 2004. i Kota Setar Selatan od aprila 1964. do maja 1969. Njegova politička karijera trajala je više od 75 godina, od pridruživanja protestima koji se protive politici državljanstva za nemalajce u Malajskoj uniji 1940-ih, do formiranja Malezijske ujedinjene autohtone stranke 2016, Stranke domovinskih boraca 2020. i Gerakan Tanah Aira 2022. godine.

Rođen i odrastao je u Alor Setaru, Kedah, bio je odličan učenik te je postao ljekar. U Nacionalnoj organizaciji Ujedinjenih Malaja (UMNO) bio je aktivan prije nego što je ušao u parlament Malezije 1964. Odslužio je jedan mandat nakon čega je izgubio mjesto u parlamentu, te se razišao s premijerom Tunkuom Abdul Rahmanom zbog čega je isključen iz UMNO-a. Napisao je "Malajsku dilemu" tokom ovog perioda, koja je formirala osnovu buduće etničke malajske politike afirmativne akcije u zemlji. Kada je Tunkuom Abdul Rahman podnio ostavku, Mahathir je ponovo ušao u UMNO i parlament, te je unaprijeđen u vladi, na mjesto ministra obrazovanja od 1974. do 1978. i na mjesto ministra trgovine i industrije od 1978. do 1981. Služio je kao zamjenik premijera 1976. godine, a 1981. položio je zakletvu kao premijer Malezije nakon ostavke Husseina Onna.

Tokom prvog premijerskog mandata, Malezija je doživjela period brze modernizacije i ekonomskog rasta, a njegova vlada je pokrenula široku privatizaciju industrije i niz hrabrih infrastrukturnih projekata. Bio je dominantna politička ličnost, pobijedio je na pet uzastopnih opštih izbora i odbranio se od niza rivala za vodstvo UMNO-a. Međutim, njegova akumulacija moći došla je na račun nezavisnosti sudstva i tradicionalnih ovlasti i privilegija malezijske kraljevske porodice. Nastavio je pro-bumiputra politiku afirmativne akcije, ali je 1990-ih uveo politiku Bangsa Malezija koja je dovela do određene političke liberalizacije. Iskoristio je kontroverzni Zakon o unutrašnjoj sigurnosti da privede aktiviste, vjerske ličnosti i političke protivnike iz 1987. u operaciji Lalang, a kasnije i svog zamjenika premijera Anwara Ibrahima, kojeg je smijenio 1998. Mahathirovo naslijeđe je i ograničavanje građanskih sloboda u Maleziji, te antagonizam prema zapadnim interesima i ekonomskoj politici koji je otežavao njegove odnose sa zapadnim nacijama. Kao premijer, bio je zagovornik razvoja trećeg svijeta i istaknuti međunarodni aktivista.

Nakon što je napustio funkciju 2003, postao je žestoki kritičar svog izabranog nasljednika Abdullaha Ahmada Badawija, a kasnije i Najiba Razaka. Napustio je UMNO 2016. zbog skandala o korupciji 1MDB. Kasnije te godine, Malezijska ujedinjena domorodačka partija (BERSATU) zvanično je registrovana kao politička stranka, sa Mahatirom kao predsjednikom. Bio je kandidat opozicione koalicije Pakatan Harapan za premijera na opštim izborima 2018., na kojima je pobijedio. Prije izbora obećao je da će tražiti pomilovanje za Anwara Ibrahima i predati mu premijersku funkciju nakon neodređenog prelaznog perioda. Postao je prvi malezijski premijer koji nije predstavljao koaliciju Barisan Nasional (BN) (ili njenu prethodnicu, Alijans stranku) i prvi premijer koji je služio neuzastopne mandate ili kao član dvije različite stranke. U svom drugom mandatu dao je prioritet ponovnom otvaranju istraga o skandalu 1MDB, borbi protiv korupcije i "obnavljanju vladavine prava", te smanjenju potrošnje na velike infrastrukturne projekte poput onih u okviru Inicijative Pojas i put.

2020. godine Mahathirovo odbijanje da započne proces predaje uloge premijera Anwaru doprinijelo je političkoj krizi, što je dovelo do svrgavanja vlade Pakatan Harapan i navelo Mahathira da podnese ostavku.[2] U vrijeme ostavke, bio je najstariji državni lider na svijetu sa 94 godine.[3] Mahathir je napustio BERSATU u znak protesta zbog njihove nove koalicije sa UMNO-om, a kasnije iste godine formirao je novu Stranku boraca za domovinu.

Rani život i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Rođen u kući svojih roditelja u siromašnoj četvrti u Lorong Kilang Aisu, Alor Setar, glavnom gradu Malajskog sultanata Kedah, koji je tada bio britanski protektorat, 10. jula 1925. godine.[4] Njegova majka, Wan Tempawan Wan Hanapi, bila je malajka iz Kedaha, a njegov otac, Mohamad Iskandar, malajskog i indijskog porijekla s Penanga. Njegov djed po ocu došao je iz Kerale, Britanska Indija (današnja Indija) i oženio se malajkom.[5] Još jedan aspekt rođenja razlikovao ga je od ostalih prvih šest premijera, nije rođen u aristokratskoj ili istaknutoj vjerskoj ili političkoj porodici.[6] Otac mu je bio direktor srednje škole na engleskom jeziku, čiji je status niže srednje klase značio da njegove kćeri nisu mogle da upišu srednju školu; dok je Wan Tempawan imala samo daleke veze s članovima kraljevske porodice iz Kedaha. Kako su mu oboje roditelja ranije bili u braku, imao je šest polubraće i polusestara i dvoje punorodne braće i sestara.[7] Njegova kuća je pretvorena u kompleks rodne kuće Mahathira Mohammada i otvorena je za javnost.[8]

Bio je vrijedan učenik, disciplina koju je nametnuo njegov otac ga je motivisala da uči, a pokazao je malo interesovanja za sport. Zaslužio je poziciju u engleskoj srednjoj školi, pošto je tečno govorio engleski daleko ispred svojih vršnjaka iz osnovne škole.[9] Sa zatvorenim školama tokom japanske okupacije Malaje u Drugom svjetskom ratu, pokrenuo je mali biznis, prvo prodavajući kafu, a kasnije pisang goreng (fritule od banane) i druge grickalice.[1]

Nakon rata, završio je srednju školu sa najvišim rangom i upisao se na studij medicine na Medicinskom fakultetu King Edward VII u Singapuru.[10] Nakon što je diplomirao na MBBS medicinskoj diplomi iz ginekologije i osterologa, radio je kao doktor u državnoj službi prije nego što je oženio Siti Hasmah 1956. godine, vraćajući se u Alor Setar sljedeće godine kako bi osnovao vlastitu ordinaciju. Bio je prvi malajski ljekar u gradu i bio je uspješan. Izgradio je veliku kuću, investirao u razne poslove i zaposlio Kineza da ga vozi u svom Pontiac Catalina (većina vozača u to vrijeme bili su Malajci).[11][12]

Rana politička karijera (1959–1970)[uredi | uredi izvor]

Postao je politički aktivan od kraja japanske okupacije Malaje kada se pridružio protestima protiv davanja državljanstva ne-malajcima u okviru kratkotrajne Malajske unije.[13] Kasnije se zalagao za afirmativnu akciju za malajce na medicinskom koledžu. Dok je bio na koledžu, pisao je za The Straits Times pod pseudonimom "C. H. E. Det" te u studentskom časopisu, u kojem je žestoko promovisao malajska prava, kao što je vraćanje malajskog kao službenog jezika.[14] Dok je radio kao ljekar u Alor Setaru, aktivirao se u UMNO, a u vrijeme prvih opštih izbora za nezavisnu državu Malaju 1959. godine, bio je predsjednik stranke u Kedahu.[15] Uprkos svojoj istaknutoj poziciji u UMNO-u, nije bio kandidat na izborima 1959. godine, isključivši sebe s liste nakon neslaganja sa tadašnjim premijerom Tunkuom Abdul Rahmanom. Odnos njih dvojice bio je zategnut otkako je Mahathir kritikovao pristanak Tunkua Abdula Rahmana da zadrži britanske snage i snage Commonwealtha u Malaji nakon proglašenja nezavisnosti. Sada se Tunku Abdul Rahman usprotivio Mahathirovim planovima da uvede minimalne obrazovne kvalifikacije za kandidate UMNO-a. Za Mahathira, ovo je bilo dovoljno značajno da odloži njegov ulazak u nacionalnu politiku u znak protesta. Na sljedećim opštim izborima 1964. godine, izabran je za saveznog parlamentarca za sjedište Kota Setar Selatan sa sjedištem u Alor Setaru.[16]

Izabran je u parlament u nestabilnom političkom periodu, te se, kao pomoćnik vlade, upustio u glavni sukob tog vremena: budućnost Singapura, sa velikom i ekonomski moćnom etnički kineskim stanovništvom, kao države Malezije. On je gromoglasno napao dominantnu Singapursku stranku Narodne akcije da je "prokineska" i "antimalajska" i nazvao njenog lidera, Lee Kuan Yewa, "arogantnim". Singapur je izbačen iz Malezije u Mahathirovoj prvoj godini u parlamentu.[16] Na izborima 1969. godine izgubio je svoje mjesto kada je poražen od Yusofa Rawe iz Panmalezijske islamske partije (PAS).[17] Mahathir je gubitak svog mjesta pripisao etničkim kineskim glasačima koji su prebacili podršku sa UMNO-a na PAS (pošto je mjesto u parlamentu u kojem dominiraju malajski glasači, samo su dvije glavne malajske stranke iznijele kandidate, ostavljajući kineskim glasačima da biraju između UMNO-a fokusiranog malajce i islamističkog PAS-a).[18]

Veliki gubici vlade na izborima praćeni su rasnim nemirima 13. maja 1969, u sukobima Malajaca i Kineza poginule su stotine ljudi. Kako je godinu ranije Mahathir predviđao izbijanje rasnog neprijateljstva, sada je ispred parlamenta otvoreno kritikovao vladu, šaljući pismo Tunku Abdul Rahmanu. Premijera je kritikovao jer nije podržao malajske interese. U pismu, koje je ubrzo postalo javno, pozvao je na ostavku Tunkua Abdul Rahmana.[19] Do kraja godine, otpušten je iz Vrhovnog vijeća UMNO-a i izbačen iz stranke, a Tunku Abdul Rahmana su saradnici morali ubijeđivati da ga ne uhapsi.[17][18]

Dok je bio u političkom vakumu, napisao je svoju prvu knjigu Malajska dilema u kojoj je izložio svoju viziju malajske zajednice. Knjiga je tvrdila da se mora postići ravnoteža između dovoljne državne podrške Malajcima kako Kinezi ne bi dominirali njihovim ekonomskim interesima i izlaganja Malajaca dovoljnoj konkurenciji kako bi se osiguralo da će Malajci vremenom izgubiti ono što je vidio kao karakteristike izbegavanje teškog rada i neuspijeh da „shvate stvarnu vrijednost novca i imovine“.[20] Knjiga je nastavila kritiku vlade Tunkua Abdula Rahmana i odmah je zabranjena. Zabrana je ukinuta tek nakon što je Mahathir postao premijer 1981; tako je bio ministar i potpredsjednik vlade kao autor zabranjene knjige.[17][19] Akademici R. S. Milne i Diane K. Mauzy tvrde da su Mahathirovi nemilosrdni napadi bili glavni uzrok pada Tunkua Abdula Rahmana i naknadne ostavke na mjesto premijera 1970. godine.[21]

Uspon (1970–1981)[uredi | uredi izvor]

Tunku Abdul Rahman je dao ostavku 1970. godine i zamijenio ga je Abdul Razak Hussein. Razak ga je ohrabrio da se vrati u stranku i imenovao ga za senatora 1973. godine.[22] Brzo je napredovao u vladi Razaka, vraćajući se u Vrhovno vijeće UMNO-a 1973. godine, a 1974. godine imenovan je u kabinet kao ministar obrazovanja. Također se vratio u Predstavnički dom, osvojivši mjesto Kubang Pasua sa sjedištem u Kedahu, bez protukandidata na izborima 1974. godine.[17] Jedan od njegovih prvih poteza kao ministra obrazovanja bio je uvođenje veće državne kontrole nad malezijskim univerzitetima, uprkos snažnom protivljenju akademske zajednice.[23] Ograničio je političku aktivnost na univerzitetskim kampusima, dajući svom ministarstvu moć da disciplinuje studente i akademike koji su bili politički aktivni i da uslovljava stipendije za studente nebavljenjem politikom.[24]

1975. kandidovao se za jednog od tri potpredsjednika UMNO-a. Kandidatura se smatrala borbom za preuzimanje stranačkog rukovodstva, a zdravstveno stanje Razaka i njegovog zamjenika Husseina Onna se pogoršalo. Izabran je svaki od Razakovih kandidata: bivši glavni ministar Melake, Ghafar Baba; Tengku Razaleigh Hamzah, bogati biznismen i član kraljevske porodice iz Kelantana i Mahathir. Kada je Razak umro sljedeće godine, Husein je, kao njegov nasljednik, bio primoran da bira između trojice muškaraca koji će biti zamjenik premijera; razmatrao je i ambicioznog ministra Gazalija Šafija. Mahathirovi rivali su imali značajne političke mane: Gazali, pošto je poražen od ostalih za potpredsjedništvo, nije imao podršku članova UMNO-a; Ghafar nije imao visoko obrazovanje i nije tečno govorio engleski; a Razali je bila mlada, neiskusna i neudata žena, ali Huseinova odluka nije bila laka. Husein i Mahathir nisu bili bliski saveznici, a Husein je znao da će Mahathirovim izborom Abdul Rahman, koji je još uvijek živ i cijenjen kao otac nezavisnosti Malezije, biti nezadovoljan. Nakon šest sedmica razmatranja, imenovan je, na svoje veliko iznenađenje, za Huseinovog zamjenika. Imenovanje je značilo da je nasljednik premijerske funkcije,[25][26] međutim i pored toga nije ostvario veliki utjecaj kao zamjenik premijera. Husein koji je bio oprezan, odbacio je mnoge od Mahathirovih hrabrih političkih prijedloga. Dok je odnos Huseina i Mahatira bio distanciran, Gazali i Razali su postali Huseinovi najbliži savjetnici, često zaobilazeći starijeg Mahathira kada su pristupali Huseinu. Ipak, kada se Husein odrekao vlasti zbog lošeg zdravlja 1981. godine, Mahathir ga je naslijedio bez otpora i uz njegov blagoslov.[27]

Prvi premijerski mandat (1981-2003)[uredi | uredi izvor]

Položio je zakletvu kao premijer 16. jula 1981. godine, u dobi od 56 godina.[28] Jedno od njegovih prvih poteza bilo je oslobađanje 21 zatvorenika zatvorenih u skladu s Zakonom o unutrašnjoj sigurnosti, uključujući novinara Samada Ismaila i bivšeg zamjenika ministra u Huseinovoj vladi Abdullaha Ahmada, za kojega se sumnjalo da je komunista u ilegali.[13] Imenovao je svog bliskog saveznika Musu Hitama za zamjenika premijera.[29]

Bio je oprezan u svoje prve dvije godine na vlasti, konsolidirajući vodstvo u UMNO-u i, pobjedom na opštim izborima 1982. godine, konsolidirajući vladu.[30][31] 1983. započeo je prvu od brojnih bitaka koje je imao sa kraljevskom porodicom Malezije tokom svog premijerskog mandata. Pozicija Janga di-Pertuana Agonga, malezijskog kralja i šefa države, trebala se promijeniti ili u starijeg Idrisa Šaha II iz Peraka ili u kontroverznog Iskandara iz Johora, koji je samo nekoliko godina ranije bio osuđen za ubistvo iz nehata. Mahathir je imao velike rezerve prema dvojici sultana, koji su obojica bili aktivistički vladari svojih država.[32][33] Pokušao je preventivno ograničiti moć koju je novi Agong mogao imati nad vladom, uvodeći u parlament amandmane na Ustav kako bi se smatralo da Agong pristaje na bilo koji zakon koji nije usvojio u roku od 15 dana od usvajanja u parlamentu. Prijedlog bi također uklonio ovlasti za proglašenje vanrednog stanja iz ruku Agonga i stavio ga u ruke premijera. Tadašnji Agong, Ahmad Shah iz Pahanga, u principu se složio s prijedlozima, ali je odustao kada je shvatio da bi prijedlog također značio da sultani pristaju na zakone koje donose državne skupštine. Uz podršku drugih sultana, Agong je odbio ustavne amandmane, koji su do tada prošli oba doma parlamenta sa ugodnom većinom.[34][35] Kada je javnost postala svjesna ćorsokaka, a sultani odbili kompromis sa vladom, Mahathir je izašao na ulice kako bi demonstrirao javnu podršku svojoj poziciji na masovnim skupovima. Novine su stale na stranu vlade, ali je veliki dio Malajaca, uključujući konzervativne UMNO političare, i još veći dio kineske zajednice podržavao Sultane. Nakon pet mjeseci, kriza je riješena, na način da su Mahathir i sultani postigli kompromis. Agong bi zadržao moć da proglasi vanredno stanje, ali ako on odbije da pristane na prijedlog zakona, zakon bi bio vraćen u parlament, koji bi tada mogao nadjačati Agongov veto.[36]

Na ekonomskom planu, Mahathir je naslijedio Novu ekonomsku politiku od svojih prethodnika, koja je bila osmišljena da poboljša ekonomski položaj Bumiputre (Bumiputra su malajci iz Malezije i domorodački narodi Malezije) kroz ciljeve i afirmativne akcije u oblastima kao što su vlasništvo preduzeća i upis na univerzitet.[37] Aktivno je provodio privatizaciju državnih kompanija od ranih 1980-ih, kako iz liberalnih ekonomskih razloga koje su vodili savremenici (npr. Margaret Thatcher), tako i iz razloga što je smatrao da u kombinaciji s afirmativnim djelovanjem za biznise Bumiputre ovo može Malajcima pružiti dodatne šanse.[38] Njegova vlada je privatizovala avio-kompanije, komunalne i telekomunikacijske firme, ubrzavajući do stope od oko 50 privatizacija godišnje sve do sredine 1990-ih.[39] Dok je privatizacija generalno poboljšala uslove rada Malajaca u privatizovanim industrijama i značajno podigla prihode za vladu, mnoge privatizacije su se desile u odsustvu otvorenih tenderskih procesa te su koristile Malajcima koji su podržavali UMNO. Jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u to vrijeme bila je izgradnja autoputa sjever-jug, autoputa od granice Tajlanda do Singapura; ugovor za izgradnju brze ceste dodijeljen je poslovnom poduhvatu UMNO-a.[40] Nadgledao je i osnivanje Malezijskog proizvođača automobila kompanije Proton kao zajedničkog ulaganja malezijske vlade i Mitsubishija. Do kraja 1980-ih, Proton je prevazišao slabu potražnju i gubitke, te je, uz podršku zaštitnih tarifa, postao najveći proizvođač automobila u jugoistočnoj Aziji i profitabilna kompanija.[41]

U ranim premijerskim godinama, Malezija je doživljavala oživljavanje islama među Malajcima. Malajci su postajali sve religiozniji i konzervativniji. PAS, koji se 1970-ih pridružio UMNO-u u vladi, odgovorio je na oživljavanje tako što je zauzimao sve oštriji islamistički stav pod vodstvom čovjeka koji je 1969. pobijedio Mahathira za njegovo mjesto u parlamentu Yusofa Rawa. Pokušao se približiti vjerski orjentiranim biračima osnivanjem islamskih institucija poput Međunarodnog islamskog univerziteta Malezije koje bi mogle promovirati islamsko obrazovanje pod nadzorom vlade. Također je privukao Anwara Ibrahima, vođu malezijskog islamskog pokreta mladih (ABIM), da se pridruži UMNO-u. U nekim slučajevima, njegova vlada je primjenjivala represiju protiv ekstremnijih eksponenta islamizma. Ibrahim Libija, popularni islamistički vođa, ubijen je u policijskoj pucnjavi 1985. godine; Al-Arqam, vjerska sekta, je zabranjena, a njen vođa, Ashaari Mohammad, uhapšen prema Zakonu o unutrašnjoj sigurnosti. Mahathir je teško porazio PAS na izborima 1986., osvojivši 83 mjesta od 84 mjesta na koja je konkurisao, ostavljajući PAS sa samo jednim poslanikom.[42]

Vrhunac moći (1987–1990)[uredi | uredi izvor]

Svaka iluzija koju su izbori 1986. mogli stvoriti o njegovoj političkoj dominaciji bila je kratkog vijeka. Tengku Razaleigh Hamzah ga je 1987. godine osporio za predsjednika UMNO-a, odnosno premijera. Razaleighova karijera je nazadovala, pa je degradiran iz Ministarstva finansija u Ministarstvo trgovine i industrije. Razaleigha je podržao Musa, koji je dao ostavku na mjesto zamjenika premijera godinu ranije. Dok su Musa i Mahathir prvobitno bili bliski saveznici, njih dvojica su se razišli tokom Mahathirovog premijerskog mandata. Musa je tvrdio da mu Mahathir više ne vjeruje. Razaleigh i Musa su se kandidovali za predsjednika i zamjenika predsjednika UMNO-a na zajedničkoj listi protiv Mahathira i njegovog novog izbora za zamjenika Ghafar Babe. Liste su bile poznate kao Tim B i Tim A. Mahathirov Tim A je uživao podršku medija, većine partijskih teškaša, pa čak i Iskandara, sada Agonga. Međutim, neke značajne ličnosti, kao što je Abdullah Badawi, podržale su Tim B. Na izborima održanim 24. aprila 1987. Tim A je pobijedio. Mahathir je reizabran sa malom razlikom, dobivši glasove 761 partijskog delegata u odnosu na 718 Razaleighovih. Ghafar je pobijedio Musu sa nešto većom razlikom. Mahathir je izbacio iz svoje vlade sedam pristalica Tima B. Istovremeno, Tim B je odbio da prihvati poraz i pokrenuo je sudski spor. U neočekivanoj odluci u februaru 1988. godine, Viši sud je presudio da je UMNO nelegalna organizacija jer neki od njenih ogranaka nisu bili zakonito registrovani.[43][44]

Obje frakcije su pokušale da registruju novu stranku pod imenom UMNO. Mahathirov tim je uspješno registrovao naziv "UMNO Baru" ("novi UMNO"), dok je zahtjev tima B za registraciju "UMNO Malaysia" odbijen. UMNO Malezija, pod vodstvom Tengkua Razaleigh Hamzaha i podrškom oba živa bivša premijera Malezije, Abdula Rahmana i Husseina, registrovala je stranku Semangat 46 umjesto toga.[45] Predsjednik Vrhovnog suda Salleh Abas poslao je protestno pismo Agongu. Mahathir je tada suspendovao Salleha zbog "nedoličnog ponašanja", navodno zato što je pismo predstavljalo kršenje protokola. Tribunal koji je osnovao Mahathir proglasio je Salleha krivim i preporučio Agongu da Salleh bude smijenjen. Pet drugih sudija suda podržalo je Salleha i Mahathir ih je suspendovao. Novokonstituisani sud odbacio je žalbu tima B, dozvoljavajući Mahatirovom timu da nastavi da koristi naziv UMNO. Prema Milneu i Mauzyju, ova epizoda je uništila nezavisnost malezijskog pravosuđa.[46]

Istovremeno sa političkom i pravosudnom krizom, pokrenuo je obračun protiv opozicionih disidenata koristeći Zakon o unutrašnjoj sigurnosti. Mahathir je kasnije izjavio da je ovaj zakon koristio samo za zatvaranje ljudi optuženih za nerede, nezakonito okupljanje, terorizam i one koji su ubijali policajce. Imenovanje nekoliko administratora koji nisu govorili mandarinski u kineske škole izazvalo je negodovanje među kineskim malezijcima do te mjere da su se koalicijski partneri UMNO-a, Malezijsko kinesko udruženje i Gerakan pridružili Partiji demokratske akcije (DAP) u protestu zbog imenovanja. Omladinsko krilo UMNO-a održalo je provokativni protest koji je izazvao pucnjavu od strane usamljenog malajskog naoružanog napadača, a samo je Mahathirovo miješanje spriječilo UMNO da organizira veće proteste. Umjesto toga, naredio je ono što Wain naziva "najvećim obračunom protiv političkog neslaganja koje je Malezija ikada vidjela". U okviru policijske akcije kodnog naziva "Operacija Lalang", 119 osoba je uhapšeno i privedeno bez optužbi prema Zakonu o unutrašnjoj sigurnosti. Mahathir je tvrdio da su hapšenja bila neophodna kako bi se spriječilo ponavljanje rasnih nereda iz 1969. godine. Većina uhapšenih su bili istaknuti opozicioni aktivisti, uključujući lidera DAP-a Lim Kit Sianga i devet njegovih kolega poslanika. Ugašene su tri novine naklonjeni opoziciji.[47]

Doživio je srčani udar početkom 1989. godine,[48] ali se oporavio i doveo Barisan Nasional do pobjede na izborima 1990. godine. Semangat 46 nije uspio napraviti nikakav napredak izvan Razaleighove matične države Kelantana.[49]

Ekonomski razvoj do finansijske krize (1990–1998)[uredi | uredi izvor]

Istek malezijske Nove ekonomske politike (NEP) 1990. godine omogućio mu je da iznese svoju ekonomsku viziju Malezije. Godine 1991. najavio je Viziju 2020, prema kojoj Malezija ima za cilj da postane potpuno razvijena zemlja u roku od 30 godina.[50] Cilj je zahtijevao prosječan ekonomski rast od 7% bruto domaćeg proizvoda godišnje.[51] Jedna od karakteristika Vizije 2020 bila je postepeno rušenje etničkih barijera. Viziju 2020. pratila je zamjena NEP-a, Nacionalna razvojna politika (NDP), prema kojoj su neki vladini programi osmišljeni da koriste isključivo Bumiputre sada postali otvoreni i za druge etničke grupe.[52] NDP je postigao uspijeh u jednom od svojih glavnih ciljeva, smanjenju siromaštva. Do 1995. godine manje od devet posto Malezijaca živjelo je u siromaštvu, a nejednakost u prihodima se smanjila.[53] Mahathir je također uveo politiku Bangsa Malezije, koja je imala za cilj olakšati veću zastupljenost nemalajskih etničkih grupa u Maleziji.[54] Mahathirova vlada smanjila je korporativne poreze i liberalizirala finansijske propise kako bi privukla strane investicije. Ekonomija je rasla preko 9% godišnje do 1997. godine, što je navelo druge zemlje u razvoju da se ugledaju na Mahathirovu politiku.[55] Veliki dio zasluga za ekonomski razvoj Malezije u 1990-ima pripao je Anwaru Ibrahimu, kojeg je Mahathir imenovao za ministra finansija 1991. godine.[56] Vlada je iskoristila ekonomski talas i pobijedila na izborima 1995. sa povećanom većinom.[57]

Pokrenuo je niz velikih infrastrukturnih projekata 1990-ih. Jedan od najvećih bio je Multimedijalni super koridor, područje južno od Kuala Lumpura, po kalupu Silicijumske doline, dizajnirano da zadovolji industriju informacijskih tehnologija. Međutim, projekat nije uspio ostvariti očekivane investicije. Ostali Mahathirovi projekti uključivali su razvoj Putrajaye kao sjedišta malezijske javne službe i dovođenje Velike nagrade Formule 1 u Sepang. Jedan od najkontroverznijih događaja bila je brana Bakun u Sarawaku. Ambiciozni hidroelektrični projekat imao je za cilj prenošenje električne energije preko Južnokineskog mora kako bi se zadovoljila potražnja za električnom energijom na malezijskom poluostrvu. Radovi na brani su na kraju obustavljeni zbog azijske finansijske krize.[58] Magla u jugoistočnoj Aziji 1997. godine, najgora izmaglica u historiji izazvana indonezijskim šumskim požarima, bila je velika kriza zagađenja vazduha u zemlji,usljed čega je pokrenuo prekograničnu operaciju gašenja požara.[59]

Godine 1997. Azijska finansijska kriza, koja je počela na Tajlandu sredinom 1997. godine, zaprijetila je da opustoši Maleziju. Vrijednost ringita je opala zbog valutnih špekulacija, strane investicije su povućene, a glavni berzanski indeks pao je za preko 75%. Na savjet Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), vlada je smanjila državnu potrošnju. Povećala je kamatne stope, što je samo pogoršalo ekonomsku situaciju. 1998. godine, u kontroverznom pristupu, Mahathir je preokrenuo ovu politiku uprkos MMF-u i mišljenju svog zamjenika Anwara. Povećao je državnu potrošnju i fiksirao ringit za američki dolar. Rezultat je zbunio njegove međunarodne kritičare i MMF. Malezija se oporavila od krize brže od svojih susjeda iz jugoistočne Azije. Na domaćem planu to je bio politički trijumf. Usred ekonomskih događaja 1998. godine, smijenio je Anwara kao ministra finansija i zamjenika premijera. Sada je mogao tvrditi da je spasio ekonomiju uprkos Anwarovoj politici.[60] Anwar je predvodio reformasi pokret protiv Mahathirove vlade kao odgovor.[61]

U svojoj drugoj deceniji na funkciji, ponovo se našao u borbi sa kraljevskom porodicom Malezije. 1992. godine sin sultana Iskandara, reprezentativni hokejaš na travi, suspendovan je iz takmičenja na pet godina zbog napada na protivnika. Iskandar je uzvratio povlačenjem svih hokejaških timova Johora iz nacionalnih takmičenja. Kada je lokalni trener kritikovao njegovu odluku, Iskandar mu je naredio da dođe palatu gdje ga je istukao. Savezni parlament je jednoglasno osudio Iskandara, a Mahathir je iskoristio priliku da ukloni ustavni imunitet sultana od građanskih i krivičnih tužbi. Mediji su podržali Mahathira i, u događaju bez presedana, počela emitirati optužbe o nedoličnom ponašanju članova malezijskih kraljevskih porodica. Kako su mediji otkrivali primjere ekstravagantnog bogatstva vladara, Mahathir je odlučio smanjiti finansijsku podršku kraljevskim domaćinstvima. Sa medijima i vladom protiv njih, sultani su kapitulirali pred vladinim prijedlozima. Njihova ovlaštenja da uskrate pristanak na zakone bila su ograničena daljim ustavnim amandmanima usvojenim 1994. Sa smanjenim statusom i ovlaštenjima malezijske kraljevske porodice, Wain piše da je do sredine 1990-ih Mahathir postao "nekrunisani kralj".[62]

Posljednje godine i sukcesija (1998–2003)[uredi | uredi izvor]

Do sredine 1990-ih postalo je jasno da je najozbiljnija prijetnja Mahathirovoj moći bila Anwarova liderska ambicija. Anwar je počeo da se distancira, otvoreno promovišući svoja superiornija vjerska uvjerenja i čini se da je sugerisao da se zalaže za popuštanje ograničenja građanskih sloboda koja su postala obilježje Mahathirovog premijerskog mandata.[63] Međutim, nastavio je podržavati Anwara kao svog nasljednika sve dok se njihov odnos nije dramatično urušio tokom Azijske finansijske krize, pri čemu je Mahathir odustao od stroge monetarne i fiskalne politike na koju je pozivao MMF. Anwar je odbio da zaštiti interes, Mirzana Mahathira, Mahatirovog sina u Malaysian International Shipping Corp.[64]

Na Generalnoj skupštini UMNO-a 1998. godine, vodeći pristalica Anwara, Ahmad Zahid Hamidi, kritikovao je vladu da ne čini dovoljno u borbi protiv korupcije i nepotizma. Kako je Mahathir preuzimao uzde malezijske ekonomske politike u narednim mjesecima, Anwar je sve više bio izolovan. 2. septembra smijenjenje sa mjesta potpredsjednika vlade i mjesta ministra finansija te je odmah isključen iz UMNO-a. Nisu navedeni neposredni razlozi za smjenu, međutim, mediji su spekulisali da se to odnosi na jezive optužbe o nedoličnom seksualnom ponašanju koje su kružile u "pismu otrovnog pera" na Generalnoj skupštini.[65] Kako se sve više optužbi pojavilo, održani su veliki javni skupovi podrške Anwaru. 20. septembra uhapšen je i zadržan u zatvoru prema Zakonu o unutrašnjoj bezbjednosti.[66]

Anwaru je suđeno po četiri tačke optužnice za korupciju, koje proizilaze iz navoda da je Anwar zloupotrijebio svoju moć naređujući policiji da zastraši osobe koje su tvrdile da ih je Anwar sodomizirao. Prije Anwarovog suđenja, Mahathir je rekao novinarima da je uvjeren u Anwarovu krivicu. Proglašen je krivim u aprilu 1999. godine i osuđen na šest godina zatvora. U drugom suđenju ubrzo nakon toga, Anwar je osuđen na još devet godina zatvora zbog optužbe za sodomiju. Osuda za sodomiju je poništena u žalbenom postupku nakon što je Mahathir napustio funkciju.[67]

Iako je pobijedio svog rivala, to je imalo posljedica po njegovu vanjsku i unutrašnju politiku. Američka državna sekretarica Madeleine Albright branila je Anwara kao "veoma uglednog vođu" koji "ima pravo na pravično suđenje".[68] U govoru u Kuala Lumpuru, kojem je prisustvovao Mahathir, američki potpredsjednik Al Gore je izjavio da "i dalje čujemo pozive na demokratiju", uključujući "među hrabrim narodom Malezije".[69] Na samitu APEC-a 1999., kanadski premijer Jean Chrétien odbio je da se sastane s Mahathirom, dok se njegov ministar vanjskih poslova sastao s Anwarovom suprugom, Wan Azizah Wan Ismail.[70] Wan Azizah je formirala liberalnu opozicionu stranku, Nacionalnu stranku pravde (Keadilan) za borbu na izborima 1999. godine. UMNO je izgubio 18 mjesta i dvije državne vlade jer je veliki broj malajskih glasača pohrlio u PAS i Keadilan, mnogi protestvujući zbog tretmana Anwara.[71]

U septembru 2001. debatu je izazvala Mahathirova objava da je Malezija već islamska država.[72] Na generalnoj skupštini UMNO-a 2002. godine najavio je da će podnijeti ostavku na mjesto premijera, samo da bi pristalice požurile na scenu i u suzama ga uvjerile da ostane. Kasnije je odredio svoje penzinisanje za oktobar 2003, dajući si vremena da osigura uredan i nekontraverzan prijelaz na nasljednika kojeg je odredio, na Abdullaha Badawija.[73] U govoru održanom pred Organizacijom islamske konferencije neposredno prije nego što je napustio funkciju, Mahathir je tvrdio da "Jevreji vladaju svijetom putem opunomoćenika: tjeraju druge da se bore i umiru za njih."[74] Njegov govor je osudio predsjednik George W. Bush.[75] Nakon što je proveo više od 22 godine na vlasti, kada je otišao u penziju, Mahathir je bio izabrani lider s najdužim stažem na svijetu.[76]

Vanjska politika[uredi | uredi izvor]

Tokom njegovog mandata, odnos Malezije sa Zapadom bio je saradnički, uprkos tome što je bio poznat kao otvoreni kritičar Zapada. Rano tokom prvog mandata, mali nesporazum sa Ujedinjenim Kraljevstvom oko školarine na univerzitetu izazvao je bojkot britanske robe koji je predvodio Mahathir, u onome što je postalo poznato kao kampanja "Kupite britansku poslednju". To je također dovelo do Malezijske potrage za razvojnim modelima u Aziji, prije svega u Japanu. Ovo je bio početak njegove čuvene "Pogledajte na istok politike".[77] Iako je spor kasnije riješila premijerka Margaret Thatcher, Mahathir je nastavio da naglašava azijske modele razvoja u odnosu na zapadne. Posebno je kritikovao ono što je smatrao dvostrukim standardima zapadnih nacija.[78]

Sjedinjene Američke Države[uredi | uredi izvor]

Mahathir je s vremena na vrijeme bio javno kritičan prema vanjskoj politici Sjedinjenih Američkih Država, posebno tokom predsjedništva Georgea W. Busha.[79] Ipak, odnosi između dvije zemlje i dalje su bili pozitivni. Sjedinjene Američke Države bile su najveći izvor stranih ulaganja i najveći kupac Malezije za vrijeme Mahathirove vladavine. Štaviše, malezijski vojni oficiri nastavili su obuku u SAD-u u okviru programa Međunarodnog vojnog obrazovanja i obuke (IMET). BBC je pisao da su se odnosi sa Sjedinjenim Državama pogoršali 1998. godine kada je Al Gore, potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država, održao govor na konferenciji Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC) čiji je domaćin bila Malezija.[80] Gore je tada izjavio:

Demokratija daje pečat legitimiteta koji reforme moraju imati da bi bile efikasne. I tako, među nacijama koje pate od ekonomske krize, nastavljamo da čujemo pozive na demokratiju, pozive na reformu, na mnogim jezicima – Moć narodu, doi moi, reformasi. Slušamo ih danas – upravo ovdje, upravo sada – među hrabrim narodom Malezije.[81]

Al Gore i SAD su kritikovali suđenje Mahathirovom bivšem zamjeniku Anwaru Ibrahimu, išli su toliko daleko da su ga označili kao "namješteno suđenje". U.S. News & World Report nazvao je suđenje "bezobraznim spektaklom."[82] Također, Anwar je bio istaknuti malezijski portparol ekonomske politike koju je podržavao MMF, a koja je uključivala povećanje kamatnih stopa. Članak u Malaysia Today komentarisao je da "Gorovi komentari predstavljaju nimalo suptilan napad na malezijskog premijera Mahathira Mohamada i općenito na vlade, uključujući Japan, koje se opiru zahtjevima SAD-a za daljim tržišnim reformama."[83]

Tokom sastanka ASEAN-a 1997. godine, održao je govor osuđujući Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, predlažući njenu reviziju. On je rekao da su u Aziji interesi društva važniji od interesa pojedinca. On je dodao da je Azijatima potrebniji ekonomski rast nego građanske slobode. Ove opaske ga nisu približile državnoj sekretarki SAD Madlen Olbrajt, koja je bila gost na sastanku[84] i koja je posjetila Anwarovu ženu nakon njegovog otpuštanja i kasnijeg zatvaranja.[85]

Vlada Sjedinjenih Američkih Država je ranije kritizirala malezijsku vladu zbog implementacije ISA, a Mahathir nije oklijevao da ukaže na ponašanje SAD-a kako bi opravdao svoje postupke. Govoreći o proizvoljnom pritvoru bez suđenja zatvorenicima savjesti u Maleziji, rekao je: "Događaji u Sjedinjenim Američkim Državama su pokazali da postoje slučajevi u kojima se određena posebna ovlaštenja moraju koristiti kako bi se zaštitila javnost za opšte dobro."[86] 2003. Mahathir je govorio na Pokretu nesvrstanih u Kuala Lumpuru gdje je okrivio zapadne nacije i Izrael za globalni porast terorizma: "Ako se nevini ljudi koji su poginuli u napadu na Afganistan i oni koji su umirali od nedostatka hrane i medicinske njege u Iraku smatraju kolateralnom štetom, da li je 3.000 poginulih u New Yorku i 200 na Baliju također samo kolateralna šteta čija je smrt neophodna da bi operacije uspjele?" On je također rekao: "Ako pogledamo unazad, nije bilo sistematske kampanje terora izvan Evrope sve dok Evropljani i Jevreji nisu stvorili jevrejsku državu od palestinske zemlje."[87] Kućno saslušanje 2003. godine od strane Podkomiteta za istočnu Aziju i Pacifik iz Komiteta za međunarodne odnose Predstavničkog doma (koji se sada zove Komitet za vanjske poslove Predstavničkog doma) sumira odnos između Sjedinjenih Država i Malezije na slijedeći način: „Uprkos ponekad grubim i neumjerenim javnim kritikama premijera Mahathira, američko-malezijska saradnja ima solidnu historiju u različitim oblastima kao što su obrazovanje, trgovina, vojni odnosi i borba protiv terorizma."[88]

Australija[uredi | uredi izvor]

Mahathirov odnos s Australijom (zemlja u Anglosferi najbliža Maleziji i ona čija je vanjska politika najviše koncentrisana na regiju) i njegov odnos sa australskim političkim liderima bio je posebno težak. Odnosi između Mahathira i australijskih lidera dostigli su najnižu tačku 1993. godine kada je Paul Keating opisao Mahathira kao "nepokornog" jer nije prisustvovao samitu APEC-a. Malezijska vlada je zaprijetila trgovinskim sankcijama kao odgovor, dok je australijska vlada tvrdila da je Keatingov opis jezički gaf i da je ono što je imao na umu "nepopustljivo".[89]

Singapur[uredi | uredi izvor]

Mahathir je alumnist Univerziteta Malaya u Singapuru. Studirao je na prethodniku univerziteta, Medicinskom koledžu kralja Edvarda VII između 1947. i 1953. Kada je univerzitet njemu i njegovoj supruzi dodijelio počasne diplome u novembru 2018. godine, rekao je: "Uvijek ću cijeniti svoj boravak u Singapuru skoro šest godina." Dugogodišnji premijer Singapura Lee Kuan Yew bio je student na Raffles koledžu, koji se spojio sa medicinskim fakultetom kralja Edvarda VII 8. augusta 1949. godine i formirao Univerzitet Malaya sa kampusima koji se nalaze Singapuru.[90] Međutim, odnosi sa Singapurom pod Mahathirovim mandatom bili su burni. Mnoga sporna pitanja pokrenuta tokom njegove administracije još uvijek nisu riješena do 2018. godine.[91] Uključena pitanja su:

  • sporovi oko tačaka sporazuma Malezije i Singapura iz 1990. godine;
  • sporovi oko cijena vode;
  • predložena zamjena Johor-Singapor autoputa;
  • spor oko ostrva Pedra Branca.

O smrti Lee Kuan Yewa u martu 2015, Mahathir je pisao na svom blogu pod naslovom "Kuan Yew i ja". Izrazio je svoju tugu zbog gubitka Leeja. Rekao je da se često nije slagao sa veteranskim singapurskim liderom, ali mu nije bio neprijatelj zbog razlika u mišljenjima o tome šta je dobro za napredovanje nove nacije. Napisao je da je Leejevom smrću ASEAN izgubio snažno vodstvo kako Leeja, tako i predsjednika Suharta iz Indonezije, koji je umro ranije 2008. godine.[92] Mnogi politički analitičari vjeruju da je s Leejevom smrću Mahathir posljednji pripadnik "stare garde" jugoistočne Azije.[93]

U aprilu 2016. godine, na jednogodišnjicu smrti Lee Kuan Yewa medijima je rekao da singapurci moraju cijeniti doprinos Lee Kuan Yewa jer je industrijalizirao Singapur. Rekao je: "To je jedno dostignuće koje moramo priznati." Sa Leejem, Mahathir "nije imao problema." Rekao je da ne gleda na Leeja "kao neprijatelja i sve to, već kao lidera Singapura koji je imao svoj stav koji nije bio isti sa stavom Malezije."[94]

Bosna i Hercegovina[uredi | uredi izvor]

Bio je uticajan u uspostavljanju samita OIC-a u Karačiju 1993. godine na kojem se raspravljalo o potrebi za oružjem za Bosnu tokom rata u Bosni. Mahathir je otvorio i Most malezijsko-bosanskohercegovačkog prijateljstva u Sarajevu.[95] On je 11. novembra 2009. godine također predsjedavao sastankom vodećih investitora iza zatvorenih vrata na Malaysia Global Business Forumu – Bosnia, kojem je prisustvovao i Haris Silajdžić.[96]

Zemlje u razvoju[uredi | uredi izvor]

Među zemljama u razvoju i islamskim zemljama općenito je poštovan.[97] Ovo je posebno iz razloga relativno visokog ekonomskog rasta Malezije, kao i njegove podrške liberalnim muslimanskim vrijednostima.[98]

Penzionisanje i premijerski mandat nakon prvog mandata (2003–2015)[uredi | uredi izvor]

Nakon penzionisanja, imenovan je za Velikog komandanta Reda branioca kraljevstva, što mu je omogućilo da usvoji titulu "Tun".[99] Obećao je da će "potpuno napustiti politiku", odbacujući ulogu emeritusa u Abdulahovom kabinetu.[100] Abdulah je odmah ostavio trag kao tiši i manje konfliktni premijer. Sa mnogo jačim vjerskim uvjerenjima od Mahathira, mogao je pobijediti PAS-ov nalet na izborima 1999. i predvoditi Barisan Nasional na izborima 2004. do najveće pobjede ikada, zauzevši 199 od 219 poslaničkih mjesta.[101]

Mahathir je bio izvršni direktor i predsjednik, a time i viši savjetnik mnogih vodećih malezijskih kompanija kao što su Proton, Perdana Leadership Foundation i državna naftna i plinska kompanija Petronas u državnom vlasništvu Malezije.[102] Mahathir i Abdullah su imali velike sukobe oko Protona 2005. Protonov izvršni direktor, saveznik Mahathira, smijenjen je od strane odbora kompanije. Uz Abdulahov blagoslov, Proton je zatim prodao jednu od svojih vrijednijih imovina, kompaniju za proizvodnju motora MV Agusta, koja je kupljena po Mahathirovom savjetu.[103] Kritikovao je dodjelu uvoznih dozvola za strane automobile, za koje je tvrdio da uzrokuju štetu domaćoj prodaji Protona,[104] i napao Abdullaha jer je otkazao izgradnju drugog nasipa između Malezije i Singapura.[105] Žalio se da malezijski mediji, čiju slobodu je ograničio dok je bio premijer, nisu dovoljno objavljivali njegove stavove: Komitet za zaštitu novinara ga je proglasio jednim od "deset najgorih neprijatelja medija" zbog njegovih ograničenja za novinei povremenom zatvaranju novinara.[106] Okrenuo se blogosferi kao odgovor, pišući kolumnu za Malaysiakini, internetsku web stranicu za vijesti i pokrenuvši vlastiti blog.[107] Bezuspješno je tražio izbor iz svog lokalnog partijskog odjela za delegata na generalnoj skupštini UMNO-a 2006. godine, gdje je planirao pokrenuti pobunu protiv Abdulahovog vodstva stranke.[108]{ Nakon izbora 2008. godine, na kojima je UMNO izgubio dvotrećinsku većinu u parlamentu, Mahathir je dao ostavku u stranci. Abdullaha je 2009. zamijenio njegov zamjenik Najib Razak, što je potez koji ga je potaknuo da se ponovo pridruži stranci.[109]

Osnovao je Forum Kuala Lumpurske inicijative za kriminalizaciju rata u nastojanju da okonča rat na globalnom nivou,[110] kao i Komisiju za ratne zločine Kuala Lumpura da istraži aktivnosti Sjedinjenih Država, Izraela i njihovih saveznika u Iraku, Libanu i Palestini.[111]

Povratak politici (2015–2018)[uredi | uredi izvor]

Više puta je pozivao premijera Najiba Razaka da podnese ostavku zbog skandala o korupciji 1Malaysia Development Berhad (1MDB).[112] 30. augusta 2015. godine sa suprugom Siti Hasmah prisustvovao je skupu Bersih 4, na kojem su desetine hiljada demonstrirale za Najibovu ostavku.[113] U 2016, uz pomoć Pakatana Harapana i nevladinih organizacija pokrenuo nekoliko protesta koji su kulminisali Deklaracijom građana Malezije da svrgnu Najiba.[114][115] Najibov odgovor na optužbe za korupciju bio je pooštrenje tako što je smijenio zamjenika premijera, suspendovao dva medija i progurao kroz parlament kontroverzni prijedlog zakona Vijeća za nacionalnu sigurnost koji premijeru daje neviđena ovlaštenja.[116][117]

Mahathir je napustio UMNO 2016. godine, formirajući Parti Pribumi Bersatu Malaysia (BERSATU). Nova stranka je zvanično registrovana 9. septembra 2016. godine, a Mahathir je postao njen predsjednik.[118] Do 2017. zvanično se pridružio opozicionoj koaliciji Pakatan Harapan. Predložen je kao mogući predsjedavajući i premijerski kandidat koalicije. Funkciju predsjedavajućeg preuzeo je 14. jula 2017. godine.[119][120]

14. oktobra 2017. godine, pozivajući se na skandal 1MDB, Mahathir je rekao za Najiba Razaka; "premijer koji je došao iz "Bugis pirata" sada vodi Maleziju". Dodao je, "vrati se u Sulawesi", što je izazvalo nezadovoljstvo potomaka Bugisa u Maleziji i Indoneziji, koji su protestvovali protiv njega.[121] 8. februara 2018. godine, kraljevska kuća Kelantana, zajedno sa dvojicom njegovih kolega Pakatan Harapan, opozvala je Mahathirov Darjah Kerabat Al-Yunusi (DK Kelantan) bez navođenja razloga.

8. januara 2018., najavljen je kao premijerski kandidat opozicione koalicije Pakatan Harapan za izbore koji će se održati 9. maja 2018. godine, nastojeći da svrgne svog bivšeg saveznika Najiba. Wan Azizah, supruga njegovog bivšeg političkog neprijatelja Anwara, kandidovala se za njegovu zamjenicu.[122] Mahathirovo predizborno obećanje je bilo da će tražiti pomilovanje za Anwara, kako bi mu se omogućilo da preuzme dužnost premijera nakon neodređenog prelaznog perioda.[123][124]

Drugi mandat premijera (2018-2020)[uredi | uredi izvor]

Nakon izborne pobjede Pakatana Harapana 10. maja 2018. godine, Mahathir se nadao da će položiti zakletvu kao novi premijer do 17 sati.[125][126] Pojavila se zabrinutost za glatku tranziciju vlasti jer je Najib, iako je priznao poraz svoje stranke i koalicije tokom konferencije za novinare u 11 sati, izjavio da nijedna stranka nije postigla prostu većinu (zbog činjenice da se protivnička koalicija takmiči kao savez pojedinačnih stranaka, te nije uspješno registrovana kao jedinstvena jedinica od strane Izborne komisije). Imenovanje službe je zato bila odgovornost malezijskog monarha.[127] Ipak, Nacionalna palata Malezije je odmah izdala kraljevsku izjavu, potvrđujući da će Mahathir Mohamad položiti zakletvu kao premijer u 21:30, istog dana (10. maja 2018.), i snažno je odbacila sve tvrdnje o odlaganju imenovanje.[128] U 22 sata Mahathir je službeno položio zakletvu kao premijer.[129]

Unutrašnji poslovi[uredi | uredi izvor]

Nakon imenovanja za premijera, obećao je da će "vratiti vladavinu zakona" i provesti detaljne i transparentne istrage o skandalu 1Malaysia Development Berhad. Izjavio je da će se Najib Razak suočiti s posljedicama ako bude proglašen krivim.[130] Mahathir je dao instrukcije Odjelu za imigraciju o zabrani da Najib i njegova supruga Rosmah Mansor napuste zemlju nakon što su pokušali odletjeti u Indoneziju.[131]

Formirao je svoj sedmi kabinet od 29 ministara u junu 2018. godine.[132] Ukinuo je nepopularni porez na robu i usluge, smanjivši ga sa šest na nula posto.[133] Obećao je da će smanjiti fiskalnu potrošnju otpuštanjem hiljada državnih službenika, ukidanjem skupe brze željezničke veze Kuala Lumpur-Singapur i smanjenjem velikih infrastrukturnih projekata pokrenutih pod Najibom.[134] Sloboda medija u Maleziji se neznatno poboljšala tokom Mahathirovog mandata, a rang zemlje je porastao u Indeksu slobode medija.[135]

20. juna 2018. godine, Mahathir je sreo oca ubijene Mongolke Altantuye Shaariibuu i složio se da se slučaj njenog ubistva ponovo otvori.[136][137]

Tokom predavanja u oktobru 2018. studentima u Bangkoku, Tajland, izrazio je otpor širenju LGBT prava u Maleziji. Suprostavljajući ih onima u zapadnim zemljama, rekao je "mi ne prihvatamo LGBT, ali ako oni žele da prihvate, to je njihova stvar. Nemojte nas na to forsirati... Institucija braka, institucija porodice sada su zanemareni na Zapadu. Zašto bismo to slijedili? Naš sistem vrijednosti je jednako dobar."[138]

Najavio je Zajedničku viziju prosperiteta 2030. u oktobru 2019. godine, koja ima za cilj povećanje prihoda svih etničkih grupa, povećanje fokusa na tehnološki sektor i cilj da Malezija postane zemlja sa visokim prihodima do 2030. U najavi je obećao da će promijeniti zakone koji su omogućili kako je on to nazvao "zloupotrebu ovlaštenja" i "korupcijom" prethodne administracije.[139][140]

Još jedan prioritet njegove administracije je bio transparentniji pristup odbrani, te da će objaviti prvu bijelu knjigu o politici odbrane u kojoj su navedeni dugoročni planovi za zemlju.[141]

Vanjski poslovi[uredi | uredi izvor]

Na početku svog drugog mandata, posjetio jeJapan i Indoneziju kako bi reafirmisao dobre odnose i ponovo pokrenuo spor oko vode sa Singapurom.[142] Malezija je usvojila Spoljnopolitički okvir krajem 2019. godine.[143]

Sjeverna Koreja[uredi | uredi izvor]

Podržavao je mirovni proces u Koreji 2018-19. Rekao je da "svijet ne bi trebao tretirati sjevernokorejskog lidera Kim Jong-una sa skepsom i umjesto toga učiti iz njegovog novog stava prema uspostavljanju mira".[144] Na zajedničkoj konferenciji za novinare u Tokiju s Japanom nakon samita SAD i Sjeverne Koreje 2018. godine, izjavio je: "Nadali smo se uspješnom ishodu historijskog sastanka",[145] dodajući da će "Malezija ponovo otvoriti svoju ambasadu u Sjevernoj Koreji kao kraj diplomatskog spora oko ubistva Kim Jong-nama prošle godine".[146]

Izrael i Palestina[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo u para-plivanju 2019. trebalo je da se održi u Maleziji, ali je vlada najavila da će zabraniti sportistima iz Izraela da učestvuju u takmičenju u znak solidarnosti s Palestinskom nacionalnom upravom.[147] Malezijsko paraolimpijsko vijeće saopštilo je da slijede vladinu politiku, jer Malezija zabranjuje ulazak u zemlju nosiocima izraelskih pasoša.[148] Mahathir je ostao pri odluci, rekavši da je Izrael "zločinačka nacija koja ne poštuje međunarodne zakone" i naglasio da dvije zemlje neće uspostaviti veze.[149] 27. januara 2019. godine, Maleziji su zbog te odluke oduzeta prava domaćina, a 15. aprila 2019. godine London je najavljen kao zamjenski domaćin.[150]

Politička kriza 2020 i ostavka[uredi | uredi izvor]

Prema Reutersu, Mahathir i drugi zastupnici počeli su raspravljati o formiranju nove koalicione vlade kako bi izbjegli prenošenje premijerskog mjesta na Anwara Ibrahima krajem 2019. godine, usprkos predizbornom sporazumu. Smatrao je da Anwar neće moći voditi parlamentarnu većinu. Članovi opozicione stranke Muhyiddin Yassin i Azmin Ali su mu se obratili u vezi sa formiranjem većine, ali je Mahathir odbio, odbijajući da radi sa bilo kojim liderima UMNO-a zbog suđenja za korupciju koja su bila u toku.

U februaru 2020. godine, nesuglasice oko toga ko bi trebao voditi vladu dovele su do kolapsa koalicije Pakatan Harapan i kulminirale su političkom krizom. Poslanici koji podržavaju Anwara prvo su se suočili s Mahatirom na sastanku i zatražili vremenski okvir za njegovu ostavku i predaju vlasti Anwaru. Drugi poslanici iz nekoliko političkih stranaka održali su sastanke kako bi razgovarali o formiranju nove vlade, a Mahathir je ostao premijer; sam Mahathir nije bio prisutan.[151] Oko 131 poslanik, uključujući i lidere različitih opozicionih stranaka, okupio se u hotelu Sheraton, Petaling Jaya na večeri kojom se slavi "konsenzus" među poslanicima.[152][153] Anwar Ibrahim je kasnije potvrdio pokušaj stvaranja nove vladajuće koalicije koju čine BERSATU i frakcija PKR, dodajući da je "izdat".[154][155]

Anwar, Mahathir i drugi vođe Pakatana sastali su se sljedećeg dana da traže pojašnjenje; Mahathir je rekao da nije bio uključen u pokušaj formiranja nove vladajuće koalicije.[156][157]

24. februara 2020. podnio je ostavku Yang di-Pertuanu Agongu Abdulahu iz Pahanga, odbijajući da radi sa liderima UMNO-a u novoj vladi.[158][159] Agong je prihvatio ostavku i imenovao ga za privremenog premijera dok se ne imenuje zamjena.[160][161][162] Predsjednik BERSATU-a Muhyiddin Yassin proglasio je povlačenje stranke iz koalicije Pakatan Harapan, što je uzrokovalo gubitak parlamentarne većine; Mahathir je dao ostavku u stranci kao odgovor.

29. februara, Agong je imenovao Muhyiddina za premijera, utvrdivši da je on "najvjerovatnije dobio povjerenje većine" poslanika. Muhyiddin je sljedećeg dana položio zakletvu kao premijer.[163] Mahathir je to osporio, ali njegovi pokušaji da kontaktira Agong kako bi zatražio podršku nisu dobili odgovor. Napustio je premijerovu kancelariju sat vremena prije nego što je Muhyiddin položio zakletvu.

Poslije drugog premjerskog mandata premija (2020–danas)[uredi | uredi izvor]

Kao odgovor na to što je Muhyiddin postao premijer, u augustu 2020. godine osnovao je novu stranku, Stranku boraca domovine (PEJUANG). Novoj stranci su se pridružila još četiri poslanika, uključujući i njegovog sina Mukhriza Mahathira. Stranka je registrovana 8. jula 2021. godine.[164][165]

U maju 2021. izrazio je nadu da će budući predsjednik Joe Biden moći popraviti odnose Sjedinjenih Država s Kinom, nakon što je agresivni pristup njegovog prethodnika Donalda Trumpa prema administraciji Xi Jinpinga poremetio diplomatske odnose. Rekao je da bi zemlje u Kvadrilateralnom sigurnosnom dijalogu, ili Quad-u, trebale paziti da ne razbjesne Kinu kako ne bi izazvale teške globalne ekonomske posljedice.[166]

U augustu 2021. pridružio se drugim poslanicima na protestu na trgu Merdeka pozivajući na Muhyiddinovu ostavku zbog odgovora vlade na pandemiju COVID-19, nakon što im je policija spriječila ulazak u parlament.[167][168]

9. marta 2022. godine, potvrdio je da se neće kandidovati niti braniti svoje mjesto u parlamentu na Langkawiju na slijedećim opštim izborima.[169][170][171] 29. juna 2022., izjavio je da može braniti svoje mjesto u parlamentu u Langkawiju na sljedećim opštim izborima ako ne bude odgovarajućih kandidata za njegovu Parti Pejuang Tanah Air (Partija boraca domovine).[172]

20. aprila 2022., predsjednik UMNO-a Ahmad Zahid Hamidi podnio je tužbu za klevetu protiv Mahathira.[173][174][175]

U junu 2022. godine, na događaju koji je organizovalo nekoliko nevladinih organizacija pod nazivom Aku Melayu: Opstanak Bermula (Ja sam Malajac: Opstanak počinje), Mahathir je dao iredentističke komentare navodeći da su Singapur i ostrva Riau u Indoneziji nekada bili u vlasništvu Johora i da bi država Johor trebala pokušati da ih vrati u državu i Maleziju.[176]

U augustu 2022. optužio je Sjedinjene Države da pokušavaju započeti rat s Kinom zbog Tajvana.[177]

On je 24. septembra 2022. godine dodao da je otvoren da postane premijer po treći put ako ne bude raspoloživih odgovarajućih kandidata za tu poziciju.[178][179] 11. oktobra 2022. godine potvrdio je da će se kandidovati na 15. opštim izborima u Maleziji, i to za isto federalno mjesto, Langkawi.[180][181]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 8. ISBN 978-0-230-23873-2.
  2. ^ "Malaysian machinations: How Southeast Asia's veteran leader lost the plot". Reuters (jezik: engleski). 6. 3. 2020. Pristupljeno 1. 10. 2021.
  3. ^ "Malaysia's 94-year-old PM Tenders His Resignation". VOA (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 1. 2022.
  4. ^ Wain, Barry (2009). Malaysian maverick : Mahathir Mohamad in turbulent times. Basingstoke [England]: Palgrave Macmillan. ISBN 978-0-230-23873-2. OCLC 460934989.
  5. ^ "Tun M, Father of Modern Malaysia | New Straits Times | Malaysia General Business Sports and Lifestyle News". 17. 6. 2018. Arhivirano s originala, 17. 8. 2019. Pristupljeno 1. 3. 2020.
  6. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 5–6. ISBN 978-0-230-23873-2.
  7. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 4–5. ISBN 978-0-230-23873-2.
  8. ^ "Mahathir's Birthplace or 'Rumah Kelahiran Mahathir' | Tourism Malaysia". Arhivirano s originala, 28. 7. 2019. Pristupljeno 15. 2. 2020.
  9. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 6–7. ISBN 978-0-230-23873-2.
  10. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 10, 12. ISBN 978-0-230-23873-2.
  11. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 11, 13. ISBN 978-0-230-23873-2.
  12. ^ Beech, Hannah (29. 10. 2006). "Not the Retiring Type". Time. Arhivirano s originala, 13. 12. 2012. Pristupljeno 4. 2. 2011.
  13. ^ a b Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 9. ISBN 978-0-230-23873-2.
  14. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 11–13. ISBN 978-0-230-23873-2.
  15. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 19. ISBN 978-0-230-23873-2.
  16. ^ a b Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 18–19. ISBN 978-0-230-23873-2.
  17. ^ a b c d Tan & Vasil, str. 51
  18. ^ a b Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 28. ISBN 978-0-230-23873-2.
  19. ^ a b Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 26. ISBN 978-0-230-23873-2.
  20. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 29–30. ISBN 978-0-230-23873-2.
  21. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 252. ISBN 978-0-230-23873-2.
  22. ^ Morais, J. Victor (1982). Mahathir: A Profile in Courage. Eastern Universities Press. str. 27. OCLC 8687329.
  23. ^ Morais, J. Victor (1982). Mahathir: A Profile in Courage. Eastern Universities Press. str. 28–29. OCLC 8687329.
  24. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 39. ISBN 978-0-230-23873-2.
  25. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 27–28. ISBN 0-415-17143-1.
  26. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 33–34. ISBN 978-0-230-23873-2.
  27. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 38–40. ISBN 978-0-230-23873-2.
  28. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 40. ISBN 978-0-230-23873-2.
  29. ^ "The exotic doctor calls it a day". The Economist. 3. 11. 2003. Arhivirano s originala, 22. 10. 2012. Pristupljeno 4. 2. 2011.
  30. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 18–20. ISBN 0-415-17143-1.
  31. ^ Sankaran, Ramanathan; Mohd Hamdan, Adnan (1988). Malaysia's 1986 General Election: the Urban-Rural Dichotomy. Institute of Southeast Asian Studies. str. 18–20. ISBN 981-3035-12-9.
  32. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 30–31. ISBN 0-415-17143-1.
  33. ^ Branigin, William (29. 12. 1992). "Malaysia's Monarchs of Mayhem; Accused of Murder and More, Sultans Rule Disloyal Subjects". The Washington Post.
  34. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 32. ISBN 0-415-17143-1.
  35. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 203–205. ISBN 978-0-230-23873-2.
  36. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 206–207. ISBN 978-0-230-23873-2.
  37. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 51–54. ISBN 0-415-17143-1.
  38. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 56. ISBN 0-415-17143-1.
  39. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 57. ISBN 0-415-17143-1.
  40. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 57–59. ISBN 0-415-17143-1.
  41. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 97–98. ISBN 978-0-230-23873-2.
  42. ^ Sankaran, Ramanathan; Mohd Hamdan, Adnan (1988). Malaysia's 1986 General Election: the Urban-Rural Dichotomy. Institute of Southeast Asian Studies. str. 50. ISBN 981-3035-12-9.
  43. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 40–44. ISBN 0-415-17143-1.
  44. ^ Crossette, Barbara (7. 2. 1988). "Malay Party Ruled Illegal, Spurring Conflicts". The New York Times. Pristupljeno 5. 2. 2011.
  45. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 43–44. ISBN 0-415-17143-1.
  46. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 46–49. ISBN 0-415-17143-1.
  47. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 65–67. ISBN 978-0-230-23873-2.
  48. ^ Cheah, Boon Keng (2002). Malaysia: the making of a nation. Institute of Southeast Asian Studies. str. 219. ISBN 981-230-154-2.
  49. ^ Kim Hoong Khong (1991). Malaysia's general election 1990: continuity, change, and ethnic politics. Institute of South-East Asian Studies. str. 15–17. ISBN 981-3035-77-3.
  50. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 1–3. ISBN 978-0-230-23873-2.
  51. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 165. ISBN 0-415-17143-1.
  52. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 166. ISBN 0-415-17143-1.
  53. ^ Milne, R. S.; Mauzy, Diane K. (1999). Malaysian Politics under Mahathir. Routledge. str. 74. ISBN 0-415-17143-1.
  54. ^ Beng, Ooi Kee (2005), Kesavapany, K.; Saw, Swee-Hock (ured.), "Bangsa Malaysia: Vision or Spin?", Malaysia: Recent Trends and Challenges, ISEAS–Yusof Ishak Institute, str. 47–72, ISBN 978-981-230-554-1, pristupljeno 22. 3. 2022
  55. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 104–105. ISBN 978-0-230-23873-2.
  56. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 280. ISBN 978-0-230-23873-2.
  57. ^ Hilley, John (2001). Malaysia: Mahathirism, hegemony and the new opposition. Zed Books. str. 256. ISBN 1-85649-918-9.
  58. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 185–189. ISBN 978-0-230-23873-2.
  59. ^ "New Straits Times - Google News Archive Search". news.google.com. Pristupljeno 14. 4. 2022.
  60. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 105–109. ISBN 978-0-230-23873-2.
  61. ^ "Anwar Ibrahim: A long-held dream to lead Malaysia". BBC News (jezik: engleski). 25. 9. 2020. Pristupljeno 14. 4. 2022.
  62. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 208–214. ISBN 978-0-230-23873-2.
  63. ^ Stewart, Ian (2003). The Mahathir Legacy: a Nation Divided, a Region at Risk. Allen & Unwin. str. 32. ISBN 1-86508-977-X.
  64. ^ Kamarudin, Raja Petra (17. 5. 2022). "Anwar, Mahathir and Daim supported "bailouts" when they were in power". Malaysia Today (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 8. 2022.
  65. ^ Stewart, Ian (2003). The Mahathir Legacy: a Nation Divided, a Region at Risk. Allen & Unwin. str. 64–86. ISBN 1-86508-977-X.
  66. ^ Stewart, Ian (2003). The Mahathir Legacy: a Nation Divided, a Region at Risk. Allen & Unwin. str. 106–111. ISBN 1-86508-977-X.
  67. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 293–299. ISBN 978-0-230-23873-2.
  68. ^ Stewart, Ian (2003). The Mahathir Legacy: a Nation Divided, a Region at Risk. Allen & Unwin. str. 141. ISBN 1-86508-977-X.
  69. ^ Stewart, Ian (2003). The Mahathir Legacy: a Nation Divided, a Region at Risk. Allen & Unwin. str. 142. ISBN 1-86508-977-X.
  70. ^ Stewart, Ian (2003). The Mahathir Legacy: a Nation Divided, a Region at Risk. Allen & Unwin. str. 140–141. ISBN 1-86508-977-X.
  71. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 79–80. ISBN 978-0-230-23873-2.
  72. ^ Martinez, Patricia A. (1. 12. 2001). "The Islamic State or the State of Islam in Malaysia". Contemporary Southeast Asia. 23 (3): 474–503. doi:10.1355/CS23-3E. Arhivirano s originala, 28. 10. 2017. Pristupljeno 29. 10. 2017.
  73. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 80. ISBN 978-0-230-23873-2.
  74. ^ "Views on Jews By Malaysian: His Own Words". The Associated Press. 21. 10. 2003. Arhivirano s originala, 12. 5. 2018. Pristupljeno 11. 5. 2018.
  75. ^ "Bush rebukes Malaysia leader over remarks about Jews". CNN. 21. 10. 2003. Arhivirano s originala, 18. 3. 2016. Pristupljeno 11. 5. 2018.
  76. ^ Spillius, Alex (31. 10. 2003). "Mahathir bows out with parting shot at the Jews". The Daily Telegraph. UK. Arhivirano s originala, 4. 11. 2011. Pristupljeno 5. 2. 2011.
  77. ^ "Creativity – the key to NEM's success". The Star Online. 14. 8. 2010. Arhivirano s originala, 14. 8. 2010. Pristupljeno 4. 9. 2010.
  78. ^ see Mahathir Mohamad's preface to Asia's New Crisis, edited by Frank-Jürgen Richter, Pamela Mar (eds): John Wiley & Sons, Singapore, 2004.https://www.amazon.co.uk/dp/0470821299
  79. ^ "Commanding Heights: Dr. Mahathir bin Mohamad". PBS.org. Arhivirano s originala, 22. 12. 2007. Pristupljeno 1. 2. 2008.
  80. ^ "BBC News – Asia-Pacific – Reform protests follow Gore's Malaysia speech". BBC. Arhivirano s originala, 24. 3. 2009. Pristupljeno 26. 1. 2008.
  81. ^ "GORE REMARKS ANGER MALAYSIAN LEADERS". The Washington Post. The Washington Post. Arhivirano s originala, 5. 1. 2019. Pristupljeno 5. 1. 2019.
  82. ^ Butler, Steven (15. 11. 1998). "Turning the Tables in a Very Tawdry Trial". usnews.com. Arhivirano s originala, 22. 8. 2009. Pristupljeno 20. 3. 2009.
  83. ^ Symonds, Peter. "What Anwar Ibrahim means by "reformasi" in Malaysia" Arhivirano 8. 12. 2004. na Wayback Machine, Malaysia Today
  84. ^ "Madeleine Albright Sings Out". The New York Times. 2. 8. 1997. Arhivirano s originala, 4. 1. 2018. Pristupljeno 15. 3. 2019.
  85. ^ Lev, Michael A. (14. 11. 1998). "Albright to Meet Wife of Jailed Malaysian Former Deputy Leader". Chicago Tribune. Pristupljeno 15. 3. 2019.
  86. ^ Bovard, James. Terrorism and Tyranny: Trampling Freedom, Justice, and Peace to Rid the World of Evil. St. Martin's Press, 2015. ISBN 9781466892767.
  87. ^ "Bali victims 'collateral damage'". The Sydney Morning Herald. Sydney. 25. 2. 2003. Pristupljeno 15. 3. 2019.
  88. ^ "U.S. Interests and Policy Priorities in Southeast Asia". U.S. Department of State Archive (2001–2009). The Office of Website Management, Bureau of Public Affair. 26. 3. 2003. Arhivirano s originala, 17. 11. 2017. Pristupljeno 16. 3. 2019.
  89. ^ Joseph Masilamany (29. 6. 2006). "Mending fences". theSun. Arhivirano s originala, 4. 3. 2009. Pristupljeno 10. 8. 2006.
  90. ^ Yusof, Amir (13. 11. 2018). "NUS confers honorary degree on Malaysia's PM Mahathir". Channel NewsAsia. Arhivirano s originala, 28. 11. 2018. Pristupljeno 16. 3. 2019.
  91. ^ Henedick Chng; Tanya Ong; Belmont Lay (13. 5. 2018). "S'pore-M'sia relations during 1981 to 2003 Mahathir era were testy". Mothership. Arhivirano s originala, 28. 7. 2018. Pristupljeno 17. 3. 2019.
  92. ^ "Kuan Yew and I ← Chedet". chedet.cc. Arhivirano s originala, 2. 10. 2016. Pristupljeno 29. 9. 2016.
  93. ^ "With Lee Kuan Yew's death, Mahathir Mohamad is the last of Southeast Asia's old guard". 5. 4. 2015. Arhivirano s originala, 2. 10. 2016. Pristupljeno 29. 9. 2016.
  94. ^ "Lee Kuan Yew was pivotal to Singapore's success: Mahathir". The Straits Times. 5. 4. 2016. Arhivirano s originala, 3. 10. 2016. Pristupljeno 29. 9. 2016.
  95. ^ "MALAYSIA HELPED END A CONTROVERSIAL WAR 20 YEARS AGO. HERE'S THE STORY BEHIND IT". Cilisos. 8. 1. 2018. Pristupljeno 17. 3. 2019.
  96. ^ "Bosnia: Kukuhkan hubungan perdagangan". Utusan Malaysia. 12. 11. 2009. Arhivirano s originala, 22. 10. 2018. Pristupljeno 22. 10. 2018.
  97. ^ "Mahathir to launch war crimes tribunal". The Star (Associated Press). 31. 1. 2007. Arhivirano s originala, 12. 6. 2008. Pristupljeno 14. 1. 2008.
  98. ^ Bowring, Philip (23. 9. 1998). "Twin Shocks Will Leave Their Mark on Malaysia". International Herald Tribune. Arhivirano s originala, 11. 6. 2008. Pristupljeno 14. 1. 2008.
  99. ^ "Mahathir honoured as he steps down". The Age. Australia. 31. 10. 2003. Arhivirano s originala, 6. 11. 2012. Pristupljeno 6. 2. 2011.
  100. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 307. ISBN 978-0-230-23873-2.
  101. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 307–318. ISBN 978-0-230-23873-2.
  102. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 322. ISBN 978-0-230-23873-2.
  103. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 320. ISBN 978-0-230-23873-2.
  104. ^ Backman, Michael (10. 8. 2005). "Family ties lubricate Malaysia wheels of power". The Age. Australia. Arhivirano s originala, 28. 6. 2011. Pristupljeno 12. 2. 2011.
  105. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 321. ISBN 978-0-230-23873-2.
  106. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 323–325. ISBN 978-0-230-23873-2.
  107. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 325. ISBN 978-0-230-23873-2.
  108. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 326. ISBN 978-0-230-23873-2.
  109. ^ Wain, Barry (2010). Malaysian Maverick: Mahathir Mohamad in Turbulent Times. Palgrave Macmillan. str. 329–332. ISBN 978-0-230-23873-2.
  110. ^ Buang, Salleh (23. 4. 2015). "A dream to criminalise war". The New Straits Times. Pristupljeno 2. 4. 2019.
  111. ^ "Kuala Lumpur War Crimes Commission". www.brussellstribunal.org. Arhivirano s originala, 30. 10. 2011. Pristupljeno 2. 11. 2011.
  112. ^ "Dr M, BN men have every right to meet up, Nur Jazlan says". 14. 10. 2015. Arhivirano s originala, 17. 10. 2015. Pristupljeno 14. 10. 2015.
  113. ^ "Dr M shows up at Bersih 4 rally, with Dr Siti Hasmah (VIDEO) – Malay Mail". www.themalaymailonline.com. Arhivirano s originala, 20. 9. 2016. Pristupljeno 12. 6. 2016.
  114. ^ "Malaysia alliance demands removal of scandal-hit PM Najib". Channel NewsAsia. Arhivirano s originala, 11. 6. 2016. Pristupljeno 12. 6. 2016.
  115. ^ "Malaysia's Mahathir and opposition sign declaration to oust Najib". Straits Times. 4. 3. 2016. Arhivirano s originala, 6. 4. 2016. Pristupljeno 12. 6. 2016.
  116. ^ Leong, Trinna (11. 8. 2015). "Malaysia's Najib looks to ride out political crisis". Reuters. Arhivirano s originala, 9. 12. 2015. Pristupljeno 8. 12. 2015.
  117. ^ "New bill gives Najib extensive powers". 5. 12. 2015. Arhivirano s originala, 10. 12. 2015. Pristupljeno 8. 12. 2015.
  118. ^ "Dr Mahathir's new party officially registered". Free Malaysia Today FMT News. 9. 9. 2016. Arhivirano s originala, 15. 10. 2016. Pristupljeno 15. 10. 2016.
  119. ^ "Mahathir named chairman, Anwar named de facto leader of Pakatan Harapan". Arhivirano s originala, 15. 5. 2018. Pristupljeno 15. 5. 2018.
  120. ^ "Anwar credits Wan Azizah, Siti Hasmah, for reconciliation with Mahathir in New Straits Times, May 17 2018". Pristupljeno 1. 12. 2020.
  121. ^ "Bugis hurt by 'pirate' remark, Dr Mahathir told". The Star Online. Arhivirano s originala, 7. 11. 2017. Pristupljeno 2. 11. 2017.
  122. ^ "Mahathir Mohamad: Ex-Malaysia PM, 92, to run for office". BBC. 8. 1. 2018. Arhivirano s originala, 11. 1. 2018. Pristupljeno 11. 1. 2018.
  123. ^ Hodge, Amanda (9. 1. 2018). "Mahathir Mohammad runs for PM in partnership with former rival Anwar Ibrahim". The Australian. Arhivirano s originala, 24. 2. 2020. Pristupljeno 11. 1. 2018.
  124. ^ Malhi, Amrita (12. 1. 2018). "Mahathir Mohamad crops up again in bid to lead Malaysia – with Anwar on the same side". The Conversation. Arhivirano s originala, 11. 1. 2018. Pristupljeno 11. 1. 2018.
  125. ^ Tay, Chester (10. 5. 2018). "Tun M hopes to be sworn in as PM by 5pm today". The Edge Markets. Arhivirano s originala, 11. 5. 2018. Pristupljeno 10. 5. 2018.
  126. ^ Taylor, Adam (9. 1. 2018). "How old is too old to be a world leader?". The Washington Post. Arhivirano s originala, 10. 1. 2018. Pristupljeno 12. 1. 2018.
  127. ^ "Najib: No party has simple majority". Malaysiakini. 10. 5. 2018. Arhivirano s originala, 10. 5. 2018. Pristupljeno 10. 5. 2018.
  128. ^ "Istana Negara confirms Dr M to be sworn in tonight, refutes claims of delaying PM appointment". The Edge Markets. 10. 5. 2018. Arhivirano s originala, 11. 5. 2018. Pristupljeno 10. 5. 2018.
  129. ^ "Mahathir sworn in as Malaysia's 7th Prime Minister". The Straits Times. Arhivirano s originala, 12. 5. 2018. Pristupljeno 10. 5. 2018.
  130. ^ "1MDB poses fresh threat to Najib". Free Malaysia Today. Arhivirano s originala, 30. 5. 2018. Pristupljeno 10. 5. 2018.
  131. ^ "Police cordon off home of Malaysia's ex-PM Najib after travel ban". South China Morning Post (jezik: engleski). 13. 5. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2022.
  132. ^ "Three more ministers to be appointed to Cabinet | New Straits Times". NST Online (jezik: engleski). 2. 7. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2022.
  133. ^ "Malaysia says GST reduced to zero per cent from 6 per cent, fulfilling PH promise". The Straits Times. 18. 5. 2018. Pristupljeno 7. 3. 2022.
  134. ^ "Analysis | New Malaysian government steps back from spending, Chinese projects". Washington Post (jezik: engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 22. 3. 2022.
  135. ^ "Malaysia : Back to harassment, intimidation and censorship | Reporters without borders". RSF (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2022.
  136. ^ "After meeting Altantuya's dad, PM Mahathir 'agrees her murder case should be reopened'". www.straitstimes.com (jezik: engleski). 20. 6. 2018. Pristupljeno 25. 1. 2022.
  137. ^ Kaos, Joseph Jr. "After meeting her father, Dr M agrees that Altantuya case should be re-opened". The Star (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 1. 2022.
  138. ^ "Mahathir claims LGBT rights are 'Western values' not fit for Malaysia". South China Morning Post (jezik: engleski). 26. 10. 2018. Arhivirano s originala, 6. 6. 2019. Pristupljeno 29. 5. 2019.
  139. ^ "PM launches Shared Prosperity Vision 2030, says will hit the ground running". The Star (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2022.
  140. ^ Loheswar, R. "Three things we learned about Shared Prosperity Vision 2030 | Malay Mail". www.malaymail.com (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2022.
  141. ^ Parameswaran, Prashanth. "Malaysia's Pakatan Harapan Government Undertakes 3 New Defense Plans". thediplomat.com (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 3. 2022.
  142. ^ Parameswaran, Prashanth (3. 7. 2018). "What Does Mahathir's Visit Mean for Indonesia-Malaysia Relations?". The Diplomat. Pristupljeno 17. 3. 2019.
  143. ^ Parameswaran, Prashanth. "What Does Malaysia's New Foreign Policy Framework Mean for Pakatan Harapan's Approach to the World?". thediplomat.com (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 3. 2022.
  144. ^ Jonathan Loh (12. 6. 2018). "Malaysia PM Mahathir says the world can learn from Kim Jong Un's 'new attitude' and decision to meet Trump". Business Insider. Arhivirano s originala, 15. 6. 2018. Pristupljeno 15. 6. 2018.
  145. ^ "Malaysia, Japan hope for successful US – North Korea summit". Bernama. New Straits Times. 12. 6. 2018. Arhivirano s originala, 15. 6. 2018. Pristupljeno 15. 6. 2018.
  146. ^ Praveen Menon; Darren Schuettler (12. 6. 2018). "Malaysia to reopen embassy in North Korea: Mahathir". Reuters. Arhivirano s originala, 14. 6. 2018. Pristupljeno 15. 6. 2018.
  147. ^ "NGOs applaud govt decision to ban Israeli athletes from para swimming championship". Malay Mail. 11. 1. 2019. Arhivirano s originala, 3. 2. 2019. Pristupljeno 27. 1. 2019.
  148. ^ Achoi, Jacob (25. 1. 2019). "Sarawak bans Israeli athletes from participating in World Para Swimming Championships". The Borneo Post.com. Arhivirano s originala, 29. 1. 2019. Pristupljeno 27. 1. 2019.
  149. ^ "'Let them cancel': Mahathir reacts to decision to strip Malaysia of 2019 World Para Swimming Championships". Channel News Asia. 28. 1. 2019. Arhivirano s originala, 3. 2. 2019. Pristupljeno 4. 2. 2019.
  150. ^ "London to host 2019 World Para-swimming Championships". SwimEngland. 15. 4. 2019. Arhivirano s originala, 15. 4. 2019. Pristupljeno 13. 5. 2019.
  151. ^ "Leaders holed up in political meetings". The Star. Arhivirano s originala, 24. 2. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2020.
  152. ^ "Consensus dinner ends, MPs begin leaving Sheraton PJ". The Star. Arhivirano s originala, 24. 2. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2020.
  153. ^ "C131 MPs attend dinner at hotel". The Star. Arhivirano s originala, 24. 2. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2020.
  154. ^ "Anwar confirms bid to shake up PH". The Star. Arhivirano s originala, 24. 2. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2020.
  155. ^ "Anwar Ibrahim says he has been betrayed by Pakatan Harapan partners amid talk of new ruling coalition". Arhivirano s originala, 26. 2. 2020. Pristupljeno 23. 3. 2020.
  156. ^ "Pemimpin PH jumpa Dr Mahathir". Berita Harian. 24. 2. 2020. Pristupljeno 26. 2. 2020.
  157. ^ "Anwar Hails 'Good Meeting' With Mahathir Amid Malaysia Rumors". Bloomberg. 24. 2. 2020. Pristupljeno 26. 2. 2020.
  158. ^ Helen Regan; Ushar Daniele (24. 2. 2020). "Malaysia's Mahathir Mohamad resigns as Prime Minister". CNN. Arhivirano s originala, 24. 2. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2020.
  159. ^ "Anwar: I appealed to Dr M to stay on as PM but he refused to be associated with past regime". The Star. Arhivirano s originala, 24. 2. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2020.
  160. ^ "Malaysia's Mahathir submits resignation, 'quits' his party". Al Jazeera. 24. 2. 2020. Arhivirano s originala, 24. 2. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2020.
  161. ^ Teoh, Shannon (24. 2. 2020). "Mahathir resigns as Malaysian Prime Minister, PH loses majority after MPs leave". The Straits Times. Arhivirano s originala, 24. 2. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2020.
  162. ^ Regan, Helen (24. 2. 2020). "Malaysia's Prime Minister Mahathir Mohamad resigns". CNN. Arhivirano s originala, 24. 2. 2020. Pristupljeno 24. 2. 2020.
  163. ^ "Muhyiddin is eighth PM, says King". The Star. 29. 2. 2020. Arhivirano s originala, 1. 3. 2020. Pristupljeno 1. 3. 2020.
  164. ^ Yusof, Amir (13. 8. 2020). "What we know about former Malaysian PM Mahathir's new political party so far". Channel News Asia. Arhivirano s originala, 4. 9. 2020. Pristupljeno 22. 8. 2020.
  165. ^ "斗士党成功注册 马哈迪：马来领袖贪婪恋权以致马来人分裂失势". Lian He Zao Bao 联合早报. 14. 7. 2021. Pristupljeno 2. 8. 2021.
  166. ^ "'Old' Quad strategy risks provoking China: Malaysia's Mahathir". Nikkei Asia (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 4. 2022.
  167. ^ "Malaysia opposition MPs gather at Merdeka Square after being blocked from entering parliament". CNA (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2022.
  168. ^ "Opposition MPs renew calls for Malaysia's PM Muhyiddin to resign | The Straits Times". www.straitstimes.com (jezik: engleski). 2. 8. 2021. Pristupljeno 7. 3. 2022.
  169. ^ Zulkifli, Adie (9. 3. 2022). "Tun Mahathir not defending Langkawi seat in GE15". NST Online (jezik: engleski).
  170. ^ "Dr Mahathir not contesting in GE15". www.themalaysianinsight.com (jezik: engleski). 9. 3. 2022.
  171. ^ "Dr Mahathir not defending Langkawi seat in GE15". The True Net (jezik: engleski). 9. 3. 2022.
  172. ^ Hussain, Amir (30. 6. 2022). "Mahathir may defend Langkawi seat if no suitable Pejuang candidate: report". Yahoo News.
  173. ^ Lim, Ida (27. 4. 2022). "Zahid sues Dr Mahathir for defamation, insists never met to discuss court case before latter became PM again". www.malaymail.com (jezik: engleski).
  174. ^ "Zahid sues Dr M for defamation over lobbying claim". Malaysiakini. 27. 4. 2022.
  175. ^ "UMNO president Ahmad Zahid sues former Malaysia PM Mahathir for defamation". CNA (jezik: engleski). 27. 4. 2022.
  176. ^ Auto, Hermes (20. 6. 2022). "Ex-PM Mahathir says Malaysia should claim Singapore and Riau Islands | The Straits Times". www.straitstimes.com (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 6. 2022.
  177. ^ "Malaysia's Mahathir says US seeking to provoke war in Taiwan". Associated Press. 19. 8. 2022.
  178. ^ "If there are calls, I am open to being PM for a third time, says Dr M". The Star. 24. 9. 2022. Pristupljeno 27. 9. 2022.
  179. ^ "Dr M, Muhyiddin not fit to be next PM, says Zahid". The Star. 26. 9. 2022. Pristupljeno 27. 9. 2022.
  180. ^ "GE15: Dr M will defend Langkawi seat". The Star. 11. 10. 2022. Pristupljeno 12. 10. 2022.
  181. ^ "GE15: UMNO's dirty trick to push for polls during monsoon, says Dr M". The Star. 11. 10. 2022. Pristupljeno 12. 10. 2022.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Mahathir_Mohamad&oldid=3548356"