Joe Biden

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Joe Biden
Joe Biden official portrait 2013 cropped.jpg
46. predsjednik SAD-a
Vrijeme na vlasti
20. januar 2021 –
Prethodnik Donald Trump
47. potpredsjednik SAD-a
Vrijeme na vlasti
20. januar 2009 – 20. januar 2017.
Prethodnik Dick Cheney
Nasljednik Mike Pence
Savezni senator iz države Delaware
Vrijeme na vlasti
3. januar 1973 – 15. januar 2009.
Prethodnik J. Caleb Boggs
Nasljednik Ted Kaufman
Rođenje (1942-11-20) 20. novembar 1942 (78 god.)
Scranton, Pennsylvania, Sjedinjene Američke Države
Politička stranka Demokratska stranka
Supruga Neilia Hunter (1966–1972)
Jill Jacobs (1977–sada)
Djeca 4
Obrazovanje historičar
Potpis Joe Biden Signature.svg

Joe Biden (fonetski: Džo Bajden), punim imenom Joseph Robinette "Joe" Biden, Jr, američki je političar, 46. i trenutni predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Obnašao je i ulogu senatora i bivši je potpredsjednik u administraciji predsjednika Baracka Obame.[1]

Rani život i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Biden 1965.

Rođen je 20. novembra 1942. u gradu Scranton, na sjeveroistoku Pennsylvanije, kao prvo od četvoro djece. Njegov otac Joseph Biden Sr., radio je kao prodavač polovnih automobila i popravljao štednjake. Njegova majka se zvala Catherine Eugenia "Jean" Finnegan. Biden se prisjeċa svog oca koji mu je često govorio: "Šampione, čovjek se ne mjeri koliko često pada nego kako brzo ustaje poslije pada.” Kao dijete Biden je mucao, ali je tu manu uspješno prevladao memorišuċi poeziju i recitirajuċi je pred ogledalom. 1953. Bidenova porodica seli se iz Pennsylvanije u Claymont, država Delaware. Tamo je studirao u elitnoj Archmere Academy i morao je raditi kao perač školskih prozora i koseċi travu u vrtovima kako bi mogao platiti školarinu. Bio je solidan student i usprkos tome što je bio sitan, bio je odličan u američkom fudbalu. 1961. uspješno je diplomirao na Archmere Academy.

Biden se upisuje na University of Delaware, gdje je studirao historiju i političke nauke. Ali u periodu od prve dvije godine, kako sam priznaje, više je bio zainteresovan za fudbal, zabave i djevojke. Ali u ovom periodu naglo se zainteresovao za politiku, naročito nakon inauguracije predsjednika John F. Kennedy 1961.

Na školskom raspustu na Bahamima Biden upoznaje svoju prvu buduċu suprugu Neiliu Hunter koja je studirala na Syracuse University. Ona ga ohrabruje da se ozbiljno posveti studiranju što je on i učinio. Nakon što je diplomirao na University of Delaware 1965. ubrzo upisuje pravo na Syracuse University Law School. Biden postaje jedan od najboljih studenata prava svoje generacije. Sljedeċe godine Biden i Neilia se vjenčavaju. Diplomirao je pravo 1968. na Syracuse Law School i ubrzo se seli u Wilmington, Delaware, da započne karijeru u nekoj pravničkoj firmi. Aktivni član Demokratske partije postaje 1970. godine, prvu službu je dobio u New Castle regionalnom vijeċu. Dok je bio na poziciji vijeċnika Biden je osnovao svoju sopstvenu pravničku firmu. Tokom ovog perioda rodilo mu se troje djece: Joseph Biden III (rođen 1969.), Hunter Biden (rođena 1970.) i Naomi Biden (rođena 1971). „Sve se dešavalo brže nego što sam očekivao”, prisjeċa se kasnije Biden.[2]

Rana politička karijera[uredi | uredi izvor]

Biden 1973.

1972. godine Demokratska stranka države Delaware ohrabruje ga da sa samo 29 godina bude protukandidat popularnom republikancu Jamesu Calebu Boggsu za američki Senat. Iako su mnogi mislili da Biden nema nikakve šanse, njegova neumorna kampanja koja je bila organizovana i vođena od strane njegove porodice urodila je plodom. Biden je pobijedio na izborima i postao peti najmlađi izabrani senator u američkoj historiji. Njegova sestra Valerie Biden Owens bila je menadžerica njegove kampanje, a i roditelji su mu aktivno pomagali u kampanji.[2]

Porodična tragedija[uredi | uredi izvor]

Samo par sedmica nakon izbora, Bidena je zadesila velika porodična tragedija kada su njegova supruga Neilia i jednogodišnja kċerka Naomi poginule u saobraċajnoj nesreċi, a dva sina zadobila kritične povrede. Desilo se to kada su išli u obližnju prodavnicu da kupe božićno drvo. Bio je to veliki šok za njega pa je kasnije priznao da je čak pomišljao i na samoubistvo. Biden je položio svoju senatorsku zakletvu pokraj postelje svojih ozlijeđenih sinova. Bio je poznat po tome što je cijelo vrijeme vozom putovao na posao od Wilmingtona do Washingtona, a tu praksu održavao je čitavo vrijeme dok je bio senator. Biden je trenutno oženjen sa Jill Jacobs s kojom je u braku od 1977. Njegova supruga Jill Biden, koja je doktorirala pedagogiju veċ više od dvije decenije predaje na koledžu u Washingtonu.[2]

31. maja 2015. njegov najstariji sin Beau Biden umro je od posljedica tumora na mozgu. Bio je popularan demokrata na istočnoj obali i očekivalo se da će pratiti svog oca na državnoj političkoj sceni.[3]

Godine u senatu[uredi | uredi izvor]

Biden 1987.

36 godina je bio senator iz države Delaware i nametnuo se kao vrstan poznavalac domaċih i međunarodnih prilika. Mnogi ga smatraju za eksperta međunarodnih odnosa. Doprinio je smanjenju nuklearnih arsenala, stabilizaciji i promociji mira na Balkanu, proširenju NATO pakta na Istočnu Evropu, protivio se Ratu u Zalivu, i tražio da se spriječi genocid u Darfuru i genocid u Srebrenici. 17 godina je bio član senatskog pravnog komiteta (Senate Judiciary Committee). Najveċa priznanja je dobio na polju kriminalnog prava uključujuċi historijski zakon iz 1994. - zakon protiv nasilja nad ženama, te zakon koji pooštrava kazne za počinioce kriminala.

Od 1997. član je senatskog komiteta za vanjske poslove i na toj poziciji imao je ogroman utjecaj na američku vanjsku politiku. Imao je ključnu ulogu u donošenju zakona za borbu protiv terorizma, oružja za masovno uništavanje, kao i suočavanje sa problemima u raznim dijelovima svijeta kao što su post-hladnoratovska Evropa, Bliski Istok, i jugozapadna Azija.[2]

Potpredsjednik[uredi | uredi izvor]

Biden polaže zakletvu za potpredsjednika 20. januara 2009.

Nakon neuspjele predsjedničke kandidature 2007. Barack Obama ga poziva da mu se pridruži kao njegov potpredsjednik. 4. novembra 2008. godine Barack Obama i Biden ubjedljivo su porazili republikanski tandem, senatora John McCaina i guvernera Aljaske Sarah Palin. 20. januara 2009., Obama je položio zakletvu za 44. predsjednika Amerike i Biden postaje 47. potpredsjednik.

Kao 47. potpredsjednik Sjedinjenih Američih Država, Biden nastavlja svoje vođstvo u rješavanju najvažnijih problema sa kojima se suočava američka nacija. Doprinio je implementiranju zakona u ekonomskoj obnovi pod nazivom American Recovery and Reinvestment Act; Biden se fokusirao na školstvo i zalagao se da bude dostupno svim Amerikancima bez obzira na imovinsko stanje, zatim na poveċanje proizvodnje u američkim fabrikama, te je inicirao odobrenje senata za novi program START kojim se smanjio nuklearni arsenal SAD i Rusije. Odigrao je ključnu ulogu u postizanju mira u Iraku, a posjeċivao je tu zemlju 8 puta, kako tokom rata, tako i na samom završetku.

Bio je jako aktivan na međunarodnom planu. Posjetio je mnoge zemlje kao što su: Njemačka, Belgija, Čile, Kostarika, Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo, Liban, Gruzija, Ukrajina, Irak, Poljska, Rumunija, Češka Republika, Izrael, Palestina, Jordan, Španija, Egipat, Kenija, Južna Afrika, Afganistan, Pakistan, Finska, Rusija, Moldavija, Italija, Kina, Mongolija, Japan, Saudijska Arabija, Turska, Grčka, Meksiko i Honduras. Tandem Obama-Biden ponovo se kandiduje na izborima 2012. a protukandidati su bili Mitt Romney, bivši guverner države Massachusetts, i kandidat za potpredsjednika kongresmen Paul Ryan iz Wisconsina. Obama je porazio Romneya dobivši drugi mandat kao predsjednik i Biden kao potpredsjednik. Predsjednik Obama je osvojio skoro 60 posto glasova elektorskog kolegijuma, te je osvojio 3 miliona glasova više od Romneya.[2]

Biden sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u Jerusalemu, 9. mart 2016.

Zakon o kontroli ličnog naoružanja[uredi | uredi izvor]

Biden je dobio zadatak da osmisli strategiju za suzbijanje nasilja ličnim naoružanjem usljed masakra nad dvadesetoro djece u osnovnoj školi u Connecticutu koji se desio 14. decembra 2012. Predsjednik Obama je obećao da će preko Bidena predložiti mjere o kontroli naoružanja u Kongresu. Također, on je ovlastio Bidena da predvodi komisiju koja će da ispita kontrolu ličnog naoružanja, ustanove za duševno zdravlje i nasilje u medijima i video igrama. Bidenova komisija je predložila sljedeći paket mjera:

  • stvaranje sveobuhvatnog sistema provjere identiteta za sve privatne prodaje oružja.
  • ukidanje ograničenja u dobivanju informacija koje omogućavaju agencijama da provedu istragu o nasilju ličnim oružjem.
  • zabranu šaržera visokog kapaciteta.

Biden i NRA[uredi | uredi izvor]

Njegovi odnosi sa Nacionalnom asocijacijom o oružju (NRA) tokom godina obilježeni su antagonizmom — uglavnom zbog njegove ključne uloge u izglasavanju zakona o borbi protiv kriminala 1994. koji je prvi uveo zabranu prodaje automatskog naoružanja na federalnom nivou. Bidena je ova asocijacija ocijenila sa ‘F’.

... Svake godine sam potcjenjivao moć NRA. Moram to priznati, tokom šest godina NRA, u saradnji sa našim republikanskim kolegama i nekoliko naših demokratskih prijatelja, blokirali su izglasavanje jačeg zakona za borbu protiv kriminala ...

Joe Biden, u izjavi sa radio NPR 1994.

10. januara 2013. Biden je pozvao NRA na sastanak u Bijelu kuću, ali je ubrzo bilo jasno da je ovaj privatni sastanak završio u znaku nesaradnje između administracije i NRA. O sastanku dali su sljedeću izjavu: "Razočarani smo zato što ovaj sastanak ima tako malo veze sa zaštitom naše djece i tako mnogo sa planom da se napadne naše pravo zagarantovano Drugim amandmanom. Mi nećemo dozvoliti da se pošteni posjednici oružja optužuju za djela kriminalaca i luđaka." [4][5][6]

Predsjednički izbori 2020[uredi | uredi izvor]

Biden je bio protivkandidat predsjedniku Donaldu Trumpu u trci za mjesto Predsjednika SAD, u izborima 2020. godine. Na kraju je izabran za 46. predsjednika Sjedinjenih Država u novembru 2020. godine.[7]

Predsjednik[uredi | uredi izvor]

Biden polaže zakletvu za predsjednika.

20. januara 2021. godine, Biden je zvanično postao 46. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, naslijedivši Donalda Trumpa iz Republikanske stranke.[8]

Prva dva dana svog mandata, potpisao je rekordnih 17 izvršnih naredbi u, više nego prethodni predsjednici u prvih 100 dana. Tim se naredbama utvrđuju zahtjevi za maskom, ponovno pridruživanje Pariškom klimatskom sporazumu, okončanje nacionalne vanredne situacije na granici, usmjeravanje vlade da se ponovo pridruži Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i mjere za smanjenje gladi u SAD-u.[9] Izdao je izvršnu naredbu kojom su ukinute dozvole za izgradnju cjevovoda Keystone XL,[10][11] što je žestoko kritizirano od strane ekoloških i indijanskih aktivista i grupa, a rezultiralo je time da je kanadska kompanija TC Energy otpustila 1.000 građevinskih poslova.[12] U svoje prve dvije sedmice mandata, Biden je potpisao više izvršnih naredbi nego bilo koji drugi predsjednik još od Franklina D. Roosevelta u svojih prvih mjesec dana mandata.[13]

4. februara 2021. administracija Bidena objavila je da SAD ukidaju svoju podršku bombaškoj kampanji pod vodstvom Saudijske Arabije u Jemenu. Biden je u svojoj prvoj posjeti State Departmentu kao predsjednik rekao da "ovaj rat mora završiti" i da je sukob stvorio "humanitarnu i stratešku katastrofu".[14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Joe Biden na whitehouse.gov
  2. ^ a b c d e Joe Biden na biography.com
  3. ^ Preminuo sin američkog potpredsednika Bo Bajden pristupljeno 31. maja 2015.
  4. ^ Biden o oružju na thenewstribune.com
  5. ^ Biden i NRA na washingtonexaminer.com
  6. ^ Biden i NRA na washingtonpost.com
  7. ^ Joe Biden je novi predsjednik Amerike! na Klix.ba
  8. ^ Joe Biden položio zakletvu i postao predsjednik SAD-a na Klix.ba
  9. ^ Biden potpisao 17 izvršnih naredbi, SAD se vraća u Pariski sporazum i WHO na Klix.ba
  10. ^ https://www.axios.com/biden-keystone-pipeline-9ffcedfb-42c1-4778-8183-27d858f0c966.html
  11. ^ https://www.independent.co.uk/news/world/americas/us-politics/trudeau-biden-keystone-xl-pipeline-b1791756.html
  12. ^ Volcovici, Rod Nickel, Valerie (2021-01-21). "TC Energy cuts jobs as Keystone pipeline nixed, but markets start to move on". Reuters (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 1. 2021.
  13. ^ Keith, Tamara. "With 28 Executive Orders Signed, President Biden Is Off To A Record Start". npr. NPR. Pristupljeno 4. 2. 2021.
  14. ^ Knickmeyer, Ellen (5. 2. 2021). "Biden ending US support for Saudi-led offensive in Yemen". Associated Press. Pristupljeno 5. 2. 2021.

Vanjski izvori[uredi | uredi izvor]